U sjeni opsenih priprema za carsko vjenanje izmeu Gregora i Komarranke Laise, Miles Vorkosigan priprema svoj mali ratni plan zavoenja udovice Vorsoisson. Na alost, kao i u svim Milesovim bitkama, ni ovaj plan njene opsade enskog srca nee preivjeti prvi susret s neprijateljem. A Vorbarr Sultana, glavni grad barravarskog Carstva, obiluje Milesovim neprijateljima. Kreatori mranih spletaka ucijenit e ast njegove obitelji, zalueni osvetoljubivi prosci dugih jezika proirit e lai koje Miles ne moe osporiti, a unajmljeni plaenici pokuat e orujem postii ono to njihovi naredbodavci nisu u stanju dobiti u potenoj utakmici.
Miles e morati upotrijebiti svu svoju domiljatost kako bi izvojevao pobjedu u ovoj graanskoj bitci i ujedno zadrao enu svog ivota.
Graanska dunost u prijevodu Martine Anii i s nastavnicom Esada Ribia deveta je knjiga u seriji Pustolovine Milesa Vorkosigana.
Serija romana Pustolovine Milesa Vorkosigana odvest e vas u svijet daleke budunosti, gdje ljudi povezani meduzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u naem prostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim kolonijama. Sredinje likove prie ine Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s planeta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan.
Lois McMaster Bujold GRAANSKA DUNOST
Lois McMaster Bujold Graanska dunost
Naslov izvornika A Civil Campaign
Copvright  1999 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Martina Anii
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura
Marija piranovi
LOIS McMASTER
BUJOLD
GRAANSKA DUNOST
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
/U.GORIL4NV
Zagreb 2002. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv)
Granice vjenosti (Borders of Infinitv)
Krhotine asti (Shards of Honor)
Kommar (Kommar) Graanska dunost (A Civil Campaign)
POSVETA
Za Jane, Charlotte, Georgette i Dorothv-vladajte jo dugo
U pripremi:
Barravar (Barravar)
Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Diplomatski imunitet (Diplomatic Imunitv)
is.. i^
I
PRVO POGLAVLJE
Veliko zemaljsko vozilo uz trzaj se zaustavilo samo nekoliko centimetara od vozila pred njima. Orunik Pym, koji je vozio, opsuje sebi u bradu. Pokraj njega, Miles se ponovno naslonio, trznuvi se kad mu se pred oima pojavila vizija nemilog ulinog prizora od kojega su ih izbavili Pvmovi refleksi. Miles se pitao bi li mu uspjelo uvjeriti nespretnog proletera pred njima kakva je zapravo ast kad te straga bubne carski revizor. Najvjerojatnije ne bi. Studentica Sveuilita Vorbarr Sultane koja je, pjeice pretravajui bulevar, skrivila ovo naglo zaustavljanje, odbrzala je kroz guvu a da se nije ni osvrnula. Dugi se red zemaljskih vozila jo jednom pokrenuo.
"Jeste li moda uli hoe li se sustav gradske prometne kontrole uskoro prikljuiti na mreu?" zapita Pym, a u vezi s dogaajem koji je Miles smatrao njihovim treim zamalo-pa-sudarom ovoga tjedna.
"Nee. Novi zastoj u razvoju programa, tako je izvijestio lord Vorbohn Mlai. Zahvaljujui porastu lakoletnih nesrea s fatalnim ishodom, najprije e se usredotoiti da automatizirani zrani sustav dignu na sistem."
Pym kimne i ponovno obrati pozornost na krcatu cestu. Orunik je uvijek bio u dobroj formi i sjedine na njegovim sljepoonicama inile su se vie kao modni dodatak smee-srebrnoj uniformi. Kao vazalni tjelohranitelj sluio je Vor-kosiganima jo otkako je Miles bio kadet Akademije, a nije bilo ni najmanje sumnje kako e to nastaviti initi i ubudue, sve dok ne umre od starosti ili svi ne poginu u prometnoj nesrei.
Toliko o preicama. Sljedei put e ipak zaobii kompleks studentskih domova. Miles je kroz kupolu promatrao kako vie, nove zgrade Sveuilita nestaju za njima, a onda su, proavi kroz eljezna vrata sa iljcima na vrhu, uli u ugodnu, staru stambenu etvrt u ijem su okrilju ivjele obitelji viih predavaa i osoblja. Osebujna arhitektura potjecala je iz posljednjeg neelektrificiranog razdoblja prije kraja Vremena izolacije. Proli je narataj spasio ovo podruje od propasti i sad su se posvuda vidjela sjeno-vita, zelena zemaljska stabla, a ispod visokih uskih prozora na visokim uskim zgradama visjeli su lonci puni arenog cvijea. Miles poravna nakrivljeni cvjetni aranman pod svojim nogama. Hoe li ga osoba kojoj je namijenjen smatrati pretjeranim?
Uoivi taj jedva primjetni pokret, Pvmove su oi kliz-nule prema Uu na podu. "Milorde, ini mi se daje dama koju ste upoznali na Komarru ostavila na vas snaan dojam..." Tri su tokice moleivo traile nastavak.
"Da", ree Miles odbijajui nastavak.
"Vaa gospoa majka polagala je mnogo nade u onu vrlo privlanu gospoicu kapetanicu Quinn koju ste tih dana dovodili kui." Je li to bila eznutljivost u Pvmovu glasu?
"Gospoica je sad admiralica Quinn", ispravi ga Miles s uzdahom. "lja sam se nadao. Ali ono stoje odabrala svakako je dobro za nju." Iskrivio je lice i virnuo kroz kupolu.
"Zakleo sam se da se vie neu zaljubljivati u galaktike ene i onda ih pokuavati nagovoriti da se presele na Bar-rayar. Zakljuio sam kako moja jedina nada lei u tome da pronaem enu koja ve moe podnijeti Barravar, a onda je pokuam uvjeriti da joj se sviam i ja."
"A madame Vorsoisson se svia Barrayar?" "Otprilike koliko i meni." Turobno se nasmijeio. "A, ovaj... a drugi dio?"
"Vidjet emo, Pym." A moda i neemo. Ali barem e prizor mukarca koji je prevalio tridesetu i sad se prvi put u ivotu  odnosno, prvi put na barrayarski nain  odlazi udvarati, pruiti viesatnu zabavu njegovu zainteresiranom osoblju.
Miles pusti da mu zrak zajedno sa svim to mu je ilo na ivce otklizi niz nosnice dok je Pym traio mjesto za parkiranje u blizini kunog praga lorda Revizora Vorthysa, pa struno ugurao ulateno, staro, oklopljeno zemaljsko vozilo u neodgovarajui prostor. Pym podigne kupolu; Miles se ispentra iz vozila i stane, zurei u ploicama s uzorkom ukraeno proelje trokatnice u kojoj je stanovao njegov kolega.
Georg Vorthys bio je ve trideset godina profesor Analize konstrukcijskih pogreaka na carskom sveuilitu. On i njegova ena ivjeli su u ovoj kui gotovo od samog poetka svog braka i podigli troje djece i dvije akademske karijere, a onda je car Gregor imenovao Vorthysa za jednog od svojih osobno odabranih carskih revizora. Nijedno od dvoje profesora Vorthys nije vidjelo nikakva razloga da promijene svoj udobni nain ivota samo zato to su silne moi Carskoga Glasa bile udijeljene umirovljenom inenjeru. Gospoa doktor Vorthys i dalje je svakodnevno pjeice odlazila na predavanja. Ali ni za boga, Miles! rekla mu je Profesorica kad se jednom glasno zaudio tome to proputaju priliku da se malo prave vani u visokom dru-
tvu. Moe li ti zamisliti to bi znailo preseliti sve ove knjige? A da laboratorij i radionicu kojima je bio zatrpan njihov podrum i ne spominjemo.
Ta njihova vedra inercija pokazala se kao sretna okolnost kad su svoju svjee obudovjelu neakinju i njezina malog sina pozvali da ive kod njih dok ona ne dovri svoju naobrazbu. Ima puno mjesta, grmio je veselo Profesor, gornji kat je tako pust otkako su djeca otila. I tako smo blizu predavaonica, istaknula je Profesorica praktinu stranu. / samo est kilometara od Kue Vorkosigan! likovao je u sebi Miles, dok je glasno dodao tek uljudno, ohrabrujue mrmoljenje. I tako je stigla Ekaterina Nile Vor-vayne Vorsoisson. Ona je ovdje, ona je ovdje! Moda ga upravo u ovom trenutku gleda skrivena iza zastora jednog od prozora na katu?
Miles spusti uznemiren pogled niz, sve u svemu pre-kratku, duinu svoga tijela. Ako joj je njegov patuljasti stas smetao, dosad to niim nije pokazala. To je, znai, u redu. Preao je na one aspekte svoje pojavnosti koje je mogao drati pod nadzorom: nikakve mrlje od hrane nisu pokropile njegovu jednostavnu sivu tuniku, nikakvi neugodni ulini otpaci nisu se prilijepili na potplate ulatenih izama koje su mu dopirale do pola listova. U iskrivljenom odrazu na stranjoj kupoli zemaljskog vozila provjerio je svoj lik. Konveksno zrcaljenje proirilo je njegovo vitko, iako lagano pognuto tijelo u neto to je sliilo njegovu pretilom kloniranom bratu Marku, ali tu je usporedbu utogljeno preskoio. Mark je, bogu hvala, bio negdje drugdje. Za vjebu je sloio jedan osmijeh koji je, odrazivi se od kupole, djelovao iskrivljeno i odbojno. No, barem njegova tamna kosa nije strila u neoekivanim smjerovima. "Izgledate posve dobro, milorde", prui mu Pym potporu iz prednjeg odjeljka. Miles se zarumenio i ustuknuo pred svojim odrazom. Ubrzo se oporavio dovoljno da uzme cvjetni aranman i svitak koji mu je Pym pruio s, kako
I
se nadao, prihvatljivo bezizraajnim licem. Miles je izravnao teret na rukama, okrenuo se prema ulaznim vratima i duboko udahnuo.
Otprilike minutu poslije toga, Pym se iza njegovih leda usluno raspitao: "elite li da ja neto ponesem?"
"Ne. Hvala ti." Miles se uspeo stubama i ispod buketa ispetljao prst kojim je pritisnuo zvono. Pym je izvukao svoj runi ita i udobno se namjestio u zemaljskom vozilu, ekajui na usluzi njegovu lordstvu.
Iznutra su odjeknuli koraci. irok zamah vrata u otvaranju razotkrio je nasmijeeno ruiasto Profesoriino lice. Sijedu je kosu, kao i uvijek, nosila smotanu na vrhu glave. Bila je odjevena u tamnoruiastu haljinu i svijetlo-ruiasti bolero opiven zelenim liem vinove loze, prema obiaju njezina Okruga. injenica daje bila odjevena u formalnu vorsku odjeu ukazivala je na to da ili upravo izlazi ili se maloprije vratila, a tu su tezu potkrepljivale i mekane visoke cipele na njezinim nogama. "Zdravo, Miles. Zaboga, kod tebe zbilja nema odgaanja."
"Gospoo profesor." Miles pogne glavu kimnuvi i uzvrati joj osmijeh. "Je li ona ovdje? Je li kod kue? Je li dobro? Rekli ste da vam u ovo doba odgovara. Nisam valjda uranio? Mislio sam da u zakasniti. Promet je bio grozan. I vi ete biti ovdje, zar ne? Donio sam cvijee. Mislite da e joj se svidjeti?" Crveni cvjetovi koji su strili iz aranmana pokakljali su ga po nosu dok je izlagao svoj dar, jo uvijek vrsto stiui svitak koji je iskazivao snanu sklonost prema tome da se razmota svaki put kad bi Mi-lesov stisak popustio.
"Ui, da, sve je u redu. Ona je ovdje, dobro joj je, a cvijee je vrlo lijepo" Profesorica spasi buket od Milesa i uvede ga u poploeno predvorje, odluno zalupivi vrata nogom. Poslije proljetnog sunca kojem je bio izloen vani, svjetlo mu se inilo priguenim, a kua je bila svjea i
ugodno je mirisala na latilo za podove i stare knjige, uz daak akademske praine.
"Na Tienovu je sprovodu djelovala prilino blijedo i iscrpljeno. Opkolila ju je sva ona silna rodbina, pa nismo imali prilike progovoriti vie od pet rijei." Koje su, da budemo precizni, glasile ao mi je i Hvala vam. Ali ionako mu nije bilo osobito stalo do razgovora s obitelji pokojnog Tiena Vorsoissona.
"Mislim daje to za nju bio strahovit napor", ree Profesorica razborito. "Prola je kroz takav uas, a osim Georga i mene  i tebe  nije bilo ni ive due kojoj je mogla povjeriti istinu o tome. Naravno, najprea joj je briga bila da nekako provede Nikkija kroz sve to. Ali od poetka do kraja je izdrala, a da se nije slomila. Bila sam silno ponosna na nju."
"Dakako. A ona je...?" Miles je krivio vrat bacajui pogled prema sobama u koje se ulazilo iz predvorja: neurednoj radnoj sobi pretrpanoj knjigama i neurednoj pri-maoj sobi pretrpanoj knjigama. Ni jedne mlade udovice na vidiku.
"Idemo ovuda." Profesorica gaje povela hodnikom, pa kroz kuhinju sve do otmjenog malog stranjeg vrta. Nekoliko visokih stabala i cigleni zid pretvorili su ga u skrovit kutak. Iza malenog kruga zelene trave, za stolom u sjeni sjedila je ena pred kojom su bili rasprostrti svici i runi ita. Grickala je gornji kraj stilusa, a tamne su joj se obrve nabrale od zaokupljenosti. Nosila je haljinu dugu do pola lista, krojenu vrlo slino Profesoriinoj, ali posve crnu, s do grla zakopanim visokim ovratnikom. Bolero joj je bio sive boje, obrubljen jednostavnom crnom pletenicom. Tamna joj je kosa bila spletena i skupljena na vratu. Kad je ula da se otvaraju vrata, podigla je glavu. Obrve su joj poletjele uvis, a usne se razvukle u osmijeh tako blistav da je Miles morao trepnuti. Ekaterina.
\
"Mil  moj lorde Revizore!" Kad je ustala, suknja je zaleprala oko nje. On se nagnuo nad njezinu ruku.
"Madame Vorsoisson. Dobro izgledate." Izgledala je prekrasno, iako je jo uvijek bila previe blijeda. To je djelomino mogla biti posljedica stroge crnine, koja je, meutim, isticala njezine sjajne plavosive oi. "Dobro doli u Vorbarr Sultanu. Donio sam vam ovo..." Pokazao je rukom, a Profesorica spusti cvjetni aranman na stol. "Iako se ini da ovdje ve ima dovoljno cvijea."
"Prekrasne su", uvjeravala ga je Ekaterina, njukajui cvijee s odobravanjem. "Poslije u ih odnijeti u svoju sobu gdje su vie nego dobrodole. Otkako se razvedrilo, nastojim to vie vremena provoditi ovdje, pod pravim nebom."
Gotovo je godinu dana amila pod komarrskom kupolom. "Razumijem vas", ree Miles. Razgovor je tucnuo kratkom stankom tijekom koje su se smijeili jedno drugome.
Ekaterina se prva pribrala. "Hvala vam to ste doli na Tienov sprovod. To mije zaista mnogo znailo."
"To je bilo najmanje to sam, s obzirom na okolnosti, mogao uiniti. ao mi je samo to nisam mogao uiniti vie."
"Ali ve ste uinili toliko toga za mene i Nikkija" Zaustavila se kad je primijetila pokret postienog nijekanja, pa umjesto toga rekla: "Zar neete sjesti? Ujno Vor-thys?" Privukla je jedan od pletenih vrtnih stolaca.
Profesorica je odmahnula glavom. "Moram obaviti nekoliko stvari unutra. Ne dajte se smesti." Pomalo zagonetno, dodala je: "Preivjet ete."
Vratila se u kuu, a Miles sjedne nasuprot Ekaterini, smjetajui svoj svitak na stol u oekivanju strateki najpogodnijeg trenutka. Svitak se smjesta nestrpljivo razmotao.
"Jeste li zakljuili sluaj?"
"Posljedice tog sluaja osjeat e se jo godinama, ali zasad sam gotov s njim, da", odgovori Miles. "Tek sam juer predao posljednja izvjea. To me i sprijeilo u tome da vam prije doem poeljeti dobrodolicu." Odnosno, to i rudimentarni osjeaj kako bi sirotoj eni morao dopustiti da barem raspremi prtljagu prije nego to se svim silama obrui na nju.
"Hoe li vas sad poslati na novi zadatak?" "Mislim da Gregor nee riskirati da mi natovari druge zadatke prije nego to proe njegovo vjenanje. Bojim se da e sve moje obveze sljedeih mjeseci biti one drutvene." "Sigurna sam da ete ih, kao i uvijek, blistavo izvriti." Boe, samo to ne. "Bojim se da moja tetka Vorpatril  koja rukovodi itavom organizacijom carskog vjenanja  od mene ne oekuje da blistam. Prije e mi rei da umuknem i radim to mi se kae. Ali kad smo ve kod pa-pirologije, kako vi stojite sa svojom? Je li Tienova ostavi-na rijeena? Jeste li uspjeli oduzeti onom njegovu roaku staratelj stvo nad Nikkijem?"
"Vassilvju Vorsoissonu? Da, hvala nebesima, s tim nije bilo problema."
"Ahm, a to je, onda, sve ovo?" kimne Miles prema pretrpanom stolu.
"Slaem svoj raspored za sljedei semestar na sveuilitu. Zakasnila sam na poetak ljetnog, pa u krenuti s jesenskim. Izbor je tako velik. Osjeam se kao potpuna neznalica."
"Od vas se oekuje da obrazovani sa sveuilita izaete, a ne da takvi na njega uete." "Pretpostavljam daje tako." "I, koje ste predmete odabrali?"
"Oh, poet u s osnovama  biologija, kemija..." Razvedrila se. "Ijedan kolegij iz pravog vrtlarstva." Pokazala je prema svojim svicima. "A dok ne ponu predavanja, pokuavam pronai neki plaeni posao. Voljela bih imati osjeaj da nisam do kraja ovisna o milostinji svoje rodbine, pa makar zaradila samo sebi za deparac."
To je gotovo zvualo kao uvod u ono stoje prieljkivao, no Milesovu je panju u tom trenutku privukao crveni keramiki lonac za cvijee smjeten na drvenim daskama koje su tvorile postolje na rubu uzdignute vrtne gredice. Iz sredine lonca kroz zemlju se guralo neto bezoblino i cr-venkastosmee, neto iz ega je nicao nauureni rub nalik na pijetlovu krestu. Ako je to ono to on misli da jest... Pokazao je prema loncu. "Je li ono sluajno va stari bonsai skellvtum? Hoe li preivjeti?"
Nasmijeila se. "Pa, recimo da je to poetak novog skellvtuma. Veina dijelova onog starog umrla je tijekom putovanja s Komarra, ali ovaj se primio."
"Imate zelene prste, zar ne  ali pretpostavljam da to nije pravi izraz kad se govori o barravarskim autohtonim biljkama?"
"Ne, te biljke pozelene samo ako imaju neku teku biljnu bolest."
"Kad smo ve kod vrtova..." Eh, sad. Kako da ovo izvede, a da se do kraja ne osramoti? "Mislim da vam u svem onom komeanju nisam imao prilike rei koliko su me se dojmili nacrti vrtova koje sam vidio na vaoj komkonzoli." "Oh." Smijeak se povukao s njezina lica i ona slegne ramenima. "Nije to bilo nita osobito. Samo prkanje."
Ba. Ali ne treba najnoviju prolost potezati vie nego to je neophodno, barem dok vrijeme ne otupi bolnu otricu uspomena. "Posebno mi je u oi upao va barravarski vrt, onaj u kojem su bile sve autohtone biljke. Nikad nisam vidio nita slino tome."
"Ima ih sveukupno desetak. Nekoliko okrunih sveuilita dri ih kao ive knjinice za svoje studente biologije. Nije to nikakva originalna ideja."
"Pa," ustrajao je on, osjeajui se kao riba koja pliva uzvodno ovoj struji samoomalovaavanja, "meni se vrt inio vrlo lijepim i mislio sam da zasluuje vie nego da bude tek prikaz na holovidu. Vidite, ja imam tu neiskoritenu parcelu..."
Rairio je svitak na kojem se nalazio katastarski plan bloka koji je zauzimala Kua Vorkosigan. Prstom je kucnuo o prazni etverokut na kraju. "Uz nau je kuu nekad bila jo jedna velika zgrada, koja je sruena za vrijeme Namjesnitva. CarSig nam nije dopustio da tamo ita sagradimo  eljeli su da to bude sigurnosna zona. Tamo sad nema niega osim neto krljave trave i nekoliko stabala koja su nekako uspjela preivjeti strast CarSiga prema otvorenim vatrenim linijama. A poprijeko ide nekoliko stazica koje su ljudi najprije ugazili u blatu, traei si preice, pa su naposljetku popustili i posuli ih ljunkom.  To je  neopisivo dosadan komad zemlje."  Tako dosadan da ga dosad nije ni primjeivao.
Nagnula je glavu, pogledom zaobilazei njegovu ruku koja je posve pokrila prostor na katastarskom planu. Njezin je dugi kaiprst krenuo orisati jedva primjetnu krivulju, ali se odmah stidljivo povukao. On se pitao kakve je mogunosti toga mjesta ona vidjela u mislima.
"Dakle, ja sam mislio", nastavljao je on junaki, "da bi bilo prekrasno tamo posaditi barravarski vrt  sa svim autohtonim biljkama  koji bi bio otvoren za javnost. Neka vrsta dara to ga obitelj Vorkosigan daruje gradu Vorbarr Sultani. S tekuom vodom, kao na vaem nacrtu, sa stazama i klupama i svim tim civilizacijskim steevinama. I onim malim, neupadljivim ceduljicama na kojima piu nazivi svih biljaka, tako da ljudi mogu uiti o staroj
ekologiji i svemu tome." Eto ga: umjetnost, dug javnosti, obrazovanje je li ostao koji mamac koji je zaboravio staviti na udicu? Ah, da, novac. "Ba je sretna sluajnost to to traite posao preko ljeta," sluajnost, ha, ja nikad u ivotu nita ne preputam sluajnostima, "zato to mislim da biste vi bili idealna osoba da ovo preuzmete u svoje ruke. Moete napraviti nacrt i nadgledati postavljanje cijele stvari. Na raspolaganju ete imati neograniena, ovaj, velikoduna sredstva i, dakako, plau. Moete unajmiti radnike, dovesti sve to vam treba."
Osim toga, morat e praktiki svaki dan posjeivati Kuu Vorkosigan i vrlo se esto savjetovati s gospodarom kue. A u trenutku kad proe ok koji osjea zbog smrti svoga mua i kad bude spremna odbaciti mranu alobnu odjeu, i kad joj se na kunom pragu nacrta svaki slobodni vorski neenja, Miles e ve osvojiti toliko njezine naklonosti da e s lakoom pokositi i najsjajniju konkurenciju. Bilo je prerano, daleko prerano njezinoj ranjenoj dui ak i naznaiti mogunost udvaranja; u glavi mu je to bilo jasno, iako mu je srce zavijalo od jada. Ali isto poslovno prijateljstvo moglo bi mu pomoi da zaobie njezin obrambeni zid...
Obrve su joj poletjele uvis; nesigurnim je prstom dotaknula svoje prekrasne, blijede, nenaminkane usne. "Upravo se za takve projekte namjeravam kolovati. Ali jo ne znam kako se to radi."
"Shvatite to kao kolsku praksu", istog se trenutka snae Miles. "Naukovanje. Uenje uz rad. Jednom morate poeti, pa zato ne biste poeli odmah?"
"Ali to ako nainim neku stranu pogreku?"
"Moja je nakana da to bude projekt koji se neprekidno obnavlja. Koliko sam mogao primijetiti, hortikulturni entuzijasti stalno unose izmjene u svoje vrtove. Pretpostavljam da im dosadi uvijek isti pogled. Ako vam poslije padne
na pamet neto bolje, uvijek moete izmijeniti nacrt. To e osigurati raznolikost."
"Ne bih se eljela razbacivati vaim novcem."
Bude li ikad postala lady Vorkosigan, tu e nastranost brzo morati odbaciti, zakljuio je Miles odluno.
"Ne morate mi odmah odgovoriti", uhvati se on kako prede, pa se smjesta nakalje. Pazi, frajeru, samo poslovni razgovori. "Zato sutra ne biste doli u Kuu Vorkosigan, pa osobno proetali zemljitem i vidjeli to e vam pasti na pamet? Ne moete ba mnogo zakljuiti iz pogleda na svitak. Poslije moemo zajedno objedovati i onda porazgovarati o tome to vi vidite kao potekoe i mogunosti. Zar to nije logino?"
Trepnulaje. "Da, vrlo je logino." Ruka joj je znatieljno otpuzala natrag prema svitku.
"Kad mogu doi po vas?"
"Kad god vama odgovara, lorde Vorkosigan. Oh, povlaim ovo. Ako doete poslije dvanaest nula nula, ujna e se vratiti sa svojih prijepodnevnih predavanja, pa Nikki moe ostati s njom."
"Izvrsno!" Da, jer ma koliko volio Ekaterinina sina, Milesu se inilo da mu u ovom osjetljivom plesu aktivni devetogodinjak moe samo smetati. "Onda smo se dogovorili. U dvanaest nula nula." S tek neznatnim zakanjenjem doda: "A kako se Nikkiju svia Vorbarr Sultana, barem dosad?"
"ini se da mu se svia njegova soba i ova kua. Mislim da e mu biti malo dosadno ako bude morao ekati poetak kole da se upozna s djeacima svojih godina."
Nee mu biti od koristi ako bude izostavio Nikolaja Vorsoissona iz svojih jednadbi. "Pretpostavljam, dakle, da su se retro-geni primili i da vie nema opasnosti od razvoja simptoma Vorzohnove distrofije?"
Lice joj je omekao osmijeh dubokog majinskog zadovoljstva. "Istina. Tako mije drago zbog toga. Lijenik mije u ovdanjoj klinici rekao kako je stanino preuzimanje bilo vrlo isto i potpuno. to se njegova daljnjeg razvoja tie, odvijat e se kao da nikad i nije naslijedio mutaciju." Dobacila mu je pogled preko stola. "Osjeala sam se kao da mi je netko s lea skinuo uteg od petsto kilograma. ini mi se da bih mogla poletjeti."
/ trebala bi.
Upravo je u tom trenutku iz kue izaao Nikki, vano nosei tanjur s kolaiima, a iza njega je Profesorica nosila pladanj s ajnikom i alicama. Miles i Ekaterina uurbano su raistili stol.
"Zdravo, Nikki," ree Miles.
"Zdravo, lorde Vorkosigan. Je li ono zemaljsko vozilo pred kuom vae?"
"Da."
"Pravi brod." Primjedba nije bila izreena prezirno, nego sa zanimanjem.
"Znam. To udovite je preivjelo jo iz vremena kad je moj otac bio Namjesnik. Zapravo je to oklopno vozilo  postie nevjerojatnu brzinu."
"Zbilja?" Nikkijevo je zanimanje poraslo. "Jesu ikad pucali po njemu?"
"Pa, mislim da ba po ovome nisu, ne." "Aha."
Kad je Miles posljednji put vidio Nikkija, djeakovo je lice bilo ukoeno i blijedo, toliko je bio usredotoen na noenje tanke svijee kojom e potpaliti rtvu paljenicu na sprovodu svoga oca, oevidno elei svoju ulogu u obredu obaviti kako treba. Sad je izgledao mnogo bolje, smee su mu oi bile ivahne, a lice mijenjalo izraze. Profesorica je
 sjela i ulila aj, pa su neko vrijeme razgovarali o opim te-
 vin
 5^   Vrlo je brzo postalo jasno da Nikkija vie zanima hrana nego posjetitelj njegove majke. Odbio je laskavu ponudu odraslih da s njima popije aj, pa uz doputenje svoje praujne maznuo nekoliko kolaia i odskakutao u kuu, vrativi se onome ime se ve zabavljao prije. Miles se pokuao sjetiti koliko je njemu bilo godina kad je prvi put uoio razliku izmeu prijatelja svojih roditelja i komada namjetaja. Naravno, iznimku su predstavljali vojnici iz oeva konvoja koji su uvijek privlaili njegovu panju. Ali Miles je bio lud za vojskom otkad je prohodao. Nikki je bio lud za skonim brodovima i vjerojatno bi se zapalio kad bi vidio nekog pilota skonog broda. Moda Miles jednom uspije nabaviti kojeg pilota kako bi oduevio Nikkija. Ali sretno oenjenog pilota, korigirao je smjesta ovu zamisao.
Stavio je mamac pred Ekaterinu i ona je zagrizla; bilo bi dobro ustati od stola dok jo pobjeuje. Ali pouzdano je znao da je ve odbila jednu preuranjenu prosidbu koja je dola s posve neoekivane strane. Moda ju je koji od prekobrojnih mujaka u Vorbarr Sultani ve pronaao? Glavni je grad bio prepun mladih asnika, birokrata u usponu, agresivnih poduzetnika, mukaraca ije su ambicije, bogatstvo i poloaj sezali sve do srca carstva. Ali omjer njih i njihovih sestara bio je gotovo pet prema tri. Roditelji prethodnog narataja u svojoj su budalastoj strasti prema mukim nasljednicima odveli galaktiku tehnologiju izbora spola korak predaleko, a njihovi oboavani sinovi  Milesovi suvremenici  naslijedili su zbrku oko sparivanja koja je iz toga proizala. ak je i zrak na svim slubenim primanjima u Vorbarr Sultani imao okus prokletog testosterona, nesumnjivo zainjenog alkoholom.
"Pa, ovaj... Ekaterina... jeste li imali kojega gosta prije mene?"
"Stigla sam tek prije tjedan dana."
To nije bilo ni da ni ne. "Mislio sam da e neenje nahrupiti na vas u sekundi." ekaj malo, ovo zapravo nije namjeravao naglasiti...
"Vjerujem da e ih ovo", pokazala je rukom niz svoju crnu haljinu, "zacijelo zaustaviti. Ako imaju imalo pristojnosti."
"Mmm, nisam ba siguran. Drutvena je scena ovih dana vrlo ivahna."
Odmahnula je glavom i turobno se nasmijeila. "Meni to nita ne znai. Provela sam cijelo desetljee... u braku. Ne osjeam potrebu ponavljati to iskustvo. Neka druge ene uzmu neenje, sretno im bilo. Zapravo, mogu uzeti i moj dio." Odlunost koja se oitovala na njezinu licu bila je popraena i neuobiajenim, elinim prizvukom u glasu. "To je pogreka koju zaista ne moram ponoviti. Nikad se neu ponovno udati."
Miles je uspio suspregnuti trzaj, ak je smogao snage i da se suutno i zainteresirano nasmijei ovom dubokom uvjerenju. Mi smo samo prijatelji, uope vas ne pourujem, ne, ne. Nema potrebe, madame, da podiete svoje obrambene zidove preda mnom.
Bude li je jae pritiskao, nita nee ubrzati, moe samo zaribati. Prisiljen da se zadovolji dananjim napretkom, Miles popije aj, izmijeni s dvjema enama jo nekoliko ugodnih reenica, pa ode.
Pym se pourio otvoriti vrata zemaljskog vozila dok je Miles u jednom skoku preletio tri posljednje stube. Uvalio se u suvozako sjedalo, a Pym je kliznuo za upravlja i spustio kupolu. Miles uzvieno mahne rukom. "Kui, Pym."
Pym izveze vozilo na cestu i obzirno upita: "Je li sve prolo dobro, milorde?"
"Upravo onako kako sam i zamislio. Sutra dolazi na objed u Kuu Vorkosigan. im stignemo kui, elim da nazove vrtlarsku slubu  neka veeras dovedu ekipu i udare vrtu poseban sjaj. I reci  ne, ja u rei Mami Kosti. Objed mora biti... izniman, da. Ivan uvijek kae da ene vole hranu. Ali ne preteku. Vino  pitam se, pije li ona vino tijekom dana? U svakom sluaju, ponudit u ga. Neto s naeg imanja. I aj, za sluaj da ne pije vino. Znam da voli aj. Precrtaj vino. I neka doe servis za ienje, treba skinuti pokrove s namjetaja na prvom katu  sa sveg namjetaja. elim je povesti u obilazak kue prije nego to shvati... Ne, ekaj. Pitam se... ako kua bude izgledala kao grozna samaka rupetina, moda izazove njezino saaljenje. Moda bi bilo bolje da je jo vie uneredimo, strateki nagomilane prljave ae, tu i tamo kakva guljotina od voa ispod sofe  tihi poziv, Pomozi nam! Useli se ovamo i dovedi tog momka u red  ili bi je to moglo prestraiti? Pym, to ti misli?"
Pym je zamiljeno napuio usta, kao da procjenjuje je li u orunikovu opisu radnog mjesta i poticanje smisla za teatralno u njegovu lordstvu. Naposljetku je oprezno rekao: "Ako smijem slobodno govoriti u ime cijeloga kuanstva, mislim da bismo se voljeli iskazati u najboljem svjetlu. S obzirom na okolnosti."
"Oh. Onda dobro."
Miles je nekoliko trenutaka utio, zurei kroz kupolu dok su gmizali pretrpanim gradskim ulicama. Napustili su podruje Sveuilita, proli uz rub Starog grada koji je nalikovao na labirint, pa skrenuli za ugao prema Kui Vorkosigan. Kad je ponovno progovorio, manijakalno se raspoloenje povuklo iz njegova glasa, ostavljajui ga smirenijim i sumornijim.
"Dolazimo po nju sutra u dvanaest nula nula. Ti e voziti. Kad god se ukrcaju madame Vorsoisson ili njezin
sin, ti e biti za upravljaem. Odsad pa nadalje, ukljui to u svoj raspored dunosti."
"Da, milorde." Lakonski oprezno, Pym doda: "Sa zadovoljstvom."
Konvulzivni poremeaj bio je posljednji suvenir koji je kapetan CarSiga Miles Vorkosigan donio kui poslije desetljea vojnikih misija. Imao je sreu stoje iz krio-komo-re uspio izai iv i neoteena mozga; Miles je bio u potpunosti svjestan kako mnogi ljudi nisu ni izbliza tako dobro proli. Velika je srea stoje dobio samo lijeniki otpust iz carske slube. Moglo mu se dogoditi da bude pokopan sa svim poastima kao posljednji izdanak svoje slavne loze, ili da bude sveden na neki biljni ili ivotinjski oblik. Stimulator napadaja, koji su mu izdali vojni lijenici, bio je vrlo daleko od toga da bude lijek, iako je trebao sprijeiti iznenadno grenje u neoekivanim trenucima. Miles je vozio i upravljao svojim lakoletom  ali iskljuivo ako je bio sam. Vie nije uzimao putnike. Pymove po-bonike dunosti poveale su se i sad su ukljuivale i medicinsku pomo; dosad je vidio dovoljno uznemirujuih Milesovih napadaja da bi bio zahvalan njegovu lordstvu na ovom neuobiajenom ispadu zdravog razuma.
Jedan se kut Milesovih usana iskrivio. "Pym, a kako si ti u onim davnim danima osvojio Mamu Pym? Pokazivanjem u najboljem svjetlu?"
"To je bilo prije gotovo osamnaest godina. Pojedinosti se ne sjeam ba najjasnije." Pym se malice osmjehnuo. "U to sam vrijeme bio vii narednik. Poloio sam CarSi-gov napredni teaj, pa su me rasporedili na dunost u slubi sigurnosti dvorca Vorhartung. Ona je tamo radila kao inovnica u arhivi. Uinilo mi se da vie nisam mlad deko, daje vrijeme da se uozbiljim... iako, nisam siguran da mi tu ideju nije ona utuvila u glavu, budui da tvrdi kako je ona mene prva primijetila."
"Ah, razumijem, zgodan momak u uniformi. To uvijek upali. I, zato si onda odluio napustiti carsku slubu i prijaviti se kod mog oca Grofa ?"
"Eh, to se inilo kao logian sljedei korak u napredovanju. Dotad smo ve imali kerkicu, meni je istjecao dvadesetogodinji ugovor s vojskom i morao sam odluiti hou li ga produiti ili ne. Obitelj moje ene je bila ovdje, tu su joj korijeni, a nije bila oduevljena time da se seljaka za mnom s djecom na rukama. Kapetan Illvan, koji je znao da sam roen u Okrugu, bio je toliko ljubazan da mi da mig kad je va otac imao slobodno mjesto u orunikoj slubi. A kad sam skupio hrabrosti da se prijavim, kapetan mi je dao i preporuku. inilo mi se da je posao grofova orunika mirniji i da vie odgovara obiteljskom ovjeku."
Zemaljsko je vozilo stiglo do Kue Vorkosigan. Desetnik CarSiga koji je bio na dunosti otvorio im je vrata, pa Pym polukruno skrene prema natkrivenom ulazu i podigne kupolu.
"Hvala \i, Pym," ree Miles, pa zastane s oklijevanjem. "Samo jo jedna stvar. Dvije."
Pym se potrudio djelovati pozorno.
"Kad bude u drutvu orunika iz drugih Kua... iznimno bih cijenio ako ne bude spominjao madame Vor-soisson. Ne bih elio da ona postane predmetom napadnih ogovaranja i... ovaj... osim toga, ne mora itav grad razvlaiti jezike po njoj, zar ne?"
"Odani orunik ne traa, milorde," ree Pym ukoeno.
"Ne, naravno da ne. ao mije, nisam mislio rei da... ovaj, oprosti. Onda, druga stvar. Moda sam i ja pogrijeio to sam rekao malo previe, ako me razumije. Ja se, naime, ne udvaram madame Vorsoisson."
Pym se napregnuo da djeluje odgovarajue bezizraajno, ali zbunjenost je ipak uspjela procuriti do njegova lica.
Miles uurbano doda: "Hou rei, ne slubeno. Ne jo. Ona... njoj je u posljednje vrijeme bilo vrlo teko i pomalo je... povuena. Bojim se da bi svaka preuranjena izjava s moje strane izazvala katastrofu. To je pitanje pravog trenutka. Kljuna rije je diskrecija, ako me razumije."
Pym je pokuao svojim osmijehom istodobno izraziti i diskreciju i potporu.
"Mi smo samo dobri prijatelji", ponovno naglasi Miles. "Odnosno, to emo postati."
"Svakako, milorde. Razumijem."
"Ah. Dobro. Hvala ti." Miles se izvukao iz zemaljskog vozila pa, idui prema kui, dobacio preko ramena: "Kad parkira vozilo, potrai me u kuhinji."
Ekaterina je stajala usred praznog travnatog etverokuta, a u glavi su joj uskipjeli vrtovi.
"Ako ondje napravite iskop," pokazala je, "a zemlju nagomilate na onu stranu, dobit ete padinu dovoljnu za vodopad. Ovdje bi trebalo podii i mali zid, da zaustavi buku s ulice i pojaa dojam. A puteljak koji bi krivudao prema dolje" Okrenula se na peti i suoila s lordom Vor-kosiganom koji ju je promatrao smijeei se, ruku zabijenih u depove svojih sivih hlaa. "Ili biste radije podigli neto to bi bilo vie geometrijski?"
"Molim?" Trepnuo je. "To je pitanje estetike."
"Ja, uh... estetika ba nije podruje za koje sam strunjak. " Rekao je to sa alosnim, ispovjednim prizvukom, kao da joj je upravo priopio neto ega prije nije bila svjesna.
Ruke su joj ocrtavale kostur budueg projekta, kao da nastoji prizvati strukturu iz zraka. "elite li iluziju prirodnog prostora, Barrayara kakav je bio prije nego to ga
je taknula ljudska ruka, s vodom koja e poput potoka tei preko kamenja, komadi seoske zabiti usred grada  ili neto to je u svojoj prirodi vie metaforino, s barravar-skim biljkama u meuprostoru snanih ljudskih crta  nainjenih najvjerojatnije od betona? S vodom i betonom mogle bi se postii zaista prekrasne stvari."
"to je po vaem miljenju bolje?"
"Ne radi se o tome stoje bolje. Pitanje je to tim vrtom elite rei."
"Nisam o njemu razmiljao kao o priopenju za javnost. Mislim da bi to trebao biti dar."
"Budui da je to va vrt, smatrat e ga politikom izjavom, eljeli vi to ili ne."
Kut usana mu je zatitrao dok je razmiljao o ovome stoje upravo rekla. "Morat u promisliti o tome. Ali, vi ne sumnjate kako se s ovim podrujem moe neto uiniti?"
"Ni najmanje ne sumnjam." Dva zemaljska stabla, koja kao da su bila nasumino utaknuta u ravno tlo morat e se posjei. Srebrni je javor imao spuvastu sriku i za njega nee biti teta, ali mladi je hrast bio zdrav  moda bi ga se moglo presaditi. Teraformirani gornji sloj tla takoer mora ostati ouvan. Ruke su joj se trzale od silne elje da smjesta zaponu kopati po zemlji. "Zauujue je usred Vorbarr Sultane pronai ovako izvanredno ouvan prostor." Na suprotnoj strani ulice uzdizala se poslovna zgrada od desetak katova. Na svu sreu, bila je graena prema sjeveru, pa nije previe zaklanjala svjetlo. Siktanje i puhanje pogonskih motora zemaljskih vozila stvaralo je neprekinuti kontrapunkt du cestovnog krianja koje se nalazilo na gornjem dijelu parcele, tamo gdje je u mislima smjestila zid. Sa suprotne strane parka ve se uzdizao visoki sivi kameni zid na ijem su se vrhu nalazili eljezni iljci; vrhovi kronji stabala koja su rasla iza njega napola su
od pogleda zaklanjali veliku kuu smjetenu u sredini bloka.
"Ponudio bih vam da sjednete dok o tome razmiljate, ali CarSig nikad nije postavio klupe  nisu htjeli ohrabrivati ljude da se motaju oko Namjesnikove rezidencije. Najbolje bi bilo da obje ove suprotstavljene zamisli dizajnirate na svojoj komkonzoli, pa mi ih donesete na ocjenu. U meuvremenu, hoemo li proetati do kue? Mislim da e moja kuharica svakog trenutka dovriti objed."
"Oh... pa dobro..." Osvrnuvi se jo jednom prema opojnim mogunostima, Ekaterina mu dopusti daje povede odavde.
Poprijeko su preli park. Iza ugla sivog zida uz glavni ulaz u Kuu Vorkosigan, betonska je kuica titila straa-ra odjevenog u svakodnevnu zelenu odoru CarSiga. Unio je ifru, pa su se eljezna vrata otvorila pred malim lordom Revizorom i njegovom goom. Straar ih je promatrao kako prolaze, kratko i slubeno kimnuvi glavom na Vorkosiganov poluslubeni pozdrav-zahvalu, a Ekaterini se veselo nasmijeio.
Sumorna se kamena zgrada, tri kata visoka i podijeljena u dva glavna krila, uzdizala pred njima. inilo se da se deseci prozora svisoka mrte na njih. Kratki polukrug prilaznog puta obilazio je oko zadivljujue zdrave plohe zelenog travnjaka i zavravao pod trijemom na kojem su se krila dvostruka izrezbarena vrata koja su sa svake strane imala po jedan visoki uski prozor.
"Kua Vorkosigan sad je otprilike dvjesto godina stara. Sagradio ju je moj prapraprapradjed, sedmi grof, u povijesnom trenutku posve neuobiajenog prosperiteta nae obitelji, trenutku koji je okonala, izmeu ostaloga, i gradnja Kue Vorkosigan", rekao joj je lord Vorkosigan vedro. "Prije toga, obitelj je ivjela u nekoj ruevnoj klan-
skoj tvravi na podruju starog Karavansaraja i bilo je, pretpostavljam, krajnje vrijeme za selidbu."
Bio je ispruio ruku prema ploi za oitavanje dlana, ali prije nego to ju je uspio i dodirnuti, vrata su se s lakoom, posve tiho, raskrilila pred njima. Obrve su mu se tr-znule uvis, pa se naklonio i propustio je unutra.
Dva straara u smeesrebrnoj odori Vorkosiganovih stajala su u stavu mirno, svaki s jedne strane ulaza u predvorje poploeno crno-bijelim ploama. Trei ovjek u odori, Pym, visoki voza kojega je upoznala ranije, kad je Vorkosigan doao po nju, upravo se okretao od sigurnosne kontrolne ploe vrata; i on se na pozdrav ukoio pred svojim gospodarom. Kad gaje upoznala na Komarru, nije imala dojam da se Vorkosigan ba do ovolikih razmjera pridrava starih vorskih formalnosti. Koje ipak nisu bile toliko formalne  umjesto stroge bezizraajnosti, na licu golemog straara irio se osmijeh od uha do uha, a gledao je prema njima drei se prijateljski i iskazujui im dobrodolicu.
"Hvala ti, Pym," ree Vorkosigan automatski, pa zastane. Trenutak poslije, osvrnuo se prema straarima zbunjeno podignutih obrva, pa dodao: "Roic, mislio sam da si noas bio deuran. Zar ne bi trebao biti u krevetu?"
Najvei i najmlai od straara jo se vre ukoio i promrmljao: "Milorde."
"Milorde nije odgovor na moje pitanje. Milorde je izbjegavanje odgovora na moje pitanje", ree Vorkosigan, vie kao da primjeuje nego kao da ga kori. Straar je susprezao osmijeh. Vorkosigan uzdahne i okrene se od njega. "Madame Vorsoisson, dopustite mi da vam predstavim preostale orunike Vorkosigana koji su mi dodijeljeni  orunik Jankowski, orunik Roic. Madame Vorsoisson."
Kratko je kimnula glavom, to su joj obojica uzvratila, mrmoljei: "Madame Vorsoisson" i "Zadovoljstvo mi je, madame."
"Pym, moe obavijestiti Mamu Kosti da smo stigli. Hvala vam, gospodo, to e biti sve", doda Vorkosigan, zaudno naglasivi posljednju rije.
I dalje suspreui smijeh, njih su se trojica rasplinula niz hodnik, a do predvorja je doleprao Pymov glas: "Je 1' vidite, to sam vam rekao" Daljnje objanjenje koje je, kakvo god bilo, pruao svojim sudrugovima do nerazumljivog je mumljanja brzo priguila udaljenost.
Vorkosigan protrlja usne, smjesta se oporavivi, pa se s domainskom srdanou okrene prema njoj. "Biste li prije objeda eljeli obii kuu? Mnogi ljudi smatraju da je zanimljiva s povijesnog gledita."
Osobno je taj prijedlog smatrala potpuno fascinantnim, ali nije eljela kaskati za njim kao daje kakva selja-a koja hihoe u turistikom obilasku. "Ne bih vas eljela muiti, lorde Vorkosigan." Usta su mu obeshrabreno zadrhtala i istog se trenutka vratila u poloaj iskrene dobrodolice: "Ma kakva muka. Zapravo, bit e mi zadovoljstvo." Zurio je u nju neobino usrdno.
Je li elio da ona pristane? Moda je ponosan na svoj posjed. "Onda vam zahvaljujem. Zaista bih voljela razgledati kuu."
Odgovor je bio toan. Istog se trenutka uoljivo razvedrio, pa joj smjesta rukom pokazao lijevo. Slubeno se predvorje otvaralo prema prekrasnoj knjinici koja je ila itavom duinom do kraja istonog krila; morala je utaknuti ruke u depove bolera kako bi ih sprijeila da urone u stare tiskane knjige u konom uvezu koje su se na nekim dijelovima prostorije pruale od poda do stropa. Naklonio se i otvorio pred njom staklena vrata na kraju knjinice, pa je poveo kroz stranji vrt u kojem su nara-
Jp
taji sluinadi ostavili vrlo malo prostora za poboljanja. Uinilo joj se kako bi do lakata mogla uroniti ruke u tlo viegodinjih gredica. Oito odluan da bude temeljit, poveo ju je kroz sjecite krila pa dolje, do nepreglednog vinskog podruma pretrpanog proizvodima sa seoskih imanja koja su Vorkosiganovi imali u raznim Okruzima. Proli su i kroz garau koja se nalazila ispod podruma. U njoj se nalazilo ulateno oklopljeno zemaljsko vozilo, a u jednom je kutu bio uukan crveni metalizirani lakolet.
"To je vae?" kimne Ekaterina vedro prema lakoletu. Odgovor mu je bio neuobiajeno kratak. "Da. Ali vie ne letim tako esto."
Oh. Da. Njegovi napadaji. Najradije bi samu sebe ut-nula nogom. Bojei se kako bi neki smueni pokuaj isprike samo pogorao stvari, slijedila ga je preicom kroz golemi kuhinjski kompleks ispunjen mirisima. Tamo ju je Vorkosigan slubeno upoznao sa svojom slavnom kuharicom, bucmastom sredovjenom enom po imenu Mama Kosti koja se Ekaterini iroko nasmijeila, pa onemoguila svog gospodara da kua svoj jo nedovreni objed. Mama Kosti nije skrivala kako smatra da je prostrano podruje kojim je gospodarila nedovoljno dobro opremljeno  ali koliko, na kraju krajeva, moe pojesti jedan niski mukarac? Trebalo bi ga ohrabriti da ee poziva goste; nadamo se da ete jo dolaziti, madame Vorsoisson, i to to ee.
Mama Kosti dobroudno ih je istjerala, pa je Vorkosigan proveo Ekaterinu kroz zbunjujui niz slubenih pri-maih soba sve dok se nisu ponovno nali u poploenom predvorju. "To su prostori za javnost", rekao joj je. "Ali i-.tav je prvi kat moje podruje." Zaraznim ju je oduevljenjem uurbano pogurao zavojitim stubitem kako bi joj pokazao niz povezanih soba koje su, uvjeravao ju je, neko pripadale osobno proslavljenom generalu grofu Piotru, a
u kojima je sad stanovao on sam. Posebno se potrudio naglasiti kako se iz dnevne sobe odlino vidi stranji vrt.
"Postoje jo dva kata i tavan. Tavan Kue Vorkosigan uistinu je neto to vrijedi vidjeti. Biste li to eljeli? Postoji li neto to biste osobito eljeli vidjeti, a ja vam to nisam pokazao?"
"Ne znam", ree ona, osjeajui se pomalo svladano. "Jeste li odrasli ovdje?" Osvrtala se po lijepo namjetenoj dnevnoj sobi, pokuavajui u njoj zamisliti malog Milesa i zakljuiti je li mu zahvalna na tome to se suzdrao od toga daje silovito ugura u svoju spavaonicu koja se mogla nazreti kroz vrata na suprotnom kraju sobe.
"Zapravo, tijekom prvih pet ili est godina mog ivota boravili smo u carskoj rezidenciji s Gregorom", odgovorio je on. "U prvim danima Namjesnitva, izmeu mojih roditelja i mojega djeda dolo je do, um, malih nesuglasica, ali poslije su se pomirili, a Gregor je krenuo na pripremnu akademiju. Roditelji su se ponovno doselili ovamo i zauzeli drugi kat, na isti nain na koji sam ja za sebe prisvojio prvi. Pravo nasljednika. Ako u istoj kui mora ivjeti vie narataja, onda je dobro da kua bude vrlo velika. Moj djed je u ovim sobama ivio do smrti, a menije tad bilo otprilike sedamnaest godina. Dotad sam imao sobu na katu svojih roditelja, iako ne u istom krilu kao i oni. Odabrali su je za mene zato stoje Illvan rekao daje potpuno izvan linije vatre koja bi... um, a iz nje se takoer odlino vidi stranji vrt. Biste li izvoljeli...?" Okrenuo se, pokazao rukom, nasmijeio se preko ramena i poveo je van, pa na sljedei kat, iza ugla i jednim dijelom dugakog hodnika.
Soba u koju su zali zaista je imala prozor s vrlo dobrim pogledom na vrt, ali svaki trag Milesa kao djeaka bio je izbrisan. Soba je sad bila preureena u bezlinu gostinsku sobu koja nije imala nikakve osobnosti osim one koju
joj je davala injenica da se nalazi u proslavljenoj zgradi. "Koliko ste dugo bili ovdje?"
"Da budem iskren, do prole zime. Preselio sam se dolje tek kad sam dobio lijeniki otpust." Trznuo je bradom  bio je to njegov uobiajeni ivani tik. "Tijekom desetljea koje sam proveo u CarSigu bio sam kod kue tako rijetko da mi nije trebalo vie od ovoga."
"Barem ste imali vlastitu kupaonicu. Ove kue iz Vremena izolacije ponekad su" Prekinula se, jer se pokazalo kako su vrata koja je nehajno otvorila zapravo vrata ormara. U kupaonicu zacijelo vode ova druga vrata. Prigueno se svjetlo automatski upalilo.
Ormar je bio krcat uniformama  a prema njihovoj veliini i savrenu kroju zakljuila je kako se radi o starim vojnikim uniformama lorda Vorkosigana. Na kraju krajeva, on nije mogao koristiti standardiziranu opremu. Prepoznala je crne vojnike hlae, sveanu i svakodnevnu zelenu carsku odoru, kao i blistavi sjaj slubene paradne crveno-plave uniforme. Bezbrojne izme straarile su na podu od ruba do ruba ormara. Sve su odore bile oiene prije spremanja, ali zgusnuti je Milesov miris jo natapao topli suhi zrak koji joj je puhao u lice kao daje miluje. Duboko je udahnula, omamljena vojnikim, muevnim pau-,    lijem. inilo joj se kako taj miris kroz njezin nos prodire izravno u njezino tijelo, zaobilazei pritom mozak u irokom luku. eljno se primaknuo i stao uz nju, promatrajui joj lice: dobro odabrani parfem koji je nosio i koji je primijetila jo u svjeem zraku njegova zemaljskog vozila, taj laskavi otri miris citrusa kojim je bilo preliveno isto muko tijelo, iznenada se pojaao kad joj se on pribliio.
Jo od Tienove smrti nije osjetila ovakvu nagonsku senzualnost. Oh, zapravo, i jo odavno prije Tienove smrti. Bio je to neugodan, a opet i udnovato utjean osjeaj. Jesam li
ipak iva od vrata nadolje? Iznenada je shvatila da se nalaze u njegovoj spavaonici.
"A kakva je ovo uniforma?" Uspjela je postii da joj glas ne zacvili pretjerano, pa posegnula prema nepoznatoj sivoj odori na vjealici i izvukla je iz ormara: kratka teka jakna s epoletama, mnogobrojnim zatvorenim depovima i bijelim obrubom, a uz nju odgovarajue hlae. Pruge na rukavima i razvrstane igle za ovratnik koje su trebale ukazivati na in njoj su predstavljale posvemanji misterij, ali inilo se da ih je mnogo. Tkanina se na opip doimala kao jedno od onih udnih tkanja otpornih na vatru, kakva se nalaze tek u zaista ozbiljnoj, skupoj terenskoj opremi.
Osmijeh mu se smekao. "Pa, sad." Skinuo je jaknu s vjealice koju je ona drala i nakratko je podigao. "Nikad niste upoznali admirala Naismitha, zar ne? On je moja najdraa persona iz Tajnih operacija. On je  ja sam  godinama za CarSig vodio Slobodnu flotu dendariijskih plaenika."
"Pretvarali ste se da ste galaktiki admiral?" "kontraadmiral", dovri on prefrigano. "Poelo je kao varka. Pretvorio sam je u stvarnost." Jedan mu je kut usana poskoio uvis, a onda je, mrmljajui A zato ne? objesio jaknu na kvaku vrata i kliznuo iz svoje sive tunike, otkrivi lijepu bijelu koulju. Kona futrola za koju nije mogla ni naslutiti da je nosi drala je runo oruje sasvim uz lijevu stranu njegova poprsja. Zar ak i ovdje nosi oruje? Bio je to samo terenski oamut, ali inilo se kako ga nosi posve nesvjesno, kao koulju. Pa, pretpostavljam da je jednom Vorkosiganu normalno ovako se odijevati svaki dan.
Zamijenio je tuniku jaknom i navukao je. Hlae njegova odijela bile su gotovo iste boje kao i jakna, pa nije morao odjenuti hlae uniforme kako bi joj predstavio opi dojam, ili je se dojmio svojim predstavljanjem. Protegnuo se, a
potom zauzeo dranje posve drugaije od ijednoga koje je na njemu ikad primijetila: opustio se, proirio, na neki nain popunio vie prostora no to je inae zauzimalo njegovo siuno tijelo. Jednu je ruku podigao i nehajno se oslonio o rub ormara, a titrav smijeak prerastao je u neto zapaljivo. Besprijekornim, savrenim i glatkim betanskim naglaskom ovjeka koji kao da nikad nije uo za vorski klasni sustav, rekao je: "Oj, curo, nemoj da te ta dosadna barravarska u baci u depru. Dri se ti samo mene, a ja u ti pokazati galaktiku." Zaprepatena Ekaterina ustuknula je jedan korak.
Trznuo je bradom, jo se uvijek slaboumno cerei, pa poeo zakapati kope. Obujmio je struk jakne, poravnao remen i zastao. Krajevima remena nedostajalo je nekoliko centimetara da se sastanu u sredini, a kopa je doivjela oit neuspjeh u svom nastojanju da se smjesti u leite, ak i nakon to ju je on dobrano potegnuo. Pun oaja, spustio je pogled prema uniformi koja se oito stisnula, a Ekaterina je u posljednji as priguila kikot.
Podigao je pogled prema njoj. Primijetio je kako su joj se nabrali kutovi oiju, pa je i u njegovim oima bljesnuo samosaalan osmijeh. Glas mu se vratio u barravarsku normalu. "Nisam ovo nosio vie od godinu dana. ini se da svoju prolost moemo prerasti na razne naine." Raskopao je jaknu uniforme. "Hm. Pa, upoznali ste moju kuharicu. Njoj hrana nije posao, nego sveti poziv."
"Moda se stisnula u pranju", pokuala gaje utjeiti Ekaterina.
"Bog vas blagoslovio. Ali nije." Uzdahnuo je. "Admira-lov je tajni identitet poeo opasno pucati po avovima i prije nego to su ga ubili. Naismithovi su dani ionako bili odbrojeni."
Glas mu se rugao tom gubitku, ali ona je vidjela oiljke koje mu je na prsima ostavila iglina granata. Misli su joj odvrludale prema napadu greva kojem je svjedoila jer se odigrao na podu dnevne sobe njezina i Tienova skuenog stana na Komarru. Prisjetila se njegova pogleda kad je epileptika oluja prola: mentalna zbunjenost, stid, bespomoni gnjev. Taj je ovjek tjerao svoje tijelo dalje od granica njegovih mogunosti, u oevidnom dubokom uvjerenju kako pukom snagom volje moe postii sve to eli.
To je mogue. Ali samo neko vrijeme. A onda bi vrijeme isteklo. Ne  vrijeme bi nastavljalo tei. Ali ti stie do kraja svojih snaga, a vrijeme odlazi dalje i ostavlja te samog. Ako niem drugom, godine provedene uz Tiena, tome su je nauile.
"Moda bih sve ovo trebao dati Nikkiju, da se igra s njima." Nehajno je mahnuo prema nizu uniformi. Ali ruke su mu jo jednom paljivo zagladile sivu jaknu koja se ponovno nala na svojoj vjealici, otresle nevidljivu trunicu i vratile vjealicu na njezino mjesto na preki. "Dok jo moe i dok je dovoljno mali da to eli. Mislim da e ih za godinu ili dvije prerasti."
Njezin se dah duboko uvukao. Mislim da bi to bilo uvredljivo. Ovi su mu ostaci oito znaili vie od ivota. to gaje to opsjelo da se poeo pretvarati kako su to tek djeje igrake? Nije mogla smisliti nita ime bi ga obeshrabrila u tom zastraujuem naumu a da ne zazvui kao da s prezirom odbija njegovu ponudu. Umjesto toga, kad je trenutak tiine zaprijetio da e se protegnuti u vjenost, nespretno je bubnula: "Biste li se vratili u te dane? Da moete?"
Pogled mu se izgubio u daljini. "Pa, sad... sad, to je zapravo vrlo udno. Osjeao bih se kao zmija koja se eli uvui natrag u kou koju je ve odbacila. Taj mi ivot svakodnevno nedostaje, a ipak se uope ne bih elio vratiti."
*^^HI^^^
Podigao je pogled i namignuo joj. "Igline granate naue vas pameti, zar ne?"
Oito, bio je uvjeren kako je ovo dobra ala. Nije znala bi li ga radije poljubila da ga vie ne boli, ili vritei pobjegla. Uspjela se blijedo nasmijeiti.
Ponovno je na ramena slegnuo svoju civilnu tuniku i mrana je futrola za oruje opet nestala s vidika. vrsto zatvorivi vrata ormara, poveo ju je u obilazak ostatka drugog kata; pokazao joj je vrata stana njegovih odsutnih roditelja, ali  na Ekaterinino olakanje  nije se ponudio da je povede unutra i pokae joj niz soba. Osjeala bi se vrlo neobino tumarajui, poput neke voajerke, privatnim prostorom slavnih grofova Vorkosigan.
Naposljetku su dospjeli natrag na "njegov" kat, u svijetlu sobu na kraju istonog krila koju je on nazivao uti salon, a koju je oito koristio kao blagovaonicu. Maleni je stol bio elegantno prostrt za dvoje. Ba dobro, znai da se od njih nije oekivalo da objeduju u prizemlju, u raskono obloenoj pilji sa stolom koji se mogao produiti kako bi se za njim smjestilo etrdeset osam gostiju. Moglo se stisnuti i njih devedeset est, ako bi se drugi stol, lukavo skriven iza oplate, razvukao usporedno s prvim. Odgovarajui na neki nevidljivi znak, Mama Kosti pojavila se s kolicima na kojima se nalazio objed: juha, aj, izvanredna salata u kojoj je bilo uzgojenih raia, voa i oraha. Diskretno je ostavila njegovo lordstvo nasamo s goom, ali tek poslije uvodnog, razmahanog serviranja. Golemi srebrni pokriveni pladanj koji je ostavila na vrhu kolica pokraj lorda Vor-kosigana, obeavao je kako na njih ekaju daljnji uici.
"Sjajna je ovo kua," rekao je lord Vorkosigan Ekate-rini izmeu zalogaja, "ali nou postaje uistinu tiha. Usamljena. Nije graena da bi bila ovako prazna. Treba je ponovno napuniti ivotom, onako kako je bilo u najboljim danima moga oca."
"Ali Potkralj i Potkraljica vratit e se na carevo vjenanje", zar ne? Do sredine ljeta kua bi opet trebala biti puna", priskoi mu ona u pomo ukazujui na tu injenicu.
"O, da, i oni i itava svita. Svi e se za vjenanje vratiti na planet." Oklijevao je. "Kad smo ve kod toga, to ukljuuje i mog brata Marka. Pretpostavljam da bih vas trebao upozoriti na njega."
"Ujak mi je jednom spomenuo da imate klona. Je li to on... ovaj, ono?"
"Kad Betanci kau ono, misle na hermafrodite. Definitivno se radi o njemu."
"Ujak Vorthvs nije rekao zato ste  ili su to bili vai roditelji?  dali napraviti klona, rekao je samo da je to vrlo komplicirano i da bolje pitam vas." Objanjenje koje se samo nametalo bilo je da je grof Vorkosigan elio svojega stoltoksinom oteenog nasljednika zamijeniti neim to nije deformirano, ali oito se ipak nije radilo o tome.
"Upravo je to ono to je komplicirano. Nije klona dao nainiti nitko od nas. Nainili su ga neki Komarrani u progonstvu na Zemlji, kao dio pretjerano barokne urote protiv mog oca. Pretpostavljam da su zakljuili kako ne mogu podii vojni ustanak, pa je onda bolje da izdvoje proraunska sredstva za bioloko oruje. Unajmili su agenta koji je uzeo uzorak mog tkiva  to nije bilo nimalo teko, jer sam kao dijete bio na stotinu medicinskih zahvata, testova i biopsija  koje su uzgojili i pretvorili u jednog od naj-neugodnijih plemikih klonova u Jacksonovu Skrovitu."
"Zaboga. Ali ujak Vorthvs kae kako klon uope ne nalikuje na vas  znai li to da je odrastao bez vaeg, ovaj, prenatalnog oteenja?" Kratko mu je kimnula, ali je pristojno zadrala pogled na njegovu licu. Ve se prije susrela s njegovom poneto nastranom osjetljivou kad su u pitanju bila oteenja s kojima je roen. Oteenja su tera-
togenetska, a ne genetska, potrudio se on da ga ona dobro shvati.
"Da je barem tako jednostavno... Zapravo je poeo normalno rasti, pa su mu morali oblikovati tijelo na moju veliinu. I moj oblik. To je bilo prilino odvratno. Nakana im je bila da on, kao moja zamjena, uspije proi i najpo-drobnije provjere, pa kad sam, na primjer, svoje slomljene none kosti zamijenio sintetikima, i njemu su ih kirurki ugradili. Tono znam koliko ga je to moralo boljeti. A silili su ga i da ui, kako bi mogao biti uvjerljivija. Sve te godine ja sam ivio u uvjerenju kako sam jedino dijete, a on je razvio jedan od najgorih kompleksa bratskog suparnitva u povijesti. Hou rei, razmislite malo o tome. Nikad mu nisu dopustili da bude ono to jest  bilo je to, zapravo, pod prijetnjom mukama  stalno su ga usporeivali sa starijim bratom... Do trenutka kad je urota propala, on je ve bio na dobrom putu da ga izlude."
"Uope se ne udim. Ali... ali kako ste ga spasili od Komarrana?"
Na trenutak je utio, a onda rekao: "Na kraju se nekako pojavio sam od sebe. im je uao u orbitu moje betan-ske majke  pa, moete si i sami zamisliti. Betanci imaju vrlo stroga i jasna uvjerenja glede roditeljskih dunosti prema klonovima. Mislim da ga je to vraki iznenadilo. Znao je da ima brata, bog dragi zna da su mu taj podatak stalno gurali pod nos, ali nije oekivao roditelje. A pogotovo nije oekivao Cordeliju Vorkosigan. Pretpostavljam kako bi bilo najjednostavnije rei da gaje obitelj usvojila. Neko je vrijeme bio ovdje na Barravaru, a onda ga je prole godine moja majka poslala na Koloniju Beta kako bi se upisao na sveuilite i lijeio se pod nadzorom moje betanske bake."
"Pa to zvui ba dobro", rekla je ona, zadovoljna sretnim svretkom ove nastrane pripovijesti. inilo se da se obitelj Vorkosigan dri skupa.
"Mm, moda. Ali izvjea koja su procurila od moje bake daju naznaiti da mu je bilo prilino teko. Vidite, opsjednut je time  stoje savreno shvatljivo  da se to je vie mogue razlikuje od mene, kako nas vie nikad nitko ne bi mogao pobrkati. Nemojte me krivo shvatiti, ja mislim daje to posve u redu. Ali... mogao je promijeniti lice, iznova oblikovati tijelo, utrcati hormone rasta, promijeniti boju oiju ili izblajhati kosu, ili bilo to drugo, ali... ono stoje on umjesto toga odluio bilo je da se strahovito udeblja. S obzirom na moju visinu, dojam prokleto zapanjuje. Mislim da se njemu ba to svia. Radi to namjerno." Poprilino zamiljeno zurio je u svoj tanjur. "Mislio sam da bi betanska terapija tu mogla neto promijeniti, ali oito nije."
Zauvi grebanje na rubu stolnjaka, Ekaterina se tr-gnula. Mlada crno-bijela makica odluna izgleda preko-bicnula se na stol, pandi nalik na siune metalne iljke, pa krenula prema Vorkosiganovu tanjuru. Odsutno se nasmijeio, izvukao nekoliko preostalih raia iz salate i poloio ih pred malu zvijer: oduevljeno vakanje mijealo se s grlenim zvucima predenja. "Vratar ima maku koja se neprestano maci", objasnio je on. "Divim se njihovu pristupu ivotu, ali zaista se pojavljuju u..." Podigao je veliki poklopac s pladnja i poklopio njime malo stvorenje, na taj ga nain zarobivi. Nimalo zaplaena, maka je nastavila s predenjem koje je ispod srebrne polukugle zvualo kao turiranje nekog malog stroja. "Desert?"
Srebrni je pladanj bio nakrcan s osam razliitih vrsta kolaa, tako uznemirujue lijepih da se Ekaterini uinilo kako bi bio estetski zloin pojesti ih prije nego to ih vid-kamera ovjekovjei za potomstvo. "Oh, zaboga." Poslije
duge stanke pokazala je prema jednom kolau s gustim preljevom, na kojem je ueereno voe blistalo poput dragulja. Vorkosigan ga je spustio na tanjur koji kao da je samo to ekao i dodao joj ga preko stola. Ekaterina je primijetila kako eznutljivo gleda u izlobu slastica, ali sam ne uzima ni jednu. Pa uope nije debeo, pomisli ona s indignacijom; u vrijeme kad se pretvarao da je admiral Naismith morao je vjerojatno biti sama kost i koa. Kola je imao okus jednak svom izgledu, pa Ekaterina neko vrijeme nije pridonosila razgovoru za stolom. Vorkosigan ju je promatrao, smijeei se s uivanjem, kao da i sam jede.
Dok je vilicom strugala posljednje molekule preljeva s tanjura, u hodniku su odjeknuli koraci i zauli se muki glasovi. Prepoznala je Pvmovo duboko mrmljanje: "...ne, njegovo se lordstvo savjetuje s novom pejzanom arhitekticom. Zaista sam uvjeren kako se ne eli uznemirivati."
Razvueni je bariton odgovorio: "Da, da, Pym, ne elim se ni ja, ali tu sam po slubenom poslu svoje ge majke."
Preko Vorkosiganova je lica preletio bljesak iznimnog nezadovoljstva. Ispalio je psovku isuvie priguenu da bi je Ekaterina razgovijetno ula. Kad je njegov posjetitelj uronio u dovratak utog salona, lice mu je postalo posve bezizraajno.
Mukarac kojega Pym nije uspio zaustaviti bio je mladi asnik, visok i nevjerojatno zgodan kapetan u svakodnevnoj zelenoj odori. Imao je tamnu kosu, smee oi koje su se smijale i lijen osmijeh. Zastao je kako bi Vorko-siganu dobacio aljiv polunaklon i rekao: "Budi pozdravljen, o, lorde Revizoru i bratiu. Zaboga, njuim lija to ruak Mame Kosti? Reci mi da nisam zakasnio! Jeste mi neto ostavili? Smijem li polizati vae mrvice?" Ukoraio je u sobu i pogled mu je zahvatio Ekaterinu. "Ohoho! Miles, upoznaj me sa svojom pejzanom arhitekticom!"
Lord Vorkosigan, poneto kroza zube, ree: "Madame Vorsoisson, dopustite da vas upoznam sa svojim neodgovornim bratiem, kapetanom Ivanom Vorpatrilom. Ivane, madame Vorsoisson."
Nimalo uznemiren ovim uvodnikom punim neodobravanja, Vorpatril se objeenjaki nasmijeio, pognuo se duboko nad njezinu ruku i poljubio je. Njegove su joj usne ukazale tovanje zadravi se tamo sekundu predugo, no barem su bile suhe i tople; kad ju je napokon pustio, nije morala svladavati poriv da neuljudno obrie ruku o suknju. "Primate li narudbe, madame Vorsoisson?"
Ekaterina nije znala bi li je njegova vedra lascivnost trebala uveseliti ili uvrijediti. Uveseljenost se inila sigurnijom, pa sije dopustila mali osmijeh: "Jo sam poetnica."
Ubacio se lord Vorkosigan: "Ivan ivi u stanu. Mislim da na balkonu ima lonac za cvijee, ali kad sam posljednji put u njega virnuo, sadraj mu je bio mrtav."
"Miles, posljednji put si kod mene bio usred zime." Slabano mijaukanje koje je dopiralo ispod srebrne kupole uz njegov lakat na trenutak gaje omelo. Pogledao je kupolu, znatieljno odigao dio njezina ruba, rekao "Ah, jedna od vas" i ponovno je spustio. eui oko stola, uoio je neiskoriteni desertni tanjuri, blaeno se nasmijeio i posluio se s dva kolaa s pladnja i preostalom vilicom koja je stajala uz tanjur njegova bratia. Vraajui se na prazno mjesto nasuprot, smjestio je svoj plijen, privukao stolac i sjeo izmeu lorda Vorkosigana i Ekaterine. Razmotrio je prosvjedno mijaukanje koje je sve glasnije dopiralo ispod kupole, uzdahnuo, izbavio maju zarobljenicu i smjestio je u svoje krilo, na fini platneni ubrus, uposlivi je tako to joj je irokogrudno natrackao lag po njukici i apicama. "Ne dajte se vi smetati", dodao je negdje oko svog prvog zalogaja.
"Upravo smo zavravali", ree Vorkosigan. "Ivane, zato si ti ovdje?" Sebi u bradu dodao je: "I kako to da te tri straara nisu uspjela zaustaviti? Moram li im zapovjediti da prvo pucaju, a onda pitaju tko je?"
"Snaga mije velika, zato to mije cilj pravedan", obavijesti ga Vorpatril. "Majka me poslala da ti donesem popis zadataka dui od moje ruke. Ima i fusnota." Iz tunike je izvukao rolu svitaka i njome mahnuo prema svom bratiu. Makica se izvalila na lea i krenula u rat sa svi-cima, a Ivan se nakratko zabavio uzvraajui joj udarce. "Tik-tik-tik!"
"Tvoja odlunost je nepokolebljiva zato to se vie boji svoje majke nego mojih straara."
"I ti takoer. A i tvoji straari", primijeti lord Vorpatril, gutajui jo jedan komad kolaa.
Vorkosiganu je zamalo pobjegao smijeh, ali gaje uspio na vrijeme obuzdati i poprimiti svoj dotadanji strogi izraz. "Ah... madame Vorsoisson, ini se da u se ovime morati smjesta pozabaviti. Moda je najbolje da za danas zavrimo." Nasmijeio se kao da joj se ispriava, pa odgurnuo svoj stolac.
Nije bilo nikakve sumnje kako lord Vorkosigan s mladim asnikom mora raspraviti neka vana sigurnosna pitanja. "Naravno. Ovaj, drago mi je to smo se upoznali, lorde Vorpatril."
Kapetana je makica u krilu sprijeila da ustane, ali se od nje oprostio najsrdanijim moguim kimanjem glave. "Madame Vorsoisson, bilo mi je zadovoljstvo. Nadam se da emo se opet sresti, i to to prije."
Vorkosiganov se osmijeh istopio. Ekaterina je ustala zajedno s njim, a on ju je odgurkao u hodnik, podiui svoju kom-vezu do usta i mrmljajui: "Pym, molim te, do-vezi vozilo pred glavni ulaz." Rukom joj je pokazao da
krene naprijed, pa uhvatio korak uz nju dok su ili hodnikom. "Oprostite na Ivanu."
Nije joj ba bilo posve jasno zbog ega je imao potrebu ispriati se, ali je svoju zbunjenost prikrila slijeganjem ramena.
"Onda, jesmo li se dogovorili?" nastavio je. "Hoete li preuzeti moj projekt?"
"Moda bi bilo bolje da najprije pogledate nekoliko prijedloga."
"Da, naravno. Sutra... odnosno, nazovite me kad god budete spremni. Imate moj broj?"
"Da, jo ste mi ih na Komarru nekoliko dali. Jo ih imam."
"Ah. Dobro onda." Zaokrenuli su niz veliko stubite, a njegovo je lice postalo zamiljeno. Na dnu stuba podigao je pogled prema njoj i dodao: "Imate li jo uvijek onu malu uspomenu?"
Mislio je na privjesak za lani u obliku siunog modela Barravara, uspomenu na sumorne dogaaje o kojima nikad nee moi govoriti u javnosti. "Oh, naravno."
Zastao je, pun nade, i njoj je bilo ao to nije mogla izvui nakit iz svoje crne bluze i smjesta mu to dokazati, ali smatrala ga je isuvie dragocjenim da bi ga nosila svakoga dana; paljivo gaje umotala i smjestila u ladicu u kui svoje ujne. Trenutak poslije, zvuk zemaljskog vozila dopro je od nadstrenice, pa ju je on ispratio kroz dvostruka vrata.
"Onda, elim vam ugodan dan, madame Vorsoisson." Rukovao se s njom, vrsto i bez bespotrebnog zadravanja, pa je smjestio u stranji odjeljak vozila. "Mislim da je najbolje da se smjesta vratim Ivanu." Dok se kupola sputala, a vozilo kretalo, on se okrenuo i odmjerenim se ko-
rakom vratio u kuu. Do trenutka kad ju je vozilo glatko dovelo do vrata imanja, ve joj je nestao s vidika.
Ivan je smjestio na pod jedan od iskoritenih tanjura za salatu i tutnuo makicu do njega. Morao je priznati kako su male ivotinje, svejedno koje vrste, izvrstan rekvizit: primijetio je kako se hladni izraz madame Vorsois-son smekao dok je on po sebi valjukao ovu malu dlakavu tetoinu. Gdje lije samo Miles iskopao ovu prekrasnu udovicu? Uvalio se u stolac i promatrao kako mali ruiasti maji jezik lamata po ostacima umaka, pa se potiteno prisjetio svog sinonjeg izlaska.
Bio je uvjeren kako ima rendes s mladom enom koja je silno obeavala: studentica na sveuilitu, prvi put sama daleko od doma, jednostavno je se morao dojmiti vorski carski asnik. Imala je odvaan pogled i nije bila ni najmanje srameljiva: ona je njega pokupila svojim lako-letom. Ivan je bio strunjak za koritenje lakoleta u svrhu slamanja psiholokih barijera i stvaranja odgovarajueg raspoloenja. Dva-tri njena obruavanja i ovjek bi gotovo uvijek uspio izazvati nekoliko onih tako slatkih malih krikova poslije kojih bi se mlada dama privila blie pilotu, a grudi bi joj se podizale i sputale dok bi sve bre disala kroz polurastvorene i tako poljubljive usne. Ali, ova djevojka... posljednji put kad se u lakoletu toliko pribliio gubitku svog posljednjeg obroka bio je s Milesom koji mu je, u jednom od svojih maninih raspoloenja, iznad Has-sadara demonstrirao obruavanje. Neljudski se smijala dok se Ivan bespomono smijeio kroz stisnute zube, a lanci na prstima pobijeljeli su mu, vrsto pripijeni uz sigurnosni pojas.
A onda su u restoranu koji je ona odabrala, naletjeli  kao sluajno!  na jedno muko, nadureno studentsko mladune, a slagalica se poela popunjavati. Prokletstvo,
iskoritavala gaje kako bi provjerila koliko joj je mladune odano; psi se izvalio na lea i prijetei zareao. Kako ste, gospodine? Oh, pa zar nisi rekla da ti je ujak vojno lice? Molim vas, oprostite mi... Vjetina kojom je pretjerano pristojnu ponudu da sjedne pretvorio u lukavu uvredu bila je praktiki dostojna Ivanova najnieg bratia. Ivan se rano povukao, u sebi im poeljevi da uivaju jedno u drugome. Pojma nije imao to se ovih dana dogaalo s mladim barravarskim djevojkama. Postajale su gotovo... gotovo galaktike, kao da im je predavala osobno Mileso-va zastraujua prijateljica Quinn. Zajedljiva preporuka njegove majke kako bi mu bilo bolje da se dri ena koje su njegovih godina i drutvenog poloaja gotovo mu se poinjala initi smislenom.
Lagani je korak odjeknuo hodnikom, a njegov se brati ukazao na dovratku. Ivan je razmotrio, i smjesta odbacio, impulzivnu elju da Milesu iznese ivopisni opis svog sinonjeg debakla. to god bilo razlogom Milesova stiskanja usana i sputanja glave u poloaj nakostrijeenog buldoga, nikako nije obeavalo suut i razumijevanje.
"Krivi tajming, Ivane," zareao je Miles.
"to, zar sam ti pokvario sastanak u etiri oka? Pejzana arhitektica, ha? Takav bi krajolik i u meni mogao pobuditi zanimanje. Kakav profil."
"Velianstven", dahne Miles, privremeno ometen nekom unutranjom vizijom.
"A ni faca joj nije loa", doda Ivan, promatrajui ga.
U tom je trenutku Miles zamalo nasjeo, ali je svoju reakciju na vrijeme uspio pretvoriti u grimasu. "Nemoj biti pohlepan. Zar mi nisi rekao kako ima prijateljski dogovor s madame Vor-kako-se-ono-zove?" Privukao je stolac i uvalio se u njega, prekriivi ruke i noge u zglobovima i promatrajui Ivana kroz stisnute oi.
"Ah. Da. Pa. ini se da od toga nee biti nita."
"Zadivljen sam. Znai, suglasni se suprug na kraju ipak nije suglasio?"
"Sve je to bilo tako nerazumno. Mislim, kuhaju si klinca u materninom replikatoru. U posljednje vrijeme vie nitko nije sposoban normalno ucijepiti svoje pupoljke na obiteljsko stablo. U svakom sluaju, uspio sije pribaviti mjesto u kolonijalnoj upravi i odvukao ju je sa sobom na Sergvar. Nismo se imali vremena ni poteno oprostiti." Zapravo, bila je to neugodna scena, prepuna prikrivenih prijetnji smru. Mogao ju je ublaiti makar i mali znak njezina aljenja ili brige za Ivanovu sigurnost i zdravlje, no umjesto toga, gospoa je trenutak opratanja potroila tako to se objesila oko vrata svom muu, impresionirana trubljenjem kojim je dokazivao svoje vlasnitvo. A to se ticalo one lakoletne proleterske teroristice u pubertetu koju je pokuao uvjeriti da mu zalijei slomljeno srce... suspregnuo je drhtaj.
Ivan slegne ramenima kako bi otjerao depresivni trenutak retrospekcije, pa nastavi: "Ali, udovica! Prava, iva, mlada udovica! Zna li ti koliko je ovih dana teko doi do njih? Znam deke u stoeru koji bi dali desnicu ruku za prijateljski raspoloenu udovicu, samo kad ih te desnice ne bi tjeile u dugim, usamljenim noima. Kojom si ti sreom naletio na ovu zdjelu meda?"
Njegov brati nije ga udostojio odgovora. Trenutak poslije, rukom je mahnuo prema roli svitaka uz prazni Ivanov tanjur. "Onda, stoje sve ovo?"
"Ah." Ivan razmota svitke i doda mu ih preko stola. "To je dnevni red tvog skoranjeg susreta s carem, buduom caricom i mojom majkom. Prikucala je Gregora na zid i ne da mu da se makne dok ne razrijee i posljednju pojedinost vezanu uz vjenanje. Budui da si ti Gregorov kum, tvoja je nazonost potrebna i strogo se zahtijeva."
"Oh." Miles pogledom preleti sadraj. Meu obrvama mu se pojavila zbunjena bora, pa je opet pogledao Ivana. "Ne mogu rei da ovo nije vano, ali ne bi li ti sad trebao biti na dunostima u Operacijama?"
"Ha", ree Ivan tmurno. "Zna li to su mi ti banditi uinili?"
Miles odmahne glavom, upitno podignutih obrva.
"Slubeno su me dodijelili vlastitoj majci  vlastitoj majci!  kao pobonika dok ne zavri vjenanje. Kvragu, otiao sam u vojsku da pobjegnem od majke, a sad mi je izravno nadreena!"
U kratkom osmijehu njegova bratia nije bilo ni traga suuti. "Sve dok Laisa ne bude sigurno privezana uz Gregora, kad e moi preuzeti svoje dunosti politike domaice, tvoja bi majka mogla biti najvanija osoba u Vorbarr Sultani. Nemoj je podcjenjivati. Vidio sam planove za planetarne invazije koji su bili manje sloeni od ovoga to se sprema za carsko vjenanje. Tetka Alys morat e iz sebe izvui i zadnji generalski atom da ovo privede kraju."
Ivan odmahne glavom. "Znao sam da sam se trebao prijaviti z-a izvanplanetarnu dunost dok sam jo mogao. Komarr, Sergvar, nekakvo veleposlanstvo u zabiti, sve samo ne Vorbarr Sultana."
Milesovo se lice uozbiljilo. "Ne znam, Ivane. Ako izuzmemo nenadani vojni napad, ovo bi mogao biti najvaniji politiki dogaaj  skoro sam rekao ove godine, ali zapravo mislim da je najvaniji u itavom tijeku naih ivota. to vie malih nasljednika uspiju Gregor i Laisa posijati po nasljednoj liniji izmeu tebe, mene i Carstva, to smo sigurniji. I mi, i nae obitelji."
"Mi jo nemamo obitelji", ukae Ivan na oitu injenicu. Znai, to on ima na umu s lijepom udovicom ? Ohoho!
"Zar bismo se usudili? Ja sam, to ti sa sigurnou mogu rei, mislio o tome svaki put kad bih se pribliio nekoj eni dovoljno da... nema veze. Ali ovo vjenanje mora kliziti kao podmazano, Ivane."
"To nije sporno", ree Ivan iskreno. Spustio je ruku kako bi sprijeio makicu koja je oblizala tanjur do visokog sjaja da svoje pandice naotri na njegovim ulatenim izmama. Uspio ju je podmititi s nekoliko maznih trenutaka u krilu, pa je izgubila oduevljenje za grebanjem i umjesto toga se, predui, posvetila ozbiljnom poslu pro-bavljanja objeda i putanja nove dlake koju poslije moe rasprostirati po carskim uniformama. "Onda, kako se zove tvoja udovica? Zaboravio sam." Miles taj djeli obavijesti zapravo jo nije podijelio s njim.
"Ekaterina", uzdahne Miles. inilo se da mu usne miluju svaki od pet slogova prije nego to e se nevoljko rastati s njima.
Oh, yeah. Ivan je u mislima preletio svaki otri prijekor koji mu je njegov brati ikad uputio u vezi s njegovim bezbrojnim ljubavnim pustolovinama. Sto si mislio, da sam ja kamen na kojem moe otriti svoju duhovitost? Prilika da izjednai rezultat pojavljivala se iznad obzorja poput kinih oblaka nakon duge sue. "Jo uvijek tuguje, kae? ini mi se kako bi joj dobro doao netko sa smislom za humor, daje malo razvedri. Ali ne ti, jer ti si oito u jednoj od svojih depri. Moda bih se trebao dragovoljno prijaviti da joj pokaem grad."
Miles sije utoio jo aja i upravo je htio spustiti noge na susjedni stolac. Kad su ovo ule, obje su se noge s tres-kom vratile na pod. "Da se "nisi usudio. Ova je moja."
"Zbilja? Ve ste se tajno zaruili? Svaka ast na brzini, roae."
"Nismo", prizna Miles nevoljko. "Imate li neki drugi dogovor?"
"Jo nemamo."
"Prema tome, ona zapravo nije niija, nego samo svoja. Trenutano."
Nije to bilo tipino za njega, ali prije nego to je odgovorio, Miles je otpio jo jedan gutljaj aja. "Ali ja sam to naumio promijeniti. Kad za to doe vrijeme, koje svakako jo nije dolo."
"Bratiu, nemoj da ti tvoj novi visoki poloaj udari u glavu, ak ni carski revizor ne moe narediti eni da ode s njim u krevet."
"Da se uda za njega", ledeno ga ispravi Miles.
Ivan nakrivi glavu, dok mu se cerek irio licem. "Moj boe, pa ti si zaista poludio. Tko bi si to mislio?"
Miles iskesi zube. "Za razliku od tebe, ja se nikad nisam pretvarao da me ne zanima brak. Ne mogu odreci-tirati ni jedan svoj hrabri govor u prilog samakom ivotu. Ne moram odravati mladenaku reputaciju lokalnog pastuha. A nemam, oito, ni reputacije koju bih mogao ugroziti."
"Joj, joj, al' smo danas ivani."
Miles duboko udahne. Prije nego to je uspio progovoriti, Ivan se ubaci: "Zna, kad ovako neprijateljski gura glavu naprijed, jo vie nego inae izgleda kao grbavac. Morao bi pripaziti na to."
Poslije duge i ledene stanke, Miles tiho ree: "Ivane, vue li ti to mene za jezik?"
"Ah..." Nije mu dugo trebalo da odabere toan odgovor. "Ne."
"Dobro", dahne Miles i ponovno se smjesti u stolac. "Dobro..." Uslijedila je jo jedna duga i sve vie uznemirujua stanka, dok je Miles Ivana motrio kroz stisnute kapke. inilo se da je naposljetku donio neku unutranju odluku. "Ivane, traim od tebe da mi da svoju asnu vor-
patrilsku rije  a to e ostati izmeu nas dvojice  da e Ekaterinu ostaviti na miru."
Ivanove obrve poletjee uvis. "To je malo nametljivo, ne ini ti se? Hou rei, zar se nju nita ne pita?"
Milesove se nosnice rairie. "Tebe ona zapravo ne zanima."
"Otkud zna? Otkud da ja to znam? Jedva sam je dospio pozdraviti prije nego to sije izgurao van."
"Znam ja tebe. Za tebe je ona zamjenjiva s bilo kojom od drugih deset ena koje ima priliku upoznati. Ali meni je nezamjenjiva. Predlaem ti sporazum. Moe imati sve preostale ene u svemiru. Ja elim samo ovu jednu. Mislim daje to poteno."
Bila je to jo jedna od tipinih majlsovskih svaa koje su uvijek oh-kako-logino zavravale tako da bi Miles dobio ono to bi Miles htio. Ivan je prepoznao uzorak: nije se promijenio jo otkako su navrili pet godina. Samo je sadraj napredovao. "Problem je samo u tome to ni ostale ene u svemiru nisu tvoje, pa da moe s njima slobodno raspolagati", pobjedonosno mu Ivan ukae na tu injenicu. Nakon nekoliko desetljea vjebanja, ovo mu je ilo sve bolje i bolje. "Pokuava dati neto to nema za  neto to nema."
Onemoguen, Miles se smjestio natrag u stolac i, dure-i se bijesno, gledao u Ivana.
"Ali ozbiljno," ree Ivan, "nije li tvoja strast pomalo iznenadna, kad se uzme u obzir da si tek za Zimoslavu prekinuo s potovanom Quinn? Gdje si samo dosad skrivao ovu Kat?"
"Ekaterinu. Sreo sam je na Komarru", kratko je odgovorio Miles.
"Tijekom rada na sluaju? Znai, to je neto friko. Hej, pa nisi mi nita ispriao o svom prvom sluaju, lorde
Revizore i bratiu moj. Moram ti rei, ini mi se kako se itava ta guva oko njihova solarnog zrcala na kraju svela na 'tresla se brda, rodio se mi'." Zastao je, pun oekivanja, ali Miles nije pokupio pozivnicu. Zacijelo nije u jednom od svojih razgovorljivijih raspoloenja. Njega ili ne moe ukopati, ili ga ne moe iskopati. Pa, ako je mogao birati, po Ivanovu je miljenju utljivi Miles za nedune prolaznike bio manje opasan od Milesa iz kojega tee kao iz proljetnog izvora. Trenutak poslije, dodao je: "Onda, ima li ona sestru?"
"Nema."
"Nikad ih nemaju", s tekim uzdahom ree Ivan. "Tko je ona, zapravo? Gdje ivi?"
"Ona je neakinja lorda Revizora Vorthvsa, a mu joj je na grozan nain poginuo prije jedva dva mjeseca. Sumnjam daje raspoloena za tvoju duhovitost."
inilo se da nije jedina. Kvragu, Miles je danas zbilja bio u jednom od svojih nepodnoljivih stanja. "Ah, znai, zacijelo se umijeao u jedan od tvojih poslia, zar ne? Ali nauilo gaje to pameti." Ivan se uvalio u stolac i kiselo nacerio. "Pa, pretpostavljam da je i to jedan od naina da se povea zaliha udovica. Napravi si jednu."
Sve prikriveno veselje kojim je dotad odvraao Ivanove napade u trenutku je nestalo s lica njegova bratia. Uspravio se to je vie mogao, pa se nagnuo naprijed, dok su mu ruke vrsto drale naslone stolca. "Bit u vam zahvalan, lorde Vorpatril, ako se pobrinete da ovu klevetu ne ponovite. Nikad vie."
Ivanov eludac iznenaeno je poskoio. Ve je nekoliko puta dosad vidio Milesa kako se ponaa kao lord Revizor, ali nikad prije to ponaanje nije bilo usmjereno prema njemu. Ledene sive oi iznenada su ciljale u njega kao dvije puane cijevi. Ivan otvori usta, pa ih, neto paljivije, zatvori. Koji se vrag ovdje dogaa? I kako netko tako
U
nizak moe isijavati toliko zloe? Ah, pomisli Ivan, godine vjebanja. / uvjetovani refleksi. "Miles, pa samo sam se alio."
"A meni to nije ni najmanje prokleto smjeno." Miles protrlja zglobove na rukama i namrti se, gledajui u neku toku na pola puta izmeu njih dvojice. Celjusni mii mu je poskoio. Trznuo je bradom. Trenutak poslije dodao je, jo zloslutnije: "Ivane, nita ti neu rei o ko-marrskom sluaju. To je takva stvar daje ovjeku bolje da si prereze grkljan prije nego to pone itati izvjea, i uope se ne zezam. Ali rei u ti ovo, i oekujem da to ostane izmeu nas dvojice. Smrt Etiennea Vorsoissona bila je jeziva, i bila je ubojstvo. Ja sam ga propustio sprijeiti, ali ga nisam prouzroio."
"Za boga miloga, Miles, nisam ni mislio da"
"Svejedno", podigne njegov brati glas kako bi preskoio ovu upadicu. "Svi dokazi koji tome idu u prilog sad su oznaeni kao najstroa tajna. Iz ega slijedi da, bude li slina optuba iznesena protiv mene, neu moi redovitim putem doi ni do injenica ni do svjedoanstava kojima bih je mogao osporiti. Razmisli, na trenutak, molim te, o posljedicama koje bi to imalo. Osobito ako... moje udvaranje bude napredovalo."
Ivan, kojega je ovo primirilo, na trenutak je sisao jezik. A onda se razvedrio: "Ali... Gregor ima pristup tim dokumentima. Tko bi se njemu suprotstavio? Gregor te uvijek moe osloboditi sumnje."
"Moj carski brat po mlijeku koji me imenovao revizorom kako bi uinio uslugu mom ocu? Jer tako svi priaju."
Ivan se promekoljio s nelagodom. Tako znai, i to je ve doprlo do Milesovih uiju? "Ljudi koji neto znae u to ne vjeruju. Miles, gdje ti samo douje takve stvari?"
Jedini odgovor koji je dobio bilo je suho slijeganje ramenima i mali pokret rukom. Miles je ovih dana postajao
sve politiniji i to je Ivanu ilo na ivce. On sam, naime, radije bi podigao plazmiki luk do sljepoonice i povukao obara nego to bi se aktivno umijeao u carsku politiku. Nije ba da je vritei bjeao iz sobe kad bi se potegnule znaajnije teme; to bi pobudilo isuvie sumnje. Iskradi se polako, to je bio njegov moto. Miles... Manijakalni Miles moda je ak imao hrabrosti i za politiku karijeru. Patuljak je oduvijek posjedovao tu samoubilaku crtu. Bolje ti, nego ja, frajeru.
Miles, koji se udubio u prouavanje svojih izama, ponovno je podigao pogled. "Ivane, ja dobro znam kako ti nemam prava postavljati nikakve proklete zahtjeve. Jo sam ti dunik za... za dogaaje prole jeseni. I jo desetak drugih prigoda u kojima si mi spasio ivot ili se barem potrudio pokuati. Mogu te samo zamoliti. Molim te. Ja ne dobivam mnogo prilika, a ova mi znai vie od ivota." Nakrivljeni osmijeh.
Taj prokleti osmijeh. Je li Ivan bio kriv to se on rodio neoteen, a njegov brati kao bogalj? Ma fukaj ga, nije to razlog. Milesa je upropastila prokleta zbrkana politika i ovjek bi si pomislio da e ga to nauiti pameti, ali nije. Kao to se ve bezbroj puta pokazalo, ak ni snajperska vatra nije mogla zaustaviti tog hiperaktivnog malog gada. Miles je u ovjeku uspijevao nadahnuti itavu ljestvicu osjeaja, od potrebe da ga zadavi golim rukama, do ponosnih suza u oima. Odnosno, barem se Ivan potrudio da mu nitko ne vidi lice kad je iz gledalita dvorane Vijea promatrao kako Miles, zastraujue usrdno, polae svoju revizorsku zakletvu pred itavom barravarskom postavom okupljenom za posljednje Zimoslave. Tako malen, tako jadan, tako nesnosan. Tako blistav. Daj ljudima svjetlo i oni e ga slijediti kamo god polo. Je li Miles uope bio svjestan koliko je opasan?
A mali je paranoik iskreno vjerovao kako Ivan posjeduje magiju kojom bi mu mogao oteti enu koju zaista eli. Ta
njegova bojazan laskala je Ivanu vie nego to bi ikad bio pripravan priznati. Ali Miles je rijetko imao skromno miljenje o sebi, tako da se inilo pravim smrtnim grijehom oduzeti mu ovu iluziju. Eh, to bi moglo nakoditi njegovoj dui.
"U redu", uzdahne Ivan. "Ali, da ne bude zabune, dajem ti samo prvi potez. Ako te otkanta, mislim da imam ista prava stati u red kao i svaki drugi mukarac."
Miles se napola opustio. "To je sve to traim." A onda se ponovno ukoio. "Ali ipak  tvoju vorpatrilsku rije, molim."
"Ima moju vorpatrilsku rije", ree Ivan nevoljko, nakon iznimno duge stanke.
Poslije ega se Miles posve opustio i djelovao mnogo vedrije. Nekoliko se trenutaka provedenih u nesuvislom razgovoru o dnevnom redu planskog sastanka lady Alys pretopilo u pobrojavanje raznorodnih vrlina madame Vor-soisson. Ako je postojalo neto strasnije od trpljenja preventivne ljubomore njegova bratia, zakljuio je Ivan, onda je to bilo trpljenje njegova romantinog glagoljanja punog nade. Bilo je oito kako e kua Vorkosigan danas poslijepodne biti loe mjesto za skrivanje pred lady Alys, a tako e ostati i u mnogim poslijepodnevima koja e tek uslijediti. U Milesu nije uspio pobuditi zanimanje ak ni za jednu malu rekreativnu pijanku; kad je poeo Ivanu objanjavati nekoliko novih planova za ureenje vrta, ovaj se pozvao na asniku dunost i zbrisao.
Dok se sputao stubitem, Ivanu je sinulo kako ga je Miles opet nasanjkao. Dobio je upravo ono to je htio a da Ivan pojma nije imao kako mu je to uspjelo. Znao je samo da ovaj put nije imao ni najmanje namjere zakleti se asnim imenom svoje obitelji. Promotreno s odreenog motrita, i samo spominjanje takve zakletve bilo je uvredljivo. Frustrirano se namrtio.
Sve je to bilo potpuno nepoteno. Ako je ta Ekaterina zbilja tako dobar komad, onda svakako zasluuje mukarca koji e se oko nje potruditi. A ako udoviinu ljubav prema Milesu treba staviti na kunju, onda je svakako bolje da to bude prije nego poslije. Miles nije imao nikakva smisla za odmjerenost, za suzdravanje... za samoouvanje. Kako e ga samo pogoditi ako ga ona odlui odbaciti! Bit e to kao da ga opet uranjaju u kadu ledene vode. Drugi put u mu glavu malo due drati pod vodom. Prerano sam ga pustio, moja pogreka...
Zapravo, Ivanova je graanska dunost objesiti udovici pod nos i druge mogunosti, prije nego to joj Miles izok-rene mozak na isti nain na koji je to svima radio. Ali... Miles je od Ivana izravno, bezobzirno i odluno iznudio asnu rije. Praktiki gaje prisilio da se zakune. A zakletva dana na silu nije nikakva zakletva.
Nain na koji e zaobii ovu dilemu sinuo je Ivanu usred koraka, izmeu dvije stube. Usta su mu se napuila u iznenadnom zviduku. Njegov plan bio je... pa, zamalo majlsovski. Ima u tome neke kozmike pravde, u tome da se patuljku poslui jelo koje si je sam zainio. U trenutku kad ga je Pym proputao kroz ulazna vrata, Ivan se ponovno smijeio.
DRUGO POGLAVLJE
Kareen Kudelka nestrpljivo je kliznula u sjedalo uz prozor orbitalnog atla i pritisnula nos uz prozor lijeve strane broda. Zasad je uspijevala vidjeti samo prekrcajnu postaju i njezinu zvjezdanu pozadinu. Poslije nekoliko beskrajnih minuta, zauo se uobiajeni metalni odjek i trzanje koje je znailo da isplovljavanje poinje, i atl se od-vrtio od postaje. Uzbudljivi obojeni luk koji je oznaavao prijelaz izmeu svijetle i tamne strane Barravara kliznuo je pokraj njezina pogleda kad se atl poeo sputati. Na zapadne tri etvrtine Sjevernog kontinenta jo je uvijek blistalo poslijepodne. Mogla je vidjeti mora. Ponovno kod kue, poslije gotovo godinu dana. Kareen se opustila u sjedalu i poela razmatrati svoje izmijeane osjeaje.
Poeljela je daje Mark ovdje i da moe s njim razmijeniti dojmove. I kako su samo ljudi poput Milesa, koji je barem pedeset puta naputao svijet, izlazili na kraj s kognitivnom disonancijom? I on je godinu dana studirao na Koloniji Beta, a tad je bio i mlai nego ona sad. Shvatila je da sad ima jo mnogo vie pitanja koja bi mu htjela postaviti, samo ako uspije skupiti hrabrost.
Znai, sad je Miles Vorkosigan zaista bio carski revizor. Bilo joj je teko zamisliti ga kao jednog od onih ukoenih starih prdonja. uvi te vijesti, Mark je utroio
znatnu koliinu energije na ivane primjedbe prije nego to je tele-zrakom poslao poruku kojom mu estita, ali treba uzeti u obzir kako je Mark imao Stvar vezanu uz Milesa. Stvar nikako nije bila prihvaeni psihoznanstveni termin, objasnila joj je Markova psihijatrica namigujui, ali nije postojao drugi struni izraz iji bi raspon i fleksibilnost uspjeli obuhvatiti svu sloenost... Stvari.
Ruka joj je odlutala u pregled inventara, dublje ugurala koulju u pojas i izgladila hlae. Eklektiki izmijeana odjea  hlae u komarrskom stilu, barravarski bolero, sintasvilena koulja s Escobara  nee okirati njezinu obitelj. Izvukla je jednu pepeljastoplavu kovricu pred nos i promotrila je, gledajui ukri. Kosa joj je izrasla gotovo do iste duine i frizure kakvu je nosila prije odlaska. Da, sve vane promjene dogodile su se iznutra, bile su osobne; moda e ih pokazati, a moda i nee. Sama e odluiti kad e to biti i kad je sigurno. Sigurno? zapitala je samu sebe zbunjeno. Oito je dopustila da malo Markove paranoje prijee i na nju. Ipak...
Namrtivi se nevoljko, skinula je betanske naunice s uiju i uukala ih u dep bolera. Mama se dovoljno dugo motala u blizini grofice Cordelije da bi se mogla pokazati sposobnom za iitavanje njihova betanskog znaenja. Bio je to modni stil koji je govorio sljedee: da, ja sam suglasna i kontracepcijom zatiena odrasla osoba, ali trenutano sam u stalnoj vezi pa vas molim da nam oboma prite-dite neugodnosti tako to se neete nametati. inilo se da je tako pogolemu poruku teko sakriti u nekoliko metalnih zavijutaka, ali Betanci su imali jo desetak modnih stilova kojima su iskazivali razne nijanse: uspjeno je poloila nekoliko njih. Kontraceptivni implantati koje su naunice oglaavale sad mogu s njom dalje tajno putovati; nisu se ticali nikoga osim nje.
Kareen je nakratko usporedila betanske naunice sa slinim drutvenim znakovima drugih kultura: vjena-
nim prstenjem, odreenim nainima odijevanja, eirima, velovima, dlakama na licu ili tetovaama. Svi su se ti znakovi mogli izokrenuti  na primjer, ponaanje nevjernog suprunika moglo je biti u potpunoj suprotnosti s njegovim vanjskim iskazivanjem monogamije  no inilo se da se Betanci s uspjehom dre svojih. Dakako, oni su imali toliko raznovrsnih izbora. Noenje lanog znaka smatralo se drutveno neprihvatljivim ponaanjem. Osoba koja to radi zaribalaje sve nas, objasnio joj je jednom neki Betanac. itav taj koncept je i smiljen zato da bi se izbjeglo muno nagaanje. ovjek se morao diviti njihovoj iskrenosti. Nikakvo udo da im je svima znanost tako dobro ila. Sve u svemu, zakljuila je Kareen, sad je mogla mnogo bolje razumjeti katkad zastraujue razumnu groficu Cordeliju Vorkosigan koja je bila roena Betanka. Ali s tetom Corde-lijom nee moi razgovarati sve dok se ona ne vrati kui na carsko vjenanje to e biti tek u ljeto, ufff.
Nakratko je gurnula u stranu razmiljanje o tjelesnim varkama, jer se pod njom ukazao pogled na Vorbarr Sultanu. Sputala se veer i velianstveni je zalazak sunca obojio oblake dok se atl pribliavao tlu. Svjetla grada u sumrak inila su krajolik maginim. Mogla je prepoznati drage, poznate smjerokaze: vijugavu rijeku, pravu rijeku nakon itave godine gledanja onih jadnih vodoskoka koje su Betanci razmjestili po svom podzemnom svijetu, slavne mostove  kroz glavu su joj projurile narodne pjesme na etiri jezika koje su ih opisivale  glavne pruge jedno-trane eljeznice... potom je uslijedilo obruavanje prema pisti i posljednji pisak prije nego to se atl konano zaustavio na sletitu. Doma, doma, doma sam! Jedva je uspjela potisnuti potrebu da u stampedu ne pregazi tijela svih onih presporih ljudi koji su se pred njom kretali prema izlazu. No konano je i ona prispjela do praga pregibne cijevi, te prola kroz posljednji labirint i izala na hodnik. Hoe li me doekati? Hoe li svi biti tamo?
Nisu je razoarali. Svi su doli, ba svi, stojei kao mala eta koja je zauzela najbolje mjesto uz stupove najblie izlazu. Mama je stiskala golem buket cvijea; Olivia je drala veliki transparent na kojem je, vrpcama u svim duginim bojama, bilo ispisano DOBRO DOLA KUI, KAREEN!; Martva je poela poskakivati gore-dolje kad ju je ugledala; Delia se doimala vrlo mirnom i odraslom, a tata, jo uvijek odjeven u svakodnevnu zelenu odoru koju je nosio kad bi iao na posao u Glavni stoer, oslanjao se o svoj tap i smijeio od uha do uha. Zajedniki zagrljaj tijekom kojega se cvijee zdrobilo a transparent nakrivio, bio je upravo ono za im je eznulo Kareenino srce eljno doma. Olivia je hihotala, Martva ciala, ak je i tata otro suze iz oiju. Prolaznici su buljili u njih. Muki prolaznici buljili su eznutljivo, a nekolicina ih se zaletjela u oblinje zidove. Mlai asnici u stoeru u ali su ih nazivali "plavokosom brigadom komodora Koudelke". Kareen se pitala mue li ih jo uvijek Martva i Olivia namjerno. Siroti deki eljeli su se predati, ali dosad ni jedna njezina sestra nije uzela zarobljenika, osim Delije koja je, kako se inilo, tijekom Zimoslave osvojila onog Milesova komarrskog prijatelja  koji je bio, ni manje ni vie, nego komodor CarSiga. Kareen je jedva ekala da doe kui i uje sve pojedinosti o zarukama.
Govorei svi u isti glas, osim tate koji je odustao jo prije mnogo godina i sad ih je samo dobroudno sluao, krenuli su, nalik na omanje stado, kako bi pokupili Kareeninu prtljagu i doekali zemaljsko vozilo. Mama i tata oito su za ovu prigodu posudili ono veliko koje je pripadalo lordu Vor-kosiganu, i to zajedno s vozaem, orunikom Pymom, kako bi se svi zajedno mogli ugurati u stranji odjeljak. Pym ju je doekao toplom dobrodolicom u ime svog vazalnog gospodara i svoje osobno, nagurao njezine skromne kovege uza se na prednje sjedalo, pa su krenuli.
"Mislila sam da e se vratiti kui odjevena u jedan od onih betanskih topless-saronga", zezala ju je Martva dok je zemaljsko vozilo naputalo pristanite za atlove i kretalo prema gradu.
"Razmiljala sam i o tome," Kareen je zakopala osmijeh u naruje puno cvijea, "ali ovdje nije dovoljno toplo za to."
"Nisi ga valjda tamo nosila?"
Na svu sreu, prije nego to je Kareen morala odluiti hoe li odgovoriti ili izbjei odgovor, Olivia se navila: "Kad sam vidjela vozilo lorda Vorkosigana, mislila sam da je lord Mark ipak doao kui s tobom, ali mama kae da nije. Zar se nee vratiti na Barravar za vjenanje?"
"O, hoe. Zapravo je s Kolonije Beta otiao prije mene, ali putem je svratio na Escobar da..." Oklijevala je. "...da obavi neke svoje poslove." Mark je zapravo otiao u kliniku koju su vodili lijenici izbjeglice iz Jacksonova Skrovi-ta, a u koju je svojedobno neto investirao, kako bi nai-cao lijekove za gubljenje kilograma jae od onih koje mu je bila voljna propisati njegova betanska psihijatrica. Nema sumnje da e pritom provjeriti poslovanje bolnice, tako da zapravo i nije lagala.
Kareen i Mark su se, raspravljajui o toj njegovoj dvojbenoj odluci, prvi put zamalo ozbiljnije posvaali, ali Kareen je napokon shvatila da je to odluka na koju on ima pravo. Sve vezano uz nadzor nad vlastitim tijelom lealo je u samoj sri njegovih muka. Uspijevala je razviti instinkt  kad bi htjela polaskati samoj sebi, nazvala bi to razumijevanjem  za trenutke u kojima bi ga mogla pritisnuti za njegovo vlastito dobro. A i za trenutke kad je bilo pametnije ekati i pustiti Marka da se izboksa s Markom. Tijekom prole godine imala je poneto zastraujuu povlasticu da gleda i slua kako ga vodi njegova psihijatrica, kao i uzbudljivo iskustvo sudjelovanja, pod psihijatriinim nadzorom, u djelominom ozdravljenju prema kojemu se kretao.
Nauila je i da ljubav ima vanijih aspekata nego stoje luaka jurnjava u vezu  kao prvo, povjerenje. Strpljivost koju su trebali pokazati jedno prema drugom. A stoje bilo paradoksalno, u Markovu je sluaju bilo od najvee vanosti dopustiti mu da do izvjesne mjere iskae suzdranu i udaljenu samostalnost. Trebali su joj mjeseci da to skopa. Ali nee to u stranjem odjeljku zemaljskog vozila objanjavati svojoj bunoj, voljenoj obitelji koja ju je zadirkivala.
"ini se da ste se lijepo sprijateljili..." bacila je mama eljno udicu.
"Trebao mu je prijatelj." / to oajniki.
"Ma da, ali je li on tvoj deko?" Martva nije imala strpljenja za istananost  umjesto toga zahtijevala je otvoreno izjanjavanje.
"Kad je lani bio ovdje, inilo se da mu se jako svia", primijetila je Delia. "A itavu godinu tri s njim okolo po Koloniji Beta. Zar je spor na pitolju?"
Olivia je dodala: "Pa, svakako je dovoljno pametan da bude zanimljiv  na kraju krajeva, on je Milesov blizanac, mora biti zanimljiv  ali meni se inio malo sablasnim."
Kareen se ukoila. Da su tebe teroristi podigli kao kloniranog roba koji je trebao postati ubojica, da su te uvjebavali metodama izjednaenim s tjelesnom i mentalnom torturom i da si morala ubijati kako bi im pobjegla, i ti bi se vjerojatno inila malo sablasnom. Ako se ne bi pretvorila u drhtavu masu. Ali Mark nije bio drhtava masa, u njemu je bilo vie snage. Mark je svim silama iznova stvarao samoga sebe, a to je cijeli taj pothvat inilo jo juna-kijim, bila je injenica da je on ostajao uglavnom nevidljiv za vanjske promatrae. Zamislila je sebe kako to pokuava objasniti Oliviji i Martvji, pa smjesta odustala. Deliji... ne, ak ni Deliji. Bilo bi dovoljno da spomene Markove etiri polusamostalne podosobnosti, od kojih je svaka imala
vlastiti nadimak, pa da razgovor zauvijek ode nizbrdo. Opis zadivljujueg naina na koji su sve one zajedno djelovale kako bi podrale krhko kuanstvo Markove osobe, teko da bi uzbudio barravarsku obitelj koja je oito ispitivala je li osposobljen za zeta.
"Dostaje bilo, cure," ubacio se tata, smijeei se u priguenom svjetlu odjeljka zemaljskog vozila, ime je zasluio Kareeninu zahvalnost. Ali onda je dodao: "Ipak, ako nam na vrata pokuca brani posrednik Vorkosiganovih, volio bih da me unaprijed upozori, da se mogu pripremiti za udarac. Milesa poznajem cijeloga ivota. Ali Mark je... neto drugo."
Zar oni ne mogu zamisliti da bi u njezinu ivotu mukarac mogao postojati i na drugaiji nain, ne samo kao suprug? Kareen nikako nije bila uvjerena da je Mark potencijalni suprunik. Jo uvijek se iz petnih ila trudio da postane potencijalno ljudsko bie. Na Koloniji Beta sve joj se to inilo tako jasnim. Ali u ovom je trenutku gotovo mogla osjetiti mutnu sumnjiavost kako se podie oko nje. Sad joj je bilo drago stoje skinula naunice. "Ne bih rekla da e se to dogoditi", odgovorila je iskreno.
"Ah." Tata se uvalio natrag u sjedalo, s oitim olakanjem.
"Zar se zbilja tako grozno zdebljao na Koloniji Beta?" veselo je pitala Olivia. "Nisam mislila da e mu to njegova betanska psihika dopustiti. Mislila sam da to psihii moraju sprijeiti. Hou rei, pa bio je debeo i kad je odlazio odavde."
Kareen je uspjela sprijeiti poriv da si poupa svu kosu ili, jo bolje, da poupa svu Olivijinu. "Gdje si to ula?"
"Mama kae da joj je lady Cordelia rekla da joj je rekla njezina mama", odrecitirala je Olivia sve karike lanca ogovaranja, "kad je za Zimoslavu dola na Gregorove zaruke."
Markova je baka tijekom prole godine bila dobra betanska baka oboma zbunjenim barravarskim studentima. Kareen je znala kako ona svojoj zabrinutoj keri izlijeva pravi vodopad obavijesti o napretku njezina udnovatog sina-klona, i to onako iskreno kako to samo Betanka moe. Pratetka Naismith esto bi spominjala poruke koje je primila ili poslala, irei novosti i prenosei pozdrave. Ali Kareen je upravo shvatila kako joj mogunost da e teta Cordelia o tome razgovarati s mamom uope nije pala na pamet. Na kraju krajeva, teta Cordelia je bila na Sergva-ru, mama je bila ovdje... Zatekla se kako bjesomuno rauna unatrag, usporeujui dva planetarna kalendara. Jesu li ona i Mark ve postali ljubavnici u trenutku kad su, za barravarsku Zimoslavu, Vorkosiganovi posljednji put bili kod kue? Nisu. (Kakvo olakanje!) Sto god teta Cordelija znala sad, nije to znala onda.
"Mislila sam da Betanci mogu ovjeku izmijeniti modanu kemiju kako god im padne na pamet", rekla je Mar-tya. "Pa zar ga nisu mogli jednostavno normalizirati, blip i gotovo? Zato to tako dugo traje?"
"Upravo se o tome radi", ree Kareen. "Marku su cijeli ivot drugi ljudi nasilno razvlaili i tijelo i duu. Treba mu vremena da shvati tko je on kad ga okolina ne puni vanjskim stvarima. Njegova psihijatrica kae da mu je potrebno vrijeme kako bi ustanovio svoju osnovnu crtu. Razumijete, ima Stvar kad su u pitanju lijekovi." Iako, oito, ne i kad su u pitanju lijekovi koje je nabavio od jacksonskih izbjeglica. "Kad bude spreman  uostalom, nema veze."
"Pa dobro, je li terapija izazvala ikakav napredak?" pitala je mama sumnjiavo.
"O, da, velik napredak", odgovori Kareen, sretna to napokon o Marku moe rei neto neporecivo pozitivno.
"Kakav napredak?" pitala je dalje njezina zbunjena majka.
Kareen se zamisli kako glagolja Pa, potpuno je nadi-ao impotenciju koja je nastala kao posljedica torture, uvjebao se da postane njean i paljiv ljubavnik. Njegova psihijatrica kae kako je strano ponosna na njega, a evo je u ekstazi. dero bi u jelu uivao umjereno, ali Urlator gaje integrirao u sebe kako bi zadovoljio neke svoje potrebe a ba sam ja bila ona koja je skopala to se zapravo dogodilo s prederavanjem. Markova psihijatrica mi je estitala na dobrom uoavanju i dubljem uvidu, pa mi je uvalila kataloge za pet razliitih betanskih studija psihologije i rekla mi kako e mi pomoi da dobijem stipendiju ako me to zanima. Jo nije sasvim sigurna to da radi s Ubojicom, ali mene Ubojica ne brine. Urlator mi predstavlja problem. I to vam je Markov jednogodinji napredak. I, oh, da, usprkos svim osobnim stresovima i naporima, Mark je i dalje u samom vrhu uspjenih studenata na zahtjevnom ekonomskom fakultetu koji pohaa, ako to nekoga uope zanima. "To je jako teko objasniti", uspjela je na kraju rei.
Bilo je vrijeme za promjenu teme. Pa valjda ovdje jo netko ima ljubavni ivot koji se moe javno secirati? "De-lia! Poznaje li tvoj komarrski komodor Gregorovu komar-rsku zarunicu? Jeste li je ve upoznali?"
Delia je ivnula. "Da, Duv je poznavao Laisu na Ko-marru. Imali su iste, um, akademske interese."
Martva se pridruila: "Slatka je, niska i bucmasta. Ima nevjerojatno lijepe plavozelene oi i uvest e u modu podstavljene grudnjake. To e tebi dobro doi. Jesi se ove godine malo udebljala?"
"Svi smo se upoznali s Laisom", umijeala se mama prije nego to se razgovor dospio pretvoriti u ogorenu raspravu. "ini se daje vrlo draga. I vrlo inteligentna."
"Da", ree Delia, odaslavi prijekoran pogled prema Martvji. "Duv i ja se nadamo kako je Gregor nee iznuri-ti odnosima s javnou, iako e, naravno, morati obavljati neke javne dunosti. Na Komarru je studirala ekonomiju. Duv kae da bi, kad bi joj samo dopustili, mogla voditi ministarske odbore. No, barem je Stari Vor nee moi gurnuti u pozadinu da bude rasplodna kobila. Gregor i Laisa su ve tiho pustili da se sazna kako e djecu stvarati u ma-terninim replikatorima."
"Jesu li ih okorjeli tradicionalisti ve prekorili zbog toga?" pitala je Kareen.
"Ako im to padne na pamet, Gregor kae da e ih poslati neka to rasprave s lady Cordelijom", zahihotala je Martya. "Ako se usude."
"Budu li to pokuali, ona e im servirati vlastite glave na pladnju", ree tata vedro. "I oni to dobro znaju. Osim toga, uvijek im moemo priskoiti u pomo i pokazati Kareen i Oliviju kao ivi dokaz da replikatori daju dobre rezultate."
Kareen se nasmijeila od uha do uha, ali Olivijin je smijeak bio slabaan. Demografija njihove obitelji oznaavala je dolazak te galaktike tehnologije na Barravar. Koudelke su bili meu prvim obinim Barrayarcima koji su imali prigodu na svoje dvije najmlae keri iskuati novu metodu trudnoe. Nakon nekog vremena Kareen je poelo umarati to to je svima ivima pokazuju kao da je prvonagraeni komad povra na Okrunom sajmu, ali pretpostavljala je da je to njezina graanska dunost. U posljednje vrijeme to se vie nije tako esto dogaalo, jer je tehnologija ula u iroku uporabu, barem u gradovima i obiteljima koje su si to mogle priutiti. Prvi se put zapitala to o tome misle tjelesno zaete sestre, Martya i Delia.
"A to tvoj Duv kae, kako Komarrani prihvaaju to vjenanje?" zapita Kareen Deliju.
"S izmijeanim osjeajima, ali to se drugo i moe oekivati od pokorenog naroda? Carski dvor namjerava iriti svu moguu pozitivnu propagandu, naravno. ak e i ponoviti vjenanje na Komarru, u komarrskom stilu, jadni Gregor i Laisa. CarSig je svima ukinuo dopuste dok ne proe i ta druga sveanost, to znai da i svi planovi za moju i Duvovu svadbu dotad miruju." Teko je uzdahnula. "Ali dobro, kad konano bude mogao na mene obratiti panju, barem e ta panja biti nepodijeljena. Mui se da svlada svoj novi posao, a budui daje prvi Komarranin na elu Odjela za komarrske poslove, zna da e sve oi Carstva biti uperene u njega. Pogotovo ako neto krene naopako." Napravila je grimasu. "Mislim, kad smo ve kod glava na pladnjevima."
Tijekom protekle godine, Delia se promijenila. Kad je posljednji put govorila o carskim sveanostima, razgovor se uglavnom vrtio oko toga to e odjenuti, iako usklaivanje boja na Koudelkama nikako nije bio izazov koji se mogao jednostavno otpisati. Kareen pomisli kako bi joj se taj Duv mogao i svidjeti. Hm, ogor. Na tu se pomisao treba naviknuti.
A onda je zemaljsko vozilo zaokrenulo za posljednji ugao i na vidiku se pojavio dom. Kua Koudelkinih bila je zadnja zgrada u bloku, prostrana dvokatnica s ijeg je proelja obilna koliina prozora gledala na park u obliku mladog mjeseca, smjetena u centru glavnog grada, ni pet blokova udaljena od same Kue Vorkosigan. Mladi ju je par kupio prije dvadeset pet godina, kad je tata bio Nam-jesnikov osobni pobonik, a mama je napustila svoj posao CarSigove tjelesne uvarice Gregora i njegove pomajke Cordelije, kako bi rodila Deliju. Kareen nije mogla ni priblino izraunati koliko je kui otad porasla vrijednost, ali
mogla se okladiti kako bi to uspjelo Marku. Bila je to puka akademska vjeba  tko bi mogao podnijeti prodaju drage stare kuerine, ma kako kripava bila? Prepuna veselja, iskobeljala se iz vozila.
Tek je kasno naveer Kareen uspjela nasamo porazgovarati sa svojim roditeljima. Najprije se trebalo raspaki-rati, pa podijeliti darove, pa osloboditi svoju sobu od svega to su njezine sestre u njoj nemilosrdno uskladitile tijekom njezina izbivanja. Potom je uslijedila velika obiteljska veera, na koju su bile pozvane i sve tri njezine stare najbolje prijateljice. Svi su govorili i govorili, osim tate, dakako, koji je pijuckao vino i doimao se prezadovoljan injenicom da sjedi za stolom s osam ena. Kareen je tek postupno, skrivajui se iza brbljanja, postala svjesna kako u utnju umata one osobne stvari koje su joj zapravo najvie znaile. Bio je to vrlo udan osjeaj.
A sad je uala na krevetu u spavaonici svojih roditelja dok su se oni spremali za spavanje. Mama je prolazila svoj redoviti set izometrijskih vjebi, to je inila svake veeri otkako je Kareen pamtila. I poslije dvije tjelesne trudnoe i svih tih godina, jo je uspijevala zadrati sportske miie. Tata je odepesao preko sobe kako bi svoj iljasti tap odloio pokraj kreveta, pa nespretno sjeo i, smijeei se lagano, promatrao mamu. Kareen je primijetila kako mu je kosa posve posijedjela; mamina griva spletena u pletenicu jo je uvijek, bez kozmetike pomoi, bila tam-noplava, iako je polako poprimala srebrnkast sjaj. Tatine nespretne ruke prihvatile su se zadae skidanja poluviso-kih izama. Kareen je imala potekoa s prilagodbom vida. Barravarci koji su prevalili pedesetu izgledali su kao Betanci koji su preli sedamdesetu, moda ak i osamdesetu; a njezini roditelji imali su u mladosti teak ivot, bili su u ratu i u vojnoj slubi. Kareen se nakaljala.
"A to se tie", poela je s vedrim osmijehom, "faksa na koji idem sljedee godine..."
"Naravno, planira se upisati na Okruno sveuilite, zar ne?" rekla je mama, njeno se ljuljajui bradom oslonjena na preku objeenu o stropne grede, pa vodoravno ispruila noge i drala ih tako sve dok u sebi nije nabrojila do dvadeset. "Nismo valjda odvajali sebi od usta da ti pruimo galaktiku naobrazbu, samo da bi ti od toga odustala. To bi nam slomilo srca."
"Ali, ne, naravno da kanim ii dalje. Ali elim se vratiti na Koloniju Beta." Eto.
Uslijedila je kratka stanka. Onda se tata alobno oglasio: "Ali, zlato, pa tek si se vratila."
"Ali htjela sam se vratiti", uvjeravala gaje ona. "Zae-ljela sam se svih vas. Samo sam mislila... nikad nije prerano za planiranje. S obzirom na to da je to ipak velika stvar."
"Vodi kampanju?" podigao je tata obrve.
Suspregnula je razdraljivost. Nije vie mala djevojica koja moljaka da joj kupe ponija. Ovdje je na kocki bila njezina budunost. "Planiram. I to ozbiljno."
Mama je progovorila polako, moda zato stoje razmiljala, a moda i zato to se upravo okretala naglavake: "Zna li ovaj put barem to eli studirati? Tvoj prologodinji izbor predmeta bio je pomalo... arolik."
"Imam dobre ocjene iz svih predmeta", stane Kareen u svoju obranu.
"Da, iz svih etrnaest meusobno nepovezanih predmeta", promrmljao je tata. "To je istina."
"Ali kad je izbor bio tako velik."
"Izbor je velik i u Okrugu Vorbarr Sultana", istaknula je mama. "Ima toliko mogunosti da bi ti za njihovo svla-
davanje trebalo nekoliko ivota, ak i betanskih. A putovanje bi nas manje kotalo."
Ali Mark nee biti u Vorbarr Sultani. On se vraa na Betu. "Markova psihijatrica mije spominjala neke stipendije iz tog podruja."
"Znai, sad te to zanima?" pitao je tata. "Psihoine-njering?"
"Nisam sigurna", prizna ona iskreno. "Ali zanimljivo je kako to rade na Beti." No, zanima li nju psihologija kao takva, ili samo Markova psihologija? Nije mogla sa sigurnou rei. Odnosno... moda je i mogla. Samo joj se nije u potpunosti svialo kako je taj odgovor zvuao.
"Nema sumnje," rekla je mama, "svako praktino ga-laktiko medicinsko ili tehniko obrazovanje ovdje bi bilo dobrodolo. Ako se na jedno od polja uspije usredotoiti dovoljno dugo da... Mila, problem je u novcu. Da nije bilo stipendije lady Cordelije, mi ne bismo mogli ni sanjati o tome da te poaljemo s planeta. A koliko mi je poznato, sredstva za sljedeu godinu su ve dodijeljena jednoj drugoj djevojci."
"Nisam je ni kanila traiti vie. Ionako je ve za mene mnogo uinila. Ali postoji mogunost da dobijem betan-sku stipendiju. Mogu i raditi preko ljeta. To, uz ono to ste mislili potroiti na Okruno sveuilite... pa zar biste oekivali da takva sitnica kakva je novac zaustavi, na primjer, lorda Milesa?"
"Ja ne bih oekivao da Milesa zaustavi ni paljba iz plazmikog luka", od uha do uha nasmijeio se tata. "Ali on je, pa, recimo, poseban sluaj."
Kareen se na trenutak zapitala koje gorivo pokree uveni Milesov pogon. Je li to frustrirani bijes, kakav je sad podgrijavao i njezinu odlunost? I koliko tog bijesa? Je li Mark, u svom pretjeranom oprezu prema svom biolokom
zaetniku i blizancu, uspio kod Milesa primijetiti neto to je njoj promaknuto? "Sigurna sam da moemo pronai neko rjeenje. Ako se svi potrudimo."
Mama i tata izmijenili su poglede. Tata je rekao: "Bojim se da ta stvar od poetka stoji na staklenim nogama. to zbog kolovanja svih vas, to zbog bolesti pokojne bake Koudelka... morali smo prije dvije godine dii hipoteku na kuu na moru."
Mama se ubacila: "Cijelo ljeto emo je iznajmljivati, ostavili smo slobodan samo jedan tjedan. Pretpostavljamo kako, zbog svih zbivanja za Ljetoslavu ionako neemo imati vremena za odlazak iz grada."
"A tvoja mama sad dri predavanja iz samoobrane i sigurnosti za zaposlenike Ministarstva", dodao je tata. "Prema tome, radi sve to je u njezinoj moi. Bojim se da nam je ostalo vrlo malo izvora sredstava kojima se jo nismo posluili."
"Uivam u poduavanju", rekla je mama. Je li to rekla samo zato da njega umiri? Dodala je, obraajui se Ka-reen: "Osim toga, bolje to, nego da prodamo ljetnikovac kako bismo vratili dugove, iako smo se neko vrijeme bojali da nee biti drugog rjeenja."
Da izgubi kuu na moru, sredite svog djetinjstva? Ka-reen je bila uasnuta. Sama lady Alys Vorpatril darovala je Koudelkama kuu na istonoj obali kao vjenani dar prije svih tih silnih godina: imalo je to nekakve veze s tim to su spasili nju i lorda Ivana, koji je onda jo bio beba, tijekom rata za vrijeme Vordarianove uzurpacije. Kareen pojma nije imala da su tako tanki s novcem. Sve dok nije pobrojila sve sestre koje su joj prethodile i pomnoila njihove trokove... uffff.
"Moglo je biti i gore", rekao je tata veselo. "Zamislite samo kakav bi nam troak ovaj harem predstavljao u ono davno doba kad su se davali mirazi!"
Kareen se nasmijeila kako bi mu udovoljila  tu je alu ponavljao ve petnaest godina!  pa pobjegla. Morat e smisliti neko drugo rjeenje. Sama.
Scenografija Zelene sobe u Carskoj rezidenciji bila je ljepa nego u bilo kojoj dvorani za sastanke u kojoj je Miles ikad prije bio zarobljen. Antikne svilene zidne tapete, teke zavjese i debeli sagovi davali su joj prigueno, ozbiljno i pomalo podmorniko ozraje. A aj, otmjeno poslu-en u savreno izraenom servisu poloenom na optoeni stoli za posluivanje svakako je u potpunosti nadmaivao preanu hranu u plastici kakva se obino nudila na vojnim sastancima. Proljetno sunce obruavalo se kroz prozore i stvaralo tople zlatne preke na podu. Miles ih je promatrao kako se hipnotiki pomiu, dok se jutro otezalo.
Neizbjean vojniki prizvuk itavoj je proceduri davala prisutnost trojice mukaraca u uniformama. Bili su tu pukovnik lord Vortala ml., koji je bio na elu CarSigove posebne postrojbe zaduene za osiguranje carskog vjenanja; zatim kapetan Ivan Vorpatril, koji je posluno hvatao biljeke za lady Alys kao to bi to, kao pobonik, inio za svojeg zapovjednika na svakom sastanku vojnog stoera; te komodor Duv Galeni, voditelj CarSigova Odjela za ko-marrske poslove, koji se tako pripremao za dan kad e se itava predstava reprizirati na Komarru. Miles se pitao skuplja li Galeni, utljivi etrdesetogodinjak, ideje za vlastito vjenanje s Delijom Koudelka, ili ima dovoljno osjeaja za samoodranje da se sakrije i prepusti sve vrlo sposobnim, da ne kaemo, nametljivim enama iz obitelji Koudelka. Kojih je bilo ukupno pet. Miles bi rado Duvu
 
ponudio utoite u Kui Vorkosigan, ali je znao da bi mu djevojke i tamo uspjele ui u trag.
inilo se da se Gregor i Laisa zasad dobro dre. Car Gregor bio je u srednjim tridesetim godinama, visok i vitak, crnomanjast i suhonjav. Doktorica Laisa Toscane bila je niska, s pepeljastoplavom kovravom kosom, plavo-zelenim oima koje bi se suavale kad bi joj neto bilo smijeno i tijelom na koje je Miles, za poetak, poelio skoiti i u njega se ukopati pred zimu. Nije to bila izdajnika misao, jer Miles nije zavidio Gregoru na njegovoj dobroj srei. Zapravo, sve te mjesece javnog obreda koji su Gregoru stajali na putu do konane konzumacije Miles je smatrao okrutnou koja granii sa sadizmom. Pod uvjetom, dakako, da se zaista suzdravaju od...
Glasovi su i dalje dosadno mrmoljili, a Milesove misli odlutae jo dalje. Sanjario je o mjestu na kojem bi se moglo odrati njegovo budue vjenanje s Ekaterinom. U balskoj dvorani Kue Vorkosigan, pred oima cijelog Carstva? Ali u tu dvoranu ne bi stali svi uzvanici. elio je da budu prisutni mnogobrojni svjedoci. Ili i on, kao nasljednik grofovske titule svog oca, ima politiku obvezu odigrati vjenanje u Hassadaru, glavnom gradu Okruga Vor-kosiganovih? Moderna grofova rezidencija u Hassadaru uvijek mu se vie inila kao hotel nego kao dom, ma kako vezan bio uz sve one okrune birokratske urede kojima je bio obrubljen glavni gradski trg. Najromantinije mjesto bila bi kua u Vorkosigan Surleauu i njezini vrtovi koji gledaju na Dugo jezero. Vjenanje na otvorenom, da, mogao bi se okladiti da bi se to Ekaterini svidjelo. Na izvjestan nain, tamo bi u vjenanju mogli sudjelovati i narednik Bothari i sam grof Piotr. Onda, djede, jesi li ikad vjerovao da e i meni svanuti ovaj dan1? Naravno, privlanost toga mjesta uvelike e ovisiti o godinjem dobu  bilo bi velianstveno odrati vjenanje usred ljeta, ali usred zimske ledene oluje vrtovi ne bi izgledali osobito ro-
mantino. Uope nije bio siguran da Ekaterinu moe dovesti na prag braka prije jeseni, a odgaanje obreda do sljedeeg ljeta bila bi agonija nalik na ovu koju sad mora prolaziti Gregor...
Laisa, koja je za stolom za sastanke sjedila nasuprot Milesu, okrenula je sljedeu stranicu svoje hrpe svitaka, nekoliko trenutaka prelazila oima preko njezina sadraja, pa rekla: "Ali, ljudi dragi, pa ne mislite valjda ozbiljno!" Gregor, koji je sjedio uz nju, smjesta se uznemirio i nagnuo se kako bi joj virnuo preko ramena.
Zaboga, izgleda da smo ve na dvanaestoj stranici. Miles se brzo ponovno snae u svom dnevnom redu, pa sjedne uspravno, nastojei djelovati pozorno.
Lady Alys dobacila mu je opor pogled, pa svu svoju panju posvetila Laisi. Ovo estomjeseno svadbeno maltretiranje, poevi od proslave zaruka tijekom posljednje Zimoslave pa do vjenanja koje e se odrati u Ljetoslavu, bilo je kruna karijere koju je lady Alys imala kao Grego-rova slubena domaica. Bila je posve jasna kad je rekla kako e se Sve Stvari Obaviti Kako Treba.
Ali potekou je predstavljalo definiranje pojma kako treba. Posljednje vjenanje jednog cara na vlasti odralo se usred rata u obliku na brzinu smuljanog sjedinjenja Gregorova djeda, cara Ezara sa sestrom uskoro pokojnog Ludog cara, Jurija, a to je vjenanje  iz itavog niza zdravih estetikih i povijesnih razloga  Alys s prezirom odbila prihvatiti kao uzor. Drugi carevi veinom nisu bili u opasnosti, jer su bili vjenani godinama prije nego to su sletjeli na prijestolje. A prije Ezara, ovjek se morao vratiti unatrag gotovo dvije stotine godina, sve do vjenanja Vlada Vorbarra le Savantea s lady Vorlightly, u Vremenu izolacije, poznatom po kiastim zabavama.
"Pa zar je mogue da su jadnu mladenku zaista natjerali da se pred svim svadbenim uzvanicima skine do gole koe?" pitala je Laisa, pokazujui Gregoru uvredljivi odlomak s povijesnim citatom.
"Oh, ali i Vlad se morao skinuti", iskreno ju je uvjeravao Gregor. "Tazbina je inzistirala. To je bilo u duhu sigurnosne provjere. U sluaju da se kod budueg potomstva pojavi kakva mutacija, obje su strane eljele da mogu ustvrditi kako pogreka nije na njihovu rodu."
"Taj je obiaj tijekom posljednjih godina uglavnom izumro," primijetila je lady Alys, "osim u nekim zabaenim seoskim okruzima, gdje se zadrao meu nekim jezinim grupama."
"Misli na grke seljaine", priskoi s prijevodom Ivan u pomo Laisi, roenoj na drugom svijetu. uvi tu izrav-nost, njegova se majka namrtila.
Miles se nakaljao. "Moe se oekivati kako e carsko vjenanje ponovno osnaiti svaki stari obiaj koji odlui preuzeti i pokazati. Osobno, vie bih volio kad ovaj ne bi bio meu njima."
"Kvaritelju veselja", ree Ivan. "Ja mislim da bi to uvelike pridonijelo uzbudljivosti vjenanja. Privuklo bi vie ljudi od natjecanja u odravanju zdravica."
"Poslije kojega slijedi natjecanje u povraanju udalj", promrmlja Miles. "Da ne spominjemo uzbudljive, premda neuobiajene, vorske utrke u puzanju. Ivane, ako se ne varam, i ti si u jednoj pobijedio?"
"udim se da se toga sjea. Zar nisi ti onaj koji obino prvi padne pod stol?"
"Gospodo," ree lady Alys ledeno. "Na ovom sastanku jo moramo proi veliku koliinu materijala. I nijedan od vas ne ide nikamo dok ne zavrimo." Dopustila je reenici da ostane visjeti u zraku sve dok nije izblijedjela, to je
pojaalo naglasak, pa nastavila: "Laisa, ne bih oekivala da se taj stari obiaj reproducira u cijelosti, ali sam ga ipak stavila na popis, budui daje od svojevrsne kulturalne vanosti konzervativnijim Barrayarcima. Nadala sam se da emo uspjeti smisliti obnovljenu verziju koja bi mogla posluiti istoj psiholokoj svrsi."
Tamne obrve Duva Galenija nabrale su se u zamiljenom mrtenju. "A da objavimo rezultate genetskog skeni-ranja?" predloio je.
Gregor je sloio grimasu, no potom je uhvatio svoju zarunicu za ruku i stisnuo je, pa joj se nasmijeio. "Siguran sam da e Laisini biti savreni."
"Pa naravno da hoe", poela je ona. "Moji roditelji su me dali genetski skenirati jo prije nego to sam stavljena u maternini replikator"
Gregor joj poljubi dlan. "Svakako, i siguran sam da si bila preslatka blastocista."
Prpono mu se nasmijeila. Alys se nakratko opustila, dopustivi si slabaan osmijeh. Ivan je izgledao kao da e mu pozliti. Pukovnik Vortala, uvjebani pripadnik CarSiga s dugogodinjim iskustvom na javnoj pozornici Vorbarr Sultane, uspijevao je ostaviti dojam ugodne bezizraaj-nosti. Galeni, koji je bio gotovo jednako dobar, doimao se ipak malko ukoenim.
Miles je iskoristio strateki trenutak, pa se nagnuo naprijed i ispod glasa rekao Galeniju: "Kareen se vratila kui, je li ti Delia rekla?"
Galeni se razvedrio. "Da. Pretpostavljam da u je vidjeti veeras."
"Htio sam joj prirediti neto za dobrodolicu. Mislim da u ovih dana pozvati na veeru cijeli klan Koudelka. Jesi za?"
"Svakako"
Gregor je svoj opijeni pogled uspio otkinuti od Laisina, uvalio se u stolac, pa rekao blago: "Hvala, Duv. Ima li jo tko kakav prijedlog?"
Gregoru oito nije bilo u interesu javno objavljivanje rezultata njegova genetskog skeniranja. Miles je u mislima preao nekoliko regionalnih varijanti tog starog obiaja. "Moda biste mogli prirediti primanje u spavaoj sobi. Svaka grupa rodbine ili bilo kojih osoba za koje mislite da imaju pravo znati i neto o svemu rei, plus lijenik po njihovu izboru, ima pravo posjetiti onu drugu polovicu zarunikog para na dan vjenanja, te obaviti kratki sistematski pregled. U nekom prikladnom trenutku tijekom ceremonije, svaka delegacija mora javno objaviti kako je zadovoljna rezultatima. Privatna inspekcija, javna izjava. ednost, ast i paranoja  svi sretni i zadovoljni."
"A vama oboma tom prilikom lijenici mogu dati neto za smirenje", istaknuo je Ivan, odurno veseo. "Kladim se da e vam do tog trenutka i jednom i drugom neto takvo trebati."
"Hvala ti, Ivane," promrmljao je Gregor. "Kako paljivo od tebe." Laisi je bilo smijeno, pa je samo kimnula u znak slaganja.
Oi lady Alys stisnule su se dok je raunala. "Gregore? Laisa? Je li ovaj prijedlog obostrano prihvatljiv?"
"Menije u redu", ree Gregor.
"Mislim da e se moji roditelji bez problema sloiti", rekla je Laisa. "Ovaj... Gregore, a tko e zastupati tvoje roditelje?"
"Njihovo e mjesto u svadbenom krugu, dakako, zauzeti grof i grofica Vorkosigan", ree Gregor. "Pretpostavljam da e oni i ovo... ah, reci, Miles."
"Mama nee ni trepnuti," ree Miles, "iako ne mogu jamiti da e se suzdrati od grubih komentara na raun Barravaraca. Ali otac..."
Na stol je nalegla politiki oprezna tiina. Pogledi su iznenada opkolili Duva Galenija, ija se eljust lagano stisnula.
"Duv, Laisa," kucne lady Alys jednim od svojih savreno lakiranih noktiju o uglaanu povrinu stola. "Komarr-ski sociopolitiki odgovor na ovo. Iskreno, molim vas."
"Ja nemam nikakvih osobnih primjedaba na grofa Vorkosigana", ree Laisa.
Galeni je uzdahnuo. "Bilo bi dobro da... pokuamo zaobii svaku nesigurnu situaciju koju moemo."
Lijepo sroeno, Duv. Jo e od tebe biti politiar. "Drugim rijeima, slanje Komarrskog Koljaa u inspekciju njihove gole rtvene djevice na Komarru bilo bi pozdravljeno s istim oduevljenjem kao i kuga", ubacio se Miles, budui da nitko drugi nije mogao. Pa, osim, moda, Ivana. Lady Alys morala bi se naprezati jo nekoliko trenutaka da smisli pristojan verbalni opis problema. Galeni mu je odaslao pogled u kojem se zahvalnost izmijeala s mrnjom. "To je savreno shvatljivo", ree Miles. "Ako mislite da neravnotea nee biti suvie uoljiva, poaljite mamu i lady Alys u Gregorovu delegaciju, moda jo i koju sestrinu iz obitelji njegove majke, princeze Kareen. To e usreiti i barrayarske Konzervativce koji oduvijek smatraju kako je uvanje genoma enski posao."
Barrayarci za stolom zadovoljno zagunae. Lady Alys kratko se nasmijeila, pa skinula tu temu s dnevnog reda.
Uslijedila je sloena i dugotrajna rasprava o tome trebaju li mladenci svoje zakletve ponoviti na sva etiri slubena barrayarska jezika. Poslije toga, na red je doao polusatni razgovor o nainu obavjetavanja domaih i galaktikih medija, tijekom kojega je Miles spretno, i uz Galenijevu
svesrdnu pomo, uspio izbjei poveavanje koliine zadataka koji su zahtijevali njegovo osobno angairanje. Lady Alys prela je na sljedeu stranicu i namrtila se. "Usput budi reeno, Gregore, jesi li ve odluio to e uiniti sa sluajem Vorbretten?"
Gregor odmahne glavom. "Zasad se izbjegavam o tome javno izjasniti. Barem dok Vijee grofova ne dovri svoje lopatanje po svemu tome. Kako god da odlue, gubitnikova e mi se alba nai u krilu pet minuta poslije donoenja odluke."
Miles zbunjeno pogleda svoj dnevni red na kojem je sljedea toka bila Raspored obroka. "Sluaj Vorbretten?"
"Pa valjda si uo za skandal s" poela je lady Alys. "Ah, da, tono, bio si na Komarru kad je izbio. Zar ti Ivan nije nita rekao? Jadni Rene. Cijela se obitelj uskomeala."
"Zar se neto dogodilo Reneu Vorbrettenu?" pitao je Miles uznemireno. Rene je zavrio Akademiju nekoliko godina prije Milesa i inilo se da e nastaviti blistavim stopama svojega oca. Komodor lord Vorbretten bio je zvijezda, tienik Milesova oca u Glavnom stoeru, sve do njegove prerane, junake smrti od cetagandanske paljbe u ratu za Hegensku Os, prije desetak godina. Manje od godinu dana poslije toga, umro je i stari grof Vorbretten, kako su neki tvrdili, od alosti za svojim voljenim najstarijim sinom. Rene je bio prisiljen napustiti sjajnu vojniku karijeru i preuzeti grofovsku dunost u svom obiteljskom Okrugu. Prije tri godine, poslije vrtoglavo brzog udvaranja koje je oduevilo cijelu Vorbarr Sultanu, oenio se prekrasnom osamnaestogodinjom keri bogatog lorda Vorkeresa. Vrag na veliku hrpu sere, govorilo se u zabiti.
"Pa..." ree Gregor, "i da i ne. Ovaj..." "Ovaj to?"
Lady Alys uzdahne. "Grof i grofica Vorbretten zakljuili su kako je vrijeme da ponu izvravati svoje obiteljske
obveze, pa su, vrlo razumno, odluili za svog prvorodenog sina iskoristiti maternini replikator, a svaku moguu otkrivenu manu ukloniti jo na stupnju zigote. Zbog ega su, dakako, oboje proli potpuno genetsko skeniranje."
"I otkrilo se daje Rene mutac?" pitao je zaprepateni Miles. Visoki, sportski graeni, naoiti Rene? Rene koji je govorio etiri jezika prekrasnim baritonom to je slamao enska srca i muki otpor, Rene koji je na tri glazbala svirao opojnu glazbu i pritom savreno pjevao? Rene, zbog ijeg je tjelesnog izgleda ak i Ivan mogao ljubomorno krgutati zubima?
"Pa, ne ba," ree lady Alys, "osim ako jednu osminu cetagandanskog ghema ne smatramo oteenjem."
Miles se uvalio u stolac. "Ups." Trebalo mu je neto vremena da to pojmi. "Kad se to dogodilo?"
"Pa valjda moe i sam izraunati", promrmljao je Ivan.
"Ovisi o tome kroz koju je obiteljsku polovicu stiglo." "Muku", ree lady Alys. "Na nesreu."
Tako znai. Reneov djed, koji e poslije postati sedmi grof Vorbretten, zaista je bio roen za vrijeme cetagandanske okupacije. Vorbretteni su, kao i mnogi Barrayar-ci, uinili ono to su morali kako bi preivjeli... "Znai, Reneova je prabaka suraivala s neprijateljem? Ili... se radilo o neem gadnijem?"
"Ako to neto znai," ree Gregor, "ono malo preostalih dokumenata koje je uspio iskopati CarSig, ukazuje na to da se vjerojatno radilo o voljnom i prilino dugotrajnom odnosu s jednim  ili vie  visokih ghemskih asnika koji su okupirali Okrug. Poslije ovoliko vremena, vie nitko ne moe rei je li se radilo o ljubavi, vlastitom interesu ili pokuaju da kupi zatitu za svoju obitelj jedinom valutom koju je imala."
"A moglo je biti i sve to", ree lady Alys. "ivot u ratnoj zoni nije jednostavan."
"U svakom sluaju," ree Gregor, "o silovanju se nije radilo."
"Ah, zaboga. Dakle, ahm, zna li se koji je ghemski plemi bio Reneov predak?"
"Teoretski, moglo bi se rezultate genetskog skenira-nja poslati na Cetagandu, ali koliko je meni poznato, na taj se potez jo nisu odluili. To je ionako akademsko pitanje. Ono stoje... to nije akademsko pitanje, to je oita injenica da sedmi grof Vorbretten nije sin estog grofa Vorbrettena."
"Proli tjedan su mu u Stoeru prilijepili nadimak Rene Ghembretten", ponudio je Ivan taj podatak. Gregoro-vo se lice iskrivilo u grimasu.
"Zaprepaten sam to su Vorbrettenovi dopustili da to procuri u javnost", ree Miles. "Ili ih je provalio netko od lijenika ili tehniara?"
"Mhm, u toj prii ima jo nekih stvari", ree Gregor. "Naravno da to nisu namjeravali pustiti van. Ali Rene je mislio kako njegove sestre i brat imaju pravo znati, pa im je to i rekao, a mlada grofica obavijestila je svoje roditelje. Od koga je meu njima dalje krenulo, bog dragi zna. Ali glasina je na kraju dospjela do uiju Sigura Vorbrettena koji je izravni potomak mlaeg brata estog grofa i, nekim sluajem, zet grofa Boriza Vormoncriefa. Sigur se nekako  a postoji i protutuba vezana uz njegove metode  doepao kopije Reneova genetskog skena, a grof Vormon-crief podigao je u ime svog zeta tubu pred Vijeem grofova, zahtijevajui da se Reneu oduzme titula, te da okrug pripadne Siguru. I sad je to u postupku."
"Oh. Oh! I, je li... Rene jo uvijek grof, ili nije? Osobno je predstavljen Vijeu koje gaje i potvrdilo, sa svim obvezatnim dokumentima  kvragu, kad bolje razmislim, i
ja sam bio prisutan. Da bi ovjek postao grof, on ne mora nuno biti grofov sin  birali smo ve i neake, bratie, preskakali koljena, zbog rata ili izdaje ak ih i uklanjali  je li netko ve spomenuo lorda Pononika, konja petog lorda Vortale? Ako konj moe naslijediti grofoviju, ne vidim ni teoretskog razloga da je ne naslijedi Cetaganda-nac. I to samo djelomini Cetagandanac."
"A da ne spominjemo injenicu kako je malo vjerojatno da su otac i majka lorda Pononika bili vjenani", primijetio je Ivan veselo.
"Posljednje to sam ja uo jest da se obje strane pozivaju na taj sluaj kao na presedan", pridometnuo je lord Vortala, i sam potomak zloglasnog petog grofa. "Jedni zato to je konj bio proglaen nasljednikom, a drugi zato stoje ta odluka poslije opozvana."
Galeni, koji je zadivljeno sluao, odmahivao je glavom u udu ili neem slinom. Laisa se uvalila u stolac, njeno trljala runi zglob i drala se ozbiljno. Samo su joj se oi malo nabrale.
"Kako to Rene podnosi?" zanimalo je Milesa.
"ini se da je u posljednje vrijeme postao pomalo povuen", rekla je Alys zabrinutim glasom.
"Ja... mogao bih ga posjetiti."
"To bi bilo dobro", ree Gregor ozbiljno. "Sigur u svoju parnicu pokuava ukljuiti ba sve stoje Rene naslijedio, ali dao je naslutiti kako je voljan pristati na nagodbu i uzeti mu samo grofovsku titulu i ono to uz nju ide. Osim toga, mislim da postoji neka sitna imovina naslijeena kroz ensku lozu, a koja nije upitna."
"U meuvremenu", rekla je Alys, "Sigur je poslao pismo mojem uredu, zahtijevajui mjesto koje mu, kao grofu Vorbrettenu, pripada u svadbenoj povorci i za vrijeme polaganja zakletve. A Rene je poslao zahtjev da se Sigu-
ru, ako jo nije donesena odluka u njegovu korist, zabrani pristup vjenanju. Onda, Gregore? Koji od njih dvojice polae svoje ruke meu Laisine kad je potvrde kao caricu, u sluaju da ono to uspijeva proi pod kolektivnim umom Vijea grofova dotad ne donese nikakvu odluku?"
Gregor protrlja hrbat nosa i nakratko vrsto stisne kapke. "Nemam pojma. Moda emo morati pozvati obojicu. Privremeno."
"Zajedno?" ree lady Alys, ija se usna iskrivila od neodobravanja. "ujem da su se strasti prilino razbuktale." Neprijateljski je pogledala Ivana. "A pojaava ih duhovitost koju neke slaboumne osobe, ini se, uspijevaju pronai u situaciji koja je zapravo iznimno bolna."
Ivan se krenuo osmjehnuti, no onda je, oito, zakljuio da mu to ba nije pametno.
"Moramo vjerovati kako e obojica odluiti da ne narue dostojanstvo prigode", ree Gregor. "Pogotovo ako nisu sigurni koji e od njih morati meni uloiti priziv. Pretpostavljam kako moram pronai neki nain da im to njeno stavim do znanja. Trenutano se zadovoljavam time to ih izbjegavam..." Oi mu padoe na Milesa. "Ah, lorde Revizore Vorkosigan. Ovo se ini kao zadaa koja je posve u opisu vaeg radnog mjesta. Hoete li biti tako ljubazni da ih obojicu podsjetite na osjetljivost njihova poloaja, ako vam se u bilo kojem trenutku uini kako bi stvari mogle izmaknuti nadzoru?"
Budui da je slubeni radni opis mjesta carskog revizora zapravo glasio Kako God Ti Kae, Gregore, Miles mu se teko mogao usprotiviti. No dobro, moglo je biti i gore. Zadrhtao je od pomisli na broj dosadnih zadaa koje su mu mogli natovariti da je kojim sluajem bio toliko glup da se ne pojavi na ovom sastanku. "Da, gospodaru, "uzdahne on. "Dat u sve od sebe."
"Uskoro emo poeti slati slubene pozivnice", rekla je lady Alys. "Obavijestite me bude li dolo do kakvih promjena." Okrenula je i posljednju stranicu. "Oh, Miles, jesu li tvoji roditelji konano javili kad stiu?"
"Pretpostavljao sam da ete vi to saznati prije mene. Gregore?"
"Dva carska broda dodijeljena su na raspolaganje Potkralju", ree Gregor. "Ako se na Sergyaru ne pojavi kakva kriza koja bi ga u tome sprijeila, lord Vorkosigan dao je naznaiti kako bi volio stii ranije, a ne kao posljednje Zi-moslave."
"Dolaze li zajedno? Mislio sam da bi mama mogla doi prije, da prui potporu teti Alys", ree Miles.
"Miles, ja silno volim tvoju majku," uzdahne lady Alys, "ali kad sam joj, poslije odranih zaruka, predloila da mi doe pomoi oko ovih priprema, ona je ustvrdila kako bi Gregoru i Laisi bilo najbolje da pobjegnu i tajno se vjenaju."
inilo se da i Gregor i Laisa tu pomisao smatraju neodoljivo privlanom, pa su se ispod stola uhvatili za ruke. Primijetivi taj opasni daak pobune, lady Alys se namr-tila.
Miles se nasmijeio od uha do uha. "Nikakvo udo. Tako se ona udala. I nije joj nakodilo."
"Uinilo mi se da to nije ozbiljno mislila, ali s Cordeli-jom ovjek nikad ne moe biti potpuno siguran. Sablanji-vo je to koliko itav ovaj predmet izvlai na povrinu Be-tanku u njoj. Mogu samo biti zahvalna to je sad na Sergyaru." Lady Alys smrknuto pogleda svoj svitak, pa doda: "Vatromet".
Miles trepne, pa shvati kako ta rije nije pretkazanje vjerojatnih posljedica sukoba oko drutvenih stavova iz-
meu njegove betanske majke i barrayarske tete, nego posljednja  hvala bogu  toka na dnevnom redu.
"Da!" ree Gregor, eljno se smjekajui. Svi Bar-rayarci za stolom, ukljuivi i lady Alys, ivnuli su na spomen vatrometa. Moda se radilo o priroenoj kulturalnoj strasti prema svemu to se glasalo s "bum!"
"Prema kojem rasporedu?" pitala je lady Alys. "Naravno, odrat e se tradicionalni vatromet na samu Lje-toslavu, dan poslije carske vojne parade. eli li vatromet svake od tri veeri izmeu tog dana i dana vjenanja, kao i na sam dan vjenanja?"
"Daj da pogledam proraun", ree Gregor Ivanu, koji se smjesta odazove. "Hm. Ne bi bilo dobro da se ljudi zasite. Neka se u ta tri dana isprsi netko drugi, na primjer, Vijee grofova ili grad Vorbarr Sultana. A za vatromet poslije vjenanja podignite proraun za pedeset posto, to e ii iz moje osobne kase kao grofa Vorbarre."
"Ohoho", ree Ivan s divljenjem, pa unese promjene. "Ba lijepo."
Miles se protegnuo. Konano su gotovi.
"Oh, da, zamalo sam zaboravila", ree lady Alys. "Miles, tu je tvoj raspored obroka."
"Moj to?" Ne razmiljajui, prihvatio je svitak koji mu je pruila.
"Gregor i Laisa primili su na desetke poziva da tijekom tjedna izmeu parade i vjenanja posjete raznorodne organizacije koje im ele ukazati tovanje  od Carskih ratnih veterana pa do tovanog ceha gradskih pekara. I pivara. I postolara. I pelara. Da ostatak abecede i ne spominjem. Naravno da se nisu u mogunosti svima odazvati. Otii e na one najkritinije, u koliini koju uspiju ugurati u raspored, ali ostalo, kao Gregorov kum, mora preuzeti ti."
"Je li itko od tih ljudi zapravo pozvao mene osobno?" pitao je Miles, klizei pogledom preko popisa. U tri je dana morao ugurati barem trinaest obroka i sveanosti. "Ili e se strahovito iznenaditi kad me ugledaju? Ja ne mogu sve ovo pojesti!"
"Baci se na taj desert koji samo to nije eksplodirao, mome!" objeenjaki se nasmijao Ivan. "Tvoja je dunost spasiti cara od probavnih smetnji."
"Naravno da e znati da ti dolazi. Moe oekivati da e morati odrati izvjestan broj govora zahvale, koji moraju biti razliiti, ovisno o tome gdje se u danom trenutku nalazi. A ovdje je", doda njegova majka, "tvoj raspored, Ivane."
Dok je zurio u svoj popis, Ivanov se osmijeh pretopio u izraz posvemanjeg oaja. "Pojma nisam imao da u ovom prokletom gradu ima toliko cehova..."
U tom je trenutku Milesu na pamet pala prekrasna zamisao  izabrat e nekoliko mirnijih sveanosti, pa na njih moe povesti Ekaterinu. Pa da, neka vidi lorda Revizora na djelu. Osim toga, njezina ozbiljna i smirena otmjenost znatno e popraviti i dojam koji je on ostavljao. To ga je iznenada utjeilo, pa je sjeo malo uspravnije, smotao svitak i ugurao ga u svoju tuniku.
"Zar ne moemo na neke od ovih sveanosti poslati Marka?" zakukao je Ivan. "Do ovih tuluma i on e ve biti u gradu. I on je Vorkosigan. Svakako ima vii poloaj od Vorpatrila. A ako taj neto moe, onda moe pojesti."
Galenijeve su se obrve podigle, nevoljko se slaui s ovom posljednjom procjenom, iako mu je lice iznenada postalo klasian primjer sumorne zbunjenosti. Miles se zapitao je li i Galeniju kroz glavu prolo kako je Mark takoer i nadareni atentator. No, barem ne jede ono to ubije.
Miles je ba htio uputiti Ivanu jedan neprijateljski pogled kad gaje u tome preduhitrila lady Alys. "Suzdri se od duhovitosti, ako ikako moe, Ivane. Lord Mark nije carev kum, nije carski revizor, a nema ni iskustva u osjetljivim drutvenim prigodama. Osim toga, usprkos svemu to su za njega protekle godine uspjeli uiniti Aral i Corde-lia, mnogi jo uvijek njegov poloaj u obitelji smatraju dvojbenim. Osim toga, prema mojim informacijama, jo nije dovoljno stabilan da bismo ga mogli izloiti stresu drutvenih aktivnosti. Bez obzira na psihoterapiju."
"Samo sam se salio", promrmljao je obrambeno Ivan. "Kako misli da emo sve ovo preivjeti ako nam zabrani da imamo smisla za humor?"
"Morat e se suzdrati", posavjetuje ga njegova majka okrutno.
I tim je obeshrabrujuim rijeima sastanak priveden svome kraju.
TREE POGLAVLJE
Osvjeavajua se proljetna kiica zamaglila na Mileso-voj kosi kad se sklonio s nje, zakoraivi pod dovratak Vorthvsovih. U sivom je zraku napadno poploeno proelje zgrade djelovalo malo priguenije, pretvarajui se u profinjenost s uzorkom. Ekaterina je nepaljivo odgodila ovaj sastanak tako to mu je svoje prijedloge nacrta vrta poslala komkonzolom. Na svu sreu, nee morati glumiti neodlunost oko izbora: oba su prijedloga uistinu bila vrlo lijepa. Bio je uvjeren kako e ovo poslijepodne ipak provesti nekoliko sati, priblienih glava gledajui u vid-sliku, usporeujui nacrte i raspravljajui o osjetljivim pojedinostima.
Prolazno prisjeanje na erotski san iz kojega se jutros probudio, zagrijalo mu je lice. U njemu se ponovno odigrao prvi susret izmeu njega i Ekaterine u vrtu Vorthvsovih, ali u Milesovoj je verziji njezina dobrodolica poprimila mnogo, ovaj, topliji i posve neoekivan prizvuk. Jedino mu nije bilo jasno zato se njegova glupa podsvijest toliko brinula zbog izdajnikih mrlja od trave na koljenima, umjesto da i dalje proizvodi ivopisno obilje trenutaka u kojima je sanja mogao uivati. A na kraju se prokleto prerano probudio...
Profesorica mu je otvorila vrata i srdano se nasmijeila. "Ui, Miles." Dok je on ulazio u predvorje, dodala je: "Jesam li ti ikad prije spomenula koliko cijenim tvoju naviku da nikad ne dolazi nenajavljen?"
Njezina kua danas nije bila prekrivena uobiajenom, priguenom, knjininom tiinom. inilo se da se odvija nekakva zabava. Milesova se zaprepatena glava okrenula prema nadsvoenom prolazu na lijevoj strani. Iz salona se ulo zveckanje aa i tanjura, za kojim je ubrzo doleb-dio miris aja i kolaa od marelica.
Ekaterina je, smijeei se pristojno, usprkos dvjema usporednim borama napetosti izmeu obrva, sjedila kao na prijestolju u pretjerano obloenom naslonjau svoga ujaka u kutu, drei alicu s ajem. Prostorijom su se, sjedei na mnogo ukraenijim stolcima, rasprostrla trojica mukaraca; dvojica u zelenoj svakodnevnoj carskoj odori i jedan u civilnoj tunici i hlaama.
Miles nije prepoznao zdepastog tipa koji je nosio uniformu majora, a na visokom ovratniku imao igle koje su oznaavale pripadnost Operacijama. Drugi je asnik bio porunik Alexi Vormoncrief kojega je poznavao iz vienja. I njegove su ukrasne igle ukazivale da sad radi u Operacijama. Trei mukarac, u besprijekorno krojenoj civilnoj odjei, bio je, koliko je Miles znao, poznati strunjak za izbjegavanje svake vrste posla. Byerly Vorrutyer nikad nije uao u slubu: otkad gaje Miles poznavao bio je gradski komedija. Byerly je imao besprijekoran ukus u svemu, osim u svojim porocima. Miles ga ne bi volio upoznati s Ekate-rinom ak ni nakon to bi bila osigurana zarukama.
"Otkud su se oni stvorili?" zapita Miles ispod glasa Profesoricu.
"Major Zamori bio je prije petnaest godina moj student", uzvratila mu je Profesorica mrmoljei. "Donio mi je knjigu za koju je mislio da bi me mogla zanimati. Dobro
je pogodio, jer je ve imam. Mladi Vormoncrief doao je usporediti rodoslovlje s Ekaterinom. Misli da su moda u rodu, tako je rekao, zato to je njegova baka iz obitelji Vorvane. Ma zna, teta ministra teke industrije."
"Poznata mije ta grana, da."
"Trebao im je jedan sat kako bi ustanovili da se  iako obitelji Vorvane i Vorvayne vuku podrijetlo iz istog korijena  grana razdvojila prije barem pet narataja. Pojma nemam zato je ovdje By Vorrutyer. Propustio me obavijestiti o svojem opravdanju."
"Bya nita ne moe opravdati." Ali Milesu se inilo kako vrlo tono moe vidjeti razlog zbog kojeg su njih trojica i njihove traljave izlike danas ovdje  a razlog je sjedio u kutu, stiskao alicu i djelovao zarobljeno. Pa zar nisu mogli smisliti nita bolje od ovih opipljivo prozirnih priica? "Je li ovdje moj brati Ivan?" doda on zastraujuim glasom. Kad smo ve kod toga, i Ivan je radio u Operacijama. Jednom se dogodilo sluajno, drugi put se poklopilo...
"Ivan Vorpatril? Nije. Zaboga, pa zar se moe dogoditi da se i on pojavi? Ostala sam bez kolaa. A kupila sam ih Profesoru, za desert poslije veere..."
"Nadam se da nee doi..." promrmlja Miles. Na lice namjesti pristojan osmijeh, pa uleti u Profesoriin salon. Ona ga je slijedila.
Ekaterina je podigla bradu, nasmijeila se i odloila alicu kojom se dosad branila. "Oh, lorde Vorkosigan! Tako mije drago to ste ovdje! Ovaj... poznajete li prisutnu gospodu?"
"Dvojicu od trojice, madame. Dobro jutro, Vormoncrief. Zdravo, By."
Trojica poznanika oprezno si kimnue glavama. Vor-moncrief je pristojno rekao: "Dobro jutro, lorde Revizoru."
"Majore Zamori, ovo je lord Revizor Miles Vorkosigan", zadovolji formu Profesorica.
"Dobar dan, gospodine. Sluao sam o vama." Pogled mu je bio izravan i neustraiv, usprkos injenici da ga je broj vorskih plemia viestruko nadmaivao. Ali, Vor-moncrief je zapravo bio tek utokljuni porunik, a Byerly Vorrutver nije imao nikakav poloaj. "Jeste li doli posjetiti lorda Revizora Vorthysa? Upravo je izaao."
Ekaterina kimne. "Otiao se proetati." "Po kii?"
Profesorica je lagano zakolutala oima, iz ega je Miles izvukao pretpostavku daje njezin mu zbrisao i ostavio je da sama glumi guvernantu svojoj neakinji.
"Nije vano", nastavi Miles. "Zapravo, doao sam obaviti jedan posli s madame Vorsoisson." A ako oni iz toga zakljue kako se radi o slubenom carskom posliu lorda Revizora, a ne o privatnim poslovima lorda Vorkosigana, tko je on da ispravlja njihova uvjerenja?
"Da", kimne Ekaterina u znak potvrde.
"Duboko se ispriavam to vas sve prekidam", doda Miles, dajui im vrlo jasnu naznaku. Nije sjeo, ve se oslonio o rub nadsvoenog ulaza i prekriio ruke. Nitko se nije ni pomaknuo.
"Upravo smo razgovarali o obiteljskim stablima", objasni Vormoncrief.
"Nadugo i nairoko", promrmlja Ekaterina.
"Kad smo ve kod neobinih rodoslovlja, Alexi, lord Vorkosigan i ja smo zamalo bili mnogo blie povezani", primijeti Byerly. "Osjeam pravu obiteljsku privrenost prema njemu."
"Zaista?" ree Vormoncrief koji se posve zbunio.
"O, da. Jedna od mojih tetki s oeve strane svojedobno je bila udana za njegova oca. I tako je Aral Vorkosigan zapravo moj svojevrsni, ako ve ne i vrli, ujak. Na alost, umrla je mlada  okrutno otrgnuta sa stabla  prije nego to mi je uspjela roditi bratia koji bi budueg Mile-sa mogao ostaviti bez nasljedstva." Byerly pogleda Milesa podignute obrve. "Reci, prisjeate li je se rado u obiteljskim razgovorima?"
Miles se nasmijeio i pustio tiinu da se protegne izmeu njih, znatieljan da vidi koji e prvi ustuknuti. U Byevu se oku pojavio bljesak spoznaje, ali prvi kojemu su popustili ivci bio je jedan od nedunih promatraa.
Major Zamori se nakaljao. "Pa, lorde Revizore Vorkosigan, kakvi su zapravo konani nalazi o komarrskom sluaju? Je li ipak bila sabotaa?"
Miles slegne ramenima i dopusti svojoj panji da spuz-ne s Bya i njegova uobiajenog bockanja. "Poslije est tjedana kopanja po podacima, lord Revizor Vorthys i ja zakljuili smo daje najvjerojatniji uzrok pilotkinjina pogreka. Raspravljali smo i o mogunosti da se radilo o pokuaju samoubojstva, ali smo tu zamisao na kraju ipak odbacili."
"A kakvo je vae miljenje?" pitao je Zamori, zvuei kao da ga zaista zanima. "Nesrea ili samoubojstvo?"
"Hm. inilo mi se kako bi samoubojstvo objasnilo mnoge stvari vezane uz izvjesne fizike aspekte sudara", odvrati Miles, u sebi odailjui tihu molbu za oprotenje dui oklevetane pilotkinje. "No kako nam mrtvo tijelo pi-lotkinje nije moglo pruiti nikakve obavijesti koje bi poduprle tu tezu, biljeke, oprotajna pisma, psihijatrijske nalaze, nismo tu odluku mogli objaviti kao slubenu. Ali nemojte me sluajno citirati", doda on, kako bi pojaao vjerodostojnost.
Ekaterina, skrivena u ujakovu naslonjau, s razumijevanjem kimne na tu slubenu la, dodajui je moda i vlastitom repertoaru iskrivljenih istina o tom sluaju.
"A to mislite o ovom carevu vjenanju s Komarran-kom?" dodao je Vormoncrief. "Prepostavljam da ga odobravate, kad sudjelujete u njemu."
Milesu nije promaknuo njegov dvojbeni prizvuk. Ah, da, Vormoncriefov ujak, grof Boriz Vormoncrief, koji je stajao na rubu najnovijeg sukoba, naslijedio je vodstvo sve slabije Konzervativne stranke poslije pada grofa Vortifra-nija. Oduevljenje Konzervativne stranke buduom caricom Laisom moglo se u najboljem sluaju opisati kao mlako, iako su bili dovoljno oprezni da ne dopuste da otvoreno neprijateljstvo izroni u njihovim javnim nastupima gdje bi ga netko  na primjer CarSig  bio duan uoiti. Ipak, injenica da su Boriz i Alexi u rodu nije nuno morala znaiti da dijele i politika uvjerenja. "Mislim da je to sjajno", rekao je Miles. "Doktorica Toscane je briljantna i vrlo lijepa osoba, a to se Gregora tie, pa, krajnje je vrijeme da osigura nasljednika. A valjda vam je jasno da njegovo vjenanje, ako nita drugo, znai da e nama ostati jedna barravarska ena vie."
"Pa, to znai da e jedna barravarska ena vie ostati jednome od nas", ispravi ga Byerly Vorrutver slatko. "O-sim ako ti nema na pameti neku predivnu bizarnost."
Milesov je osmijeh izblijedio dok je razmiljao o Byu. Ivanova duhovitost, ma kako zamorna katkad bila, bila je na neki nain iskrena i stoga rijetko uvredljiva. Ali, za razliku od Ivana, Byerly nikad nije vrijeao sluajno.
"Gospodo, svima bih vam preporuio da posjetite Ko-marr", ree Miles srdano. "Njihove su kupole do vrha pune prekrasnih ena koje sve imaju besprijekorne genetske skenove i galaktiku naobrazbu. A Toscaneovi nisu jedini klan s bogatom nasljednicom. Mnoge su komarran-
ske dame bogate  Byerly." Suzdrao se od toga da usluno svima nazonima pojasni kako je madame Vorsoisson njezin nemarni suprug ostavio bez i jednog novia. Ponajprije zato to je Ekaterina bila prisutna, a obrve su joj se iskosile, a drugo  nije mogao vjerovati da, ako nitko drugi, barem By nije svjestan te injenice.
Byerly se tanahno osmjehnuo. "Nije sve u novcu, tako kau."
ah. "Tono, ali uvjeren sam kako bi se ti, bez obzira na to, znao prikazati u lijepom svjetlu, samo ako se malo potrudi."
Byeva se usna trznula. "Tvoja je vjera u mene dirljiva, Vorkosigane."
Alexi Vormoncrief nije se dao pokolebati. "Hvala lijepa, ali meni su keri Vora posve dobre. Nemam ni potrebe ni sklonosti prema egzotinim drugim svjetovima."
Dok se Miles jo uvijek napinjao da razabere je li ovo bio namjeran alac usmjeren protiv njegove betanske majke  da je to rekao By, bio bi siguran, ali Vormoncrief mu se nikad nije inio posjednikom vee koliine smisla za suptilno  Ekaterina vedro ree: "Ja u samo skoiti do svoje sobe i donijeti infodiskove, moe?"
"Ako vam je po volji, madame." Miles se nadao kako je By nije podvrgnuo ni jednoj od svojih gerilskih razgovornih tehnika. Ako jest, onda e Miles morati nasamo progovoriti koju rije sa svojim ersafe-bratiem. Ili da, moda, kao u stara dobra vremena, poalje svoje orunike...
Ustala je i krenula hodnikom, pa se uspela stubitem. Nije se vratila. Poslije nekog vremena Zamori i Vormoncrief izmijenili su potitene poglede i poeli proizvoditi zvukove koji su ukazivali daje vrijeme za odlazak, pa ustali. Miles je s neodobravanjem uoio kako je Vormoncrief Ovdje bio dovoljno dugo da se njegova vojnika kabanica,
kojom se sad ogrnuo, posve osui. Gospoda su se udvorno oprostila od svoje navodne domaice, Profesorice.
"Recite madame Vorsoisson da u onaj disk s nacrtima skonih brodova za Nikkija donijeti im stignem", uvjeravao je major Zamori Profesoricu, bacajui poglede prema stubitu.
Zamori ovamo dolazi toliko esto da se ve upoznao s Nikkijem? Miles s nelagodom promotri pravilni majorov profil. inilo se i daje visok, iako ne koliko i Vormoncrief; njegov je lik djelovao tako nadmono samo zato to je bio krupan. Byerly je bio dovoljno vitak da njegova visina ne bude tako upadljiva.
Jo trenutak su se u nespretnoj, guvastoj nakupini zadrali u poploenom predvorju, ali Ekaterina se nije ponovno spustila, pa su se naposljetku predali i dopustili da ih se njeno odgurka do izlaza. U meuvremenu se kia pojaala, primijetio je Miles zadovoljno. Glavom naprijed, Zamori je uronio u pljusak. Profesorica zatvori vrata s grimasom olakanja.
"Ti i Ekaterina se moete posluiti komkonzolom u mojoj radnoj sobi", uputi ona Milesa, pa krene skupljati tanjure i alice koji su ostali naputeni u njezinu salonu.
Miles je otkaskao hodnikom prema Profesoriinoj knjinici-uredu, pa se osvrnuo. Da, ovo je divno i udobno mjesto za njihov sastanak. Prednji je prozor bio pritvoren kako bi uao daak svjeine. Na nesreu, vlani je zrak s trijema donio razgovijetne glasove.
"By, pa ne misli valjda da se Vorkosigan mota oko madame Vorsoisson?" Bio je to Vormoncrief.
Byerly Vorrutyer ravnoduno je odgovorio: "A zato ne bi?"
"ovjek bi pomislio da e nju to ogoriti. Ne, to je sigurno samo neki zaostatak iz njihova sluaja."
"Ne bih se u to kladio. Znam dovoljno ena koje bi zaepile nos i skoile da ulove grofova nasljednika, pa makar taj bio pokriven i zelenim krznom."
Milesova se aka zgrila, pa potom paljivo opustila. Zbilja? Pa kako to, By, da mi nikad nisi ponudio njihov popis? Dodue, Milesu to sad vie nije bilo zanimljivo...
"Nikad nisam tvrdio da razumijem ene, ali meni se ini da bi one prije pojurile za Ivanom", ree Vormoncrief. "Da su onaj put atentatori bili samo malo sposobniji, on je mogao naslijediti grofovsku titulu Vorkosiganovih. teta. Moj ujak kae da bi Ivan bio pravi zgoditak za nau stranku, samo da nema te obiteljske veze s Naprednjacima Arala Vorkosigana."
"Ivan Vorpatril?" prezirno je frknuo Byerly. "Njega ne zanimaju stranke, samo tulumi na kojima vino tee u potocima."
Ekaterina se pojavila pod nadsvoem dovratka i iskosa se nasmijeila Milesu, kojemu je prva misao bila da s tres-kom zalupi prozorom. Ali ta se zamisao tehniki nije mogla provesti bez potekoa, jer se prozor zatvarao kukicom. I Ekaterina je ula glasove  koliko je ula? Ule-prala je u sobu, nakrivila glavu i podigla upitnu i neumoljivu obrvu prema njemu, kao da govori Opet prislukuje, zar ne? Miles je uspio proizvesti kratak osmijeh neugode.
"Ah, evo konano i tvog vozaa", dodao je Byerly. "Alexi, posudi mi svoj kaput, ne bih volio upropastiti ovo divno novo odijelo. Kako ti se ini? Boje mi pristaju uz ten, zar ne?"
"Ma fuka tvoj ten, By."
"Ali kroja me uvjerava da je tako. Hvala. Dobro, podie kupolu. A sad jurnimo kroz kiu... u stvari, ti jurni. Ja u dostojanstveno odetati u ovom runom, ali nepore-
civo vodootpornom carskom kaputu. Idemo..." Koraci njihove etiri noge izblijedjeli su u kisici.
"Kakav je on lik..." rekla je Ekaterina, napola se smijui.
"Tko? Byerly?"
"Da. Ide ovjeku na ivce. Jedva sam mogla povjerovati to se sve usuuje rei. A da ne spominjem kako mije bilo teko da ostanem ozbiljna."
"I menije teko povjerovati to sve By moe rei", odvrati Miles kratko. Povukao je drugi stolac oko stola i postavio ga pred komkonzolu, onoliko blizu prvome koliko se usudio, pa smjestio Ekaterinu u njega. "Otkud su se svi oni stvorili?" Osim, to je bilo oito, iz Odjela tajnih operacija Carskog stoera. Ivane, ivino jedna, ti i ja emo morati ozbiljno porazgovarati o tome kakve traeve iri na poslu...
"Major Zamori je proli tjedan posjetio Profesoricu", rekla je Ekaterina. "ini se kao ugodna osoba. Dugo je razgovarao s Nikkijem  impresionirala me njegova strpljivost."
A Milesa je impresionirala njegova pamet Prokletnik, odmah je uoio da je Nikki jedna od pukotina u Ekateri-ninu oklopu.
"Vormoncrief se prvi put pojavio prije nekoliko dana. Jadnik, bojim se da je malo dosadan. Vorrutyer je jednostavno jutros doao s njim, iako mi se inilo da se sam pozvao."
"Rekao bih da je oito naao novu rtvu koju moe musti", ree Miles. Vorrutverovi su se, kako se inilo, pojavljivali u dva pakiranja: ivopisnom i neupadljivom. Byev otac, najmlai sin u svom narataju, bio je krti ov-jekomrzac druge kategorije koji je izbjegavao svaku prigo-
du da se pojavi u gradu. "By je nadaleko poznat po tome to nema vidljivih prihoda."
"Ako je tako, dobro to skriva", rekla je Ekaterina razborito.
Miles shvati kako je spoj dobrog podrijetla i siromatva dilema s kojom se Ekaterina mogla identificirati. Do-vraga. Nije mu bila namjera da svojom primjedbom izazove naklonost prema Byerlyju Vorrutyeru.
"Uinilo mi se da majoru Zamoriju nije bilo ba drago kad su njih dvojica upala usred njegova posjeta", nastavljala je Ekaterina. Usplahireno je dodala: "Zaista ne znam zato dolaze."
Pogledaj se u zrcalo, jedva se Miles suzdrao da joj glasno ne preporui. Umjesto toga, dopustio je svojoj obrvi da se podigne. "Zaista?"
Slegnula je ramenima i nasmijeila se s trakom gorine. "Pretpostavljam da ne misle nita loe. Moda sam bila naivna kad sam mislila da e ovo", pokazala je svoju crninu, "biti dovoljno da me oslobodi izlaenja na kraj s ovakvim budalatinama. Hvala vam to ste ih pokuali poslati na Komarr, iako nisam sigurna daje zamisao naila na odjek. ini se da moje naznake uope ne primjeuju. A ne elim biti gruba."
"A zato ne biste bili?" ree Miles, nadajui se da e je to ohrabriti da i dalje razmilja u tom smjeru. Iako, Bya grubost ne bi odbila, prije bi ga uzbudila i potaknula da cijelu stvar pretvori u natjecanje. Miles potisne morbidnu potrebu daje zapita jesu li se na njezinu pragu ovoga tjedna ukazala jo kakva slobodna gospoda, ili je danas vidio ukupan inventar. Zapravo nije elio uti njezin odgovor. "Ali dosta s tim, kako ste rekli, budalatinama. Porazgovarajmo radije o mojem vrtu."
"Da, dapae", ree ona zahvalno i podigne na ujninoj komkonzoli dva vid-modela koje su nazvali zabitni vrt i gradski vrt. Glave su im se posve pribliile, ba kao to je Miles i predvidio. Mogao je osjetiti priguen parfem kojim je odisala njezina kosa.
Zabitni vrt bio je naturalistiki prikazan, s razgae-nim puteljcima koji su krivudali kroz autohtone biljke gusto posaene na obrisima obronaka, s vijugavim potokom i nasumino razmjetenim drvenim klupama. Gradski je vrt imao vrste etverokutne terase izlivene od plas-tona, koje su istodobno sluile kao puteljci, klupe i kanali kojima je tekla voda. Kroz niz vjetih, prodornih pitanja, Ekaterina je uspjela iz njega izvui podatak da mu je srcu drai zabitni vrt, ma koliko da mu je pogled bio zaveden plastonskim vodoskocima. Dok je on zadivljeno promatrao, ona je izmijenila model zabitnog vrta kako bi obronci bili strmiji, a potok vidljiviji  sad je krivudao u obliku slova S, izvirui iz nakupine stijena i utjeui u malenu pilju. Sredinji krug u kojem su se sjekli svi puteljci pretvorio se u tradicionalnu ciglenu povrinu s uzorkom  grb Vorkosiganovih, stilizirani javorov list koji je poivao na tri meusobno preklopljena trokuta to su predstavljala planine, oblikovana u svjetlijoj cigli kako bi kontrast bio dojmljiviji. itava ta cjelina sputena je jo nie, ispod razine ulice, kako bi obronci dobili vie prostora za uspinjanje, to e pospjeiti blokiranje buke s ulice.
"Da", ree on naposljetku, poprilino zadovoljno. "To je to. Bacite se na posao. Moete poeti birati tvrtke i ponuae."
"Jeste li sigurni da elite nastaviti s tim?" pitala je Ekaterina. "Sad u iskoraiti iz svog dosadanjeg iskustva, bojim se. Sve do ovoga, svi su moji nacrti bili virtualni."
"Ah", ree Miles prefrigano, jer je predvidio ovo kolebanje u posljednjem trenutku. "Sad je doao as da vas
upoznam s Tsipisom, ovjekom koji vodi moje poslove. On je organizirao sve poslove odravanja i dogradnje Kue Vorkosigan u posljednjih trideset godina. Poznaje tvrtke koje su na dobrom glasu i pouzdane, zna kako moemo dobiti radnu snagu ili materijal s imanja Vorkosiganovih. Bit e presretan to vam moe pomoi u svemu ovome." Tonije reeno, objasnio sam mu kako u mu skinuti glavu ako ne bude presretan svake minute. Dodue, da bi to postigao, Miles se nije morao jako potruditi. Tsipisu su svi aspekti poslovanja bili do krajnjih granica zanimljivi i bio je u stanju o njima mljeti satima. Milesu je bilo smijeno, iako pomalo i bolno, kad je shvatio koliko je puta tijekom svoje svemirske plaenike karijere spasio stvar ne oslanjajui se na svoju CarSigovsku uvjebanost, nego na neko od prijekornih predavanja staroga Tsipisa.
Tsipis, koji se paljivo pripremio, osobno je odgovorio na komkonzolni poziv u svom uredu u Hassadaru, a Miles obavi neophodno upoznavanje. Novo poznanstvo lijepo je ilo od samog poetka: Tsipis je bio postariji mukarac, dugo godina u braku i iskonski gaje zanimao projekt o kojem se radilo. Gotovo od prvog trenutka oslobodio je Eka-terinu njezine oprezne stidljivosti. Do vremena kad je njihov prvi podugi razgovor zavrio, njezino se mentalno stanje promijenilo od Ja to nikako ne mogu do sastavljenog dijagrama s popisom potreptina i suvislim planom prema kojem e, bude li sve polo kako treba, iskopavanje terena poeti ve sljedeeg tjedna. 0, da. To e dobro ispasti. Ako je Tsipis neto cijenio, bili su to ljudi koji brzo ue. Ekaterina je bila od onih pokai mi jedanput osoba kakve je Miles u svojim plaenikim danima cijenio vie od iznenadnog pronalaska vika kisika u zalihama. A nije uope bila svjesna toga koliko je posebna.
"Zaboga," primijetila je, slaui biljeke nakon to se Tsipis iskopao s komkonzole, "kako je to obrazovan ovjek. Mislim da bih ja vama trebala plaati."
"Plaa", prisjeti se Miles. "Da." Izvukao je kreditnu ploicu iz depa. "Tsipis vam je otvorio raun s kojeg moete plaati sve potrebne trokove. A ovo je va honorar za prihvaeni nacrt."
Utaknula je kreditnu ploicu u komkonzolu. "Lorde Vorkosigan, ovo je previe!"
"Ne, nije. Naloio sam Tsipisu da u tri razliite profesionalne tvrtke provjeri koliko bi kotao jedan takav nacrt." I to u tri najuspjenije tvrtke, ali zar bi on za radove na Kui Vorkosigan ikad unajmio manje od najboljeg? "Ovo je prosjek njihovih ponuda. Ako elite, on vam ih moe pokazati."
"Alija sam amaterka."
"Neete to jo dugo biti."
udo nad udima, ali ova je njegova primjedba izazvala osmijeh pun narastajueg samopouzdanja. "Ali ja sam samo skupila na hrpu neke uglavnom uobiajene standarde takvih nacrta."
"Dakle, deset posto honorara je za te elemente, a devedeset posto za to to ste ih znali dobro rasporediti."
Ha, na to nije imala primjedbi. Ipak nije mogla biti ovako dobra a da toga negdje u dubini due nije bila svjesna, koliko god samu sebe silila da se u javnosti predstavlja skromno.
Spoznao je kako je ovo vedro raspoloenje pravi trenutak u kojem treba zavriti. Nije se htio zadrati tako dugo da joj postane dosadan, kao stoje, oito, uspjelo Vormon-criefu. Je li prerano da... ne, ipak e pokuati. "Usput budi reeno, prireujem veeru za neke moje stare prijatelje  obitelj Koudelka. Kareen Koudelka, koja je neka vrsta tienice moje majke, upravo se vratila kui nakon zavretka kolske godine na Koloniji Beta. Tek je nedavno stigla, ali im ustanovim kojeg su dana svi slobodni,
volio bih da nam se i vi pridruite i da se upoznate s njima."
"Ne bih eljela smetati"
"etiri keri", zaobie on glatko njezinu primjedbu. "Kareen je najmlaa. Tu je i njihova majka, Drou. I, naravno, komodor Koudelka. Poznajem ih cijeli ivot. Bit e prisutan jo i Delijin zarunik, Duv Galeni."
"Obitelj u kojoj ima pet ena? Istodobno?" U glasu joj se jasno uo prizvuk zavisti.
"Mislim da biste silno uivali u njihovu drutvu. I obrnuto."
"Nisam upoznala mnogo ena u Vorbarr Sultani... sve su tako zaposlene..." Kliznula je pogledom niz svoju crnu haljinu. "Ali zaista ne bi bilo u redu da ve ponem odlaziti na zabave."
"Ovo je obiteljska zabava", naglasio je on, spretno uhvativi novi smjer iz kojega je vjetar zapuhao. "Naravno da kanim pozvati i Profesora i Profesoricu." A zato ne? Na kraju krajeva, kod kue ima devedeset est stolaca.
"Moda... na to nitko ne bi mogao imati primjedbi."
"Sjajno! Javit u vam datum. Oh, i  molim vas javite Pymu kad e stii vai vrtlari, kako bi on mogao javiti kunoj strai i ukljuiti ih u svoj sigurnosni raspored."
"Svakako."
I s tim se paljivo uravnoteenim prizvukom, toplim, ali ne suvie osobnim, oprostio i zbrisao.
Tako dakle, neprijatelji joj hrpimice navaljuju na vrata. Bez panike, mome. Do dana dogovorene veere moda je uspije dovesti u raspoloenje da prihvati nekoliko poziva na sveanosti tijekom svadbenog tjedna. A nakon to pet-est puta budu zajedno vieni u javnosti, Pa, tko zna.
Ja, na alost, ne znam.
Uzdahnuo je i potrao kroz kiu prema svom vozilu koje je ekalo.
Ekaterina je uetala natrag u kuhinju kako bi vidjela treba li njezinoj ujni pomo oko raiavanja. S osjeajem krivnje bojala se daje zakasnila. I zaista, pronala je Profesoricu kako sjedi za kuhinjskim stolom, sa alicom aja i hrpom papira koji su, sudei po njezinu zbunjenom izrazu lica, bili studentski radovi.
Njezina se ujna silovito namrtila, pa navrljala neto stilusom, a tek onda podigla pogled i nasmijeila se. "Jesi li gotova, mila?"
"Prije bih rekla da tek poinjem. Lord Vorkosigan odluio se za zabitni vrt. Zbilja eli da krenem u to."
"Nisam ni najmanje sumnjala. On je vrlo odluan ovjek."
"ao mije zbog jutronjih upada", mahne Ekaterina rukom u smjeru salona.
"Zaista ne znam zato se ti ispriava. Pa nisi ih pozvala."
"Tono, nisam." Ekaterina podigne svoju novu kreditnu ploicu i nasmijei se. "Ali lord Vorkosigan mi je smjesta platio nacrt! Sad ti mogu dati stanarinu za sebe i Nikkija."
"Zaboga, nema ni govora o nekakvoj stanarini! Nita nas ne kota to to vam dajemo na raspolaganje sobe koje bi ionako bile prazne."
Ekaterina je oklijevala. "Ali ne moe rei da te hrana koju pojedemo nije nita kotala."
"Ako koji put eli otii u duan po namirnice, samo naprijed. Ali bilo bi mi drae kad bi taj novac spremila do poetka svog kolovanja ujesen."
"Uinit u i jedno i drugo", ree Ekaterina odluno. Bude li paljiva, kreditna bi je ploica mogla potedjeti muke da tijekom sljedeih nekoliko mjeseci moljaka svog oca za deparac. Nije se radilo o tome da tata nije bio dareljiv, ali nije mu eljela pruiti mogunost da izlije na nju rijeku neeljenih savjeta i prijedloga o tome kako bi trebala voditi svoj ivot. Na Tienovu joj je sprovodu jasno rekao kako mu nije drago to se nije odluila vratiti kui, kao to se pristoji vorskoj udovici, ili to nije otila ivjeti s majkom svog pokojnog mua, premda joj starija gospoa Vorsoisson nije uputila takav poziv.
Uostalom, kako je zamiljao da e Ekaterina i Nikki stati u njegov skromni stani i gdje bi se ona imala prilike obrazovati u malom gradu Junog kontinenta u koji se on poslije odlaska u mirovinu povukao? aa Vorvavne katkad se doimao kao ovjek kojega je, na neki udan nain, porazio vlastiti ivot. Uvijek je donosio konzervativne odluke. Mama je bila ona koja se usuivala, ali tek u onim stvarima koje nisu iskakale iz uskog prostora njezine uloge inovnikove supruge. Je li osjeaj poraza pred kraj postao zarazan? Ekaterina se ponekad pitala je li i brak njezinih roditelja, kao i njezin, ali na neki osjetljiviji nain, zapravo bio krivi spoj?
Sjedokosa je glava prola pokraj prozora; uo se zveket, a onda su se stranja vrata otvorila i razotkrila ujaka Vorthvsa za kojim je kaskao Nikki. Profesor je gurnuo glavu u kuhinju i dramatino proaptao: "Jesu li otili? Ili je za nas povratak jo uvijek opasan?"
"Zrak je ist", preda prijavak njegova ena, pa on nahrupi u kuhinju.
Opteretio se golemom torbom koju je smjesta iskrcao na kuhinjski stol. Pokazalo se da sadri viestruko brojano nadmonu zamjenu za kolae koji su jutros bili pojedeni.
"Misli da e nam to biti dosta?" pitala je Profesorica ironino.
"Ne elimo umjetno stvorene nestaice", odvratio je njezin suprug. "Sjeam se kad su nae cure prolazile kroz tu fazu. U svako doba dana bili smo do laktova u mladim mukarcima i naveer nam u kui nije ostala ni mrvica. Nikad nisam shvaao tvoju strategiju dareljivosti." Usput je objasnio Ekaterini: "Htio sam prepoloviti njihov broj tako to emo im ponuditi trulo povre i kuanske poslove. Ako bi se netko poslije toga vratio, znali bismo da su mu namjere ozbiljne. Je 1' da, Nikki? Ali iz nekog razloga, ene mi to nikad nisu dopustile."
"to se mene tie, daj im sve trulo povre i kuanske poslove kojih se moe sjetiti", ree mu Ekaterina. A da ne bude uvijek isto, ponekad moemo zakljuati vrata i praviti se da nismo kod kue... Potiteno je sjela uz svoju ujnu i posluila se kolaima. "Jeste li ti i Nikki dobili svoj dio, konano?"
"U pekarnici smo pojeli kekse i popili kavu i mlijeko", uvjeravao ju je ujak.
Nikki veselo oblie usnice i kinine u znak potvrde. "U-jak Vorthvs kae da se svi oni frajeri ele s tobom oeniti", dodao je on, s oitom nevjericom. "Je li to zbilja istina?"
Hvala ti, ujae dragi, pomisli Ekaterina zajedljivo. Pitala se kako to objasniti devetogodinjem djeaku. Iako, inilo se da ta pomisao Nikkija ne uasava ni priblino toliko koliko je uasavala nju. "To bi bilo protuzakonito", promrmlja ona. "ak i bizarno." Slabano se nasmijeila sarkastinom izrazu Bya Vorrutvera.
Nikki nije prihvatio alu. ''Zna ti dobro to ja mislim! Hoe li izabrati jednog od njih?"
"Neu, mili," uvjeravala gaje ona.
"Dobro." Na trenutak se zamislio, pa dodao: "Iako, ako ve mora, major je bolji od porunika."
"Ah... a zato?"
Ekaterina je sa zanimanjem promatrala kako Nikki trai rijei kojima bi rekao Vormoncriefje vorski dosadnja-kovi koji se dri pokroviteljski, no  na njezino olakanje  nije ih pronaao. Napokon se zadovoljio s: "Majori vie zarauju."
"Vrlo praktino razmiljanje", primijetio je ujak Vorthvs pa, moda jo osjeajui nepovjerenje prema dareljivosti svoje ene, spremio polovicu nove zalihe kolaa kako bi je odnio i sakrio u svom podrumskom laboratoriju. Nikki je odskakutao za njim.
Ekaterina se laktovima oslonila o stol, naslonila bradu na dlanove, pa uzdahnula: "Kad smo kod toga, moda strategija ujaka Vorthvsa i nije tako loa. Prijetnja kuanskim poslovima mogla bi otjerati Vormoncriefa, a svakako bi odbila Vorrutvera. Iako, nisam sigurna da bi upalila i kod majora Zamorija. Moda da pokuamo s trulim povrem?"
Ujna Vorthvs uvalila se u stolac i promatrala je sa zagonetnim smijekom. "Onda, Ekaterina, to oekuje od mene? Da tvojim potencijalnim udvaraima ponem govoriti da nisi kod kue?"
"Bi li to mogla? A kad ponem raditi na vrtu, to e ionako biti istina", ree Ekaterina, razmiljajui o tome.
"Jadni deki. Jo malo pa u ih poeti aliti."
Ekaterina se kratko nasmijeila. Gotovo je mogla osjetiti kako je ta suut svojom zgrenom akom odvlai natrag u tamu. Od toga joj se najeila koa.
Sad, kad je leala sama, bez Tiena, u svakoj je usamljenoj noi uivala. Mogla je protegnuti ruke i noge na sve strane kreveta, uivati u slobodnom prostoru, bez kompromisa, zbrke, pritiska, pregovora, povlaenja, umolja-
vanja. Bila je slobodna od Tiena. Tijekom godina njihova braka gotovo su posve otupjele veze koje su je drale uz njega, obeanja i strahovi, njegove oajnike potrebe, njegove tajne i lai. Kad ju je od tih branih okova napokon izbavila njegova smrt, uinilo joj se gotovo kao da joj se probudila dua i da sad lagano pecka, kao utrnula ruka u koju se vraa krv. Nisam ni znala u kakvom sam zatvoru, dok me nisu oslobodili. Pomisao na dobrovoljni ulazak u drugu takvu branu eliju ija bi vrata zakljuao jo jedan zavjet, izazivala je u njoj potrebu da vritei pobjegne.
Odmahnula je glavom. "Ne trebam jo jednoga koji e visiti na meni."
Obrve njezine ujne trznule su se. "Tebi ne treba jo jedan Tien, to je sigurno. Ali nisu svi mukarci kao Tien."
Ekaterinina se aka zamiljeno stisnula. "Ali ja sam jo uvijek kao ja. Nisam sigurna jesam li sposobna za intimnost, a da opet ne upadnem u stare loe navike. Ne elim se opet dati do posljednjeg atoma, a onda se aliti da sam prazna. Kad pogledam unatrag, najvie me plai pomisao da nije za sve bio kriv Tien. Ja sam mu dopustila da bude sve gori i gori. Da se usudio vjenati sa enom koja bi mu se suprotstavila, koja bi ustrajala..."
"Tvoja logika izaziva mi glavobolju", primijeti blago njezina ujna.
Ekaterina slegne ramenima. "Ali sve je to sad samo nagaanje."
Poslije duge stanke, Profesorica znatieljno upita: "Onda, to misli o Milesu Vorkosiganu?"
"On je u redu. Od njega nemam potrebu bjeati."
"Uinilo mi se da  jo na Komarru  da ga zanima."
"Oh, ali to nije bilo nita ozbiljno", ree Ekaterina odluno. Taje njihova neozbiljnost moda pomalo izmaknula
nadzoru, ali oboje su bili umorni, opijeni time to su zavrili dani i sati zastraujueg napora... u sjeanju joj se pojavio njegov blistavi osmijeh, sjajne oi na iznurenom licu. Svakako da to nije bilo nita ozbiljno. Da je bilo ozbiljno, morala bi vritei zbrisati. A bila je preumorna da ustane. "Ali lijepo je biti s nekim koga iskreno zanimaju vrtovi."
"Aha", ree njezina ujna i posveti se sljedeem studentskom radu.
Poslijepodnevno sunce proljea Vorbarr Sultane zagri-jalo je sivo proelje Kue Vorkosigan do neeg gotovo ugodnog dok se Markovo zemaljsko vozilo pribliavalo prilazu. CarSigov straar u kuici pred ulazom nije bio jedan od onih koje je Mark lani upoznao. Straar je bio uljudan, ali temeljit i otiao je ak tako daleko daje provjerio Markov otisak dlana i skenirao mu zjenicu prije nego to im je mahnuo da uu, promrmljavi gunavo "Milor-de" to je moda mogla biti i isprika. Mark je zurio kroz kupolu vozila dok su prilazili prednjem trijemu.
Opet Kua Vorkosigan. Dom? Sad mu se njegov udobni studentski stan na Koloniji Beta inio kao dom vie od ove goleme hrpe kamenja. No unato tome to je bio gladan, napaljen, umoran, napet i to mu je galaktiki skok poremetio bioritam, ovaj put nije bio zgren u oekivanju nekog uasa. Bila je to samo Kua Vorkosigan. Moe on to. A im ue u nju, moe nazvati Kareen, hura! Otpustio je kupolu im je vozilo uzdahnulo uz plonik, pa pomogao Enriqueu da izvadi prtljagu.
Markova stopala jedva su dospjela dotaknuti beton kad je kroz prednja vrata ispao orunik Pym i salutirao mu brzo, iako pomalo prijekorno. "Milorde Mark! Trebali ste nas nazvati sa sletalita, milorde. Doli bismo po vas kako se pristoji."
"U redu je, Pym. Ionako mislim da sve nae stvari ne bi stale u oklopno vozilo. Ne brini, jo uvijek ima dosta posla za tebe." Unajmljeni teretni kombi koji ih je slijedio od pristanita upravo je proao provjeru na ulazu, pa nagazio na gas i uz pisak se zaustavio uz njih.
"Sveca mu", promrmljao je Enrique iz kuta usana, dok je Mark hitao kako bi mu pomogao na plonik izvui sanduk na kojem je pisalo NE TUMBAJ, a koji se vozio izmeu njih u prednjem odjeljku. "Ti si zaista pravi lord Vorkosigan. Do ovog trenutka nisam u to do kraja vjerovao."
"Ja sam lord Mark", ispravi ga Mark. "Dri ga ravno, to je vrlo vano. Inae, ni sad nisam, niti ikad kanim biti, nasljednikom grofovske titule." Mark kimne sljedeem, niskom liku koji je kroz dvostruka izrezbarena vrata, sad irom rastvorena u dobrodolici, izlazio iz kue. "Ono je lord Vorkosigan."
Miles nije izgledao ni upola tako loe kao to su nagovjetavale glasine o njegovu zdravlju koje su procurile do Kolonije Beta. Netko se potrudio poboljati njegovu civilnu odjeu, ako je bilo suditi prema krasnom sivom odijelu koje je nosio, a koje je popunio kako treba, oito vie ne onako boleivo mrav kakav je bio kad gaje Mark posljednji put vidio prije gotovo godinu dana. Kretao se prema Marku s osmijehom od uha do uha i ispruene ruke. Uspjeli su izmijeniti vrsto, bratsko rukovanje. Mark je oajniki elio zagrljaj, ali ne Milesov.
"Mark, dovraga, sve si nas iznenadio. Trebao si nas nazvati im si uao u orbitu. Pym bi doao po tebe."
"to mije ve reeno."
Miles korakne unatrag i dobro ga promotri, a Mark se samosvjesno zarumenio. Lijekovi koje mu je dala Lilly Du-rona pomogli su mu da odbaci vie sala u manje vremena nego to je ljudski bilo mogue, a strogog reima dijete i
uzimanja tekuina koje su smanjivale opasne nuspojave drao se s pobonom strogou. Rekla mu je da koktel lijekova ne izaziva ovisnost i Mark joj je povjerovao, jedva ekajui da se rijei ogavnog tereta. Ba kao to je i planirao, sad je imao tek zericu vie kilograma nego kad je posljednji put nogom stupio na Barravar. Ubojica vie nije bio zarobljen u mesnatoj eliji i bio ih je sposoban braniti ako bi se ba ukazala potreba... Ali Mark nije predvidio kako e otromboljeno i sivo izgledati, poput svijee koja se topi i iri na suncu.
I zaista, sljedee rijei koje su napustile usta njegova brata glasile su: "Jesi li dobro? Ne izgleda ba sjajno."
"Mali poremeaj bioritma. Proi e." Ukoeno se nasmijeio. Nije znao od ega je ivaniji: od lijekova, od Bar-ravara ili od toga to mu nedostaje Kareen, ali znao je koji je tome lijek. "Je li ti se javila Kareen? Dobro je stigla?"
"Da, sve je bilo u redu, dola je proli tjedan. Kakav je to sanduk sa svim onim silnim oplatama?"
Mark je elio vidjeti Kareen vie od iega u svemiru, ali idemo redom. Okrenuo se prema Enriqueu koji je raz-rogaenih oiju, ne skrivajui zadivljenost, zurio u njega i njegova biolokog pretka-brata.
"Doveo sam gosta, Miles. Predstavljam ti doktora En-riquea Borgosa. Enrique, ovo je moj brat Miles, lord Vorkosigan."
"Dobro doli u Kuu Vorkosigan, doktore Borgos," ree Miles i automatski se pristojno rukuje s njim. "Ako se ne varam, prema prezimenu bi se reklo da ste s Escobara, zar ne?"
"Ovaj, da, jesam, lorde Vorkosigan."
Za divno udo, Enrique je ovaj put uspio iz prve. Mark je imao samo deset dana vremena da ga uvjeba u bar-rayarskoj etiketi.
"A ega ste vi doktor?" Miles ponovno, zabrinuto, dobaci pogled Marku, a ovaj razabere kako Miles razvija itav niz uzbunjenih teorija o zdravlju svog kloniranog brata.
"Ne medicine", razuvjeri ga Mark. "Doktor Borgos je biokemiar i genetiki entomolog."
"Rijei...? Ne, to je etimologija. Bube, pa da, tako je." Milesove oi opet je privukao golemi sanduk okovan elikom i umotan u foliju s mjehuriima zraka, smjeten uz njihove noge. "Mark, zato onaj sanduk ima rupe za zrak?"
"Lord Mark i ja emo zajedno raditi", ree goljavi znanstvenik iskreno Milesu.
"Pretpostavljam da ima koju praznu sobu za njega", doda Mark.
"Zaboga, da, samo navalite. Kua je vaa. Prole sam se zime preselio u veliki stan na prvom katu istonog krila, to znai da je cijelo sjeverno krilo prazno od prizemlja do tavana. Osim sobe na treem katu, u kojoj spava orunik Roic. On je uglavnom deuran nou, pa bi bilo lijepo da danju ima malo mira. Otac i majka e dovesti svoju uobiajenu vojsku kad prema Ljetoslavi stignu ovamo, ali ako bude potrebno, uvijek se moemo preraz-mjestiti."
"Ako nema nita protiv, Enrique bi sloio privremeni laboratorij", ree Mark.
"Nita eksplozivno, nadam se? Ili toksino?"
"Ali, ne, ne, ne, lorde Vorkosigan," uvjeravao gaje En-rique. "Nita slino tome, uope ne."
"Onda ne vidim zato ne." Kliznuo je pogledom dolje i tiim glasom dodao: "Mark... zato rupe za zrak imaju ugraene poklopce ? "
"Sve u ti objasniti," ree Mark nehajno, "im sve istovarimo i im platim vozaima koje smo unajmili." Dok su se obavljala sva potrebna upoznavanja, uz Pymov bok pojavio se orunik Jankowski. "Veliki plavi koveg je moj, Pym. Sve ostalo ide s doktorom Borgosom."
Pritisnuli su vozae, pa je sadraj kombija brzo privremeno istovaren u veliko crno-bijelo poploeno glavno predvorje. Jedini alarmantni trenutak odigrao se kad je orunik Jankowski, teturajui pod teretom za koji je Mark znao daje na brzinu spakirano laboratorijsko stak-lovinje, nagazio na crno-bijelu macu koja se izvrsno kamuflirala na crno-bijelom podu. Nesnosno je stvorenje ispustilo vrisak koji je parao ui, pljunulo i brisnulo izmeu Enriqueovih stopala, zamalo oborivi Escobaranca koji je upravo na rukama balansirao vrlo skupi molekularni analizator. U posljednji gaje trenutak dograbio i spasio Pym.
Gotovo su ih ulovili u pononom prepadu na lokotima zatvoreni laboratorij iz kojega su nastojali izbaviti vitalno vane biljeke i nezamjenjive primjerke, i to samo zato to je Enrique inzistirao da se vrate po prokleti analizator. Da gaje sad Enrique ispustio, Mark bi to protumaio kao svojevrsno svemirsko jesam-ti-rekao. Ama, kupit u ti cijeli novi laboratorij kad doemo na Barrayar, pokuavao je uvjeriti Escobaranca. Ali Enrique je, ini se, vjerovao kako je Barrayar jo duboko u Vremenu izolacije i da na njemu nee uspjeti dobaviti nita znanstveno sloenije od epruvete, pipete i moda, ekia za trepanaciju.
Smjetanje u sobe trajalo je due, jer je Enrique za svoj novi laboratorij smjesta poelio odabrati mamutsku, moderniziranu, savreno osvijetljenu i besprijekorno opremljenu kuhinju. Na Pymov zahtjev, Miles je uurbano doao kako bi obranio podruje svoje kuharice, zastraujue ene koju je, ini se, smatrao esencijalno vanom ne samo za dobro funkcioniranje svog kuanstva, nego i svoje nove politike karijere. Nakon to mu je Mark tihim glasom pojas-
nio kako je reenica Kua je vaa bila tek uobiajeni izraz pristojnosti koji ne treba shvatiti doslovno, Enrique se dao uvjeriti da pristane na drugu praonicu u polupodrumu sjevernog krila, koja nije bila ni izdaleka toliko prostrana, ali je imala tekuu vodu i sustav izbacivanja smea. Mark je Enriqueu obeao da e ga im prije povesti u oping i nabaviti sve igrake, alate, stolove i haube za kojima mu srce udi, pa ga ostavio da u miru pone razvrstavati svoje blago. Znanstvenik nije pokazao ni najmanje zanimanja za izbor spavaonice. Mark je pretpostavljao da e si na kraju sloiti leaj u novom labosu i uati tamo kao kvo-ka koja zatitniki sjedi na jajima.
Mark je ubacio svoj koveg u istu sobu u kojoj je boravio i lani, pa se vratio u praonicu kako bi se priredio za iznoenje prijedloga svom velikom bratu. Na Escobaru mu se sve to inilo potpuno smislenim, ali tad Mark jo nije dobro poznavao Enriquea. ovjek je bio genij, ali za boga miloga i sve svece, trebao mu je netko da pazi na njega. Marku se inilo da sad mnogo bolje razumije itavu tu zbrku s bankrotom i optubama za prijevaru. "Pusti mene da govorim", odluno je rekao Enriqueu. "Miles je ovdje vana osoba, carski Revizor, njega slua i sam car. S njegovom bismo podrkom mogli daleko dogurati." A to je bilo jo vanije, Milesovo aktivno suprotstavljanje planu moglo bi se pokazati fatalnim. Jedna Milesova rije i ode sve kvragu. "Ja znam kako treba s njim. Samo se slazi sa svim to ja budem govorio i nemoj dodavati nikakve svoje ukrase."
Enrique je ustro kimao, slijedei ga poput golemog psetanceta kroz labirint zgrade. Napokon su, slijedei tragove, pronali Milesa u knjinici. Pym je upravo posluio aj, kavu, vina s imanja Vorkosiganovih, dvije vrste piva varenog u pivovarama njihova Okruga, kao i pladanj odabranih predjela koji je izgledao kao crkveni vitraj napravljen od hrane. Orunik je srdano kimnuo Marku u
znak dobrodolice, pa se povukao kako bi omoguio brai uivanje u ponovnom susretu.
"Ba prikladno", ree Mark, privlaei stolac blie niskom stoliu. "Neto za prigristi. A sluajno ja imam novi proizvod i volio bih da ga ti prvi kua, Miles. Mislim da bi se mogao pokazati vrlo unosnim."
Miles je sa zanimanjem trznuo obrvama i nagnuo se naprijed, dok je Mark odmatao etverokut privlane crvene folije koja je skrivala meku bijelu kocku. "To je nekakav sir, je li?"
"Ne ba, iako ga  u izvjesnom smislu  proizvode ivotinje. Ovo je osnovna varijanta, bez okusa i boje, koji se poslije mogu dodavati po elji, pokazat u ti kasnije kad ih budemo imali vremena izmijeati. Bit je u tome da je prokleto hranjivo  savreno uravnoteena mjeavina ugljikohidrata, bjelanevina i masti, sa svim osnovnim vitaminima u pravim omjerima. Ako bi ovjek morao, mogao bi ivjeti samo od ovoga i vode."
"Ja sam tako ivio puna tri mjeseca!" ubaci se ponosno Enrique. Mark mu se lagano namrti, pa on umukne.
Mark posegne za jednim od srebrnih noeva na pladnju, razreze kocku na etiri dijela, pa jedan od njih ubaci sebi u usta. "Probaj!" ree on, vaui. Suzdrao se od toga da dramatino kae mljac! mljac! ili proizvede drugi zvuni efekt koji bi pojaao uvjerljivost. I Enrique je uzeo jedan komadi. Neto opreznije, isto je uinio i Miles. Oklijevao je, drei djeli ispred usta i primijetio kako oba promatraa eznutljivo zure u njega. Obrve mu poskoie i on zagrize. utjeli su bez daha. Progutao je.
Enrique, koji se samo krajnjim naporom uspijevao obuzdati, ree: "Kako vam se svia?"
Miles slegne ramenima. "Pa... nije loe. Malo bezu-kusno, ali rekli ste da se okus moe dodati. Svakako je bolje od veine vojnikih porcija koje sam pojeo."
"Oh, opskrba vojske", ree Enrique. "Eto, to je neto to mi jo nije palo na"
"Do tog emo stupnja doi poslije", ree Mark. "Onda, po emu je ovo tako potencijalno unosno?" zapita Miles znatieljno.
"Zato to se, zahvaljujui udima suvremenog bioine-njeringa, moe proizvoditi praktiki besplatno. Jednom kad kupac nabavi svoju inicijalnu zalihu maslobuba, vie mu nita ne treba."
Kratka, ali upadljiva stanka. "Zalihu ega?"
Iz depa svog sakoa Mark izvue kutijicu i paljivo podigne poklopac. Enrique se uspravio, pun oekivanja. "A ovo je", ree Mark, pruivi kutijicu prema svom bratu, "maslobub."
Miles pogleda prema kutijici i ustukne. "Fuj! To je naj-odurnija stvar koju sam ikad u ivotu vidio!"
U kutijici, velika poput palca, radilica maslobuba trkarala je na svojih est zdepastih nogu, ivano mahala ticalima i davala sve od sebe da pobjegne. Mark njeno odgurne njezine pandice od ruba. Zakuckala je svojim tamnosme-im rudimentarnim oklopljenim krilcima, pa unula i odvukla svoj bijeli, meki, ljigavi abdomen u sigurnost jednog kuta.
Miles se nagnuo naprijed, virkajui, istodobno zadivljen i zgaen. "Izgleda kao mjeanac ohara, termita... i... i... i gnojnog ira."
"Pa, mora se priznati, teko da emo ga prodati samo na osnovi fizikog izgleda."
Enrique je izgledao uvrijeeno, ali se suzdrao od nijekanja te posljednje tvrdnje.
"Njegova velika vrijednost lei u djelotvornosti", nastavio je Mark. Sva srea to nisu poeli tako to su Milesu pokazali itavu koloniju maslobuba. Ili jo gore, maslo-
bubnu maticu. Do matice mogu doi poslije, mnogo, mnogo poslije, kad jednom uspiju prevesti inicijalne predrasude svog potencijalnog pokrovitelja preko poetnih psiholokih udarnih rupa. "Ove stvarice mogu pojesti gotovo svaku vrstu niskoorganskih sirovina. Kukuruzne klipove, posjeenu travu, morske alge, to god ti padne na pamet. Potom se, u njihovim crijevima, uz pomo paljivo usloenih simbiotikih bakterija, organska tvar procesui-ra u... maslobubnu zgruotinu. Koju maslobubi ispovr... vrate natrag kroz usta i pospreme u posebne elije svoje konice, poslije ega je ljudi moraju samo pokupiti. Sirova maslobubna zgruotina"
Posve nepotrebno, Enrique pokae na posljednji komadi koji je preostao na foliji.
"Na toj je toki proizvodnje savreno jestiva," nastavljao je Mark neto glasnije, "iako se moe dalje procesui-rati ili joj se mogu dodavati okusi. Razmatramo razvijanje sofisticiranijeg proizvoda dodavanjem bakterija koje e ve u maslobubovim crijevima stvarati eljene okuse zgruotine, tako da ni taj proizvodni postupak poslije nee biti potreban."
"Bublja rigotina", ree Miles, razmatrajui implikacije. "Dao si mi da pojedem bublju rigotinu." Rukom je dotaknuo usta, pa si uurbano dolio vina. Pogledao je maslobuba, pogledao preostatak zgruotine, pa otpio dug gutljaj. "Vi ste umno poremeeni", doda s dubokim uvjerenjem. Otpio je jo jedan gutljaj, paljivo i dugo grgljajui vino u ustima prije gutanja.
"Ali to je isto to i med", ree Mark junaki. "Samo malo drugaije."
Milesovo se elo nabralo dok je razmatrao ovaj argument. "Vrlo drugaije. ekaj. Znai, to je bilo u onom sanduku koji ste donijeli  rigobubi?"
' iU     m
"Maslohubi", ispravi ga ledeno Enrique. "Koji su s velikom djelotvornou u stanju"
"Koliko tono... maslobuba?"
"Prije odlaska s Escobara, uspjeli smo spasiti dvadeset matinih linija na raznim stupnjevima razvitka, a svaku od njih podrava otprilike dvjestotinjak radilica", objasnio je Enrique. "Dobro su podnijeli putovanje  bio sam tako ponosan na cure  putem su gotovo udvostruile broj potomaka. Nema odmora dok traje obnova, hahaha!"
Milesove su se usne micale dok je raunao. "Doteglili ste vie od osam tisua tih odurnih stvorenja u moju kuu?"
"Jasno mi je to te brine", ubacio se Mark, "i uvjeravam te da to nee predstavljati problem."
"Sumnjam da me moe uvjeriti. A to to tono nee biti problem?"
"Ekoloki govorei, maslobube je lako drati pod nadzorom. Radilice su sterilne, samo se matice razmnoavaju, i to partenogenezom  ne postaju plodne ako ne prime posebne hormone. Zrele se matice ne mogu ak ni micati, osim ako ih ne pomakne njihov ljudski uvar. A ako bi koja radilica i uspjela pobjei, samo bi bauljala uokolo dok ne ugine i kraj prie."
Enrique se uznemirio, zamiljajui taj alosni prizor. "Siroe malo", promrmlja on.
"to prije, to bolje", ree Miles hladno. "Fuj!"
Enrique prijekorno pogleda Marka i pone tihim glasom govoriti: "Obeao si da e nam on pomoi. Ali on je isti kao i svi drugi. Kratkovidan, emocionalan, nerazuman"
Mark ga zaustavi pokretom ruke. "Smiri se. Jo nismo doli do sredinje stvari." Okrenuo se prema Milesu. "Evo u emu je glavna fora. Mi mislimo da Enrique moe proiz-
vesti mutaciju maslobuba koja e jesti autohtone bar-rayarske biljke i pretvarati ih u hranu koju ljudi mogu probaviti."
Milesova su se usta otvorila, pa zatvorila. Pogled mu se izotrio. "Sluam dalje..."
"Pokuaj si to zamisliti. Svaki poljoprivrednik i nase-ljenik u zabiti moe drati konicu maslobuba koji e slobodno puzati uokolo i jesti svu tu slobodnu izvanzemaljsku hranu koju se inae toliko trudite iskorijeniti spaljivanjem i teraformirajuim tretmanima. Ne samo da e poljoprivrednici dobiti besplatnu hranu, dobit e i besplatno gnojivo. Maslobubov je izmet izvrstan za biljke  jednostavno ga posiu i rastu kao lude."
"Oh." Miles se uvalio u stolac, pogleda koji je odavao da su mu uspjeli privui panju. "Poznajem nekoga tko se jako zanima za gnojiva..."
Mark je nastavio: "elim ovdje na Barravaru osnovati razvojnu tvrtku koja e prodavati postojee maslobube i stvarati nove podvrste. Kad uzme zajedno znanstvenog genija kakav je Enrique i poslovnog genija kakav sam ja", i nemoj sluajno pobrkati jednog s drugim, "pa, kako se ono kae, nebo je granica."
Miles se zamiljeno mrtio. "Ako smijem zapitati, to ste dobili na Escobaru? Zato su genij i njegov proizvod stigli ovamo?"
Na Escobaru bi Enrique dobio deset godina zatvora da seja nisam pojavio, ali nemojmo sad o tome. "U to doba nije imao mene da se brinem za poslovnu stranu. A bar-ravarska je mogunost primjene jednostavno neodoljiva, ne ini ti se?"
"Ako se moe pretoiti u djelo."
"Ve u ovom trenutku, maslobubi su sposobni preraivati organske tvari zemaljskoga podrijetla. im bude
mogue, pustit emo ih u prodaju i iskoristiti dobit da bismo financirali osnovno istraivanje druge podvrste. Ne mogu odrediti tone rokove dok Enrique ne dospije bolje prouiti barravarsku biokemiju. Moda e nam trebati godina ili dvije da pustimo sve, ovaj, bube na trite." Mark se kratko nacerio.
"Mark..." Miles se namrtio u smjeru kutijice s maslo-bubom koja je sad, vrsto zatvorena, stajala na stolu. Oko nje su se irili zvui sitnog grebuckanja. "Zvui logino, ali nisam siguran da e ih samo logika prodati proletarijatu. Nitko nee htjeti jesti hranu koja je izala iz neega to ovako izgleda. Kvragu, ne bi pojeli ni neto to je ovo samo dotaknulo."
"Ljudi jedu med", argumentirao je Mark. "I on izlazi iz kukaca."
"Ali pele su... nekako slatke. Dlakave su i imaju otmjene prugaste uniforme. A naoruane su alcima, to je kao da imaju male maeve i zato ih ljudi potuju."
"Ah, razumijem, vorski klasni sustav primijenjen na kukce", promrmlja Mark umiljato. On i Miles izmijenie napete osmijehe.
Zbunjeni Enrique zapita: "to hoete rei? Ako maslo-bubi budu imali alce, Barravarcima e se vie sviati?"
"Ne!" rekoe Miles i Mark u isti glas.
Enrique se uvalio u stolac, doimljui se povrijeeno.
"Eto." Mark se nakaljao. "To je plan. im dospijem pronai neto odgovarajue, premjestit u Enriquea u pravo postrojenje. Ne znam bi li bilo bolje traiti u Hassa-daru ili ovdje, u Vorbarr Sultani  ako nam krene, moglo bi donijeti mnogo radnih mjesta, moda bi ti bilo drago da to bude u tvom Okrugu."
"Istina..." prizna mu Miles. "Razgovaraj s Tsipisom."
"To sam i namjeravao. Poinje li shvaati zato ih ja ne vidim kao bube, nego kao izvor novca? Misli da bi i ti moda elio neto uloiti? Nita u smislu poetnog kapitala, jasno."
"Ne bih... zasad. Ali svejedno hvala na ponudi", ree Miles neutralno.
"Mi, ovaj, cijenimo to si nas privremeno smjestio, zna."
"Nema problema. Odnosno..." pogled mu se uledenio, "bolje da ih ne bude."
Uslijedilo je razgovorno zatije tijekom kojega se Miles oito prisjetio svoje kuedomainske dunosti, pa ih ponudio hranom i piem. Enrique se odluio za pivo i poastio ih disertacijom o povijesti uporabe plijesni u proizvodnji hrane za ljude, vrativi se u prolost sve do Louisa Pasteu-ra, s usputnim primjedbama o paralelama izmeu organizama plijesni i onih koji ive u simbiozi s maslobubima. Miles je popio jo vina i nije mnogo govorio. Mark je cupkao s velikog pladnja slasnih predjela i raunao kojeg e datuma istei zalihe njegovih lijekova za gubljenje teine. A da ih, moda, sve proguta jo veeras?
Naposljetku je Pym, koji je oito igrao ulogu posluitelja u Milesovu smanjenom samakom kuanstvu, uao kako bi pokupio tanjure i ae. Enrique je sa zanimanjem promotrio njegovu smeu odoru, pa se raspitao o povijesti i znaenju srebrnih ukrasa na ovratniku i orukavlju. To je nakratko uspjelo uvui Milesa u razgovor, pa je opskrbio Enriquea s nekoliko naglasaka iz njihove obiteljske povijesti, pristojno isputajui vodeu ulogu Vorkosigano-vih u neuspjeloj barravarskoj invaziji na Escobar koja se odigrala u proteklom narataju. Dodao je nekoliko pojedinosti o prolosti Kue Vorkosigan i priu o nastanku obiteljskog grba. inilo se kako je Escobaranca zadivila injenica da su se planine i javorov list izvorno nalazile na
oznaci kojom je grof peatio vree u kojima se skupljao okruni porez. Marka je poneto ohrabrila ova naznaka da Enrique poinje razvijati sposobnost za drutveno ponaanje. Moda ubrzo razvije jo koju sposobnost. Treba se nadati.
Kad je Mark izraunao da je prolo dovoljno vremena da on i Miles osjete kako su obavili jo uvijek nespretni obred bratskog povezivanja na koji se jo nisu dospjeli naviknuti, izmrmljao je neto o zavravanju raspakiravanja, pa je prijem dobrodolice priveden kraju. Mark je navodio Enriquea prema njegovu novom laboratoriju, tek da bude siguran kako je ovaj tamo stigao u komadu.
"Pa," ree on srdano znanstveniku, "ovo je prolo i bolje nego to sam oekivao."
"Da, svakako", ree neodreeno Enrique. U oima mu je bio onaj magloviti pogled koji je odavao da mu glavom pleu vizije dugakih molekularnih lanaca: bio je to dobar znak. Escobaranac e oito preivjeti ovu traumatinu transplantaciju. "A meni je pala na pamet divna ideja s pomou koje e tvoj brat zavoljeti maslobube."
"Sjajno", ree Mark, nekako usput, te ostavi znanstvenika da tu ideju razvija. Jurio je stubitem, preskaui po dvije stube kako bi to prije prispio do svoje sobe i kom-konzole pa nazvao Kareen, Kareen, Kareen.
ETVRTO POGLAVLJE
Ivan je upravo dovrio svoju misiju koja se sastojala od dostavljanja stotinu rukom kaligrafski ispisanih pozivnica za Carsko vjenanje u Glavni stoer Operacija koji ih je trebao proslijediti s planeta i uputiti odabranim vojnim asnicima, kad je naletio na Alexija Vormoncriefa koji je takoer prolazio kroz sigurnosne skenere u predvorju.
"Ivane!" zazove ga Alexi. "Ba tebe traim! Priekaj me."
Ivan je zastao kod automatiziranih vrata, u mislima slaui uvjerljivu zapovijed One Kojoj Se Treba Pokoravati Dok Ne Proe Vjenanje, za sluaj da mu zatreba izlika za bijeg. Alexi nije bio najtuplji dosadnjakovi u Vorbarr Sultani  nekolicina postarije gospode iz prethodnog narataja trenutano se natjecala za tu titulu  ali ako bi se kojem od njih neto dogodilo, Alexi bi bez problema mogao uskoiti na ispranjeno mjesto. S druge strane, Ivan je bio neizmjerno znatieljan da sazna je li sjeme koje je prije nekoliko tjedana usadio u Alexijevo uho urodilo kakvim zabavnim plodom.
Alexi je uspio izai na kraj sa sigurnosnim skenerom, pa pojurio naprijed, malo zadihan. "Upravo mije zavrila smjena, a tebi? Ivane, mogu li te pozvati na jednu rundu?
Imam neke novosti, a ti zasluuje biti prvi koji e ih saznati." Ljuljao se na petama.
Ako Alexi plaa, zato ne. "Svakako."
Ivan je otpratio Alexija na drugu stranu ceste, do oblinje gostionice koju su asnici Operacija smatrali svojim zajednikim vlasnitvom. Mjesto je bilo svojevrsna institucija, budui da se otvorilo samo deset do petnaest minuta nakon to su se Operacije uselile u tad jo novu zgradu, neposredno nakon Uzurpacijskog rata. Bila je proraunato mrano ureena, kako bi se nenapadno ouvao dojam muke utvrde.
Kliznuli su za stol u stranjem dijelu; mukarac u odlino krojenoj civilki koji je visio za ankom okrenuo se za njima kad su prolazili. Ivan je prepoznao Bya Vorrutvera. Veina gradskih komedijaa nije zalazila u asnike barove, ali By je izranjao posvuda. Imao je prokleto dobre veze. By podigne ruku i aljivo salutira Vormoncriefu koji ga je irokogrudno pozvao da im se pridrui. Ivan podigne obrve. Byerly je bio poznat po tome to je prezirao drutvo asnika koji su, kako je on to obiavao govoriti, u mentalne bitke ulazili nenaoruani. Ivan pojma nije imao zato njeguje prijateljstvo s Vormoncriefom. Suprotnosti se privlae?
"Sjedni, sjedni", ree mu Vormoncrief. "Ja plaam."
"U tom sluaju, dapae", ree By i glatko se smjesti za stol. Srdano je kimnuo Ivanu koji mu je uzvratio, poneto oprezno. U blizini nije bio Milesa koji bi mu posluio kao odbojnik pred verbalnim napadima. By nikad nije bockao Ivana ako je Miles bio prisutan. Ivan nije bio posve siguran je li to zbog toga to bi, u takvim situacijama, njegov brati diskretno odvraao Byeve napade, ili se jednostavno radilo o tome daje Byu bila draa zahtjevnija meta. Moda je Miles odvraao napade samim tim stoje bio zahtjevnija meta? S druge pak strane, moda je Ivana njegov
brati smatrao osobnim streljakim nianom koji nije elio ni s kim dijeliti. Obiteljska solidarnost, ili puka majl-sovska posesivnost?
Ukucali su svoje narudbe u pliticu, pa Alexi ubaci kreditnu ploicu. "Oh, usput budi reeno, moja iskrena suut zbog smrti tvog roaka Pierrea", ree on Byerlyju. "Stalno ti to zaboravljam rei, kad ne nosi crninu svoje Kue. A trebao bi, zna. Ima na to puno pravo, vae su krvne veze dovoljno bliske. Jesu li konano ustanovili uzrok smrti?"
"O, da. Srani zastoj, samo se skljokao." "Umro je na mjestu?"
"Koliko znamo, jest. Budui da je bio vladajui grof, autopsija je bila temeljita. Pa, da nije bio takav nedrutveni pustinjak, moda bi netko pronaao njegovo tijelo prije nego to mu se mozak pokvario."
"Bio je tako mlad, jedva je navrio pedesetu. teta to je umro bez potomaka."
"Jo je vea teta to vie mojih strieva Vorrutyera nije umrlo bez potomaka", uzdahnuo je By. "Imao bih novi posao."
"Nisam znao da ezne za Okrugom Vorrutver, By," ree Ivan. "Grof Byerly? Politika karijera?"
"Boe sauvaj. Nemam ni najmanje elje pridruiti se dvorani punoj fosila koji se svaaju u dvorcu Vorhartung, a Okrug mi je nasmrt dosadan. Kad moj plodni brati Richars samo ne bi bio takav kukin sin  bez uvrede mojoj pokojnoj teti  poelio bih mu sreu u njegovim tenjama. Budu li mu se ostvarile. Na nesreu, njega sve to veseli, zbog ega meni uope vie nije veselo."
"A to nedostaje Richarsu?" pitao je Alexi, ne shvaajui. "Meni se inio kao sasvim pristojan momak, onih nekoliko puta koliko sam ga vidio. Politiki zdrav."
"Zaboravi, Alexi."
Alexi, udei se, odmahne glavom. "By, zar ti nema nikakvih pravih osjeaja za obiteljsku pripadnost?"
Byerly otpise primjedbu elegantnim to-ti-pada-na-pa-met pokretom ruke. "Ja nemam pravu obitelj kojoj pripadam. A moj osnovni osjeaj je odbojnost. Uz, moda, dvije ili tri iznimke."
Ivanove su se obrve mrekale dok je razdvajao niti Byeva avrljanja. "Budu li mu se ostvarile? Pa kakva bi prepreka stajala Richarsu na putu?" Richars je bio najstariji sin najstarijeg strica i, koliko je Ivan znao, bio je pri zdravoj pameti. U povijesti, injenica da je netko kukin sin nikad se nije smatrala dobrim razlogom da se tu osobu iskljui iz Vijea grofova, inae bi to tijelo bilo znatno ma-lobrojnije. Nekoga bi iskljuili samo ako bi bio kopile. "Pa nije valjda netko otkrio da je i on zapravo Cetagandanac, kao jadni Rene Vorbretten?"
"Na nesreu, nije." By preko stola dobaci pogled Ivanu, a u oima mu se pojavi udnovat, proraunat izraz. "Ali lady Donna  vjerujem, Ivane, da je ti poznaje  uloila je Vijeu formalnu izjavu o prepreci samo dan nakon Pierreove smrti, to je privremeno sprijeilo Ri-charsovu potvrdu."
"Nauo sam neto, ali nisam obratio pozornost." Ivan Pierreovu mlau sestru, lady Donnu, nije vidio uivo  a kako li je samo neko ivahna bila!  jo otkako je oplin-drala svog treeg supruga i djelomino se povukla u Okrug Vorrutyer kako bi postala slubena domaica svog brata i neslubena druga osoba u Okrugu. Prialo se da na svakodnevna okruna zbivanja ima vie utjecaja od Pierrea. Ivanu nije bilo ni najmanje teko povjerovati u to. Sad joj je moglo biti gotovo etrdeset godina; pitao se je li se ve poela debljati. Na njoj bi taj viak ak mogao
i dobro izgledati. Koa poput slonovae, opaka crna kosa do bokova i smee oi ive poput eravice...
"Oh, a ba sam se pitao zato Richarsovo potvrivanje toliko traje", rekao je Alexi.
By slegne ramenima. "Kad se lady Donna vrati s Kolonije Beta, vidjet emo moe li obraniti svoj sluaj."
"Moja majka kae kako je neobino to je otputovala prije sprovoda", ree Ivan. "Nije ula daje bilo kakve zle krvi izmeu Donne i Pierrea."
"Zapravo, kad se uzme u obzir da su iz moje obitelji, jo su se odlino i slagali. Ali hitno je morala otputovati."
Ivanova je avantura s Donnom bila nezaboravna. On je bio jo utokljuni mladi asnik, a ona je bila starija deset godina i u tom trenutku izmeu brakova. Nisu mnogo razgovarali o svojoj rodbini. Iznenada je shvatio kako joj nikad nije rekao kako su mu lekcije kojima mu je ispirala mozak nekoliko godina poslije, tijekom one zamalo katastrofalne diplomatske misije na Cetagandi, spasile dupe. Zaista bi je trebao posjetiti kad se vrati s Kolonije Beta. Da, moda su je potitili svi ti roendani koje je u meuvremenu nagomilala, pa je treba malo razvedriti...
"Onda, na emu se zasniva njezina izjava o prepreci?" pitao je Vormoncrief. "I kakve veze s tim ima Kolonija Beta?"
"Ah, morat emo priekati da se Donna vrati, pa da saznamo kako je to ispalo. Neka to bude iznenaenje. Zaista joj elim da uspije." Neobian je osmijeh uznemirio Byerlyjeve usne.
Stigla su njihova pia. "Oh, sjajno." Vormoncrief visoko podigne au. "Gospodo, neka ivi brak. Poslao sam Babu!"
Ivanova se aa zaustavila na pola puta prema njegovim ustima. "Kako molim?"
"Upoznao sam jednu enu", ree Alexi samozadovoljno. "Zapravo, mogao bih rei da sam upoznao pravu enu. Na emu moram zahvaliti tebi, Ivane. Da nije bilo one tvoje natuknice, uope ne bih znao da ona postoji. By ju je jednom vidio  u svakom je pogledu pogodna da postane madame Vormoncrief, zar ne, By? Ima sjajne veze  neakinja je lorda Revizora Vorthysa  kako si samo saznao za nju, Ivane?"
"Ja... upoznao sam je kod svog bratia, Milesa. Ona dizajnira njegov vrt." Kako je Alexiju uspjelo tako brzo dogurati tako daleko?
"Nisam znao da se lord Vorkosigan zanima za vrtove. S ukusima nikad ne zna. No, u svakom sluaju, uspio sam kroz usputni razgovor o obiteljskim stablima pribaviti ime i adresu njezina oca. Juni kontinent. Morao sam Babi platiti povratnu kartu, ali ona je jedna od najpoznatijih branih posrednica u Vorbarr Sultani. Makar, vie ih nema onoliko koliko ih je bilo prije. Ja uvijek kaem da treba unajmljivati samo najbolje."
"Madame Vorsoisson je prihvatila tvoju prosidbu?" pitao je zapanjeni Ivan. Nikad mi nije bila namjera da doe do ovoga...
"Pa, pretpostavljam da e pristati. Kad ponuda stigne. Vie se gotovo nitko ne slui starim formalnim nainom. Nadam se da e ona to primiti kao romantino iznenaenje. To bije trebalo oboriti s nogu." Ipak, njegovo je samozadovoljstvo bilo proeto nemirom koji je umirio golemim gutljajem piva. By Vorrutyer progutao je gutljaj vina zajedno s rijeima koje je mislio izustiti.
"Misli da e pristati?" upita Ivan oprezno.
"ena u njezinu poloaju, pa zato bi odbila? Tako e ponovno dobiti vlastito kuanstvo, na kakvo je zacijelo naviknuta. Uostalom, kako bi ga drugaije i mogla dobiti?
Prava je Vorkinja, siguran sam da cijeni udobnost. Osim toga, time sam oduzeo prednost majoru Zamoriju."
Jo nije pristala. Znai, ima nade. Ovo jo nije bilo slavlje, nego ivano treperenje koje treba umiriti alkoholom. Dobra ideja  Ivan otpije dug gutljaj. Samo as... "Zamori? Zamoriju nisam ni spomenuo udovicu."
Ivan je Vormoncriefa odabrao paljivo  bio je on dovoljno uvjerljiva prijetnja da pokrene Milesa, a da, opet, ne predstavlja nikakvu stvarnu opasnost njegovu udvaranju. to se poloaja ticalo, jedan se obini Vor koji nije bio plemi nikako nije mogao natjecati s nasljednikom grofovske titule i carskim revizorom. Tjelesno... hm. Moda nije dovoljno dobro promislio o tome. Vormoncrief nije loe izgledao. U trenucima u kojima se madame Vorsoisson nije nalazila u radijusu Milesove karizme, usporedba je mogla biti... prilino bolna. Ali Vormoncrief je bio tupan  pa valjda ne bi radije uzela takvoga nego... a kolike oenjene tupane poznaje? Netko ih je ipak poelio, dakle, tupost oito nije takva prepreka. Ali Zamori  Zamori je bio ozbiljan ovjek i nikako glup.
"Bojim se daje meni neto pobjeglo", slegne Vormoncrief ramenima. "Nije vano. On nije Vor. To mi kod njezine obitelji daje prednost kojoj se Zamori ne moe ni pribliiti. Na kraju krajeva, i prije je bila udana za Vora. Osim toga, sigurno zna da sama ena ne moe podizati sina. Bit e mi to financijsko optereenje, ali mislim da u je  ako lupim akom o stol  brzo poslije vjenanja uspjeti nagovoriti da ga poaljemo u vorski internat. Da naprave od njega mukarca i izbiju iz njega tu crtu nes-nosnosti prije nego to mu prijee u naviku."
Popili su pivo, pa je Ivan naruio sljedeu rundu. Vormoncrief se izgubio u smjeru zahoda.
Ivan je grickao lanak na prstu i zurio u Bya. "Neto te mui, Ivane?" pitao je By nehajno.
"Moj brati Miles se udvara madame Vorsoisson. Zabranio mije da joj se pribliim i zaprijetio mi da ga ne vuem za jezik."
Byeve su obrve poskoile. "Onda bi te njegova nastojanja da sa zemljom sravni Vormoncriefa trebala zabavljati. Ili bi ti bilo drae da se dogodi obrnuto?"
"Deloirat e me iz vlastite koe kad otkrije da sam ja Vormoncriefu otkucao postojanje udovice. A tek Zamori, moj boe."
By se iskosa i kratko nasmijeio. "Hajde, hajde. I ja sam bio prisutan. Vormoncrief joj je dosaivao do boli."
"Da, ali... moda ona financijski ne stoji dobro. Moda e prihvatiti prvu ponuenu kartu za promjenu poloaja... ekaj, ti? A kako si se ti tamo naao?"
"Alexi je... protoan. To mu je navika." "Nisam znao da si i ti u lovu na enu."
"Nisam. Samo bez panike. Niti kanim poslati Babu  dobri boe, kakav anakronizam  da dodijava sirotoj eni. Iako moram primijetiti da joj ja nisam bio dosadan. Uinilo mi se ak i da je pokazala blago zanimanje. Sto nije loe, kad se uzme u obzir da smo se tek upoznali. Moda bih ubudue, kad budem kretao u ljubavna osvajanja, morao sa sobom voditi i Vormoncriefa, njegove mane istiu moje vrline." By podigne pogled kako bi se uvjerio da se predmet njihove ralambe ne vraa iz zahoda, pa se nagne naprijed i spusti glas u povjerljivom prizvuku. No nije nastavio secirati isti objekt, samo s vie duhovitosti. Umjesto toga, promrmljao je: "Zna, mislim da bi ti moja roakinja, lady Donna, bila vrlo zahvalna ako bi je podrao u njezinu skoranjem sporu. Ti bi joj mogao biti od iznimne koristi. Tebi nije teko doprijeti do lorda Revizora  niskog, ali iznenaujue uvjerljivog u svojoj novoj ulozi, zaista me se dojmio  do lady Alys, ak i samog Gregora. Do vanih ljudi."
"Oni jesu vani, ali ja nisam." Stoje spopalo Byerlyja da mu ovako laska? Zacijelo neto treba  i to oajniki.
"Bi li se bio voljan sastati s lady Donnom kad se vrati?"
"Oh." Ivan trepne. "To bih volio, zaista. Ali..." Malo je promislio o tome. "Ali nisam sasvim siguran to ona misli postii. ak i ako joj uspije zaustaviti Richarsa, grofovsku e titulu naslijediti jedan od njegovih sinova ili neki od njegove mlae brae. Osim ako na sljedeem obiteljskom skupu ne kanite poiniti masovno ubojstvo, a tako velik napor od tebe nikad ne bih oekivao. I ne vidim kakve ti koristi ima od svega toga."
By se kratko nasmijeio. "Rekao sam ti da me ne zanima grofovska titula. Sastani se s Donnom. Ona e ti sve objasniti."
"Pa... no, dobro. U svakom joj sluaju elim sreu." By se ponovno uvalio u stolac. "Dobro."
* Vormoncrief se vratio i nastavio uzbueno treperiti o svojim planovima za zdruivanje sve do duboko u drugo pivo. Ivan je bezuspjeno nastojao promijeniti temu. Byerly se izgubio trenutak prije nego to je doao na red da plati rundu. Ivan se konano ispriao nejasnim carskim dunostima i uspio pobjei.
Kako e izbjei Milesa? Nije mogao zatraiti premjetaj u neko udaljeno veleposlanstvo prije kraja prokletog vjenanja. A tad e ve biti kasno. Moda bih mogao dezertirati, pomisli on potiteno  uvijek mogu nestati i pridruiti se Kshatrvjanskoj legiji stranaca. Ne, s obzirom na Milesove galaktike veze, ne postoji takva pukotina u crvotonom neksusu, ma kako naoko nevidljiva bila, u kojoj bi se uspio sakriti od Milesova gnjeva. I njegove jeziine. Ivan se morao pouzdati u sreu i Vormoncriefovu za-tupljujuu osobnost. A to se ticalo Zamorija  otmica? Atentat? A da ga upozna s drugim enama? Da, to! Iako,
i s lady Donnom. Nju je Ivan namjeravao zadrati
za
ne sebe.
Lady Donna. Ona nije bila proleterka u pubertetu. Suprug koji bi posesivno trubio u njezinoj nazonosti riskirao je da bude sasjeen u korijenu. Otmjena, profinjena, samosvjesna... ena koja je znala to eli i kako da do toga doe. ena iz njegova drutvenog sloja, koja je poznavala pravila igre. Malo starija, da, ali kakve to veze ima danas, kad se ivotni vijek silno produuje? Pogledajmo Betance: prialo se da Milesova betanska baka, koja nije mogla imati ni dana manje od devedeset godina, ima prijatelja kojem je osamdeset. Zato se samo nije prije sjetio Donne?
Donna, Donna, Donna, Donna. Mmmmm. Eh, taj sastanak ne bi propustio ni za to na svijetu.
"Smjestio sam je u predsoblje knjinice, milorde, i tamo vas oekuje", doprlo je do Kareeninih uiju poznato Pvmovo duboko mrmoljenje. "elite li da vam donesem neto ili, akhm, neto?"
"Ne, hvala ti." Iz predvorja se zauo odgovor dan viim glasom lorda Marka. "Nita. To je sve, hvala ti."
Markovi su koraci odjekivali kamenim ploama: tri dugaka koraka, dva kratka poskoka, jedva primjetno oklijevanje i neto odmjerenije stupanje prema nadsvoe-nom ulazu u predsoblje. Poskakuje? Mark? uvi ga kako zamie za ugao, Kareen skoi na noge. Oh, joj, taj tako veliki i tako nagli gubitak teine nikako nije mogao biti dobar za njega  poznati dojam pretjerano okrugle vrstine ustuknuo je pred dojmom vreastosti, ali Mark se smijao od uha do uha a njegove blistave oi su
"Ah! Ne mii se!" naredio joj je, dograbio stoli za noge, smjestio ga pred njezina koljena, uspentrao se na njega i u zamahu je obgrlio. Ona mu je uzvratila zagrljaj,
pa je razgovor nakratko bio pokopan pod divljim poljupcima koji su se davali, primali, uzvraali i udvostruavali.
Odmaknuo se kako bi doao do zraka dovoljno dugo da je upita: "Kako si stigla ovamo?" no potom joj dobru jednu minutu nije dao priliku za odgovor.
"Pjeice", ree ona zadihano.
"Pjeice! Pa to je barem kilometar i pol!"
Poloila je ruke na njegova ramena i odmaknula se dovoljno daleko da uspije oima obuhvatiti njegovo lice. Bio je isuvie blijed, pomislila je s neodobravanjem, gotovo nezdravo blijed. A to je bilo jo gore, slinost s Milesom koju je nastojao potisnuti, probijala se na povrinu kroz njegove kosti, a ta bi ga primjedba, znala je, uasnula. Zato ju je zadrala za sebe. "Pa to? Moj otac bi  kad je bio Namjesnikov pobonik  po lijepom vremenu uvijek pjeice odlazio na posao, bez obzira na tap i sve to."
"Da si nazvala, poslao bih Pyma s vozilom. Kvragu, ne, jo bolje, sam bih doao po tebe. Miles kae da mogu uzeti lakolet kad god elim."
"Lakolet za est ulica?" uzviknula je ona s indignacijom izmeu jo nekoliko poljubaca. "I to u ovako lijepo proljetno jutro?"
"Pa da, ovdje nema kliznih plonika... mmmm... joj, ovo je dobro..." Grickao joj je uho, udisao kovrice koje su mu kakljale nos, te razmjestio spiralu poljubaca od njezine uske do kljune kosti, inilo joj se da joj poljupci pale kou poput sitnih plamenih stopala. "Tako si mi nedostajala, tako si mi nedostajala, tako si mi..."
"I ti meni, i ti meni, i ti meni." Iako, ba su mogli zajedno putovati kui, ali on je inzistirao na escobarskoj zaobilaznici.
"Barem te etnja cijelu ugrijala... mogla bi doi u moju sobu i skinuti svu tu debelu odjeu... smije se evo doi malo igrati, hmmm...?"
"Ovdje? U Kui Vorkosigan? Sa svim orunicima koji se motaju uokolo?"
"Kad ja trenutano ovdje ivim." Ovaj put se on odmaknuo i nagnuo unatrag, do udaljenosti na kojoj je mogao izotriti pogled. "Osim toga, orunika su samo tri, od kojih jedan danju spava." Zabrinuto mu se mrtenje poelo pojavljivati meu obrvama. "A tvoja kua...?" odvaio se.
"Jo gore. Puna je roditelja. I sestara. Traljivih sestara."
On se najprije zbunio, a onda predloio: "A da iznajmimo sobu?"
Odmahnula je glavom, napinjui se da smisli objanjenje koje bi pojasnilo izmijeane osjeaje koje je i sama jedva razumijevala.
"Moemo posuditi Milesov lakolet..."
Zahihotala je, iako nije namjeravala. "U njemu zaista nema dovoljno mjesta. Ne bi ga bilo ni da se oboje nagu-tamo tvojih gadnih pilula."
"Da, ba se pitam gdje mu je bila glava kad je kupio tu stvar. Bolje bi bilo da je uzeo golemo zrano vozilo, sa irokim, udobnim, podstavljenim sjedalima. Onima koja se mogu spustiti. Neto slino onom njegovu oklopljenom zemaljskom vozilu zaostalom jo iz Namjesnitva  hej! Moemo se zavui u stranji odjeljak, zamraiti kupolu..."
Kareen je bespomono odmahivala glavom.
"Bilo gdje na Barravaru?"
"U tome je problem", ree ona. "U Barravaru."
"A orbita...?" pokae on prstom prema nebu, pun nade.
Bolno se nasmijala. "Ne znam, ne znam..."
"Kareen, u emu je stvar?" Sad se ve doimao vrlo uznemirenim. "Jesam li ja neto skrivio? Neto sam krivo rekao? to sam jesi jo ljuta na mene zbog lijekova? ao mi je. Oprosti. Prestat u ih uzimati. Ja, ja... opet u se udebljati. to god ti eli."
"Ne radi se o tome." Uzmaknula je jo pola koraka, iako su se i dalje drali za ruke. Nakrivila je glavu. "Iako, zaista ne razumijem kako to da sad, kad si za itavo jedno tijelo ui, iznenada izgleda za pola glave nii. Kakva bizarna optika varka. Zato bi se, psiholoki govorei, masa translatirala u visinu? Ali ne. Ne radi se o tebi. U menije problem."
vrsto je stiskao njezine ruke i zurio u nju, duboko obeshrabren. "Ne razumijem."
"Razmiljala sam o tome punih deset dana, dok sam ekala da se ti vrati kui. 0 tebi, o nama, o sebi. I svaki dan sam se osjeala sve udnije i udnije. Na Koloniji Beta je sve bilo tako dobro, tako logino. Otvoreno, slubeno, odobreno. A ovdje... nisam mogla roditeljima rei za tebe. Pokuala sam raditi na tome. Nisam mogla rei ak ni svojim sestrama. Moda da smo se zajedno vratili, moda ne bih izgubila hrabrost... ali jesam."
"Jesi li... pada li ti na pamet ona stara barravarska narodna pria o djevojci i njezinu ljubavniku, ija je glava zavrila u loncu s bosiljkom kad ih je njezina rodbina zatekla zajedno?"
"U loncu s bosiljkom? Ne!"
"E, pa menije to palo na pamet... zna, mislim da bi to tvoje sestre mogle, kad bi se udruile. Hou rei, mogle bi mi u ruke staviti moju vlastitu glavu. A mogla bi i vaa majka  ipak vas je ona sve uvjebala."
"Joj, daje barem teta Cordelia ovdje!" Stani malo, to je moda, u ovom kontekstu, neumjesna primjedba. Lonci s bosiljkom, dobri boe. Mark je paranoian tako... potpuno. Nema veze. "Uope nisam mislila na tebe."
"Oh." Glas mu je bio prilino bezizraajan.
"Ne, nisam to mislila! Mislila sam na tebe danonono. Na nas. Ali otkad sam se vratila, osjeam se tako nelagodno. To je kao da mogu tono osjetiti samu sebe kako se svijam i ulazim na svoje staro mjesto u kutiji barravarske kulture. Osjeam to, ali ne mogu to zaustaviti. To je strano."
"Zatitno kameleonstvo?" Prizvuk njegova glasa naz-naavao je kako on moe razumjeti njezinu potrebu za ka-muflaom. Prsti su mu ponovno odvaljukali du njezine kljune kosti i otpuzali oko njezina vrata. Jedna od njegovih predivnih vratnih masaa sad bi joj tako dobro legla... Tako se silno trudio nauiti kako dodirivati druge i dopustiti njima da ga dodirnu, svladati paniku, trzaje i hiper-ventilaciju... Dah mu se ubrzao.
"Otprilike. Ali mrzim tajne i lai."
"Zar ne moe jednostavno... rei svojoj obitelji?"
"Pokuala sam. Ali nije ilo. Bi li ti mogao?"
Izgledao je potpuno zbunjeno. "eli da pokuam? To bi sigurno zavrilo u tegli s bosiljkom."
"Ne, ne, mislila sam hipotetiki." "Pa, mogao bih rei svojoj majci."
"I ja bih mogla rei tvojoj majci. Ona je Betanka, pripada onom drugom svijetu na kojem u naoj vezi nije bilo nieg udnog. Ali ne mogu razgovarati sa svojom majkom. A prije sam uvijek mogla." Primijetila je da lagano drhti. Mark je to osjeao kroz njezine ruke, opazila je ona kad je podigao glavu i kad je ugledala ranjeni pogled u njegovim oima.
"Ne razumijem kako je mogue daje to bilo tako normalno tamo, a ovdje je tako nenormalno", ree Kareen. "A trebalo bi biti normalno ovdje i nenormalno tamo. Ili tako neto."
"To je besmisleno. Tamo ili ovdje, u emu je razlika?"
"Ako nema nikakve razlike, zato si se tako silno pomuio skinuti toliko kilograma prije nego to e opet nogom stupiti na Barravar?"
Usta su mu se zatvorila i otvorila. Napokon je protis-nuo: "Pa, dobro onda. To e potrajati samo nekoliko mjeseci. Mogu izdrati nekoliko mjeseci."
"Ima jo, i postaje sve gore. Oh, Mark! Ne mogu se vratiti na Koloniju Beta."
"Molim? Zato ne? Planirali smo  ti si planirala je li to zato to tvoji roditelji sumnjaju neto? Jesu ti zabranili"
"Ne, nita ne sumnjaju. Barem se nadam. Radi se samo o novcu. Odnosno, radi se o tome da nema novaca. Ni prole godine ne bih uspjela otii bez grofiine stipendije. Mama i tata kau da su vorc, a ja ne znam kako bih u tih nekoliko mjeseci mogla zaraditi dovoljno." Ugrizla se za usnu, osjeajui kako se u njoj obnavlja odlunost. "Ali vrsto sam naumila neto smisliti."
"Ali ako ne uspije  a ja jo nisam zavrio sve to moram na Koloniji Beta. Imam jo godinu dana predavanja i godinu dana psihoterapije."
Najmanje. "Ali poslije toga se kani vratiti na Barravar, zar ne?"
"Pa, mislim da da. Ali da itavu godinu budemo razdvojeni" vre ju je stisnuo, kao da su se nad njih nadvili golemi roditelji koji je na licu mjesta ele istrgnuti iz njegova zagrljaja. "To bi bilo... iznimno stresno, biti bez
tebe", promrmljao je taj prigueni ublaeni iskaz u njezinu kou.
Trenutak poslije, duboko je udahnuo i nekako se uspio zguliti s nje. Poljubio joj je ruke. "Nema razloga za paniku", obratio se ozbiljno zglobovima njezinih prstjju. "Imamo mjesece da neto smislimo. Tko zna to se sve moe dogoditi." Podigao je pogled i odglumio normalan osmijeh. "Bilo kako bilo, drago mije to si ovdje. Mora doi vidjeti moje maslobube."
"Tvoje to?"
"Zato se svi tako ude tom imenu? A meni se ba ini da je jednostavno. Maslobub. I da putem nisam svratio do Escobara, nikad ne bih naletio na njih, pa je iz svega izalo barem neto dobro. Lilly Durona mije na njih ukazala, odnosno, zapravo mi je ukazala na Enriquea koji je bio u maloj nevolji. Veliki biokemiar, ali potpuno operiran od smisla za financije. Izvukao sam ga iz zatvora uz jamevinu, pomogao mu da spasi svoje pokusne zalihe od idiota kojima je bio duan, a koji su mu ih zaplijenili. Umrla bi od smijeha da si nas vidjela kako bauljamo i pljakamo labos. Doi da ti ih pokaem."
Dok ju je za ruku vukao kroz veliku kuu, Kareen je sumnjiavo upitala: "Pljaka? Na Escobaru?"
"Moda pljaka nije ba prava rije. Za divno udo, sve je prolo vrlo miroljubivo. Moda bi bilo bolje rei provala. Vjerovala ili ne, morao sam otpuhnuti prainu s nekih svojih starih vjetina."
"Meni to ne zvui ba... zakonito."
"Ne, ali je bilo moralno ispravno. To su bile Enriqueo-ve bube  na kraju krajeva, on ih je stvorio. A oboava ih, kao kune ljubimce. Kad je uginula jedna od njegovih omiljenih matica, plakao je kao malo dijete. Na neki bizaran
nain, bilo je to ba dirljivo. Da ga u tom trenutku nisam elio zadaviti golim rukama, sigurno bih bio dirnut."
Kareen se upravo poela pitati imaju li ti prokleti lijekovi za gubitak teine neke psiholoke popratne pojave koje joj je Mark zatajio, kad su stigli pred vrata koja je prepoznala kao ulaz u jednu od podrumskih praonica Kue Vorkosigan. U tom dijelu zgrade nije bila jo od vremena kad se, kao dijete, sa sestrama igrala skrivaa. Prozori smjeteni visoko u kamenom zidu proputali su nekoliko trakova sunane svjetlosti. Mravi tip s kovravom tamnom kosom, koji je izvana djelovao kao daje u ranim dvadesetim godinama, rastreseno je vrljao meu hrpama napola raspakiranih kutija.
"Mark", pozdravi ih on. "Treba mi jo polica. I stolova. I svjetla. I vie topline. Cure su se ulijenile. Obeao si mi."
"Prije nego to odjurite u kupovinu novih stvari, provjerite ega ima na tavanu", dade im Kareen praktian prijedlog.
"Oh, odlina ideja. Kareen, ovo je doktor Enrique Bor-gos s Escobara. Enrique, ovo je moja... moja prijateljica, Kareen Koudelka. Moja najbolja prijateljica." Mark je vrsto i posjedniki stiskao njezinu ruku dok je to proglaavao. No Enrique joj je tek neodreeno kimnuo.
Mark se okrenuo prema irokom, pokrivenom metalnom pladnju, koji se nestabilno ljuljao na sanduku. "Nemoj jo gledati", dobaci joj on preko ramena.
Uspomena na ivot sa starijim sestrama prostrujala je Kareeninim mozgom  Otvori usta i zatvori oi i dobit e neto jaaaako lijepo... Razborito je zanemarila njegovu uputu i pribliila se kako bi vidjela to on to radi.
Podigao je poklopac s pladnja i otkrio migoljavu masu smee-bijelih oblika koji su slabano kuckali i puzali jedni preko drugih. Njezino je zaprepateno oko razdvojilo po-
^ i
jedinosti  kukcoliko, veliko, mnogo nogu i pokretnih ticala
Mark je uronio ruku u gadljivu masu, a njoj je izletjelo: "Fuj!"
"Sve je u redu. Ne grizu i ne bodu", uvjeravao ju je on, smijuljei se. "Evo, vidi? Kareen, ovo su maslobubi. Mas-lobubi, ovo je Kareen."
Izdvojio je jednu bubu, veliine njezina palca, i ispruio dlan prema Kareen.
Zar on ozbiljno od mene oekuje da dotaknem tu stvar1? Ah, na kraju krajeva, preivjela je i betanski seksualni odgoj. Nek ide sve kvragu. Razapeta izmeu znatielje i gaenja, ispruila je dlan, a Mark spusti bubu na njega.
Malene noice s pandicama kakljale su joj kou, pa se ivano zasmijuljila. Ovo je bez daljnjega bilo najnevjerojat-nije runo stvorenje koje je ikad u ivotu vidjela. Iako je moda secirala i gadnije, tijekom prologodinjih predavanja iz betanske ksenozoologije; poslije stajanja u formalinu, sve gubi prijanji dobar izgled. Buba nije osobito smrdjela, mirisala je nekako zeleno, kao pokoeno sijeno. Ali znanstveniku ne bi kodilo da opere koulju.
Mark se upustio u objanjavanje toga kako bube prerauju organske tvari u svojim uistinu odurnim abdomenima, a sve je dodatno zakomplicirao njegov novi prijatelj Enrique, ubacujui pedantne tehnike ispravke vezane uz biokemijske pojedinosti. Koliko je Kareen uspijevala razabrati, bioloki se sve inilo smislenim.
Enrique je iupao jednu laticu s ruiaste rue koja je, s jo pet-est komada, leala na gomili u jednoj od kutija. Kutija, koja se takoer klimala na hrpi sanduka, imala je na sebi logotip jedne od najpoznatijih cvjearnica Vorbarr Sultane. Poloio je laticu na njezin dlan, odmah uz maslobuba. Kukac ju je dograbio prednjim noicama i
poeo grickati meki kraj. Enrique se njeno nasmijeio stvorenju. "Oh, da, Mark," doda on, "curama to prije treba jo hrane. Ovo sam nabavio jutros, ali teko da e potrajati do kraja dana." Rukom je mahnuo prema kutiji s cvijeem.
inilo se daje Mark, koji je eljno promatrao kako Kareen razmatra bubu na svom dlanu, tek sad primijetio rue. "Otkud ti cvijee? ekaj malo, pa zar si kupio rue zabublji napoj V
"Pitao sam tvog brata kako mogu doi do neke biljne tvari zemaljskog podrijetla koja bi se sviala curama. On mi je rekao da nazovem tamo i tamo i naruim. Tko je Ivan? Ali to je strano skupo. Bojim se da emo morati napraviti rebalans prorauna."
Mark se slabano nasmijeio. inilo se da broji do pet prije nego to e odgovoriti. "Razumijem. Bojim se da je dolo do malog nesporazuma. Ivan je na brati. Nema sumnje kako e prije ili poslije doi neizbjeni trenutak u kojem e ga upoznati. Biljne tvari zemaljskog podrijetla mogu se nabaviti i mnogo jeftinije. Mislim da neke moe jednostavno pokupiti vani  ne, moda je bolje da te ne aljem van samog..." Zurio je u Enriquea lica na kojem su se itali duboko izmijeani osjeaji, otprilike onako kako je Kareen zurila u svoj dlan, na kojem se maslobub, va-ui, ve probio do polovice ruine latice.
"Oh, da, i to prije moram dobiti laboratorijskog tehniara", dodao je Enrique, "ako elim nesmetano uroniti u nova prouavanja. Trebam i pristup svim domorodakim znanjima o lokalnoj biokemiji. Ne smijem gubiti dragocjeno vrijeme na izmiljanje tople vode, zna."
"Vjerujem da moj brat ima neke veze na Sveuilitu Vorbarr Sultane. I u CarSigovu znanstvenom institutu. Uvjeren sam da ti moe omoguiti pristup svemu to nije povezano sa sigurnosnim pitanjima." Mark je njeno gric-
kao usnu, obrva skupljenih tako daje na trenutak bio pljunuti Miles kad bjesomuno razmilja. "Kareen... nisi li ti rekla da trai posao?"
"Da..."
"Bi li ti htjela raditi kao laboratorijski tehniar? Prole godine si sluala neke kolegije iz beCanske biologije"
"Betanska naobrazba?" ivnuo je Enrique. "Netko s betanskom naobrazbom na ovom zatucanom mjestu?"
"Ma, to je bilo samo nekoliko dodiplomskih kolegija", uurbano je pojanjavala Kareen. "A na Barravaru postoji hrpa ljudi sa svakovrsnim galaktikim znanjima." Pa to ovaj misli, da smo mi jo u Vremenu izolacije?
"I to je neto", ree Enrique s prizvukom zdravora-zumskog odobravanja. "Ali, Mark, htio sam pitati imamo li mi uope novaca da zaposlimo tehniara?"
"Mm", ree Mark.
"Ti da ostane bez love?" zapanjeno mu ree Kareen. "Pa sto si radio na Escobaru?"
"Nisam bez love. Samo je dosta toga trenutano u vezanim ulaganjima, a potroio sam neto vie nego to sam predvidio u proraunu  to je samo privremeni problem s dotokom sredstava. To u rijeiti do kraja sljedeeg razdoblja. Ali moram priznati, zbilja sam bio sretan kad sam Enriquea i njegov projekt ovdje uspio smjestiti besplatno, makar i za kratko vrijeme."
"Moemo opet prodati dionice", predloi Enrique. "Tako sam ja prije radio", doda on, okrenuvi se Kareen.
Mark se trznuo. "Bolje nemojmo. Mislim da sam ti objasnio koncept zadravanja veinskog vlasnitva."
"Ali i to je jedan od naina na koji ljudi skupljaju poetni kapital", primijetila je Kareen.
Ispod glasa, Mark ju je obavijestio: "Da, ali obino ne prodaju dionice u vrijednosti od petsto osamdeset posto vlastite tvrtke."
"Oh."
"Ja bih njima svima vratio novac", protestirao je ogoreni Enrique. "Bio sam nadomak kapitalnog otkria, pa nisam valjda u tom trenutku mogao prestati!"
"Um... Enrique, ispriaj nas na trenutak." Mark uhvati Kareen za slobodnu ruku i povede je u hodnik pred praonicom, pa vrsto zatvori vrata. Okrenuo se prema njoj. "Ne treba njemu tehniar. Njemu treba mama. O, Boe, Kareen, pojma nema kakvu e mi uslugu uiniti ako mi pomogne zauzdati tog ovjeka. Tebi bih mirne due mogao dati kreditnu ploicu, ti bi mogla biljeiti trokove, davati mu deparac, paziti da ne zaluta u nekakvu mranu uliicu ili da ne pone brati carevo cvijee i bezobrazno odgovarati CarSigovim straarima, ukratko  sprjeavati ga u svakom samoubilakom pohodu koji bi mu mogao pasti na pamet. Radi se samo o... um..." Oklijevao je. "Bi li pristala uzeti postotak dionica kao jamstvo umjesto plae, barem do kraja razdoblja? Znam, to ti ba nee ostaviti mnogo novaca za troenje, ali ionako si govorila kako namjerava tedjeti..."
Sumnjiavo je motrila maslobuba koji je, kakljajui joj dlan, dovravao ruinu laticu. "Zaista mi moe dati dionice? Dionice ega? Ali... ako ovo ne ispadne onako kako oekuje, neu imati ba nita na to bih mogla raunati."
"Uspjet e", uurbano joj je obeavao. "Uinit u sve da uspije. Vlasnik sam pedeset jedan posto pothvata. Tsi-pis e mi pomoi da se slubeno registriramo kao tvrtka za istraivanje i razvoj, sa sjeditem u Hassadaru."
Poloit e njihovu zajedniku budunost u ruke Markova udnovatog izleta u biopoduzetnitvo, a nije bila ak
ni sigurna daje on pri zdravoj pameti. "A to, ovaj, to o svemu misli tvoja Crna kvadra?"
"To se njih ni na koji nain ne tie."
Pa, ovo je bilo utjeno. inilo se daje pothvat u potpunosti djelo dominantne osobnosti, lorda Marka, pothvat koji treba posluiti ukupnoj osobi. Bojala se da to nije neka urota to ju je jedna od podosobnosti smislila kako bi zadovoljila neku svoju sebinu svrhu. "Zaista vjeruje da je Enrique toliki genij? Mark, kad sam prvi put ula u labos, mislila sam da to smrde bube, a zapravo smrdi on. Kad se zadnji put okupao?"
"Najvjerojatnije je zaboravio. Slobodno ga ti podsjeti. Nee se uvrijediti. Zapravo, gledaj na to kao na dio svog posla. Tjeraj ga da se pere i da jede, upravljaj njegovom kreditnom ploicom, organiziraj labos, pazi da pogleda i lijevo i desno prije nego to prijee cestu. Osim toga, to e ti dati dobru izliku da stalno visi u Kui Vorkosigan."
Pa, ako se tako gleda... osim toga, Mark joj je upravio onaj pogled moleivog psia. Na svoj nain, Mark je gotovo jednako uspjeno kao i Miles uvlaio ljude u poslove za koje su bili uvjereni kako e poslije poaliti zbog njih. Zarazna opsjednutost, obiteljska crta Vorkosiganovih.
"Pa..." Mali, drhtavi burp natjerao ju je da pogleda prema dlanu. "O, ne, Mark! Tvoj maslobub je bolestan!" Nekoliko milimetara guste bijele tekuine iz maslobubo-ve je eljusti iscurilo na njezin dlan.
"Molim?" Mark je zabrinuto sunuo prema njoj. "Kako zna?"
"Pa povraa! Bljak! Misli da mu je skok poremetio bioritam? Nekim ljudima je od toga zlo danima." Panino se ogledavala u potrazi za nekim mjestom na koje moe odloiti stvora prije nego to eksplodira ili neto slino. Nije valjda na redu bublji proljev?
"Oh. Ne, ne, sve je u redu. To i trebaju raditi. Tako se proizvodi bublje maslo. Dooobra curica", tepao je on bubi. Odnosno, barem se Kareen nadala daje to bubi upueno.
Kareen odluno dograbi njegovu ruku, okrene je dlanom nagore i istovari sad ve ljigavu bubu na njega. Obrisala je ruku o njegovu koulju. "To je tvoja buba. Ti ju dri."
"Naa buba...?" nagovijestio je on, iako je maslobuba prihvatio bez protivljenja. "Molim te...?"
Istini za volju, gusta ljiga nije loe mirisala. Zapravo je mirisala na rue, na rue i sladoled. Ipak, bez ikakvih se tekoa oprla porivu da polie ljepljivu masu s dlana. Mark... se nije opirao. "Oh, pa dobro." Pojma nemam kako mu uspijeva da me nagovori na ovakve stvari. "Pristajem."
PETO POGLAVLJE
Orunik Pym pripustio je Ekaterinu u veliko predvorje Kue Vorkosigan. Sa zakanjenjem se zapitala bi li trebala koristiti ulaz za dostavu, ali kad ju je prije nekoliko tjedana poveo u obilazak zgrade, Vorkosigan joj nije pokazao gdje se ta vrata nalaze. Pym joj se smijeio na svoj uobiajeni, prijateljski nain, pa je pretpostavila da je, barem privremeno, prihvatljivo ulaziti kroz glavna vrata.
"Madame Vorsoisson, dobro doli, dobro doli. to mogu uiniti za vas?"
"Imam jedno pitanje za lorda Vorkosigana. Zapravo je to beznaajna sitnica, ali mislila sam, ako je kod kue, i ako nema pametnijeg posla..." Nije dovrila reenicu.
"Vjerujem da je jo gore, madame. Ako biste bili toliko ljubazni da priekate u knjinici, smjesta u ga pozvati."
"Hvala, nema potrebe, snai u se i sama", odbila je njegovu ponudu da je otprati. "Oh, ekajte  ako jo spava, molim vas, nemojte ga" Ali Pym se ve uspinjao stubitem.
Odmahnula je glavom i odlunjala lijevo kroz predsoblje, prema knjinici. Vorkosiganov je orunik iskazivao dojmljivo oduevljenje, energiju i vezanost uz svog vazal-
nog gospodara, to mu je morala priznati. A prema posjetiteljima je bio zapanjujue srdaan.
Pitala se krije li knjinica koji od onih prekrasnih, rukom oslikanih herbarija iz Vremena izolacije i bi li moda mogla posuditi  zastala je. Prostorija je ve bila zaposjednuta: niski, debeli, tamnokosi mladi zgrbio se za komkonzolom koja je upadljivo odskakala od prekrasnih antikviteta, a koja je oku izlagala zbirku nekakvih obojenih grafikona. uvi njezine korake na parketu, podigao je pogled.
Ekaterinine su se oi rairile. S obzirom na moju visinu, poalio se lord Vorkosigan, dojam prokleto zapanjuje. No nju nije toliko zaprepastila meka pretilost, koliko njegova slinost s  kako to kau kad se radi o klonovima?  s biolokim pretkom, slinost koja je bila napola zakopana pod... zato joj je smjesta pao na pamet izraz mesna barijera? Oi su mu bile iste intenzivno sive boje kao i Mi-lesove  kao i one lorda Vorkosigana, ali izraz u njima bio je zatvoren i oprezan. Bio je odjeven u crne hlae i crnu koulju; trbuh mu je nadirao kroz otvoreni prsluk u zabitnom stilu, prsluk koji je proljeu oko njih dao tek jedan jedini ustupak  bio je zelen, ali tako tamnozelen da se inio crnim.
"Oh. Vi ste zacijelo lord Mark. ao mi je", obrati se ona toj sutoj opreznosti.
Uvalio se u stolac i prstom dotaknuo usnice, pokretom koji je vrlo nalikovao na isti pokret lorda Vorkosigana, no potom je ocrtao svoj dvostruki podbradak, tipkajui ga izmeu palca i kaiprsta, to je oito bila njegova vlastita naglaena varijacija pokreta. "A meni je, pak, prilino drago."
Ekaterina se zbunjeno zarumenjela. "Nisam mislila  nisam htjela smetati."
Obrve su mu poskoile. "Vi ste u prednosti, miladv." Njegov je glas bojom nalikovao na onaj njegova brata, moda je bio malice dublji; naglasak mu je bio udna mjeavina, ne posve barravarski, ne sasvim galaktiki.
"Nisam miladv, samo obina madame. Ekaterina Vor-soisson. Oprostite, ja sam, ovaj, pejzana arhitektica vaeg brata. Samo sam dola provjeriti to eli uiniti s javorom koji emo posjei. Kompost, drvo za potpalu" Pokazala je prema hladnom kaminu od izrezbarenog bijelog mramora. "Ili jednostavno eli da trijee prodamo umariji."
"Ah, stablo javora? To je biljna tvar zemaljskog podrijetla, zar ne?"
"Pa, jest."
"Ja u uzeti sve komade koje on ne bude elio." "A kamo... kamo biste eljeli da ih stavimo?" "U garau, mislim. Tako bi nam bio pri ruci."
Zamislila je hrpu trijea baenu usred Pvmove besprijekorno uredne garae. "To je poprilino veliko stablo."
"Odlino."
"Bavite li se vi vrtlarstvom... lorde Mark?"
"Uope ne."
Taj naglaeno nepovezani razgovor prekinuo je zvuk koraka u izmama, a onda se orunik Pym rairio dovrat-kom i objavio: "Milord e sii za nekoliko trenutaka, madame Vorsoisson. Najljubaznije vas moli da u meuvremenu ne odete." Neto povjerljivijim glasom, dodao je: "Sino je imao jedan od svojih napadaja, pa je jutros malo usporen."
"Oh, zaboga. A poslije tih napadaja ima takve glavobolje... Ne bih mu trebala smetati dok ne popije tablete protiv bolova i kavu." Krenula je prema vratima.
"Ne, ne! Sjednite, madame, sjednite, molim vas. Milord e se jako razljutiti na mene ako zabrljam njegovu zapo-
vijed." Pym se uznemireno smijeio i uurbano joj pokazivao stolac. Oklijevajui, ipak je sjela. "Eto, tako. Dobro. Nemojte se micati." Jo ju je trenutak promatrao, kao da eli biti siguran da mu nee zbrisati, a potom je opet odjurio. Lord Mark zurio je za njim.
Nije imala dojam kako je lord Vorkosigan jedan od onih staromodnih Vorova koji u napadu nezadovoljstva gaaju poslugu izmama, ali Pym se inio tako usplahirenim, prema tome, tko zna? Ponovno se osvrnula i ugledala lorda Marka koji je, uvaljen u stolac, spojio vrhove prstiju i znatieljno je promatrao.
"Napadaji...?" ree on s prizvukom poticanja u glasu.
Uzvratila mu je pogled, posve nesigurna u to to on zapravo eli znati. "Ma, znate, dan poslije njih je strahovito mamuran."
"Koliko je meni poznato, gotovo ih je potpuno zalijeio. Zar to, zapravo, nije istinita informacija?"
"Zalijeio? Ako je ono to sam ja vidjela dobar primjer, onda su vrlo daleko od izljeenja. Ali kae da ih dri pod nadzorom."
Oi su mu se suzile. "Dakle, ovaj... a gdje ste vi vidjeli tu predstavu?"
"Napadaj? Zapravo na podu moje dnevne sobe. U mom starom stanu na Komarru", osjetila se ponukanom pojasniti, primijetivi kako je on gleda. "Upoznali smo se nedavno, tijekom jednog njegova tamonjeg revizorskog sluaja."
"Oh." Pogled mu je palucao gore-dolje, upijajui udoviku crninu. I tumaei je... kako?
"Ima malu napravu koja se stavlja na glavu, to su mu nainili lijenici, a koja bi trebala pokrenuti napadaje u trenutku koji on odabere, umjesto da se pojavljuju sami od sebe." Pitala seje li sinonji napadaj bio izazvan lije-
niki, ili je predugo proputao terapiju i morao sad pretrpjeti ozbiljniji, spontani oblik napadaja. Izjavio je kako se nauio pameti, ali
"Iz nekog me razloga propustio obavijestiti o svim tim sloenim pojedinostima", promrmljao je lord Mark. udnovato neduhovit osmijeh bljesnuo je njegovim licem i smjesta ieznuo. "Je li vam ispriao kako je uope zaradio taj poremeaj?"
Pozornost koju je usmjeravao na nju postajala je sve usredotoenija. Pipala je nashjepo, u potrazi za odgovorom koji bi uravnoteio istinu s diskrecijom. "Oteenje prilikom krionikog oivljavanja, tako mi je rekao. Jednom sam vidjela oiljke koje mu je na prsima ostavila ig-lina granata. Ima sree stoje preivio."
"Ha. A je li vam spomenuo i to da je granatu susreo dok je nastojao spasiti moju beskorisnu glavu?"
"Nije..." Oklijevala je, primijetivi njegovu prkosno podignutu bradu. "Pretpostavljam da ne smije mnogo govoriti o svojoj, svojoj bivoj karijeri."
Tanahno se nasmijeio, bubnjajui prstima po kom-konzoli. "Ah, vidite, moj brat ima jednu sitnu lou naviku  montira stvarnost u verzije koje najbolje odgovaraju njegovoj trenutanoj publici."
Mogla je razumjeti zato lord Vorkosigan mrzi pokazivati bilo kakvu slabost. Ali, je li lord Mark zbog neega bio ljut? I zato? Pokuala je pronai neki neutralniji predmet razgovora. "Znai, zovete ga bratom, a ne biolokim pret-kom?"
"Ovisi o tome kakve sam volje."
U tom se trenutku pojavila tema njihove rasprave, prekidajui razgovor. Lord Vorkosigan bio je odjeven u jedno od svojih lijepih sivih odijela, s ulatenim poluviso-kim izmama na nogama. Kosa mu je bila uredno poe-
ljana, iako jo vlana, a daak mirisa njegove kolonjske vode irio se iz tijela zagrijanog tuiranjem. Ovoj ivahnoj slici jutarnje energije na nesreu su proturjeili sivo lice i oteene oi; ostavljao je opi dojam mrtvaca kojega je netko oivio i odjenuo za tulum. Uspio je odaslati jedan mrtvaki osmijeh prema Ekaterini, pa sumnjiavo mir-nuti prema svom kloniranom bratu i spustiti se ukoeno u naslonja izmeu njih dvoje. "Uh", primijetio je.
Zastraujue je podsjeao na sebe onoga jutra na Ko-marru, samo nije bilo krvavih mrlja i krasti. "Lorde Vorkosigan, trebali ste ostati u krevetu!"
Uputio joj je slabaan pokret prstima koji je mogao znaiti i slaganje i neslaganje, a onda je njegovim tragom uao Pym, nosei pladanj s vrem kave, alicama i koaricom pokrivenom arenom krpom, iz koje se irio opojan miris toplog kruha sa zainima. Ekaterina je zadivljeno promatrala kako Pym ulijeva prvu alicu i ornata prste svog gospodara oko nje; lord Vorkosigan otpio je gutljaj, udahnuo  inilo se kao da mu je to prvi udah toga dana  otpio jo malo, pa podigao pogled i mirnuo. "Dobro jutro, madame Vorsoisson." Glas mu je tek malo podvodno zvuao.
"Dobro jutro  oh" Pym joj je ulio kavu prije nego to ga je dospjela sprijeiti. Lord Mark zatvorio je svoje komkonzolne grafikone i dodao eera i vrhnja u svoju kavu, pa s oitim zanimanjem prouavao svog biolokog pretka-brata. "Hvala vam", ree Ekaterina Pymu. Nadala se daje Vorkosigan svoje tablete protiv bolova progutao na katu, prije nego to je uinio bilo to drugo; zapravo, sudei prema tome kako mu se brzo popravljala boja lica i kako su mu pokreti postajali sve oputeniji, bila je uvjerena da je upravo to uinio.
"Rano ste ustali", ree joj Vorkosigan.
Malo je nedostajalo da mu se usprotivi i pokae koliko je sati, ali je ipak zakljuila kako bi to bilo neuljudno. "Bila sam uzbuena to poinjem raditi na svom prvom profesionalnom vrtu. Ekipa za tratine ve je u zoru smotala svu travu i sad skupljaju teraformirani gornji sloj zemlje. Uskoro e doi i ekipa za stabla, da presadi hrast. Palo mi je na pamet da vas doem pitati elite li da javor ostavimo za kompost ili za ogrjev?"
"Za ogrjev, bez daljnjega. Tu i tamo potpalimo koju cjepanicu, kad se namjerno pravimo vani s arhaizmima
 to ostavlja silan dojam na betanske goste moje majke
  a osim toga, tu su uvijek zimoslavni kresovi. Jednu hrpu drva ve imamo negdje iza, u grmlju. Pym vam moe pokazati."
Srdano to potvrujui, Pym zakima glavom.
"Ja sam rezervirao lie i trijee", ubacio se lord Mark, "za Enriquea."
Lord Vorkosigan slegne ramenima i pokua ga odvratiti od nastavka podizanjem dlana. "To neka ostane izmeu tebe i tvojih osam tisua malih prijatelja."
inilo se da lord Mark bez potekoa shvaa ovu tajnovitu primjedbu; kimnuo je sa zahvalnou. Budui daje oito, posve nenamjerno, izbacila svog poslodavca iz kreveta, Ekaterina se pitala bi li bilo isuvie nepristojno da smjesta odjuri. Vjerojatno bi bilo pristojno ostati i popiti barem jednu alicu Pvmove kave. "Ako sve proe u redu, iskopavanje moe poeti ve sutra", dodala je. "Ah, sjajno. Je li vas Tsipis uputio kako ete skupiti sve dozvole za prikljuke na vodu i struju?"
"Da, to je sve pod nadzorom. A o infrastrukturi Vor-barr Sultane nauila sam i vie nego to sam oekivala."
"Mnogo je starija i udnovatija nego to bi ovjek u prvi mah pomislio. Trebali biste jednom uti ratne prie Drou
Koudelke o tome kako su bjeali kroz kanalizaciju nakon to su pokupili Uzurpatorovu glavu. Vidjet u mogu lije potaknuti na pripovijedanje kad dou na veeru."
Lord Mark laktom se oslonio na komkonzolu, njeno grickao zglob prsta i nehajno gladio vrat.
"Danas tjedan dana, ini se daje to dan kad su svi slobodni", doda lord Vorkosigan. "Odgovara li vama to?"
"Da, mislim da nema problema."
"Dobro." Okrenuo se i Pym je pourio da mu ulije jo kave. "ao mije to sam propustio poetak vrtnih radova. Zaista sam namjeravao sii i gledati to s vama. Ali Gregor me prije nekoliko dana poslao u unutranjost, sa zadaom koja se pokazala pomalo bizarnom, i tek sam se kasno sino vratio."
"Da, zaista, stoje to bilo?" ubacio se lord Mark. "Ilije i to neka carska tajna?"
"Na nesreu, nije. Zapravo, to je tra koji se ve proirio itavim gradom. Moda uspije odvratiti pozornost od sluaja Vorbretten. Iako nisam siguran da bi se ovo ba moglo nazvati seksualnim skandalom." Iskrivljena grimasa. "Gregor mi je rekao: 'Miles, ti si napola Betanac, upravo takvog revizora trebam za ovaj sluaj.' A ja sam rekao: 'Zahvaljujem, gospodine.'"
Zastao je da uzme prvi zalogaj slatkog zainjenog kruha i ispere ga jo jednim gutljajem kave, pa se zagrijao za svoju temu. "Grofu Vormuiru pala je na pamet sjajna zamisao kojom e rijeiti problem slabe napuenosti svog Okruga. Odnosno, tako se njemu inilo. Mark, jesi li u toku s najnovijim demografskim svaama meu Okruzima?"
Lord Mark nijeno odmahne rukom i posegne prema koarici za kruh. "Protekle godine nisam ba pratio bar-rayarsku politiku."
"Ova svaa see jo dublje u prolost. Meu prvim reformama koje je na otac proveo kao Namjesnik, bila je i nametanje ujednaenih i pojednostavljenih pravila za obine podanike koji ele promijeniti Okrug i zakleti se novom okrunom grofu. Budui da je svaki od ezdeset grofova nastojao privui puanstvo u svoj Okrug, a nautrb svoje grofovske brae, tata je to nekako uspio progurati kroz Vijee, iako su se svi oni takoer trudili sprijeiti svoje vazale da ih napuste. Sad svaki grof ima mnogo samostalnosti u donoenju odluka o tome kako e voditi svoj Okrug, kako e ustrojiti okrunu upravu, kako e provoditi poreznu politiku, postaviti gospodarske temelje, koje e usluge pruati svom narodu, hoe li pripadati Konzervativnoj ili Naprednjakoj stranci ili e osnovati svoju, kao onaj aavac Vorfolse na junoj obali, i tako dalje, i tako dalje. Majka kae da su Okrui ezdeset razliitih sociopolitikih i kulturnih kotlova. A ja bih dodao, i ekonomskih."
"Taj sam dio prouavao", potvrdi lord Mark. "O tome ovisi gdje u uloiti svoja sredstva."
Vorkosigan kimne. "Posljedino, novije zakon omoguio svakom carskom podaniku da o kvaliteti lokalne uprave glasa nogama. Kad je prijedlog proao u Vijeu, nai su roditelji uz veeru pili ampanjac, a majka se danima smijala od uha do uha. Dugorone posljedice tog zakona, kao to moete i zamisliti, svele su se na izravno bioloko natjecanje. Lord Vorprosvijeeni je dobar prema svojim ljudima, Okrug mu raste, porezi samo pristiu. Njegov susjed, lord Vorstaromodni, vlada vrstom rukom, a ljudi mu cure kroz sito i reeto i porezni prihodi opadaju. A njegova grofovska braa ne ale ga ni najmanje, jer je njegov gubitak njihov dobitak."
"Ah, tako", ree Mark. "A kako stoji okrug Vorkosiga-novih, gubi ili dobiva?"
"Uspijevamo odrati glavu nad vodom, rekao bih. Ekonomija Vorbarr Sultane otima nam ljude otkad znam za sebe. A prokleto je mnogo lojalista prole godine slijedilo Potkralja na Sergvar. S druge pak strane, Okruno sveuilite, nove vie kole i bolniki kompleksi u Hassa-daru pokazali su se vrlo privlanima. U svakom sluaju, grof Vormuir je u toj demografskoj igri bio dugogodinji gubitnik. I tako je primijenio ono stoje sam s ljubavlju zamiljao kao nevjerojatno Naprednjako, osobno  moglo bi se rei, vrlo osobno  rjeenje."
Ekaterinina je alica bila prazna, ali ona je izgubila svaku elju da ode. Kad je ovako raspoloen, mislila je, mogla bi lorda Vorkosigana sluati satima. Sad se posve razbudio i ivnuo, i bio sasvim zaokupljen svojom priom.
"Vormuir sije", nastavljao je Vorkosigan, "nabavio trideset materninih replikatora i uvezao nekoliko tehniara koji e njima rukovati, pa poeo, ovaj, proizvoditi sebi vazale. Vlastite, samo njegove jaslice, moglo bi se rei, ali samo s jednim davateljem sperme. Pogodite tko je to bio."
"Vormuir?" nagaao je Mark.
"Glavom i bradom. Pretpostavljam da to poiva na istom naelu kao i harem. Samo neto drugaijem. Oh, da, i trenutano proizvodi samo male djevojice. Prvo leglo staro je gotovo dvije godine. Vidio sam ih. Zapanjujue su slatke, tako na hrpi."
Ekaterinine su se oi rairile dok je zamiljala cijelu tu bezbrojnu postrojbu malih djevojica. Zacijelo su ostavljale dojam vrta u kojem su, umjesto cvijea, posaene male curice. Ili, ovisno o razini decibela, dojam viecijevnog raketnog bacaa. Uvijek sam eljela ker. I to ne samo jednu, nego vie njih  sestre koje sama nikad nije imala. Sad je prekasno. Ona nee imati ni jednu, a Vormuir  svinja jedna nepotena!  ima ih na desetke. Zbunila ju je svi-
jest o tome da, umjesto zgroenosti, osjea zgroenost i zavist. Pa to je Vormuirova ena  ekaj malo. Obrve su joj se spustile. "Otkud dobavlja jajaca? Od svoje grofice?"
"Eh, to je sljedea zakonska doskoica u cijeloj toj zbrci", nastavljao je Vorkosigan s oduevljenjem. "Njegova grofica, koja ima etvero vlastite, poluodrasle djece  koja su, dakako, i njegova  nije s tim htjela imati nita. Zapravo, vie ne razgovara s njim i odselila se. Jedan od Vormuirovih orunika je, vrlo povjerljivo, rekao Pymu kako je grofica Vormuiru, kad ju je posljednji put pokuao natjerati da izvri svoje, ovaj, brane obveze, prijetei pritom da e razvaliti vrata, izlila kroz prozor na glavu kantu vode  a to je bilo usred zime  i potom mu zaprijetila kako e ga osobno zagrijati plazmikim lukom. Onda je kroz prozor bacila i kantu i vritei mu priopila da se, kad je ve toliko zaljubljen u plastine cijevi, moe jednom od njih i posluiti. Je li tako bilo, Pym?"
"Pa, doslovan citat koji sam ja uo bio je malo drugaiji, ali pogodili ste bit, milorde."
"Je li ga pogodila?" pitao je Mark kojega je to, kako se inilo, vrlo zanimalo.
"Jest," ree Pym, "oba puta. Ako sam dobro razumio, grofica izvrsno gaa."
"Pretpostavljam da to dodaje na uvjerljivosti njezinoj prijetnji o uporabi plazmikog luka."
"Struno govorei, kad ovjek stoji u blizini osobe s plazmikim lukom, vie se mora bojati napadaa koji loe gaa. U svakom sluaju, grofa su njegovi orunici uspjeli nagovoriti da se skloni."
"Ali, skrenuli smo s teme", nasmijao se Vorkosigan od uha do uha. "Ah, hvala ti, Pym." Pozornije orunik neo-pazice ulio svom gospodaru jo kave, pa dopunio alice Marku i Ekaterini.
Vorkosigan je nastavljao: "U glavnom gradu Vormuirova Okruga nalaze se komercijalne replikatorne jaslice, u kojima imuniji stanovnici ve nekoliko godina uzgajaju djecu. Kad se pojavi par koji eli iskoristiti tu uslugu, tehniari rutinski od supruge skupe vie od jednog jajaca, zato stoje upravo to najsloeniji i najskuplji dio postupka. Priuvna se jajaca zamrznu i neko vrijeme uvaju, pa ako do odreenog roka nisu iskoritena, odbacuju se. Odnosno, tako bi trebalo biti. Ali grof Vormuir odluio se za razumno gospodarenje. Naloio je svojim tehniarima da skupe sva otpadna jajaca koja su jo bila upotrebljiva. Dok mi je to objanjavao, doimao se vrlo ponosnim upravo na tu zamisao."
E, to je zaista bilo prestrano. Nikki je, stoje Ekaterinu prilino stajalo, bio roen tjelesnim putem, ali lako se moglo dogoditi i da bude drugaije. Daje Tien bio imalo razuman, ili da se ona zauzela za jednostavnu razboritost, umjesto to je dopustila da je zavede dramatina romantika svega toga, mogli su izabrati replikatornu trudnou. Zamislila je sebe kako saznaje da je ki za kojom je tako dugo eznula iznenada prela u vlasnitvo nastranog lorda Vormuira... "Zna li to ijedna od ena?" pitala je Ekaterina. "ena ija su jajaca bila... moe li se to nazvati kraom?"
"U poetku nitko nije znao. Ali glasine su procurile, pa se car osjetio ponukanim odaslati svog najnovijeg carskog revizora da istrai stvar." Iako je sjedio, naklonio joj se. "A to se tie pitanja moe li se to nazvati kraom, Vormuir tvrdi kako nije prekrio ni jedan barrayarski zakon. Tvrdi to prilino samozadovoljno. Sljedeih u se dana posavjetovati s nekoliko Gregorovih carskih pravnika i pokuati saznati je li to zaista tono. Na Koloniji Beta bi ga zbog toga razapeli, zajedno s njegovim tehniarima,
ali, dakako, na Koloniji Beta ne bi nikad uspio doi ovako daleko."
Lord Mark promekoljio se u komkonzolnom stolcu. "Dakle, koliko je malih curica Vormuir dosad proizveo?"
"Osamdeset osam roenih, plus jo trideset koje zriju u replikatorima. Plus njegove prve etiri. Sto dvadeset dva djeteta ima taj idiot, a nijedno nem  u svakom sluaju, u carevo sam mu ime zapovjedio da vie ne poinje ni jednu trudnou dok Gregor ne donese odluku o toj njegovoj dosjetljivoj shemi. Iskazao je sklonost ka prosvjedovanju, ali sam mu ukazao na injenicu da su svi replika-tori puni i da e takvi ostati i tijekom sljedeih sedam mjeseci, ili tako nekako, pa mu ta zapovijed zapravo ne stvara osobite neugodnosti. Zaepio je, i otiao se i on po-savjetovati s odvjetnicima. A ja sam odletio natrag u Vor-barr Sultanu, predao Gregoru usmeno izvjee i otiao kui spavati."
Ekaterini nije promaknulo da u ovo izvjee nije ukljuio priznanje napadaja. Stoje Pymu bilo na pameti kad je to tako napadno istaknuo?
"To bi trebalo biti regulirano zakonom", rekao je lord Mark.
"Trebalo bi biti," odgovori mu brat, "ali nije. Ovo je ipak Barravar. Potpuno preuzimanje betanskog pravosudnog sustava meni se ini kao recept za revoluciju, a  osim toga  mnogo njihovih pojedinanih propisa ovdje bi bilo posve neprimjenjivo. Ali, osim betanskih, barem desetak galaktikih zakona pokriva to podruje. Kad sam sino odlazio od njega, Gregor je mumljao neto o odreivanju odabranog povjerenstva koje e sve te propise prouiti i predloiti Vijeu zajedniku odluku. I mene, grenika, takoer je uvalio u to povjerenstvo. Mrzim povjerenstva. Vie volim jasni, pregledni zapovjedni lanac."
"Ali samo ako si mu ti na vrhu", primijeti suho lord Mark.
Lord Vorkosigan priznao je to jednim sarkastinim pokretom ruke. "Pa, tako je."
Ekaterina je pitala: "Ali, hoete li Vormuira uspjeti stjerati u kut novim zakonom? Taj sluaj bi se svakako mogao pokazati, ovaj... zaetnikom."
Lord Vorkosigan kratko se objeenjaki nasmijeio. "Upravo je u tome problem. Moramo Vormuira priepiti nekim postojeim propisom koji emo malo prilagoditi kako bi obuhvatio ovu problematiku, da bismo obeshrabrili potencijalne oponaatelje dok novi zakon, bez obzira na to u kakvom e se obliku na kraju pojaviti, guramo kroz ministarstva i Vijee. Ne moemo se posluiti optubom za silovanje; pregledao sam sve tehnike definicije i jednostavno se ne daju rastegnuti."
Zabrinutim glasom, lord Mark je pitao: "Jesu li djevojice izgledale zaputeno ili zloupotrijebljeno?"
Lord Vorkosigan dobaci mu prilino otar pogled. "Za razliku od tebe, ja nisam strunjak za jasliku njegu, ali meni su se inile sasvim dobro. Zdrave... bune... poprilino su skviale i smijuljile se. Vormuir mije rekao da na svakih est djevojica dolaze dvije odgojiteljice s punim radnim vremenom, koje rade u smjenama. Takoer mi je izloio svoje razborite, tedljive planove, prema kojima e se, poslije, starije djevojice brinuti o mlaima, to je bila uznemirujua naznaka o tome kako daleko on misli proiriti svoje genetiko poduzetnitvo. Oh, da, ne moemo ga optuiti ni za robovlasnitvo, jer su sve one u punom smislu rijei njegove keri. A prema njegovoj zamisli o krai jajaaca sadanji se zakoni odnose s mnogo nejasno-a." S neuobiajeno oajnim prizvukom u glasu, dodao je:
"Barravarska posla!" Njegov klonirani brat udno gaje pogledao.
Ekaterina je polako rekla: "Prema barravarskom obiajnom pravu, kad se obitelj iz vorske kaste rasloji, zbog smrti ili nekog drugog razloga, djevojice odlaze majci ili njezinoj rodbini, a djeaci oevima. Zar ove djevojice ne pripadaju svojim majkama?"
"I to sam prouio. ak i ako zanemarimo injenicu da Vormuir nije vjenan ni s jednom od njih, moje je miljenje kako veina majki zapravo ne bi eljela te djevojice, a sve bi se prilino uzrujale."
Ekaterina nije bila osobito uvjerena u prvu njegovu tvrdnju, ali druga je bila neporecivo tona.
"Osim toga, ako ih silom damo u obitelji njihovih majki, kako na taj nain kanjavamo Vormuira? Njegov bi Okrug i dalje bio bogatiji za sto osamnaest djevojica koje on ak ne bi morao ni hraniti." Odloio je napola pojedeni komad zainjenog kruha i namrtio se. Lord Mark odabrao je drugi, ne, trei komad i grickao ga. Pokunjeno su utjeli.
Ekaterinine su se obrve nabrale dok je razmiljala. "Prema onome to ste nam ispriali, lord Vormuir zaokupljen je prvenstveno proizvodnjom, na veliko i na malo." Tek se mnogo poslije Nikkijeva roenja zapitala je liju Tien prisilio na staromodno raanje zato to mu se to inilo mnogo jeftinijim? Neemo morati ekati da si moemo priutiti replikator, taj je moni argument dobro odjeknuo u njezinim eljnim uima. inilo se daje Vormuir motiviran ne samo genetikim, nego i privrednim razlozima: na kraju svega, uslijedit e bogatstvo Okruga i njegovo osobno. Ovaj tehno-harem trebao je u budunosti stvoriti nove porezne obveznice koje e, bez sumnje je vjerovao Vormuir, privui i mueve, a svi e ga oni potpo-
magati u starosti. "Sve se zapravo svodi na to da su djevojice izvanbrana djeca koju grof priznaje. Negdje sam itala... zar u Vremenu izolacije nije bilo propisano da carske i plemike nezakonite keri imaju pravo na to da im njihov visokoroeni otac da miraz? Za to je bilo potrebno i nekakvo carsko doputenje... miraz je gotovo uvijek bio znak zakonitog priznanja. Kladim se da bi Profesorica znala sve povijesne pojedinosti, zajedno sa sluajevima nasilne iznude miraza. Nije li carsko doputenje istodobno i carski ukaz? Ne bi li car Gregor mogao odrediti grofu Vor-muiru da djevojicama mora dati miraz... i to vrlo velik?"
"Oh." Lord Vorkosigan uvalio se u naslonja, dok su mu se oi irile od uitka. "Ah." Podli osmijeh procurio je kroz njegove usne. "Nerazumno visok, zapravo. Oh... za-boga." Dobacio joj je pogled. "Madame Vorsoisson, vjerujem da ste pogodili bit mogueg rjeenja. Svakako u vau zamisao prvom prigodom prenijeti dalje."
Od srca se razveselila kad je primijetila njegovo oito oduevljenje  no, dobro, bilo je to prije likovanje otro poput britve; u svakom sluaju, nasmijeio joj se kad je vidio kako se ona smijei njegovu osmijehu. Samo se nadala da mu je barem malo olakala jutronju glavobolju. Iz predsoblja je doprlo odbijanje sata. Ekaterina baci pogled na svoj krono. Zaboga, pa kako je mogue da je ve tako kasno? "Oh, zaboga, zar je ve toliko? Ekipa za stabla treba stii svaki as. Lorde Vorkosigan, ispriajte me."
Naglo je ustala i pristojno se oprostila s lordom Markom. I Pym i lord Vorkosigan osobno su je ispratili do glavnih vrata. Vorkosigan je jo uvijek bio prilino ukoen; pitala se koliku je koliinu boli tim kretanjem nijekao ili joj prkosio. Potaknuo ju je da slobodno opet doe, kad god ima makar i najmanje pitanje, ili joj bilo to treba, pa odaslao Pyma da joj pokae gdje e ekipa moi odloiti
posjeeni javor. Stajao je na dovratku i promatrao ih kako odlaze, sve dok nisu zamaknuli za ugao velike zgrade.
Ekaterina se osvrnula preko ramena: "Jutros nije izgledao ba najbolje, Pym. Zaista mu niste smjeli dopustiti da izlazi iz kreveta."
"Oh, madame, znam ja to dobro", sloi se potiteno Pym. "Ali to moe jedan obini orunik? Ja nemam ovlasti proturjeiti njegovim zapovijedima. Ono to njemu treba, to je netko tko e paziti na njega i nee trpjeti njegove bedastoe. Prava lady Vorkosigan, to se trai. A ne jedna od onih srameljivih poetnica koje se priglupo smi-julje, a kakve, ini se, danas trae svi plemii, takvu bi on jednostavno zaobiao. Njemu treba iskusna ena, koja e mu se znati suprotstaviti." S visine joj je dobacio osmijeh pun ispriavanja.
"Pretpostavljam da ste u pravu", uzdahnula je Ekaterina. Zapravo, o dogaajima na vorskoj pozornici sparivanja nije razmiljala s orunikove toke gledita. Je li joj Pym davao mig kako njegov gospodar ima na umu jednu takvu poetnicu, a njegovo je osoblje zabrinuto da bi se to moglo pretvoriti u nekakvu fatalnu pogreku?
Pym joj je pokazao mjesto za pohranu drveta i razumno predloio da se kompost lorda Marka smjesti blizu njega, umjesto u podzemnu garau, uvjeravajui je kako je ovo mjesto posve prikladno. Ekaterina mu je zahvalila i krenula natrag, prema glavnom ulazu.
Poetnice. Pa, ako se jedan Vor eli oeniti pripadnicom svoje kaste, ovih je dana u pravilu morao traiti u mlaoj kohorti. Njoj se inilo da Vorkosigan nije ovjek koji bi bio sretan u braku sa enom koja mu nije intelektualno dorasla, ali koliko on zapravo izbora ima? Pretpostavljala je da ena koja bi imala dovoljno pameti da ga uope privue ne bi bila toliko glupa da ga odbije zbog nje-
govih tjelesnih... ali to se nje ne tie, rekla je sebi odluno. I nikako si ne smije dopustiti da joj skoi tlak samo zato to joj se pred oima pojavila slika imaginarne poetnice koja mu udjeljuje imaginarnu razornu uvredu na raun njegova invaliditeta. To je posve besmisleno. Odluno je odmarira-la kako bi nadgledala uklanjanje bolesnog drveta.
Mark je upravo pruio ruku kako bi ponovno ukljuio komkonzolu, kad je Miles uetao natrag u knjinicu, odsutno se smijeei. Mark se okrenuo da promotri svog biolokog pretka-brata koji se najprije htio baciti u naslonja, ali se s oklijevanjem zaustavio pa se, znatno opreznije, spustio u njega. Miles je protegnuo ramena kao da eli opustiti zgrene miie, pa se naslonio i ispruio noge. Podigao je svoj napola pojedeni komad kruha i vedro primijetio: "To je dobro prolo, ne ini ti se?" pa zagrizao kruh.
Mark gaje sumnjiavo motrio. "Stoje dobro prolo?"
"pika." Miles zalije zalogaj posljednjim gutljajem hladne kave. "Znai, upoznao si se s Ekaterinom. Dobro. O emu ste razgovarali prije nego to sam ja siao?"
"O tebi. Zapravo."
"Ah?" Milesovo je lice zablistalo i on sjedne neto us-pravnije. "to je rekla o meni?"
"Uglavnom smo razgovarali o tvojim napadajima", ree Mark mrko. "ini se kako ona o njima zna mnogo vie nego to si ti smatrao prikladnim povjeriti meni."
Miles je namrteno potonuo. "Hm. Zaista ne bih elio da se ona zadrava ba na toj mojoj osobini. Ipak, dobro je da je s tim upoznata. Tako neu doi u napast da ponovno prikrijem problem tako velikih razmjera. Nauio sam se pameti."
"Ma daj, zar zaista?" zapilji se Mark u njega nabusito.
"Poslao sam ti osnovne injenice" usprotivi se njegov brat tom pogledu. "Nije bilo potrebe da se zadrava na gadnim medicinskim pojedinostima. Uostalom, bio si na Koloniji Beta, ionako nita ne bi mogao uiniti."
"Ja sam kriv za te napadaje."
"Gluposti." Miles je uistinu izvrsno izvodio to uvrijeeno frktanje nosom. Mark je zakljuio kako tom frktanju udio gena njegove  njihove  tetke Vorpatril daje ugodan daak vieg drutvenog sloja. Miles odmahne rukom s omalovaavanjem. "Kriv je snajperist, a poslije njega i vie nasuminih medicinskih imbenika nego to ih mogu pobrojiti. Uostalom, stoje bilo, bilo je. Opet sam iv, i ovaj put takav namjeravam i ostati."
Mark uzdahne, nevoljko shvaajui kako za valjanje u grizoduju nee dobiti potporu svog starijeg brata. Koji je, kako se inilo, na pameti imao druge stvari.
"Onda, to misli o njoj?" zapita Miles gorljivo.
"O kome?"
"O Ekaterini, o kome drugome?"
"Kao o pejzanoj arhitektici? Morao bih vidjeti njezine radove."
"Ne, ne, ne! Ne kao o pejzanoj arhitektici, iako joj i to sjajno ide. Kao o sljedeoj lady Vorkosigan."
Mark je mirnuo. "Molim?"
"Kako to misli, molim'? Lijepa je, pametna je  mirazi, o, bogovi, kako savrena zamisao, Vormuir e se ras-puknuti  nevjerojatno je razborita u nepredvienim situacijama. Mirna, ma zna. Prekrasno je smirena. Oboavam njezinu smirenost. Mogao bih se utopiti u njoj. Hrabrost i pamet u istom omotu."
"Nisam doveo u sumnju njezinu prikladnost. To je bio tek nasumini zvuk iznenaenja."
"Neakinja je lorda Revizora Vorthvsa. Ima i sina, Nikkija, kojemu je gotovo deset godina. Sladak mali. eli biti pilot skonog broda i mislim daje dovoljno odluan da u tome i uspije. Ekaterina eli biti pejzana arhitektica, ali meni se ini da bi trebala otii korak dalje i postati tera-formator. Ponekad je malo previe tiha  mora poraditi na svojem samopouzdanju."
"A moda je samo ekala da ti udahne zrak, pa da se uspije ubaciti", predloio je Mark drugo rjeenje.
Miles je zastao  samo nakratko  pod udarom sumnje. "Misli da sam maloprije previe govorio?"
Mark promigolji prstima kao da hoe rei boe sauvaj, pa prekopa koaricu za kruh u potrazi za kojom sluajno zaostalom mrvicom zainjenog kruha. Miles je zurio u strop, ispruio noge i vrtio stopalima.
Mark se u mislima vrati na enu koju je upravo upoznao. Prilino zgodna, onakva elegantna i pametna brine-ta kakve je Miles volio. Smirena? Moda. Oprezna, sasvim sigurno. Ne ba otvorena. Oblaste plavue bile su mnogo seksipilnije. Kareen je bila prekrasno otvorena: ak joj je uspjelo zaraziti ga nekima od onih ljudskih osobina, barem mu se tako inilo u trenucima optimizma. I Miles je, na svoj nepouzdani nain, bio obilno otvoren. Polovica onoga to je govorio bilo je budalatina, ali ovjek nikad nije mogao biti siguran koja polovica.
Kareen, Kareen, Kareen. Ne smije njezin ivani napadaj protumaiti kao da ga ona odbacuje. Upoznala je nekoga tko joj se vie svia i sad e nam dati nogu, proap-tao je iz kuta njegova mozga netko od Crne kvadre, netko tko nije bio pohotni evo. Znam ja nekoliko naina da se rijeimo takvih suvinih tipova. Nikad nee pronai tijelo. Mark je ignorirao podli prijedlog. Ubojice, ti se u ovo ne mijeaj.
Pa ak da i jest upoznala nekoga, recimo, na putovanju kui, sama i usamljena zato to je on inzistirao da se vrati zaobilaznim putem, Kareen je bila tako prisilno iskrena da bi mu to zacijelo ispriala. Upravo je njezina iskrenost bila u korijenu njihovih trenutanih sukobljavanja. Ona je bila organski nesposobna ii okolo glumei ednu barrayarsku djevicu, kad to vie nije bila. Bio je to njezin podsvjesni odgovor na kognitivnu disonanciju nas-talu time to je osjeala da se jednom nogom nalazi na Barravaru, a drugom na Koloniji Beta.
Sve to je Mark znao, bilo je sljedee: ako bi ikad morao birati izmeu Kareen i kisika, odrekao bi se kisika, hvala lijepa. Nakratko je razmatrao bi li svoju seksualnu frustraciju otvoreno iznio svome bratu i zatraio njegov savjet. S obzirom na novootkrivenu Milesovu zanesenost, sad je imao savrenu prigodu. Nevolja je bila u tome to Mark nikako nije bio siguran na iju bi se stranu Miles svrstao. Komodor Koudelka bio je njegov mentor i prijatelj, jo od vremena kad je Miles bio krhki mladac koji je uzaludno eznuo za vojnom karijerom. Bi li se Miles pokazao blagonaklonim, ili bi poveo potjeru u barrayarskom stilu, traei Markovu glavu? Ovih se dana njegov brat ponaao zastraujue vorino.
Da, i tako se, poslije svih svojih galaktikih romansi, Miles odluio smiriti uz Vorkinju iz susjedstva. Ako je "smiriti se" pravi izraz  taj je ovjek s uvjerenjem izgovarao stvari koje su bile u oitoj suprotnosti sa ivanim trzajima njegova tijela. Markove su se obrve zbunjeno nabrale. "Je li madame Vorsoisson toga svjesna?" pitao je naposljetku.
"Svjesna ega?"
"Da ti... ovaj, mulja da ona postane sljedeom lady Vorkosigan." Kakav udan nain da se kae Volim je i e-
lim se s njom vjenati. Ipak, bilo je to sasvim u Milesovu stilu.
"Ah." Miles dotakne prstima usne. "To je problematini dio. Tek je odnedavna udovica. Tien Vorsoisson ubijen je na najgrozniji nain na Komarru, prije manje od dva mjeseca."
"A u kakvoj si ti vezi s tim dogaajem?"
Miles napravi grimasu. "Ne mogu ti rei pojedinosti, jer su oznaene kao vojna tajna. Objanjenje za javnost je daje stradao zbog neispravne maske za disanje. Alija sam zapravo stajao odmah uz njega. Zna kakav je to osjeaj."
Mark naglo podigne ruku u znak predaje; Miles kimne, pa nastavi: "Ali ona je jo uvijek prilino potresena. Ni izdaleka nije spremna za ponovno udvaranje. Na nesreu, to je ovdje ne iskljuuje iz igre. Nema novaca, ali je lijepa, a rodoslovlje joj je besprijekorno."
"Bira li ti enu ili kupuje konja?"
"Ba ti hvala. Ne, samo ti opisujem koju logiku slijede moji vorski suparnici. Barem neki od njih." Jo se jae namrtio. "Ali ne vjerujem majoru Zamoriju. On bi mogao biti pametniji od ostalih."
"Ve ima suparnike?" Uz nogu, Ubojice. Nije traio tvoju pomo.
"O, Boe, da. A imam i teoriju koja objanjava otkud su izniknuli... ali nije vano. Ono to je vano, jest da se sprijateljim s njom, da joj se uspijem pribliiti, a daje pritom ne uznemirim ili uvrijedim. A onda, kad doe vrijeme  pa, onda emo vidjeti."
"A, ovaj, kad je misli zaskoiti tim zapanjujuim iznenaenjem?" zadivljeno je pitao Mark.
Miles je zurio u svoje izme. "Ne znam. Prepoznat u taktiki trenutak kad se bude pojavio, nadam se. Ako me osjeaj za dobar tajming nije posve napustio. Prodirem
kroz perimetar, usidravam se, podmeem nagovjetaj  i udaram. Potpuna pobjeda! Moda." Poeo je vrtjeti stopala u suprotnom smjeru.
"Vidim da si potpuno razradio plan opsade", ree Mark neutralno, ustajui. Enrique e biti sretan kad uje dobre vijesti o besplatnom krmivu za bube. A i Kareen e uskoro doi ovamo, na posao  njezine su organizacijske sposobnosti ve uvelike poboljale podruje kaosa koje je okruivalo Escobaranca.
"Jesam, i to u potpunosti. Prema tome, pobrini se, molim te, da ne zariba tako to e se izlajati. Samo me prati."
"Ma, nije mi ni na kraj pameti da se mijeam." Mark je stigao do vrata. "Iako, nisam ni najmanje uvjeren kako bih svoj najintimniji odnos usloio kao vojni pothvat. Znai li to da se prema njoj odnosi kao prema neprijatelju?"
Tajming mu je bio savren. Miles je spustio stopala i jo je uvijek nesuvislo praskao, a Mark je ve izaao kroz vrata. Ali ipak je gurnuo glavu kroz njih kako bi dodao: "Nadam se da gaa jednako dobro kao i grofica Vormuir."
7 tako je moja bila zadnja. Smijeei se od uha do uha, izaao je.
ESTO POGLAVLJE
"Oprostite?" dopro je tihi alt kroz vrata praonice-labo-ratorija. "Je li lord Mark ovdje?"
Kareen, koja je upravo sastavljala novu policu od ne-hrajueg elika na kotaima, podigne glavu i ugleda tamnokosu enu koja se plaho naginjala kroz vrata. Nosila je izrazito konzervativnu udoviku crninu  koulju s dugim rukavima i suknju, koje je rasvjetljavao tek tamno-sivi bolero, ali blijedo joj je lice bilo neoekivano mlado.
Kareen je odloila alat i brzo, koprcajui se, ustala. "Uskoro e se vratiti. Ja sam Kareen Koudelka. Mogu li vam nekako pomoi?"
enine su oi zasjale smijekom, ali samo na trenutak. "Oh, vi ste sigurno prijateljica koja se upravo vratila sa studija na Koloniji Beta. Drago mi je. Ja sam Ekaterina Vorsoisson, pejzana arhitektica. Moji su ljudi jutros iupali onaj red grmlja amelanira na sjevernoj strani, pa sam se pitala, eli li lord Mark da i to stavimo na njegov kompost?"
A, znai, tako se zovu te grmolike stvari. "Samo da pitam. Enrique, moemo li iskoristiti trijee od, ovaj, amelan... kako se zove, grmlja?"
Enrique se odmaknuo od svoje komkonzole i virnuo prema pridolici. "Je li to organska tvar zemaljskog podrijetla?"
"Jest", odgovorila je ena. "Besplatna?"
"Pretpostavljam da jest. To je grmlje lorda Vorkosi-gana."
"Moemo pokuati." Ponovno se zagubio iza uzvrtlo-enih obojenih prikaza neega za to je Kareen vjerovala da su enzimatske reakcije.
ena je znatieljnim pogledom prelazila preko novog labosa. Kareenin je pogled ponosno slijedio njezin. Sve se poinjalo doimati prilino urednim i znanstvenim i privlanim za budue kupce. Zidove su obojili u boju bijele kave; Enrique ju je odabrao zato to je bila iste nijanse kao i maslobubi. Vodovodne instalacije za sudopere bile su do kraja postavljene, a odvod je iao kroz mjesto na kojem je neko bilo korito za pranje. Laboratorijski stol se, s uredno posloenom izlobom instrumenata i sjajno osvijetljen, pruao cijelom duinom zida. Uza suprotni zid stajale su police, od kojih je svaka sadravala po jedan kvartet po mjeri sastavljenih bubljih konica veliine jednog kvadratnog metra. im Kareen sastavi posljednju, moi e preseliti preostale matine linije iz njihovih tijesnih putnih kutija u prostrane i zdrave nove domove. Na visokim policama koje su stajale sa svake strane vrata, bile su smjetene njihove narastajue zalihe. Velika plastina kanta za smee do vrha je bila napunjena prirunom zalihom bubljeg napoja. U drugu su privremeno smjetali bublje gnojivo. Pokazalo se da bubodrek ne smrdi ni priblino koliko se Kareen bojala, a nije ga ni bilo osobito mnogo, to je bilo odlino, zato to je dnevna dunost ienja bubljih kua pala na njezina plea. Uope nije bilo loe za prvi tjedan rada.
"Moram vas pitati", ree ena, ije su se oi zaustavile na hrpi javorova trijea u prvoj kanti, "za to njemu treba sve to trijee?"
"Oh, samo uite, pokazat u vam", ree Kareen s oduevljenjem. Tamnokosa je ena odgovorila na Kareenin prijateljski osmijeh, privuena usprkos prividnoj suzdranosti.
"Ja sam Glavna bublja timariteljica ove postrojbe. Htjeli su da budem laboratorijska tehniarka, ali meni se inilo da, kad sam ve dioniarka, mogu sama odluiti kako e se zvati moje radno mjesto. Priznajem, jo nemamo drugih timaritelja nad kojima bih mogla biti glavna, ali nikad ne kodi biti optimist."
"Zaista." enin slabani osmijeh nije ni najmanje bio uobiajeni vorski osmijeh s visine; kvragu, nije rekla je li lady ili madame Vorsoisson. Neki su Vorovi bili jako osjetljivi na pravilno oslovljavanje, osobito ako im je titula bila najvee ivotno postignue. Ne, da je ova Ekaterina bila od te vrste, onda bi u prvom pogodnom trenutku naglasila daje lady.
Kareen je povukla zasun na elinom zaslonu poklopca jedne od bubljih kuica, uvukla ruku i izvadila jednu maslobubnu radilicu. Svakim je danom postajala sve bolja u rukovanju tim malim vragovima, vie ak nije osjeala ni potrebu za povraanjem, barem ne dok nije morala gledati u njihove blijede, pulsirajue abdomene. Kareen isprui ruku prema vrtlarici i zapone podnoljivo dobro oponaati Markov Marketinki Monolog O Malim Maslo-bubima I Barravarskom Boljitku.
Iako su obrve madame Vorsoisson poletjele uvis, nije vrisnula, nije se onesvijestila, a nije ni pobjegla pri prvom pogledu na maslobuba. Sa zanimanjem je pratila Kareeni-no izlaganje, ak je bila voljna uzeti maslobuba u ruku i nahraniti ga javorovim listom. Kareen je morala priznati:
u hranjenju ivih bia postojalo je neto to je olakavalo povezivanje meu ljudima  morat e to imati na umu prigodom buduih prezentacija. Enriquea su zainteresirali glasovi koji su, raspravljajui o njegovoj omiljenoj temi, lebdjeli oko komkonzole, pa je dotumarao do njih i dao sve od sebe kako bi upropastio Kareenino teno objanjenje dodavanjem dugih, zamornih i tehnikih fusnota. Pejzana se arhitektica vidljivo zainteresirala kad je Kareen prela na dio u kojem se govori o buduoj tvrtki za istraivanje i razvoj s nakanom da se stvore maslobubi koji bi mogli jesti barravarsku vegetaciju.
"Ako ih moete nauiti da jedu lozu guljivicu, poljoprivrednici s Junog kontinenta kupit e i drati itave kolonije samo zbog toga," rekla je madame Vorsoisson Enriqueu, "bez obzira na to mogu li proizvoditi jestivu hranu ili ne."
"Zaista?" ree Enrique. "Nisam to znao. Jeste li upoznati s lokalnom planetarnom botanikom?"
"Zapravo nisam posve kolovana botaniarka jo  ali, da, imam nekih praktinih iskustava."
"Praktinih", ponovila je Kareen. Poslije tjedan dana provedenih s Enriqueom, praktinost je bila osobina koju je sve vie cijenila.
"Dajte da pogledamo to bublje gnojivo", rekla je vrtla-rica.
Kareen ju je povela do kante i podigla poklopac. ena je virnula prema hrpi tamne tvari koja se mrvila, onjuila je, prola rukom kroz nju i pustila da joj iscuri kroz prste. "Za boga miloga."
"to?" pitao je uznemireno Enrique.
"Ovo djeluje, izgleda i mirie kao najbolji kompost koji sam ikad vidjela. Kakav mu je kemijski sastav?"
"Pa, sad, to ovisi o tome to su cure jele, ali" i tu se Enrique izgubio u refrenu o periodikoj tablici elemenata. Kareen je uspjela pohvatati vanost otprilike polovice onoga o emu je govorio.
Ali inilo se da je to na madame Vorsoisson ostavilo prilian dojam. "Moete li mi dati malo gnojiva da ga iskuam na biljkama koje imam kod kue?" pitala je.
"Ali, naravno", ree Kareen zahvalno. "Uzmite koliko god hoete. Uskoro e ga biti toliko da se zaista poinjem pitati kako emo pronai sigurno mjesto na koje ga moemo baciti."
"Baciti? Ako je ovo upola tako dobro kako izgleda, spakirajte sve u vree za smee i prodajte! Svi koji ovdje pokuavaju uzgojiti zemaljske biljke bit e voljni pokuati s tim gnojivom."
"Mislite?" ree Enrique gorljivo i zadovoljno. "Na Es-cobaru nisam nikoga uspio za to zainteresirati."
"Sad ste na Barravaru. Ovdje je vrlo dugo spaljivanje tla i kompostiranje bilo jedini nain teraformiranja, a jo je uvijek i najjeftiniji. Ali nikad nije bilo dovoljno kompos-ta zemaljskog podrijetla da bi se istodobno lomilo novo tlo i staro odravalo plodnim. U Vremenu izolacije zbog konjskog je gnojiva ak i rat izbio."
"Oh, da, toga se sjeam sa satova povijesti", objee-njaki se nasmijeila Kareen. "Sasvim mali rat, ali ipak... ima u tome priline simbolike."
"Tko se borio protiv koga?" pitao je Enrique. "I zato?"
"Pa, pretpostavljam da se zapravo ratovalo zbog novca i tradicionalnih vorskih povlastica", objasnila mu je madame Vorsoisson. "U okruzima u kojima je bila smjetena carska konjica, obiaj je bio da se stajski proizvodi besplatno daju prvom proleteru koji bi se pojavio s takama.
Tko prvi, njegovo gnojivo. Jedan od careva koji se naao u financijskim neprilikama veima od uobiajenih, donio je odluku prema kojoj se gnojivo zadravalo za carska imanja, a viak prodavao. Taj se problem nekako spojio s okrunim sukobom oko nasljedstva i borba je poela." "I, to se naposljetku dogodilo?"
"U tom narataju, prava na gnojivo pripala su okrunim grofovima. U sljedeem, car ih je ponovno prisvojio. A u narataju poslije toga  pa, brojnost carske konjice prilino se smanjila." Pola je prema sudoperu kako bi oprala ruke, pa dodala preko ramena: "Ipak, ovdje u Vorbarr Sultani zadralo se obiajno dijeljenje konjskog gnojiva subotom. Pred carskim talama postroji se paradna konjika eta. Ljudi dou sa svojim zemaljskim vozilima i odnesu vreu, dvije za svoje cvjetne gredice  za dobra stara vremena."
"Madame Vorsoisson, ja sam etiri godine ivio u mas-lobubljim crijevima", ree joj Enrique iskreno dok je brisala ruke.
"Mm", ree ona i smjesta osvoji Kareenino srce injenicom da je tu izjavu prihvatila s minimumom podsmjelji-vosti, svedenim tek na lagano, bespomono irenje oiju.
"Zaista nam je potreban netko tko e nas na makrora-zini, kao domorodac, voditi kroz autohtonu vegetaciju", nastavljao je Enrique. "Mislite li da biste nam vi mogli pomoi?"
"Pa, pretpostavljam da bih vam mogla dati neku vrstu kratkog pregleda, kao i neke ideje o tome kamo da dalje krenete. Ali ono to vama zapravo treba, jest okruni ag-ronomski upravitelj  sigurna sam kako lord Mark za vas moe doprijeti do nekoga iz Okruga Vorkosigan."
"Eto, vidite, ve ste pomogli", povikao je Enrique. "Pojma nisam imao da postoji netko kao stoje okruni ag-ronomski upravitelj."
"Nisam sigurna ni da je to Marku poznato", doda Ka-reen sumnjiavo.
"Kladim se da bi vam Tsipis, upravnik Vorkosigano-vih, mogao pomoi", ree madame Vorsoisson.
"Oh, i vi poznajete Tsipisa? Nije li to predivan ovjek?" ree Kareen.
Madame Vorsoisson smjesta se sloila, kimajui glavom. "Jo ga nisam upoznala osobno, ali preko komkon-zole mi je pruio golemu pomo oko projekta vrta lorda Vorkosigana. Mislila sam ga pitati smijem li otii u Okrug i skupiti kamenje i stijene s Dendariijskih planina, da ih smjestim na dno korita potoka  voda e u vrtu biti oblikovana kao planinski potok, znate, i nekako mi se inilo da bi lord Vorkosigan volio daak domaeg ozraja."
"Miles? Svakako, on oboava te planine. Kad je bio mlai, obiavao je na njih odlaziti jaui."
"Zaista? Nije mi mnogo govorio o tom dijelu svog ivota"
U tom se trenutku na vratima pojavio Mark, teturajui pod teretom goleme kutije pune laboratorijskih potreptina. Uz pokli zadovoljstva, Enrique gaje olakao za kutiju koju je odnio na radni stol, pa smjesta poeo raspakiravati eljno oekivane reagense.
"Ah, madame Vorsoisson," pozdravi je zadihani Mark. "Hvala vam najavorovu trijeu. ini se daje postiglo velik uspjeh. Jeste li se upoznali sa svima?"
"Da, ba maloprije", potvrdi mu Kareen.
"Sviaju joj se nae bube", ree razgaljeni Enrique.
"Jeste li ve kuali bublje maslo?" zapita Mark.
"Nisam jo", odgovori madame Vorsoisson.
"Biste li bili voljni? Hou rei, vidjeli ste bube, jeste li?" Mark se nesigurno osmjehnuo novoj, potencijalnoj muteriji/pokusnom uzorku.
"Oh... pa dobro." Vrtlariin je uzvratni osmijeh bio poneto iskrivljen. "Mali komadi. Zato ne?"
"Kareen, daj joj okusni ispitiva."
Iz hrpe na polici, Kareen izvue jedan litreni kabao bubljeg masla i, uz malu uporabu sile, otvori poklopac. Sterilizirano i hermetiki zatvoreno, ovo je maslo beskrajno dugo moglo stajati na sobnoj temperaturi. Ovo je leglo skupila upravo jutros; bube su oito s oduevljenjem odgovorile na svoje novo krmivo. "Mark, trebat emo jo ovakvih kontejnera, i to veih. Jedna litra bubljeg masla dnevno po jednoj bubljoj kui nakon nekog e vremena predstavljati veliku koliinu." I to, zapravo, vrlo brzo. Pogotovo s obzirom na injenicu kako nikoga u itavoj kui nisu uspjeli nagovoriti da pojede vie od komadika. Oru-nici su poeli izbjegavati ovaj hodnik.
"Oh, cure e proizvoditi i vie od toga, sad kad su site", vedro ih je, preko ramena, obavijestio Enrique koji je stajao uz radnu povrinu.
Kareen je zamiljeno zurila u dvadeset punih kanti koje je jutros uskladitila, a koje su stajale na vrhu male planine kanti skupljenih prologa tjedna. Na svu sreu, u Kui Vorkosigan bilo je mnogo skladinog prostora. Malo je prekopala okolinu u potrazi za licom za jednokratnu uporabu koja je sluila za kuanje uzoraka, pa je ponudila ma-dame Vorsoisson. Madame Vorsoisson nesigurno trepne, prihvati licu, strugne uzorak iz kante, pa hrabro stavi zalogaj u usta. Kareen i Mark promatrali su je kako guta.
"Zanimljivo", ree ona pristojno, trenutak poslije. Mark je potonuo.
Obrve su joj se suutno spojile; promatrala je zalihu kanti. Malo zatim, predloila je: "Kako se odnosi prema smrzavanju? Jeste li ga pokuali provui kroz sladolednu ledenicu, s malo eera i raznim okusima?"
"Zapravo, jo nismo", ree Mark. Nagnuo je glavu, razmatrajui zamisao. "Hm. Enrique, misli li da bi to moglo upaliti?"
"Ne vidim zato ne bi", odgovori znanstvenik. "Koloi-dalni viskozitet ostaje stabilan i kad je izloen temperaturama niima od nule. Samo termalna akceleracija mijenja proteinsku mikrostrukturu, a prema tome i sastav."
"Ako ga kuhate, postane malo gumasto", prevede Mark. "Ali radimo na tome."
"Pokuajte sa smrzavanjem", predloila je madame Vorsoisson. "I, ovaj, moda s nekim imenom koje vie podsjea na slastice."
"Ah, marketing", uzdahne Mark. "To je sljedei korak, zar ne?"
"Madame Vorsoisson kae da e iskuati na bubo-drek na svojim biljkama", tjeila gaje Kareen.
"Oh, sjajno!" Mark se ponovno nasmijeio vrtlarici. "Hej, Kareen, ide preksutra sa mnom u Okrug, da mi po-mogne u potrazi za zgradama koje bi bile pogodne da u njih smjestimo budue postrojenje?"
Enrique na trenutak prekine raspakiravanje kako bi neusredotoeno pogledao u nita i uzdahnuo: "Istraivaki park Borgos."
"Zapravo, ja sam to mislio nazvati Slobodno poduzetnitvo Marka Vorkosigana", ree Mark. "Misli da bismo trebali koristiti puni naziv? Slobodno poduzetnitvo MVK moglo bi me u budunosti pobrkati s Milesom."
"Kareenin maslobubni rane", ubaci se Kareen odluno. "Pa, ini se da e dioniari morati glasati." Mark se namjeteno nasmijeio.
"to znai da e ti automatski pobijediti", ree bezbojno Enrique.
"Nije nuno", ree mu Kareen i aljivo nabusito pogleda Marka. U svakom sluaju, Mark, upravo smo razgovarali o Okrugu. Madame Vorsoisson mora otii tamo kako bi skupila kamenje. A Enriqueu je rekla kako mu moe pomoi da se snae u autohtonoj barravarskoj botanici. Zato ne bismo otili svi zajedno? Madame Vorsoisson kae daje Tsipisa upoznala samo preko komkonzole. Mogli bismo ih osobno upoznati i cijelu stvar pretvoriti u neku vrstu izleta."
A ona tako nee morati ostati sama s Markom, izloena svakovrsnim... iskuenjima, zbrci, pomirbenoj masai vrata i lea, grickanju uiju i... nije o tome eljela ni razmiljati. itav su se proli tjedan ovdje u Kui Vorkosigan ponaali tako profesionalno, bilo je to zaista ugodno. Bili su zaposleni. Dobro je imati mnogo posla. Dobro je putovati u drutvu. Ako ostanu nasamo jedno s drugim... ufff.
Mark joj ispod glasa promrmlja: "Ali onda moramo povesti i Enriquea, i..." Prema izrazu njegova lica dalo se naslutiti kako je nasamo jedno s drugim bilo upravo ono to je njemu bilo na umu.
"Ma daj, pa ba e biti zabavno." Kareen je vrsto zgrabila projekt u svoje ruke. Nekoliko minuta nagovaranja i provjeravanja rasporeda, i ve je uspjela nagovoriti etvorku da pristane na sve, zajedno s ranim polaskom i svime ostalime. U mislima je zabiljeila kako treba doi u Kuu Vorkosigan ranije, da joj ostane dovoljno vremena kako bi se uvjerila da se Enrique okupao, odjenuo i kako je spreman za predstavljanje u javnosti.
Brzi, lagani koraci odjeknuli su u hodniku i Miles se zavitla oko dovratka poput padobranca koji skae kroz otvor atla. "Ah! Madame Vorsoisson," zapuhao se on, "o-runik Jankowski upravo mi je rekao da ste ovdje." Pogledom je pomeo prostoriju, primjeujui oiti napredak.
"Niste im valjda dopustili da vas nahrane bubljom rig onimbubljim... Mark!"
"Zapravo uope nije loe", uvjeravala ga je madame Vorsoisson, zaradivi time Markov pogled pun olakanja koji se smjesta pretvorio u je l'-vidi-to-sam-ti-rekao trzaj brade u smjeru njegova brata. "Moda je potrebno samo malo dodatnog razvoja prije nego to proizvod bude spreman za trite."
Miles zakoluta oima. "Samo mrviak, da." Madame Vorsoisson baci pogled na svoj krono. "Moja ekipa za iskopavanje svaki se as treba vratiti s ruka. Drago mije to smo se upoznali, gospoice Koudelka, doktore Borgos. Znai, vidimo se prekosutra?" Podigla je torbu s kanticama bubljeg gnojiva koju joj je priredila Kareen, nasmijeila se i pozdravila. Miles je izaao za njom. Nekoliko minuta poslije, vratio se nakon to ju je, oito, otpratio do vrata na kraju hodnika. "Za boga miloga, Mark! Ne mogu vjerovati da si joj dao da proba bublju ri-gotinu! Kako si mogao?!"
"Madame Vorsoisson je", ree Mark dostojanstveno, "iznimno razumna ena. Suoena s neporecivim injenicama, ona ne doputa bezumnim osjeajima da nadvladaju zdravu logiku."
Miles proe rukom kroz kosu. "Da, to mije poznato." Enrique ree: "Zapravo, strahovito me se dojmila. inilo se da razumije to elim rei i prije nego to sam progovorio."
"A razumjela je i kad si zavrio s govorenjem", ree Kareen vragolasto. "Sto je jo dojmljivije."
Enrique se pokunjeno zasmijuljio. "Misli da sam govorio previe tehniki?"
"U ovom sluaju oito nisi."
Milesove su se obrve skupile iznad nosa. "to se to dogaa prekosutra?"
Kareen vedro odgovori: "Svi zajedno idemo u Okrug posjetiti Tsipisa i potraiti razne stvari koje nam trebaju. Madame Vorsoisson obeala je na licu mjesta uputiti En-riquea u barravarsku autohtonu botaniku, tako da smjesta moe poeti modificirati planove koji e mu poslije trebati za nove maslobube."
"Ja sam joj prvi htio pokazati Okrug. Ve sam sve isplanirao. Hassadar, Vorkosigan Surleau, Dendariijski kanjon  moram ostaviti besprijekoran prvi dojam."
"Ba teta", ree Mark, nimalo suutno. "Opusti se. Samo emo objedovati u Hassadaru i malo se posmucati uokolo. Miles, to je veliki Okrug, ostat e ti jo mnogo toga s ime se poslije moe praviti vaan."
"ekajte! Znam! Idem i ja s vama. To e ubrzati stvari, da."
"U lakoletu su samo etiri mjesta", istakne Mark. "Ja vozim, Enriqueu treba madame Vorsoisson, a vrag me odnio ako u ostaviti Kareen zato da ima tko tegliti tebe." Nekako mu je uspjelo da se istodobno njeno nasmijei njoj i neprijateljski pogleda brata.
"Tako je, Miles, ti nisi ak ni dioniar", podupre Kareen Marka.
S opsjednutim pogledom u oima, Miles se predao i otiao hodnikom, mrmljajui: "...ne mogu vjerovati da joj je dao jesti bublju rigotinu. Da sam barem doao prije  Jankowski, vrag te odnio, ti i ja emo morati malo"
Mark i Kareen slijedili su ga kroz vrata. Stajali su na hodniku i promatrali njegovo povlaenje. "A to je njega ugrizlo?" pitala je Kareen u udu.
Markova se usta razvukoe u zao osmijeh. "Zaljubio se."
"U vrtlaricu?" poskoie Kareenine obrve.
"Ako sam dobro shvatio, dogaaji su se odvijali iz suprotnog smjera. Upoznao ju je na Komarru, tijekom svog posljednjeg sluaja. A onda ju je zaposlio kao vrtlaricu, da malo smanji udaljenost. Udvara joj se u tajnosti."
"U tajnosti? Zato? Meni se ini daje posve prikladna  ak je i Vorkinja  ili je to postala tek udajom? Ali ne bih rekla daje to Milesu vano. Ili  zar se njezina obitelj protivi, zbog njegova?" Maglovit pokret ruke niz tijelo naznaio je Milesove navodne mutacije. Osjetivi miris alosnog romantinog scenarija, bijesno se namrtila. Kako se usuuju prezirno odnositi prema Milesu zbog
"Ako sam dobro shvatio, tajnost se sastoji u tome da ona o tome nita ne zna."
Kareenin se nos nabrao. "ekaj malo, kako to misli?"
"To bi ti on bolje objasnio. Meni se inilo potpuno besmislenim. ak i za Milesove standarde smislenosti." Mark se zamiljeno namrtio. "Osim ako ga nije spopala seksualna stidljivost monumentalnih razmjera."
"Seksualna stidljivost? Milesa?" prezirno Kareen odbaci tu tezu. "Pa zar nisi upoznao onu kapetanicu Quinn koju je vukao sa sobom?"
"O, da. Zapravo, upoznao sam nekoliko njegovih cura. Ne moe si ni zamisliti kakav je to strahovit grozd krvoednih amazonki. Zaboga, utjerale su mi strah u kosti", zadrhti Mark, prisjeajui se. "Naravno, u to su doba sve one pizdile na mene zato to sam skrivio njegovu smrt, pa pretpostavljam da se njihovo ponaanje moe djelomino i tome pripisati. Ali ba mije palo na pamet... Zna, zapravo se pitam je li on odabrao njih  ili su one odabrale njega? Moda on nije nikakav veliki zavodnik, nego ovjek koji nije u stanju rei 'ne'. To bi objasnilo injenicu kako su sve one bile visoke i agresivne ene, naviknute na to da
dobiju sve to poele. Ali sad  moda i prvi put u ivotu  nastoji on biti taj koji e odabrati. A pojma nema kako. Potpuno je neiskusan." Zamiljajui rjrizor, Mark polako razvue usta od uha do uha. "Oooh. elim to promatrati izbliza."
Kareen ga odalami po ramenu. "Mark, to nije lijepo. Miles zasluuje upoznati pravu enu. Hou rei, nije svaki dan sve mlai, zar ne?"
"Neki od nas dobiju upravo ono to zasluuju. A neki od nas imaju i vie sree." Zarobio joj je ruku i njukao unutranji dio zapea, od ega su joj se najeile dlaice na ruci.
"Miles uvijek kae da je svatko kova svoje sree. Prestani." Ponovno je osvojila svoju ruku. "Ako u znoju lica svoga moram zaraditi dionice koje e mi platiti povratak na Koloniju Beta, bolje bi mi bilo da se primim posla." Povukla se u labos; Mark je poao za njom.
"Je li se lord Vorkosigan jako uzrujao?" zabrinuto je pitao Enrique kad je njih dvoje ponovno izronilo. "Ali ma-dame Vorsoisson je rekla da eli kuati bublje maslo"
"Ne brini se ti zbog toga, Enrique," ree mu Mark veselo i srdano. "Moj brat se ponaa kao kreten zato to ima neto drugo na pameti. Ako budemo imali sree, is-trest e se na svoje orunike."
"Oh", ree Enrique. "Onda dobro. Imam plan kojim emo ga pridobiti."
"A da?" ree Mark skeptino. "Kakav plan?"
"To je iznenaenje", ree znanstvenik, prefrigano se osmjehujui, odnosno onoliko prefrigano koliko je on uope mogao, a to zapravo nije bilo mnogo. "Odnosno, bit e, ako upali. Znat u za nekoliko dana."
Mark slegne ramenima i dobaci Kareen pogled. "Zna li ti to on krije u rukavu?"
Odmahnula je glavom i ponovno se spustila na pod, uz svoj projekt sastavljanja police. "Ali, kad smo ve kod toga, ti bi iz svog rukava mogao izvui sladolednu ledenicu. Najprije pitaj Mamu Kosti. ini se kako ju je Miles obasuo svim moguim i nemoguim dijelovima opreme za pripravu hrane. Mislim da je nastoji podmititi, kako bi se u budunosti oduprla primamljivim pozivima njegovih prijatelja da promijeni radno mjesto." Karin trepne, obuzeta nadahnuem.
Proizvodni razvoj, ba to. Zaboravi kuanske aparate, glavni resurs koji su imali u Kui Vorkosigan bio je ljudski genij. Nezadovoljni ljudski genij; Ma Kosti svaki je dan tjerala iscrpljene poduzetnike da dolaze u njezinu kuhinju na poseban objed, a svako malo slala bi pladnjeve laganih obroka u labos. A premda je prolo tek tjedan dana, Mark je ve postao kuhariina slaba toka, budui da je tako oito cijenio njezinu umjetnost. Bili su na dobrom putu da postanu najbolji prijatelji.
Skoila je na noge i uvalila Marku odvija. "Dri. Zavri ovo."
Dograbila je est kablia bubljeg masla i jurnula prema kuhinji.
Miles se ispentrao iz starog zemaljskog vozila i na trenutak zastao pred polukrunim prilazom koji je bio obrubljen cvijeem, zurei jalno u najsuvremeniju gradsku rezidenciju Renea Vorbrettena. Kua Vorbretten smjestila se na vrhu strmog breuljka koji je gledao prema rijeci, gotovo tono nasuprot dvorcu Vorhartung. Graanski rat u slubi urbanistike obnove: stara kripava utvrda koja se prije nalazila na tom mjestu bila je tako oteena u Uzur-pacijskom ratu, da su prijanji grof i njegov sin, vrativi se u grad s pobjednikom vojskom Arala Vorkosigana, odluili sravniti sa zemljom i poeti gradnju nove od temelja.
I tako su umjesto vlanih, prijeteih i, za obranu beskorisnih zidina, uistinu djelotvornu zatitu kui pruala dodatna zatitna polja. Novo je zdanje bilo svijetlo, otvoreno i prozrano, u potpunosti iskoritavajui prednosti prekrasnih pogleda na panoramu Vorbarr Sultane koja se irila s obje strane rijeke. Nije bilo nikakve sumnje da svi Vorbrettenovi orunici imaju vlastite kupaonice. Miles se bio spreman okladiti kako Rene nema problema s vodovodnim instalacijama.
A ako Sigur Vorbretten dobije parnicu, Rene e sve ovo izgubiti. Miles odmahne glavom i poe prema nadsvoe-nom ulazu pred kojim je ustri orunik Vorbrettenovih ekao da Milesa povede k svom vazalnom gospodaru, a Pyma, zacijelo, u podrum na jednu dobru tra-partiju.
Orunik je dopratio Milesa u prekrasnu dnevnu sobu iji je stakleni zid otkrivao pogled preko Zvjezdanog mosta, sve do dvorca. Jutros je zidno staklo, dodue, bilo gotovo posve zatamnjeno, pa je orunik, kad su uli, morao mahnuti rukom kako bi se ukljuila rasvjeta. Rene je sjedio u velikom naslonjau, leima okrenut vratima. Kad je orunik najavio: "Lord Revizor Vorkosigan, milor-de!" Rene je naglo skoio na noge.
Potom je progutao slinu i otpustio orunika koji se tiho povukao. Na prvi se pogled Rene doimao trijezno, dobro odjeveno i depilirano, ali njegovo je naoito lice bilo mrtvaki blijedo dok je slubeno kimao svom posjetitelju. "Moj lorde Revizore. ime vam mogu biti na usluzi?"
"Opusti se, Rene. Ovo nije slubeni posjet, samo sam te doao pozdraviti."
"Oh", dahne Rene s vidljivim olakanjem, a iznenadni gr njegova lica preao je u obian umor. "Mislio sam da si... mislio sam da te moda alje Gregor, s loim vijestima."
"Ne, ne, ne. Na kraju krajeva, Vijee ionako ne moe glasovati a da te o tome prije ne obavijesti." Miles neodreeno kimne prema rijeci i sjeditu Vijea na suprotnoj obali. Rene se iznenada prisjetio svojih domainskih dunosti, odmraio staklo i privukao dva naslonjaa pred prozor, kako bi on i Miles mogli uivati u pogledu dok razgovaraju. Miles se smjesti nasuprot mladom grofu. Rene se uspio pribrati dovoljno brzo da svom uzvienom posjetitelju privue prilino nizak naslonja, tako da Milesove noge nisu lamatale u zraku.
"Ali mogao si doi kao  no, ne znam kao to si mogao doi", ree Rene potiteno, sjedajui i trljajui vrat. "Nisam te oekivao. Vie nikoga ne oekujem. Na je drutveni ivot ishlapio zadivljujuom brzinom. Oito, nije uputno poznavati grofa i groficu Ghembretten."
"Uf. Znai, i to si nauo."
"Najprije je dolo do uiju mojih orunika. Vic se proirio cijelim gradom, zar ne?"
"Eh, sad, pa, da, tako nekako." Miles se nakaljao. "ao mi je to nisam i prije doao. Bio sam na Komarru kad se otvorio tvoj sluaj, za koji sam uo tek kad sam se vratio, a onda me Gregor poslao u zabit i  ma, fuka izlike. Prokleto mi je ao to ti se ovo dogodilo. Mogu ti sa sigurnou jamiti kako te Naprednjaci ne ele izgubiti."
"Moe li? Mislio sam da sam postao njihova velika sramota."
"Svaki glas je vaan. A promjena grofa doslovno se dogaa jednom u njihovu ivotu"
"Ne nuno", ubaci se Rene suho.
Miles odbaci primjedbu slijeganjem ramena. "Osjeaj sramote je prolazan. Ako Naprednjaci izgube tebe, a dobiju Sigura, izgubili su taj glas za cijeli sljedei narataj. Podrat e te." Miles je oklijevao. "Podravaju te, zar ne?"
"Manje-vie. Uglavnom. Neki." Rene ironino odmahne rukom. "A neki razmiljaju i kako bi glasovanjem protiv Sigura mogli sebi stvoriti stalnog neprijatelja u Vijeu. A svaki je glas, kako ti kae, vaan."
"Kakav je omjer glasova, ima li kakvih naznaka?"
Rene slegne ramenima. "Desetak sigurnih za mene, desetak za Sigura. O mojoj sudbini odluuju neopredijeljeni. Od kojih veina ovaj mjesec nije progovorila ni rijei s Ghembrettenovima. Miles, bojim se da sve to ne izgleda dobro." Iskosa je pogledao svog posjetitelja, licem na kojem su se neobino izmijeali izrazi otroumlja i oklijevanja. Ravnodunim glasom, dodao je: "A zna li ti ve kako e glasovati Okrug Vorkosigan?"
Miles je bio svjestan kako e, kad bude vidio Renea, morati odgovoriti na to pitanje. Toga je, nesumnjivo, bio svjestan i svaki grof ili grofovski zamjenik, to je takoer objanjavalo iznenadno potonue Reneova drutvenog ivota: oni koji nisu izbjegavali njega, izbjegavali su temu. Budui da je ve prolo nekoliko tjedana za vrijeme kojih je o svemu dospio dobro promisliti, Miles je imao spreman odgovor: "Mi smo za tebe. Nisi valjda sumnjao?"
Rene je uspio sloiti potiten osmijeh. "Bio sam gotovo siguran, ali opet, jednom su Cetagandanci usred tvog okruga posadili golemu radioaktivnu rupu."
"To je bilo davno, ovjee. Onda, jesam li popravio prosjek tvojih glasova?"
"Nisi", uzdahne Rene. "Tebe sam ve uraunao." "Ponekad sve ovisi i o jednom jedinom glasu."
"Izluuje me pomisao na to da bi glasovanje moglo biti tako usko", prizna Rene. "Zlo mije od svega. Volio bih da to ve jednom zavri."
"Strpljenja, Rene," posavjetuje ga Miles. "Nemoj odbaciti moguu prednost tako to e izgubiti ivce." Za-
i
miljeno se namrtio. "Meni se ini da tu imamo dva podjednaka zakonska presedana koji se meusobno bore za prvenstvo. Grof ima pravo sam odabrati svog nasljednika, s im se Vijee mora suglasiti i odobriti ga, zahvaljujui emu je u Vijee upao lord Pononik."
Reneov se osmijeh iskrivio. "Ako konjska guzica moe zasjesti u grofovsku sjedalicu, zato ne bi sjeo i itav konj?"
"Zapravo, gotovo sam siguran da je upravo to bio jedan od krunskih argumenata lorda Vortale. Pitam se postoje li zapisnici s tih sjednica jo u arhivu? Ako postoje, jednog ih dana moram prouiti. No, dakle, Pononik je jasan dokaz kako izravna krvna veza, iako uobiajena, nije i neophodna. ak i ako odbacimo Pononikov sluaj, postoje deseci manje nezaboravnih presedana na toj strani vage. Nasljednik po grofovu izboru ima prednost nad krvnim nasljednikom, osim u sluaju kad je grof propustio odrediti nasljednika. Tek tad prvi sljedei muki potomak ulazi u igru. Tvoj djed je za nasljednika bio proglaen jo za ivota... supruga svoje majke, zar ne?" Miles je za nasljednika svog oca bio potvren za vrijeme Namjesni-tva, u trenutku kad je Aral bio na vrhuncu moi i kad je to s lakoom progurao kroz Vijee.
"Jest, ali u svojoj tubi Sigur tvrdi da je to postignuto prijevarom. A nasljedstvo dobiveno prijevarom nije vaee."
"Pretpostavljam da tvoj pradjed nije znao? Ili, ako jest, postoji li nain da se to dokae? Jer, ako je znao da tvoj djed nije njegov sin, potvrda je zakonita i Sigurova tuba pada u vodu."
"Ako je esti grof i znao neto, nismo uspjeli iskopati ni najmanji dokaz u prilog tome. A tjednima smo kopali po obiteljskim arhivima. No ne vjerujem daje znao, jer da jest, sigurno bi ubio djeaka. I njegovu majku."
"Nisam ba siguran. Vrijeme Okupacije bilo je udnovato. Pokuavam se sjetiti kako je zavrio rat kopiladi u podruju Dendariija." Miles otpuhne. "Obiaj je bio da se dijete, ako se sa sigurnou znalo da je cetagandansko kopile, pobaci ili ubije prvom prilikom. Gerilci su povremeno igrali ogavnu igru, ostavljali su mala tijela na mjestima za koja su znali da e njima proi okupacijske snage. To je ce-tagandanske asnike i vojnike izbacivalo iz izama. Ono prvo je bila normalna ljudska reakcija. A to se drugoga tie, ak i oni koji su dotad bili toliko ogrubjeli da im se za sve fukalo, napokon su shvatili da na mjestima na kojima uspiju ostaviti bebu, bolje mogu ostaviti bombu."
Reneova je grimasa izraavala gaenje, a Miles sa zakanjenjem spozna kako je ovaj uasni povijesni primjer mogao Reneu dodati soli na ranu. Pourio se nastaviti: "Nisu se samo Cetagandanci toga uasavali. I nekim je to Barravarcima bilo odbojno, smatrali su to mrljom na naoj asti  na primjer, princ Xav. Znam da se otro sukobio oko toga s mojim djedom. Tvoj pra  esti grof je lako mogao biti Xavov istomiljenik, pa je zbog toga, kao tihi odgovor, potedio tvog djeda."
Reneje nakrivio glavu, potresen. "To mi nikad nije palo na pamet. Koliko znam, on i stari Xav su bili prijatelji. Ali to jo uvijek nita ne dokazuje. Tko zna to je sve pokojnik znao, a nikad o tome nije govorio?"
"Ako ti nema dokaza, nema ih ni Sigur." Rene se malo razvedrio. "To je istina."
Miles se ponovno zapilji u velianstveni pogled koji se irio preko urbanizirane rijene doline. Nekoliko je amia polako klizilo u oba smjera rijenog korita koje se suavalo. U stara je vremena Vorbarr Sultana bila najdalja kopnena toka do koje je rijeka bila plovna, budui da su na ovom mjestu brzaci i vodopadi zaustavljali transport robe. Od kraja Vremena izolacije brana i ustave smjete-
ne uzvodno od Zvjezdanog mosta bile su triput razorene i iznova sagraene.
Tono nasuprot mjestu na kojem su sjedili u Kui Vor-bretten, pukarnice dvorca Vorhartung izdizale su se, sive i zastarjele, ponad proljeem zazelenjelih kronji stabala. Tradicionalno sastajalite Vijea grofova nadvijalo se  u svakom smislu te rijei, pomisli Miles suho  nad svim tim promjenama. Kad nije bilo rata, moglo je potrajati dok ne umre stari grof, a nasljednik ne uvede promjene. U posljednje vrijeme, prosjek otezanja papaka bio je jedan do dva grofa godinje, no smjenu narataja jo je vie usporavalo produenje ivotnog vijeka. Bilo je prilino neuobiajeno u isto vrijeme imati dva slobodna mjesta oko kojih bi se mogli otimati Konzervativci i Naprednjaci. Odnosno, otimati su se mogli za Reneovo mjesto. Sluaj drugog ispranjenog mjesta bio je mnogo tajanstveniji.
Miles postavi Reneu pitanje: "Ima li ikakva pojma na emu poiva zahtjev za prepreku koji je lady Donna Vor-rutver postavila protiv svog roaka Richarsa, koji je trebao naslijediti grofoviju Vorrutverovih? Jesi li uo neto o tome?"
Rene odmahne glavom. "Nisam ba, ali tko meni u posljednje vrijeme ita govori? S izuzetkom prisutnih." U pogledu koji je uputio Milesu pritajila se zahvalnost. "Tek ti nevolja pokae tko su ti pravi prijatelji."
Milesu je bilo neugodno kad se sjetio koliko mu je vremena trebalo da napokon doe ovamo. "Ne pridaj mi vie vrlina nego to ih zaista imam, Rene. Ja bih zaista smio biti posljednja osoba na Barravaru koja bi mogla tvrditi kako te malo galaktike krvi u venama ini neprikladnim za grofa."
"Oh. Da, tako je, ti si polu-Betanac. Ali u tvom se sluaju barem radi o pravoj polovici."
"Tehniki govorei, imam pet osmina betanske krvi. Nisam ni pola Barravarca." Miles shvati kako se upravo irom rastvorio kao meta nekoj usputnoj primjedbi na raun svoje visine, ali Rene nije ni naciljao. Bverlv Vorru-tyer nikad ne bi propustio ovakav lagvort, a Ivan bi se barem usudio naceriti. "Najee izbjegavam privlaiti ljudima pozornost prema matematici."
"Zapravo, pada mi na pamet neto u vezi s lady Don-nom", ree Rene. "Moglo bi se dogoditi da taj njezin zahtjev na kraju ima posljedica po vas Vorkosigane."
"Oh?"
Rene je, izvuen iz sumornog razmiljanja o vlastitoj dilemi, malo ivnuo. "Dala je zahtjev za prepreku i smjesta otputovala na Koloniju Beta. to ti to govori?"
"Bio sam na Koloniji Beta. Postoji toliko raznih mogunosti da ih jedva mogu poeti razvrstavati. Prva i najjednostavnija misao jest daje otila pronai neki skriveni dokaz o precima, genima ili zloinima roaka Richarsa."
"Jesi li ikad upoznao lady Donnu? Jednostavna nije rije kojom bi se ona mogla opisati."
"Mm, to je tono. Moda je najbolje da pitam Ivana za miljenje. Ako se ne varam, on je neko vrijeme spavao s njom."
"Mislim da ja u to doba nisam bio u gradu. U tom sam razdoblju bio aktivan u vojnoj slubi." Slabaan odjek aljenja zbog prekinute vojne karijere uuljao se u Reneov glas, ili je to Miles samo projicirao vlastite osjeaje. "Ali ne udim se. Na glasuje kao strasna skupljaica mukaraca."
Miles sa zanimanjem iskosi obrvu prema svom domainu. "A tebe nikad nije skupila?"
Rene se objeenjaki nasmijao. "Nekako mi je pro-maknula ta ast." Uzvratio mu je ironian pogled. "A je li skupila tebe?"
"Mene? Kraj ivog, zdravog i raspoloivog Ivana? Iskreno sumnjam daje ona ikad spustila nos dovoljno da bi mene primijetila."
Rene rastvori dlan kao da odbija ovaj mali bljesak Mi-lesova samopodcjenjivanja, a Miles se ugrize za jezik. Sad je bio carski revizor; javno cendranje o svojoj tjelesnoj zle-hudoj sudbi nije ostavljalo dobar dojam. Preivio je. Nema ovjeka koji mu je sad dorastao. Ali, moe li ak i Revizor-stvo dostajati da bi prosjena barrayarska ena zanemarila ostatak paketa? Pa, ini se daje onda srea to se nisi zaljubio u prosjenu enu, je li, mome?
Rene je nastavljao: "Ja sam zapravo mislio na tvog klona, lorda Marka i na to kako tvoja obitelj nastoji da on bude priznat kao tvoj brat."
"On jest moj brat, Rene. Moj zakoniti nasljednik i sve to uz to ide."
"Da, da, tako je to tvoja obitelj i iznijela. Ali to ako se lady Donna povela za tom kontroverzom i nainom na koji ste vi to rijeili? Kladim se da je otila na Koloniju Beta klonirati jadnog starog Pierrea i da e sa sobom dovesti klona koji bi trebao uskoiti na Richarsovo mjesto. Mislim, moe se oekivati da netko, prije ili poslije, i to pokua."
"To je... svakako mogue. Iako nisam siguran kako bi to sjelo fosilima. Pretprole godine im je Mark zamalo zapeo u grlu." Miles se zamislio, mrtei se. Moe li to nakoditi Markovu poloaju? "uo sam daje u posljednjih pet godina Okrug praktiki vodila ona, a ne Pierre. Uspije li se nametnuti kao zakonita klonova skrbnica, mogla bi ga voditi i sljedea dva desetljea. Nije uobiajeno dodjeljivati skrbnitvo enskoj rodbini, ali i tu ima povijesnih presedana."
"Ukljuujui tu i groficu koja je zakonom proglaena mukarcem kako bi mogla naslijediti titulu", pridometne
Rene. "Poslije ega je slijedila ona bizarna parnica vezana za njezin brak."
"O, da, sjeam se, itao sam o tome. Ali u to je vrijeme bjesnio graanski rat, to je uklonilo prepreke koje su pred njom stajale. Nita nije bolje od saveznitva s pobjednikim bataljunima. Ali danas nema graanskog rata, osim onoga izmeu Donne i Richarsa, a o toj svai nikad nisam saznao nita iz prve ruke. Pitam se... ako si u pravu  hoe li klona podii u materninom replikatoru, ili e dati da joj usade embrio koji e roditi prirodnim putem?"
"Tjelesna trudnoa nastrano se blii incestu", ree Rene s grimasom gaenja. "ovjek se ponekad zbilja zapita o tim Vorrutverima. Nadam se da e se odluiti za repli-kator."
"Nda, ali ona nikad nije imala vlastite djece. Koliko je njoj... etrdeset godina, ili tu negdje... i bude li klon rastao u njezinoj utrobi, barem e biti sigurna daje ono  ispriavam se, daje on  pod njezinom potpunom osobnom zatitom. Na taj nain bit e joj ga mnogo tee oteti ili tvrditi kako netko drugi mora biti odreen kao skrbnik. Na primjer, Richars. No, to bi zaista zaotrilo stvari."
"Sto misli, koliko bi to dijete poivjelo s Richarsom kao skrbnikom?"
"Ako mene pita, ne bi doivio da postane punoljetan." Miles se namrtio pri pomisli na tu mogunost. "Iako sam siguran da bi umro na nain koji ne bi pobudio nikakve sumnje."
"Pa, to kani lady Donna trebali bismo saznati vrlo brzo", ree Rene. "Bude li odgaala, sluaj e joj se uruiti zbog ogluhe. Ima tri mjeseca za iznoenje dokaza, a to je razdoblje ve gotovo isteklo. ini se kao irokogrudan rok. Ali pretpostavljam da potjee jo iz onih dana kad je
svakome trebalo pruiti priliku da stigne pred Vijee putujui na konju."
"Da, nije dobro da Okrug tako dugo nema potvrenog grofa." Jedan se kut Milesovih usana izvije uvis. "Na kraju krajeva, ne elimo valjda da proleteri otkriju kako sasvim dobro mogu ivjeti i bez nas."
Rene je trzajem obrva pokazao kako se slae s time. "Zbilja, Miles, na povrinu izlaze tvoji betanski geni."
"Ne, samo moj betanski odgoj."
"Biologija nije sudbina?"
"Ne, vie nije."
Slatka glazba enskih glasova odjeknula je uz zavojito stubite sve do dnevne sobe. Za tihim mrmoljenjem alta koji se Milesu uinio poznatim uslijedila je srebrnkasta zvonjava smijeha.
Rene se uspravio i okrenuo; usne su mu se razdvojile u lagan osmijeh. "Vratile su se. A ona se smije. Ve tjednima nisam uo Tatyu kako se smije. Blaena Martva."
Je li ono bio glas Martve Koudelke? Topot zauujue brojnih enskih stopala uznemirio je stubite, a potom se pred Milesovim zahvalnim pogledom ukazae tri ene. Da. Dvije plavokose sestre Koudelka, Martva i Olivia, naglaene tamnom ljepotom neto nie, tree ene. Mlada grofica Tatya Vorbretten imala je sjajne svijetlosmee oi, iroko razmaknute na srcoliku licu privlane brade. I jamice. itava je ta prekrasna kompozicija bila uokvirena kovricama poput ebanovine crne kose, koje su sad poskakivale zajedno s groficom.
"Hura, Rene!" ree Martva, vlasnica alta. "Vie ne sjedi sam i potiten u mraku. Hej, Miles! Jesi li napokon doao malo razvedriti Renea? Ba lijepo od tebe."
"Vie-manje", ree Miles. "Nisam znao da se svi vi tako dobro poznajete."
Martva zabaci glavu. "Olivia i Tatya ile su zajedno u kolu. Ja sam se prikrpala, da ih natjeram na pokret. Moe li vjerovati da su po ovako divnom danu htjele ostati u kui?"
Olivia se stidljivo nasmijeila, pa se ona i grofica Tatva nakratko stisnue jedna uz drugu u znak potpore. Ah, da. U onim davnim danima kad su ile u privatnu kolu, Tatva Vorkeres jo nije bila grofica, ali je svakako ve tad bila ljepotica, a i bogata nasljednica.
"Gdje ste bile vas tri?" upita Rene, smijeei se svojoj eni.
"Otile smo samo do Karavansaraja, u oping. Onda smo bile na aju i kolaima u cafeu na Velikom trgu i jo smo stigle vidjeti smjenu strae pred Ministarstvom." Grofica se okrenula prema Milesu. "Moj roak Stannis je sad asnik-dirigent limene glazbe Gradske strae. Mahale smo mu, ali, jasno, nije nam mogao odmahnuti. Bio je na dunosti."
"Bilo mi je tako ao to te nismo uspjele nagovoriti da izae s nama," ree Olivia Reneu, "ali sad mi je drago. Da si bio s nama, ne bi vidio Milesa."
"Nema veze, drage moje dame," ree Martva odluno. "Umjesto toga, predlaem da natjeramo Renea da nas sutra sve prati na koncert u koncertnu dvoranu Vorbar Sultane. Sluajno znam gdje mogu nabaviti etiri karte."
To je podrano i izglasano bez obraanja pozornosti na grofa, ali Miles nije mogao zamisliti da bi se Rene mogao djelotvorno oduprijeti prijedlogu da otprati tri prekrasne ene koje su htjele sluati glazbu koju je on oboavao. I zaista, dobacivi Milesu poneto postien pogled, dopustio im je da ga nagovore. Miles se pitao kako je Martya uspjela u tako kratkom vremenu izmusti karte koje su inae bile rasprodane godinu ili dvije unaprijed. Je li sluajno
potegnula veze koje je njezina sestra Delia imala u CarSi-gu? Sve je ovo mirisalo na Brigadu Kaudelka u akciji.
Grofica se nasmijeila i podigla omotnicu s kaligrafski ispisanim tekstom. "Pogledaj, Rene! Ovo mije dao orunik Kelso kad smo se vratile. Dolo je od grofice Vorgarin."
"Meni izgleda kao pozivnica", ree Martva glasom u kojem se ulo neizmjerno zadovoljstvo. "Vidi, stvari nisu tako loe kako si se bojao."
"Otvori je", potakne Olivia Tatyu.
Tatva je poslua; oi joj preletjee rukopis. Lice joj se snudilo. "Oh", ree ona bezbojno. Fini se papir napola zguvao u njezinoj vrsto stisnutoj aci.
"to je bilo?" upita Olivia uznemireno.
Martva uzme papir i preleti ga pogledom. "Prefrigana maketina! Ovo nije poziv, nego opoziv! Na prijem prigodom odreivanja imena njezine kerkice. '... bojimo se da se neete osjeati ugodno', kako da ne! Kukavica! Maketina!"
Grofica Tatva uurbano je treptala. "Nije vano", ree ona priguenim glasom. "Ionako nisam namjeravala ii."
"Ali rekla si da e obui onu" poeo je Rene, pa naglo zatvorio usta. Mii eljusti mu se trznuo.
"Sve te ene  i njihove majke  kojima u proteklih deset godina nije uspjelo uloviti Renea ponaaju se tako... tako..." jedva izgovori Martva Milesu, "tako maje."
"To je uvreda makama", ree Olivia. "Naa Zap ima bolju narav."
Rene iskosa dobaci pogled Milesu. "Nisam mogao ne primijetiti..." ree on iznimno bezbojnim glasom, "da jo nismo dobili ni pozivnicu od Gregora i doktorice Toscane."
Miles podigne ruku kako bi ga umirio. "Mjesne pozivnice jo nisu poslane. To pouzdano znam." Ali, zakljui Miles, ovo nije bio pravi trenutak za spominjanje male po-
litike rasprave o toj temi kojoj je bio prisutan prije nekoliko tjedana u carskoj rezidenciji, a koja nije zavrila nikakvim zakljukom.
Zurio je u ivu sliku; Martva se pjenila, Olivia djelovala potreseno, grofica se sledila, a Rene se zarumenio i ukoio. Devedeset est stolaca. "Preksutra naveer prireujem malu privatnu veeru, kao dobrodolicu Kareen Kou-delki i mom bratu Marku koji su se vratili kui s Kolonije Beta. Olivia je pozvana, i sve Koudelke, lady Alys Vorpat-ril i Simon Illyan, moj brati Ivan i jo nekoliko dragih prijatelja. Bila bi mi ast ako nam se oboje pridruite."
Rene je smogao snage bolno se nasmijeiti ovoj oitoj milostinji. "Hvala ti, Miles. Ali mislim da ne"
"Oh, Tatya, obavezno mora doi", .ubacila se Olivia, stiui nadlakticu svoje stare prijateljice. "Miles e napokon podii veo tajne sa svoje ljubavi i upoznati nas s damom. Zasad ju je samo Kareen vidjela. Svi umiremo od znatielje."
Rene podigne obrve. "Miles, ti? Bio sam siguran da si i ti zakleti neenja, kao i tvoj brati Ivan. Oenjen karijerom."
Miles uputi Oliviji bijesnu grimasu, trznuvi se na posljednje Reneove rijei. "Moja karijera je dobila rastavu na temelju lijenike evidencije. Olivia, otkud tebi pomisao da je madame Vorsoisson  vidi, Rene, ona je moja pejzana arhitektica, ali je i neakinja lorda Revizora Vor-thysa, upoznao sam je na Komarru, tek je odnedavna udovica i nikako nije  nije spremna biti bilo ija ljubav. Lord Revizor Vorthys i Profesorica e takoer biti s nama, razumijete, obiteljska prigoda, nita neprikladno za nju."
"Za koga?" pitala je Martya.
"Za Ekaterinu", pobjee mu rije iz usta prije nego to ju je uspio sprijeiti. Svih pet prekrasnih slogova.
Ne pokazujui nimalo kajanja, Olivia se smijuljila od uha do uha. Rene i njegova ena izmijenie pogled  Ta-tyine su jamice bljesnule, a Rene je zamiljeno napuio usta.
"Kareen je rekla da joj je rekao lord Mark da si mu ti rekao", neduno je primijetila Olivia. "Onda, tko je lagao?"
"Nitko, dovraga, ali  ali" Progutao je slinu i priredio se da po stoti put odrecitira pripremljeno objanjenje. "Madame Vorsoisson je... je..." Zato mu je to svaki put sve tee objasniti, umjesto da mu bude sve lake? "Ona je u slubenoj koroti za svojim muem. Imam sve namjere izjaviti joj svoje osjeaje kad za to doe vrijeme. A vrijeme jo nije dolo. to znai da moram ekati." kripio je zubima. Rene je naslonio bradu na dlanove i prstom pokrio usta, dok su mu oi blistale. "A mrzim ekanje", ispali Miles.
"Oh", ree Rene. "Vidim."
"A je li i ona zaljubljena u tebe?" pitala je Tatya, do-bacivi potajice svom muu mili pogled.
O, Boe, Vorbretteni se ponaaju jednako zatelebano kao i Gregor i Laisa, i to poslije tri godine braka. Ovaj brani entuzijazam bio je prokleto zarazna bolest. "Ne znam", prizna Miles neto slabijim glasom.
"Rekao je Marku da joj se udvara skrovito", pojasnila je Martya Vorbrettenima. "to znai da to skriva od nje. Taj dio jo uvijek pokuavamo prokljuviti."
"Pa zar je cijeli grad upoznat s mojim privatnim razgovorima?" frkne Miles. "Zadavit u Marka."
Martya trepne prema njemu, glumei nedunost. "Kareen je to ula od Marka. Ja sam ula od Ivana. Mami je rekao Gregor. A tati Pym. Miles, ako eli da to ostane tajna, zato ide okolo i svima pria o tome?"
Miles je duboko udahnuo.
Grofica Vorbretten smjerno ree: "Zahvaljujem vam, lorde Vorkosigan. Moj mu i ja emo sa zadovoljstvom doi k vama na veeru." Uputila mu je blistave jamice.
Miles otpuhne. "Uvijek ste dobrodoli."
"Hoe li se dotad i Potkralj i Potkraljica vratiti sa Ser-gyara?" pitao je Rene. Glas mu je bio natopljen politikom znatieljom.    ^
"Nee. Zapravo. Iako bi ubrzo trebali doi. To je moja veera. Moja posljednja prilika da Kuu Vorkosigan imam samo za sebe prije nego to je napuni putujui cirkus." Nije da se nije veselio povratku svojih roditelja, ali uloga glave Kue bila je proteklih mjeseci prilino... ugodna. Osim toga, upoznavanje Ekaterine s grofom i groficom Vorkosigan, njezinom mo'guom buduom tazbinom bilo je neto to je kanio vrlo paljivo koreografirati.
No, dosad je valjda ispunio svoju drutvenu obvezu. Miles ustane pomalo dostojanstveno, oprosti se sa svima i pristojno ponudi Martvi i Oliviji da e ih odvesti kui ako ele. Olivia je odluila jo ostati sa svojom starom prijateljicom, ali Martva je prihvatila poziv.
Dok je orunik Pym otvarao kupolu zemaljskog vozila kako bi njih dvoje moglo ui u stranji odjeljak, Miles ga je sumnjivo gledao. Pvmovu neuobiajenu sposobnost za skupljanje traeva, a koju je smatrao iznimno vanom za svoj novi poloaj, Miles je uvijek pripisivao injenici da je Pyma u mladim danima uvjebao CarSig. Nije ba bio svjestan mogunosti da do informacija orunik dolazi razmjenom. Pym, razabirui pogled, ali ne i njegov uzrok, namjesti neto prazniji izraz lica nego obino, ali inilo se da, osim toga, ne pokazuje kako ga se dojmilo nezadovoljstvo njegova vazalnog gospodara.
Sjedei u stranjem odjeljku s Martvom, dok su kretali od Kue Vorbretten prema Zvjezdanom mostu, Miles je ozbiljno razmiljao o tome da je ukori zato to ga je pred Vorbrettenima prila na laganoj vatri zbog Ekaterine. Ipak je on sad bio carski revizor, za ime boje  ili barem Gregorovo. Ali na taj nain iz nje ne bi uspio izvui daljnje obavijesti. Potisnuo je svoju ljutnju.
"to se tebi ini, kako se dre Vorbrettenovi?" zapitao ju je.
Slegnula je ramenima. "Pred drugima se dre dobro, ali mislim da su prilino potreseni. Rene je uvjeren kako e izgubiti parnicu, i Okrug, i sve ostalo."
"To sam primijetio. A moglo bi mu se to i dogoditi, ako se ne pone poduzimati neto da to dobije." Miles se na-mrtio.
"Mrzio je Cetagandance jo otkako su mu ubili tatu u ratu za Hegensku Os. Tatya kae da je prestravljen od same pomisli da u njemu ima Cetagandanaca." Trenutak poslije, dodala je: "A mislim da je i nju malo prestravilo. Mislim... sad znamo zato je ta grana Vorbrettenovih poslije Okupacije razvila izvanredan dar za glazbu."
"Da, i ja sam to povezao. Ali ini se da ga ona podupire." Pomisao da bi Reneu, osim karijere, mogao propasti i brak bila je iznimno neugodna.
"I njoj je teko. Svia joj se biti groficom. Olivia kae da su u koli cure ponekad od zavisti bile grozne prema Tatyi. To to ju je izabrao Rene dalo joj je prilian poticaj, iako je svima bilo jasno da e se to dogoditi  ena ima tako velianstven sopran. Ali ona ga zaista oboava."
"Znai, misli da e njihov brak preivjeti ovu buru?" pitao je on, glasom punim nade.
"Mm..."
"Mm...?"
"Sve je to krenulo kad su htjeli zapoeti bebu. I nisu s tim nastavili. Tatya... nita ne govori o tom dijelu problema. Govorit e o svemu, samo ne o tome."
"Oh." Miles je pokuao razabrati to bi to moglo znaiti. Nije zvualo osobito ohrabrujue.
"Olivia je gotovo jedina od Tatvinih starih prijateljica koja je posjeuje nakon stoje sve ovo izalo u javnost. ak su se i Reneove sestre nekako zakopale pod zemlju, iako, pretpostavljam, iz suprotnih razloga. Kao da joj nitko ne eli pogledati u oi."
"Kvragu, ako odemo dovoljno daleko u prolost," pjenio se Miles nemono, "svi mi potjeemo od nekoga s drugog planeta. to znai jedna osmina? Zar zato trebamo iskljuiti svoje najbolje ljude? Pa valjda bi i sposobnosti trebale neto znaiti."
Martvin se osmijeh iskrivio. "Miles, ako trai suut, na pogrenoj si adresi. Da je moj tata grof, jednako tako ne bi bilo vano jesam li sposobna ili nisam, jer nikad ne bih mogla naslijediti titulu. Da sam i najpametnija na svijetu, to opet ne bi nita znailo. Ako tek sad spoznaje da je na svijet nepravedan, moram ti rei da zaista kasni u fazi."
Miles napravi grimasu. "Martya, meni to zaista nije novost." Vozilo se zaustavilo pred gradskom kuom komodo-ra Koudelke. "Ali prije nije bio moj posao da se bavim pravdom." A mo nije ni izdaleka toliko svemona koliko se ini promatraima. Dodao je: "Ali ovo to si spomenula vjerojatno je jedini predmet u kojem ti ne mogu pomoi. Imam vrlo snane osobne razloge zbog kojih ne elim da se u bar-rayarske zakone ponovno uvede nasljeivanje po enskoj lozi. O tome ovisi, na primjer, hou li ostati iv. Vrlo mi se svia moj posao. Ne elim Gregorov."
Podigao je kupolu, pa je ona izala, upuujui mu svojevrstan selam za vonju do kue i njegovo posljednje priznanje. "Vidimo se na veeri."
"Pozdravi mi komodora i Drou", vikne on za njom.
Preko ramena mu je dobacila blistav osmijeh u stilu brigade Koudelka, pa odskakutala.
SEDMO POGLAVLJE
Mark je njeno nagnuo lakolet kako bi putnice na stranjem sjedalu, Kareen i madame Vorsoisson, bolje vidjele Hassadar, glavni grad Okruga Vorkosigan, gdje blista na obzorju. Vremenske su im prilike bile naklonjene; prekrasan sunani dan je odisao obeanjem skoranjeg ljeta. Milesov je lakolet bio uivancija: elegantan, brz i pokretan, rezao je topao i mekan zrak, a to je bilo najbolje, imao je kontrolne ploe poredane tako ergonomski da su savreno odgovarale ovjeku Markove visine. Pa to onda ako je sjedalo pomalo usko? Ne moe sve imati. Na primjer, Miles vie uope ne moe upravljati lakoletom. Ta pomisao izazove grimasu na Markovu licu i on je smjesta potisne.
"Ta zemlja je prekrasna", ree madame Vorsoisson i pritisne lice uz kupolu kako bi upila vidik.
"Milesu bi polaskalo da vas uje kako to kaete", paljivo ohrabri Mark njezin slijed misli. "Prilino je vezan uz ovo mjesto."
Ovog jutra svakako su ga promatrali u doslovno najboljem svjetlu. Nanizani etverokuti proljetnog zelenila imanja i uma  koje su, ba kao i polja, bile posljedica mukotrpnog ljudskog-^kultiviranja  valovito su se irili
krajolikom. Zelenilo su prekidali, dajui mu izvjesnu ravnoteu, mjestimini raspori barravarske autohtone crve-nosmee boje  uglavnom u usjecima, u koritima potoka i uzdu neobradivih padina.
Enrique, koji je takoer prilijepio nos uz kupolu, ree: "To uope nije ono to sam oekivao da u zatei na Bar-ravaru."
"A to ste oekivali?" zapita madame Vorsoisson znatieljno.
"Kilometre ravnog sivog betona, pretpostavljam. Vojarne i mukarce u uniformama kako se kreu uokolo strojevim korakom,"
"Bilo bi to krajnje neekonomino, pokriti povrinu cijelog planeta betonom. Ali uniforme imamo, to da", prizna Mark.
"No budui da postoji nekoliko stotina razliitih uniformi, dojam je sve prije nego uniforman. A neke od njihovih boja pomalo su... neoekivane."
"Da, ba mi je ao onih grofova koji su posljednji doli na red za biranje boja svojih Kua", sloi se Mark. "Pretpostavljam da su Vorkosiganovi stajali negdje u sredini reda. Mislim, smee i srebrno, to nije loe, ali ne mogu si pomoi  ini mi se da su oni momci s plavim i zlatnim, ili crnim i srebrnim, dobili veliku krojaku prednost." Mogao je zamisliti sebe u crnom i srebrnom, s Kareen, visokom i plavokosom, objeenom o njegovu ruku.
"Moglo je biti i gore", ubaci se Kareen vedro. "Sto misli, Mark, kako bi ti izgledao u utozeleno-grimiznoj kadetskoj uniformi Kue, kao jadni Vorharopoulos?"
"Kao semafor u izmama", sloi Mark ironinu facu. "A polako mi se poinje initi i da nam je strojevi korak manjkav. Vie mi se ini da gledam zbunjeno stado koje mili uokolo... Bilo je to... gotovo razoaravajue, u poet-
ku. Mislim, bez obzira na neprijateljsku propagandu, ne eli se valjda Barravar tako predstaviti svemiru? Iako sam se sad ve naviknuo, poelo mi se ak i sviati."
Ponovno je nagnuo lakolet. "A gdje je zloglasno radioaktivno podruje?" pitala je madame Vorsoisson, pretraujui pogledom izmijenjeni krajolik.
Cetagandansko razaranje negdanjeg glavnog grada, Vorkosigan Vashnoija, prije tri je narataja iupalo samo srce Okruga Vorkosigan. "Jugoistono od Hassadara. Niz vjetar i niz struju", odgovori Mark. "Danas neemo proi pokraj njega. Ali moe vam ga jednom Miles pokazati." Uspio je potisnuti kratak, nestrpljiv osmijeh. Betanski dolari koji e izgladiti unitenu zemlju nisu bili na popisu stvari koje joj je Miles kanio pokazati.
"Ne izgleda cijeli Barravar ovako", ree madame Vorsoisson Enriqueu. "Dio Junog kontinenta na kojemu sam ja odrasla ravan je kao palainka, iako se na obzoru moe vidjeti najvii planetarni planinski lanac  Crne karpe.
"Je li vam ta ravnina bila dosadna?" pitao je Enrique.
"Ne, zato stoje obzor bio beskrajan. Izali biste iz kue kao da izlazite ravno u nebo. Oblaci, svjetlo, oluje  imali smo najljepe izlaske i zalaske sunca."
Preli su nevidljivu granicu hassadarskog sustava kontrole leta, pa Mark poalje njihov poloaj gradskim raunalima. Nakon jo nekoliko minuta i nekoliko kratkih, kodiranih prijenosa, njeno ih je spustio na vrlo privatno, za sve druge strogo zabranjeno sletite koje se nalazilo na krovu grofove rezidencije. Rezidencija je bila veliko, suvremeno zdanje obloeno uglaanim kamenjem s dendariij-skih planina. Povezana s okrunim i opinskim uredima, zauzimala je vei dio jedne strane sredinjeg gradskog trga.
i
Tsipis ih je doekao stojei uz rub sletnog prstena, uredan, siv i suzdran kao i uvijek. Rukovao se s madame Vorsoisson kao da su stari prijatelji, pa pozdravio gosta s drugog svijeta, Enriquea, ljubazno i oputeno kao prirodni diplomat. Kareen ga je prisno zagrlila, kao i on nju.
Promijenili su prijevozno sredstvo i uli u zrano vozilo koje ih je ekalo. Tsipis ih je zatitniki poveo u brzi obilazak tri mogua mjesta za njihovo novo sjedite, ma kako ga na kraju nazvali, to je ukljuivalo razgledanje jednog slabo opremljenog gradskog skladita i dva oblinja imanja. Oba su imanja bila nenastanjena zato to su njihovi prijanji stanari slijedili grofa koji je preuzeo novi poloaj na Sergvaru, a nitko drugi nije elio prihvatiti izazov cijeenja dobiti s tih svakako beznaajnih zemljita  jedno je bilo movarno, a drugo suhi kamenjar. Mark je paljivo provjerio mapu radioaktivnosti. Sve navedeno ve je ionako bilo vlasnitvo Vorkosiganovih, pa ni s kim nije trebalo pregovarati o koritenju.
"Ako pitate svog brata, moda e vam ak i oprostiti najamninu", istaknuo je oduevljeni tedljivac Tsipis prednosti dviju seoskih lokacija. "On to moe uiniti: kad je va otac odlazio na Sergvar, prenio je na njega sve zakonske ovlasti u Okrugu. Obitelj s tih imanja sad ionako ne dobiva nikakve prihode. Tako bi vam ostalo vie kapitala za druge poetne trokove."
Tsipis je bio precizno upoznat s proraunom koji je Marku stajao na raspolaganju; ranije toga tjedna preli su sve planove putem komkonzole. Mark se lagano trznuo na pomisao da od Milesa trai uslugu, ali... zar nije i on Vorkosigan? Zurio je uokolo po ruevnom imanju, nastojei u sebi izazvati osjeaj da na njega polae pravo.
Kareen i on sjeli su i preli sve mogunosti. Enriqueu su dopustili da tumara okoliem u drutvu madame Vorsoisson i upozna se s mnogobrojnim autohtonim bar-
ravarskim biljkama. Ope stanje zgrade, vodovodne i naponske instalacije odnijele su prevagu nad uvjetima na zemljitima, pa su se konano dogovorili da e uzeti novije  uvjetno reeno  i prostranije sporedne zgrade. Nakon jo jednog, ovaj put promiljenijeg, obilaska lokacije, Tsipis ih je uurbano potjerao natrag u Hassadar.
Tamo su objedovali na najekskluzivnijem mjestu  u slubenoj blagovaonici grofovske rezidencije, koja je gledala na Trg. Izvanredna ponuda koju je posluga iznijela pred njih dala je naslutiti kako je Miles poslao nekoliko hitnih potajnih uputa kako se treba pobrinuti i ime nahraniti njegovu... vrtlaricu. Mark je potvrdu te teze dobio kad je, poslije deserta, Kareen povela Enriquea i udovicu u obilazak vrta i vodoskoka u unutranjem dvoritu rezidencije, a on ostao s Tsipisom uivati u izvanrednom, buteljiranom arhivskom vinu s imanja Vorkosiganovih, a koje se obino uvalo za posjete cara Gregora.
"Onda, lorde Mark," ree Tsipis, nakon stoje s potovanjem otpio gutljaj, "kako se vama ini ova madame Vor-soisson vaega brata?"
"Ja bih rekao... da jo nije njegova."
"Mmm, da, toliko sam shvatio. Odnosno, bolje bi bilo rei, toliko mije objanjeno."
"Sto vam je sve ispriao o njoj?"
"Ne radi se toliko o tome stoje rekao, nego kako. I kako se esto ponavljao."
"Pa, da, i to je tono. Da to radi bilo tko drugi, a ne Miles, bilo bi histerino smijeno. Zapravo, i ovako je histerino smijeno. Ali, od toga takoer i... hm."
Tsipis je trepnuo i nasmijeio se sa savrenim razumijevanjem. "Zastaje dah... mislim... barem bih ja tako rekao." A Tsipisov je izbor rijei uvijek bio besprijekoran kao i njegova frizura. Kroz visoke prozore blagovaonice
gledao je prema Trgu. "Dok je bio mlai, esto sam ga viao kad sam bio u drutvu vaih roditelja. Neprekidno je nadmaivao svoje tjelesne sposobnosti. Ali nikad nije mnogo plakao kad bi slomio neku kost. Bilo je gotovo zastraujue gledati dijete te dobi koje ima takav nadzor nad sobom. Ali jednom, bilo je to na Hassadarskom okrunom sajmu, imao sam prilike vidjeti kako ga je odbacila grupa djece kojoj se pokuao pribliiti." "Je li tad plakao?" pitao je Mark. "Nije. Iako, kad se okrenuo, lice mu je imalo vrlo neobian izraz. Bothari je to promatrao sa mnom  a ni narednik tu nije mogao nita, jer Miles nije bio u fizikoj opasnosti. No, sljedeeg je dana na jahanju Miles doivio jednu od svojih najgorih nezgoda. Skakao je, to mu je bilo zabranjeno, na zelenku, za kojeg mu je reeno da ga ne smije jahati... Grof Piotr je bio toliko bijesan  i toliko uplaen  mislio sam da e ga na mjestu udariti kap. Ali poslije sam se zapitao koliko je sluajna bila ta nezgoda." Tsipis je oklijevao. "Uvijek sam vjerovao da e Miles za suprugu odabrati galaktiku enu, kao i njegov otac, a ne Barravarku. Nisam ba siguran to Miles misli postii s ovom mladom damom. Nije se valjda opet naumio smrskati?"
"Tvrdi daje razradio Strategiju." Tsipisove su se tanke usne izvile i on promrmlja: "Pa zar ne tvrdi uvijek da..."
Mark bespomono slegne ramenima. "Da vam pravo kaem, ja sam je samo povrno upoznao. Vi ste radili s njom  to se vama ini?"
Tsipis je otroumno nakrivio glavu. "Brzo ui i do krajnjih je granica potena."
To je jedva zvualo kao pohvala, osim ako sluajno niste znali kako su te dvije osobine za Tsipisa bile najbolje to se o ovjeku moe rei. ,
"A uivo je i prilino zgodna", doda on, kao da se toga tek naknadno sjetio. "Nije, ovaj, ni priblino previsoka kao to sam se bojao."
Mark se objeenjaki nasmije.
"Meni se ini da bi ona bila sposobna za posao budue grofice."
"I Milesu se tako ini", primijeti Mark. "A kau daje jedna od njegovih najjaih strana u vojsci bilo odabiranje izvrsnog osoblja." A to je bolje upoznavao Tsipisa, to je vie Mark vjerovao kako je tu osobinu Miles naslijedio od svog  njihova  oca.
"A ve je bilo i krajnje vrijeme, o tome nema zbora", uzdahne Tsipis. "ovjek bi poelio da grof Aral dobije unuke dok je jo dovoljno iv da ih vidi."
Odnosi li se ova primjedba na mene?
"Vi ete pripaziti na razvoj dogaaja, zar ne?" prido-metnuo je Tsipis.
"Ne znam to mislite da ja tu mogu uiniti. Nije ba da bih je mogao natjerati da se zaljubi u njega. Da imam takvu mo nad enama, iskoristio bih je za sebe."
Tsipis uputi neodreen osmijeh prema stolcu koji je maloprije ispraznila Kareen, pa se, upitno, osmjehne i Marku. "Zaista? A meni se, eto, uinilo daje imate."
Mark se trznuo. Njegova novosteena betanska racionalnost tijekom prolog je tjedna gubila tlo pod nogama kad bi se radilo o Kareen, a ta je rastua napetost inila njegove podosobnosti nemirnima. Ali Tsipis je bio njegov financijski savjetnik, a ne psihijatar. ak nije bio  ipak je ovo Barravar  ni njegov enidbeni posrednik.
"Jeste li uoili kakav znak da madame Vorsoisson uzvraa naklonost vaem bratu?" prilino je alobnim tonom nastavio Tsipis.
"Ne", iskreno prizna Mark. "Ali ona je vrlo suzdrana." I, je li to bio nedostatak osjeaja, ili zastraujua sposobnost nadzora nad sobom? Iz ovog kuta, tko bi to uope mogao razlikovati? "ekajte malo, ha, znam! Potaknut u Kareen da se time pozabavi. ene brbljaju jedne s drugima o takvim stvarima. Zato ih i nema tako dugo kad zajedno odu u enski zahod  seciraju mukarce s kojima su izale. Odnosno, tako mi je Kareen jednom objasnila, kad sam se potuio to sam predugo ostao naputen..."
"Zaista volim smisao za humor te djevojke. Koudelke su mi se uvijek sviale." Tsipisove su oi nakratko bljesnule. "Mogu li pretpostaviti da ete se prema njoj odnositi s potovanjem?"
Uzbuna! Bosiljak! Bosiljak! "Oh, svakako", ree Mark grozniavo. Zapravo, evo je udio za tim da je poasti s onoliko potovanja koliko su mu doputale njegove, u ovom trenutku ograniene, vjetine steene na Beti. I de-ro se, kojemu je hobi bilo hraniti Kareen gurmanskim obrocima, danas sjajno osjeao. Ubojica je virkao uokolo, spreman ponititi svakog neprijatelja kojega bi Kareen samo imenovala, ali nije bilo potrebe, jer Kareen nije stvarala neprijatelje, samo prijatelje. Ovaj je tjedan ak i Urlator bio neobino zadovoljan, hranei se tuim mukama. O ovoj se temi Crna kvadra jednoglasno pozitivno izjanjavala.
Ta divna, topla, otvorena ena... U njezinoj se prisutnosti osjeao poput nekog ljigavog, hladnokrvnog bia koje se zavuklo pod kamen kako bi umrlo, a onda ipak is-puzalo na neoekivano pravo udo, na sunanu svjetlost. Mogao bi itav dan puzati za njom, alosno cvilei u nadi da e ga obasjati svojim svjetlom barem jo u jednom velianstvenom trenutku. Njegova mu je psihijatrica uputila nekoliko strogih rijei na raun te ovisnosti  Nije poteno prema Kareen to joj svaljuje toliki teret na plea, ne ini ti se? Mora nauiti davati zato to ima dovoljno, a
ne samo uzimati zato to ti je to potrebno. Potpuno tono, potpuno tono. Ali, prokletstvo, ak se i njegovoj psihijatrici Kareen sviala, pokuavala ju je unovaiti za psihologiju. Kareen se svima sviala, jer su se svi sviali njoj. Svi su eljeli biti u njezinoj blizini, jer su se tad u sebi osjeali dobro. Uinili bi sve za nju. Imala je obilje onoga to je Marku najvie nedostajalo i za im je najvie eznuo: vedro raspoloenje, zarazno oduevljenje, suut, zdrav razum. Pred tom je enom stajala sjajna karijera u prodaji  kakva bi ekipa mogla biti njih dvoje, Mark kao analitiar, Kareen kao suelje s ostatkom ljudskog roda... Iz nekog razloga, sama je pomisao da bi je mogao izgubiti inila Marka strahovito uznemirenim.
Poetni stupanj napadaja panike nestao je i on pone ravnomjernije disati, jer mu je u tom trenutku sigurnost ulio njezin povratak u drutvu madame Vorsoisson i En-riquea koji su kaskali za njom. Iako su im, zahvaljujui obilnom ruku, svima malo splasnule ambicije, Kareen ih je ipak uspjela natjerati da ustanu i pou obaviti drugi za danas zacrtani zadatak, skupljanje kamenja za Milesov vrt. Tsipis ih je opskrbio holo-zemljovidom, uputama i dvojicom golemih, srdanih mladia s runim bagerima i letnim kombijem. Letni je kombi slijedio lakolet kojim je Mark upravljao prema jugu, u smjeru uzdignute sive kraljenice Dendariijskih planina.
Mark ih je spustio u planinsku udolinu koja je graniila sa stjenovitim klancem. I to je podruje bilo vlasnitvo Vorkosiganovih, iako posve nerazvijeno. Mark je shvaao i zato. Djevianski netaknuta ploha autohtone barravarske  pa, sad, uma moda nije prava rije, zapravo je grmlje bilo prilino dobar opis  irila se kilometrima uzdu zastraujuih obronaka.
Madame Vorsoisson izala je iz lakoleta i okrenula se kako bi pogledala prema sjeveru, sve do napuenih nizina Okruga Vorkosigan. Topli je zrak omekao najudaljeniji
obzor do magine plaviaste izmaglice, no oko je svejedno moglo vidjeti stotinama kilometara uokolo. Bijeli su se kumulusi nauurili i u tri iroko razmaknuta luka nad-vijali nad srebrnkastosivu osnovu neba, poput suparnikih dvoraca.
"Oh", ree ona dok su joj se usne rastopile u smijeku. "Eto, to ja zovem pravim nebom. Ba je onakvo kakvo treba biti. Kareen, sad vidim zato lord Vorkosigan voli ovo mjesto." Ruke su joj se, nesvjesno, posve raskrilile, a prsti posegnuli za slobodnim prostorom. "Kad sam u brdima, obino se osjeam kao u zatvoru, ali ovo  ovo je vrlo lijepo."
Mladi bikovi spustili su letni kombi u blizinu lakoleta, pa je madame Vorsoisson povela njih i njihovu opremu na mukotrpno sputanje u klanac, kako bi s dna skupila zalihu estetiki prihvatljivog, izvornog dendariijskog kamenja i stijenja koje e podanici kasnije transportirati u Vor-barr Sultanu. Enrique ih je slijedio, nalik na goljavog i posebno trapavog psia. Budui da se ono to sie poslije mora zapuhano i hriptao uspeti natrag, Mark se ograniio na virkanje preko ruba, a onda se proetao manje izazovnom padinom udoline, drei se za ruke s Kareen.
Kad mu je ruka kliznula oko njezina struka i malo joj se primajhlao, ona se sva rastopila, ali kad joj je pokuao podvaliti podsvjesni seksualni nagovjetaj tako to joj je pomilovao grudi, nesretno se ukoila i povukla. Prokletstvo. "Kareen..." alosno je prosvjedovao. Odmahnula je glavom. "ao mije. ao mije." "Ne mora se... meni ispriavati. Od toga se osjeam vrlo udno. elim da i ti mene eli, inae nikakve koristi od svega. A mislio sam da me eli."
"I eljela sam te. elim te. Samo" Pregrizla je jezik i krenula iznova. "Tamo na Koloniji Beta mislila sam da sam osoba, prava odrasla osoba. A kad sam se vratila
ovamo... shvatila sam da sam ovisna, da svaki zalogaj hrane koji stavim u usta, svaku krpicu odjee, sve, mogu zahvaliti svojim roditeljima i ovom mjestu. I uvijek sam im bila zahvalna, ak i na Beti. Moda je sve to bilo... pretvaranje."
vrsto joj je stisnuo ruku; barem taj dio nje nee pustiti. "eli biti dobra. U redu, to mogu razumjeti. Ali mora biti oprezna kad bira kome e dopustiti da odreuje to znai dobra Kareen. Ako su me neto nauili moji teroristiki stvoritelji, onda su me nauili to."
Na spomen tog zastraujueg sjeanja privukla gaje k sebi i uspjela sloiti suutnu grimasu. Oklijevala je, pa ipak nastavila: "Ono to me izluuje, jesu definicije koje se meusobno iskljuuju. Ne mogu istodobno biti dobra i na jednom i na drugom mjestu. Nauila sam kako u biti dobra djevojka na Beti, a to je  na svoj nain jednako teko kao i biti dobra djevojka ovdje. Ponekad je bilo i strasnije. Ali... tamo sam osjeala da se iznutra irim, ako me moe razumjeti."
"Mislim da mogu." Samo se nadao da nije on bio zasluan za ono "strasnije", iako je sumnjao da jest. U redu, dobro, znao je da jest. Tijekom prole godine bilo je nekih mranih trenutaka. Pa ipak, ona je ostala uz njega. "Ali ti mora odluiti to je dobro za Kareen, a ne dobro za Bar-rayar..." duboko je uzdahnuo, nastojei biti iskren. "Ili dobro za Betu." A dobro za mene?
"Otkako sam se vratila, ini mi se kako sama sebi ne mogu ak ni postaviti to pitanje."
Uspio se podsjetiti daje ovo za nju metafora. Ali moda je i on sam metafora, zakljuan u vlastitoj glavi s Crnom kvadrom. Metafora koja je metastazirala. Metaforama se to dogaa, kad su pod pritiskom.
"elim se vratiti na Koloniju Beta", ree ona tihim, strasnim glasom, slijepo zurei u predivni svemir pod
njima. "I elim ostati tamo dok zaista ne postanem prava odrasla ena, kad u moi biti ono to jesam, bez obzira na to gdje se nalazila. Kao grofica Vorkosigan."
Mark podigne obrve, uvi na koga se nastoji ugledati njena Kareen. Ali njegovoj se majci neto moralo priznati: ta nije trpjela niija sranja, ni iz kakvog razloga. Bilo bi divno, pomisli on, kad bi ovjek barem djeli te osobine uspio poprimiti, a da ne mora pritom proi kroz rat, ili bosonog hodati kroz vatru.
Uzrujana Kareen nalikovala je na sunce za vrijeme pomrine. Vrlo oprezno, ponovno ju je zagrlio oko struka. Na svu sreu, ona je to protumaila kao pruanje potpore, to je on i inio, a ne kao ponovno nagovaranje, pa se zauzvrat privila uz njega.
Crna kvadra bila je odlina postrojba za hitne namjene, ali njezini su lanovi bili traljavi zapovjednici. evo e se jednostavno morati jo malo strpjeti. Najbolje bi mu bilo da pozove na veeru Markovu desnicu ruku ili neto slino. Ovo je bilo isuvie vano da bi se zaribalo, i te kako vano.
Ali, to ako ona na kraju postane svoja na nain koji nee ostaviti prostora za njega...?
Ta pomisao nije bila osobito hranjiva. Brzo, promijeni temu. "ini se da se Tsipisu svidjela madame Vorsoisson."
Osloboeno muka, lice joj je smjesta zasjalo. Prema tome, zacijelo sam vrio pritisak na nju. Urlator je zacen-drao iz duboke nutrine i Mark ga smjesta prigui.
"Ekaterina? I meni se ona svia."
Tako, sad je ve bila Ekaterina? Prele su na "ti"t sjajno. Morat e ih ee zajedno slati u enski zahod. "Sto ti se ini, svia li se njoj Miles?"
Kareen slegne ramenima. "Da, kako se meni ini. Zaista se trudi oko ovog vrta, i sve to."
"Htio sam rei, je li barem malo zaljubljena? Nikad je nisam uo da ga oslovljava imenom. Kako moe biti zaljubljen u nekoga s kim nisi na "ti"?"
"Oh, takvi su ti Vorovi."
"Aha." Mark je ovo uvjeravanje upio, ali sumnjiavo. "Istina je, Miles se u posljednje vrijeme ponaa vrlo vori-no. Mislim da mu je ovo carsko revizorstvo udarilo u glavu. uj, bi li se ti mogla malo motati oko nje, da vidi ima li tu ega?"
"Da je uhodim?" Kareen se namrtila s neodobravanjem. "Je li te Miles nagovorio da me to pita?"
"Zapravo, nije. To je Tsipisova zamisao. Malo je zabrinut za Milesa. A  i ja sam."
"Voljela bih se sprijateljiti s njom..." Prirodno.
"ini se da nema mnogo prijatelja. esto se selila. I, ako mene pita, to god se zaista dogodilo njezinu muu na Komarru, bilo je mnogo gadnije nego to se ini prema njezinu ponaanju. U toj je eni toliko tiine da se upravo izlijeva iz nje."
"Da, je li ona dobra za Milesa? Misli da bi mu odgovarala?"
Kareen iskosi obrvu i spusti pogled prema njemu. "Trudi li se itko zapitati je li Miles dobar za nju?"
"Um... hm... a zato ne bi bio? On je grofovski nasljednik. Imuan je. Za boga miloga, pa on je carski revizor! Sto bi vie jedna Vorkinja mogla poeljeti?"
"Ne znam, Mark. To ovisi o tome kakva je Vorkinja. Ja bih, na primjer, radije bila sto godina zakljuana s tobom i Crnom kvadrom u njezinu najbunijem izdanju, nego samo tjedan dana ostala zakljuana s Milesom. On ovjeka... nekako obuzme."
"Samo ako mu to ovjek dopusti." Ali srce mu je ogri-jala pomisao kako bi ona zaista, iskreno radije bila s njim nego s velianstvenim Milesom, pa se iznenada osjetio manje gladnim.
"Ima li ti ikakvu sliku o tome koliko je njega teko zaustaviti? Jo se sjeam, kad smo moje sestre i ja bile male, mama bi nas odvela u posjet lady Cordeliji koja bi onda tjerala Milesa da nas zabavlja. to je strahovito okrutno prema etrnaestogodinjem djeaku, ali otkud sam ja to mogla znati? Uglavnom, on je odluio kako smo nas etiri djevojaka postrojba na rigoroznim pripremama, pa nas je tjerao da mariramo u stranjem vrtu Kue Vorko-sigan ili, ako je padala kia, u plesnoj dvorani. Mislim da su mi je bile etiri godine." Namrtila se, prisjeajui se prolosti. "Milesu treba ena koja e mu rei kad mora stati pod hladan tu, ili e biti vraga. Za nju, ne za njega." Trenutak poslije, mudro je dodala: "Dodue, bude li teko njoj, prije ili poslije postat e teko i njemu."
"Au."
Srdani mladii zapuhano su se uspeli natrag iz klanca, pa se opet spustili, ovaj put u letnom kombiju. Uz klo-paranje i udaranje dovrili su utovar, pa je starudija uz-letjela i krenula prema sjeveru. Neto poslije, pojavili su se zadihani Enrique i madame Vorsoisson. Enrique, koji je u naruju stiskao golem naramak autohtonih barravar-skih biljaka, doimao se vrlo veselim. Zapravo, izgledao je kao da mu je krv konano poela cirkulirati tijelom. Znanstvenik vjerojatno godinama nije bio na svjeem zraku; nije bilo nikakve sumnje da mu je ova etnja koristila, iako se s njega cijedila voda, budui daje u klancu upao u potok.
Nekako su uspjeli ugurati biljke u stranji dio lakoleta i napola osuiti Enriquea, pa su se svi ponovno ukrcali, dok se sunce iskosa sputalo prema zapadu. Mark je s
uitkom iskuavao brzinske mogunosti lakoleta dok su posljednji put kruili nad udolinom, a onda ga nagnuo i zaputio se prema sjeveru, u smjeru glavnoga grada. Pod njegovim stopalima i jagodicama prstiju, stroj je zujao poput strijele, pa su do rubnih dijelova Vorbarr Sultane stigli prije sumraka.
Najprije su iskrcali madame Vorsoisson pred kuom njezina ujaka u blizini Sveuilita, iznudivi mnoga obeanja o tome kako e sutra doi u Kuu Vorkosigan i pomoi Enriqueu da potrai strune nazive njegovih novosteenih botanikih uzoraka. Kareen je iz lakoleta iskoila na uglu pred gradskom kuom svoje obitelji i za oprotaj kunula Marka u obraz. Mir, evo, nije tebe poljubila.
Mark je lakoletom ukliznuo u kut podzemne garae Kue Vorkosigan, pa poao za Enriqueom u labos, kako bi mu pomogao da provjeri maslobube i podijeli im njihov veernji obrok. Enrique, dodue, nije pjevao uspavanke malim gmizavim puzavcima, ali je, dok bi tumarao laboratorijem, imao obiaj ispod glasa razgovarati napola s njima, napola sam sa sobom. ovjek je prokleto predugo radio posve sam, barem je Mark bio toga miljenja. No veeras je, razvrstavajui svoju novu biljnu zalihu u skladu s hijerarijom poznatom samo njemu i madame Vorsoisson, te potapajui neke biljke u vodu, a neke prostirui na papir kako bi se osuile na radnom stolu, Enrique pjevuio.
Mark je odvagnuo, zabiljeio i rasprostro nekoliko obilnih lopatica usitnjenog stabla po maslobubljim nastambama, a onda se okrenuo i primijetio kako je Enrique zasjeo za svoju komkonzolu i ukljuio je. Ah, dobro. Moda e Escobaranac opet poiniti neto znanstveno i u budunosti unosno. Mark doeta do njega, pripravan na odobravajue kibiciranje. Ali Enrique se nije zaposlio vrtoglavim molekularnim prikazima, nego dojmljivom koliinom gusto zbijena teksta.
"to je to?" zapita Mark.
"Obeao sam Ekaterini da u joj poslati primjerak svog doktorata. Ona je mene zamolila", objasni Enrique ponosno, s izvjesnim prizvukom uenja u glasu. "Prema bakterijskoj i gljivinoj jedininoj sintezi izvanstaninih spojeva za pohranu energije. Na tome se zasniva sav moj kasniji rad s maslobubima, nakon to sam spoznao da su oni savreno sredstvo za razvoj mikrobskih spojeva."
"Aha." Mark je oklijevao. Znai, sad je i ti zove Ekate-rina? Pa, sad, ako je Kareen prela na "ti" s udovicom, teko daje prisutni Enrique mogao biti iskljuen iz toga. "Misli da e to ona uspjeti proitati?" Koliko je Mark uspio primijetiti, Enrique je pisao jednako kao to je i govorio.
"Oh, ne oekujem ja od nje da shvati molekularnu matematiku energetskih protoka  s tim su se muili i moji mentori  ali siguran sam da e iz animacija uspjeti shvatiti opi smisao. Ipak... moda bih mogao uiniti neto s ovim izvatkom, nekako ga uiniti privlanijim pogledu. Moram priznati, doima se pomalo suhoparno." Ugrizao se za usnu i nagnuo nad komkonzolu. Minutu poslije, pitao je: "Moe li se sjetiti neke rijei koja se rimuje s glioksilat?" "Ne... ovaj as. Pokuaj s narana. Ili srebrno." "To se ne rimuje ni s im. Ako ne moe biti od koristi, Mark, bolje da ode." "Pa to ti radi?"
"Izocitrat, naravno, ali ne izgleda dobro kad se skeni-ra... Pokuavam vidjeti mogu li postii bolji dojam ako izvadak napiem u obliku soneta."
"To zvui potpuno... zapanjujue." "Misli?" razvedrio se Enrique i ponovno zapoeo pjevuiti. "Treonin, serin, polari, molari..."
"Dolari", nasumce bubne Mark. "Kuglanje." Enrique razdraeno mahne rukom prema vratima. Kvragu, En-
rique ne bi smio gubiti svoje dragocjeno modano vrijeme na pisanje poezije; umjesto toga, trebao bi skladati dugake molekularne lance u interakciji s iskoristivim protocima energije ili tako nekako. Mark je zurio u Escobaranca koji se kao perec usredotoeno zgrbio u svom komkonzol-nom stolcu, pa mu se obrve spoje iznad nosa u iznenadnom napadu zabrinutosti.
Pa valjda ak ni sam Enrique ne vjeruje kako bi mogao privui enu svojom doktorskom disertacijom? Ili vjeruje? Ili, pak, vjeruje kako je to jedino ime bije mogao privui. ..? Na kraju krajeva, taje disertacija bila jedini uspjeh u njegovu dosadanjem kratkom ivotu. Mark je morao priznati kako bi ena koju bi privukla disertacija svakako bila prava ena za Enriquea, ali... ali ne ova ena. Nikako ne ena u koju je bio zaljubljen Miles. Pa ipak, madame Vorsoisson je bila pretjerano ljubazna osoba. Nema nikakve sumnje kako e rei neto ljubazno ak i o stvarima koje su je posve zgrozile. A Enrique, koji je bio gladan ljubaznosti kao i... kao i jo netko, koga je Mark i predobro poznavao, mogao bi to pogreno protumaiti kao...
Iznenada mu se uinilo kako je preseljenje bublje radionice na novu okrunu lokaciju pitanje od iznimne hitnosti. Napuenih usana, Mark se na prstima tiho iskrade iz labosa.
Tapkajui hodnikom, jo je uvijek mogao uti En-riqueovo sretno mrmoljenje: "Mukopolisaharid, hm, to je ba dobro, ima ritma, mw-ko-pol-iiii-sa-ha-rid..."
Pristanite za atlove u Vorbarr Sultani uivalo je u ranoveernjem prometnom zatiju. Ivan se nestrpljivo osvrtao po predvorju, premjetajui buket orhideja mous-nog mirisa, namijenjen dobrodolici, iz desne ruke u lijevu. Nadao se da se bioritam lady Donne nee poremetiti toliko da poslije ne bude raspoloena za malo druenja.
Cvijee je trebalo biti prava uvodna nota u ast obnove njihova poznanstva; buket nije bio tako velik ni tako napadan da bi ukazivao na Ivanov oaj, ali je bio dovoljno otmjen i skup kako bi osobi koja je, kao lady Doima, izvrsno uoavala nijanse, naznaio njegovo ozbiljno zanimanje.
Pokraj Ivana, Byerly Vorrutyer udobno se oslonio o stup i prekriio ruke. Pogledom je preao preko buketa i lagano se nasmijeio svojim tipinim osmijehom koji je Ivan primijetio, ali se pravio da nije. Byerlyjev uredniki komentar mogao je biti ili duhovit ili slabouman, ali on se nikako nije nadmetao za ljubavnu panju svoje roakinje. Nekoliko jedva uhvatljivih traaka sjeanja na sinonji erotski san u kojem je sudjelovala i Donna, muilo je Ivana. Odluio se ponuditi da ponese njezinu prtljagu, odnosno, dio njezine prtljage, ono to e morati pustiti iz ruke kako bi uzela njegovo cvijee. Koliko se mogao prisjetiti, lady Donna nikad nije putovala neoptereena.
Osim u sluaju ako bi se vratila vukui za sobom ma-ternini replikator s Pierreovim klonom. Za to neka se pobrine By, jer ga Ivan ne bi taknuo tapom na daljinsko upravljanje. Izluivala gaje Byeryjeva utnja o razlozima Donnina odlaska na Koloniju Beta i onome to se tamo nadala pribaviti kako bi onemoguila svog roaka Richar-sa da naslijedi titulu, ali, zaista, prije ili poslije netko e se sjetiti te sheme s klonovima. Politike posljedice toga mogle bi pasti u krilo njegovim roacima Vorkosiganovi-ma, no kako je on bio tek Vorpatril iz nieg koljena, mogao bi iz toga izai ist. Bogu hvala, on nije glasao u Vijeu grofova.
"Ah." By se odgurnuo od stupa i zapiljio niz predvorje, pa podigao ruku na kratak pozdrav. "Evo nas."
Ivan pogleda u tom smjeru. Pribliavala su im se trojica mukaraca. Smrknutog, sjedokosog tipa zdesna, koji je uzvratio Byu pozdrav, Ivan je ak i bez uniforme pre-
poznao kao vou orunika pokojnog grofa Pierrea  kako se ono zvao?  da, Szabo. Odlino, lady Donna je na svoje dugo putovanje povela pomonika i zatitnika. Visoki momak na lijevoj strani, takoer odjeven u civilku, bio je jedan od Pierreovih straara. Njegov je nii status bio vidljiv iz njegovih godina, ali i iz injenice da je za sobom vukao pokretnu paletu na koju su bila nakrcana tri kovega. Izraz na njegovu licu odavao je duevno stanje s kojim se Ivan mogao poistovjetiti  svojevrsno izbezumlje-nje zajedniko svim Barravarcima koji bi se vraali sa svog prvog posjeta Beti. Doimao se kao da ne zna bi li pao na koljena i poljubio beton ili se okrenuo i pojurio natrag prema atlu.
ovjeka u sredini Ivan nikad prije nije vidio. Bio je to sportski graen momak srednje visine i prilino miiav, iako mu je civilna tunika lijepo padala preko ramena. Bio je trijezno odjeven u crno, s jedva primjetnim svijetlosi-vim pleterom koji je odavao poast barravarskom odjevnom stilu prema kojem se muka odjea ukraavala pseu-dovojnikim uresima. Neupadljiva je odjea isticala njegovu vitkost i naoitost: blijeda koa, guste tamne obrve, kratko oiana crna kosa, uredno podiani, svjetlucavi brkovi i brada. Korak mu je bio odrjeit. Oi su mu bile smee i elektrine, inilo se da jure u svim smjerovima kao da prvi put vide ovo mjesto i kao da im se ono to su ugledale svia.
Oh, dovraga, pa zar je Donna pronala betanskog ljubavnika? To bi moglo biti neugodno. Ivan je, dok su se pribliavali Byu i njemu, primijetio da nije ba ni djearac; reklo bi se da je u srednjim tridesetim godinama. Pa ipak, Ivanu se inio nekako neobino poznat. Vrag me odnio ako ne izgledao kao pravi Vorrutver  ta kosa, te oi, taj podsmjeljivi hod. Nepoznati Pierreov sin? Je li to napokon otkriven pravi razlog zbog kojega se grof nikad
nije enio? Pierreu je moralo biti petnaestak godina kad gaje zaeo, ali nita nije nemogue.
By izmijeni srdano kimanje glavom sa strancem koji se smijeio, pa se okrene prema Ivanu: "Ako se ne varam, vas dvojica se poznajete."
"Ne bih rekao", usprotivi se Ivan. Blistavi se frajerov osmijeh proiri i on isprui ruku koju Ivan automatski prihvati. Stisak mu je bio suh i vrst. "Lord Dono Vorrutyer, vama na slubu, lorde Vorpatril." Govorio je ugodnim tenorom, bez i najmanjeg traga betanskog naglaska, kao pravi Vor s barrayarskom naobrazbom. Na kraju je shvatio zahvaljujui oima koje su se smi-jale, blistave poput eravice.
"Oh, sranje", prosiktao je Ivan, ustuknuvi i istrgnuv-i svoju ruku iz stiska. "Donna, pa nisi valjda..." Betan-ska medicina, pa da. I betanska kirurgija. Na Koloniji Beta bili su sposobni i voljni uiniti sve, samo ako je ovjek imao novaca i ako ih je uspio uvjeriti da je slobodna, suglasna odrasla osoba.
"A ako mi uspije uvjeriti Vijee grofova, uskoro u biti i grof Dono Vorrutver", nastavljao... la... je glatko Dono ili Dona ili to je ovo ve bilo.
"Ili to, ili e te na mjestu ubiti." Ivan je buljio u... njega dok mu je nevjerica cijedila posljednje snage. "Pa ne misli valjda da e ti to uspjeti? Ili misli?"
On je  ona je  trznula obrvom prema oruniku Szabou koji podigne bradu za centimetar. Donna/Dono ree: "Vjeruj mi, svaki smo rizik do posljednje pojedinosti proraunali prije nego to smo se u ovo upustili." Ona/on ili to god ve, spazi buket orhideja koji je, zaboravljen, poivao u vrsto stisnutoj Ivanovoj ljevici. "Zaboga, Ivane, to si meni donio? Kako lijepo od tebe!" gugutao je on. Nakon kratke borbe uspio mu je oteti cvijee i prinijeti ga
do svog nosa. Ako izuzmemo bradu, osoba koja je zavodljivo zatreptala crnim trepavicama prema Ivanu iznenada je, zastraujue, opet bila lady Donna.
"Nemojte to initi u javnosti", prokrgutao je kroz zube orunik Szabo.
"Oprosti, Szabo." Boja glasa opet je uronila u svoju poetnu muku dubinu. "Bilo je neodoljivo. Mislim, ipak je ovo Ivan."
Szabo slegne ramenima, slaui se s posljednjom tvrdnjom, ali ne poputajui u osnovnome.
"Obeajem ti, odsad u se suzdravati." Lord Dono obrne buket u ruci pa ga spusti uz bok, kao da dri koplje, te uspravi ramena, lagano rairi stopala i zauzme kva-zimilitaristiko pozorno dranje.
"Bolje", presudi Szabo.
Uasnut i zadivljen, Ivan je i dalje zurio. "Zar su te be-tanski lijenici povisili?" Spustio je pogled; potplati polu-visokih izama lorda Dona nisu bili osobito debeli.
"Ivane, to je moja visina oduvijek. Promijenile su se neke druge stvari, ali ne i visina."
"Ne, kvragu, via si. Barem deset centimetara."
"Samo ti se ini. To je jedna od mnogobrojnih zadivljujuih psiholokih popratnih pojava testosterona koje upravo otkrivam, zajedno sa zapanjujuim naglim promjenama raspoloenja. Kad stignemo kui moe me izmjeriti, pa u ti dokazati da sam u pravu."
"Da", ree By, osvrui se. "Zaista bih predloio da ovu raspravu nastavimo na nekom mjestu gdje nema toliko guve. Vae zemaljsko vozilo, zajedno s vozaem, eka  kako ste i naloili, lorde Dono." Kratko se i ironino naklonio svojem roaku.
"Ja... ne bih elio ometati ponovni susret obitelji. Zaista me ne trebate", ispria se Ivan. Poeo je kliziti u stranu.
"O, da, trebamo te", ree By. S istovjetnim zlim osmijesima, Vorrutyeri su uhvatili Ivana svaki pod jednu ruku, tjerajui ga prema izlazu. Donov je stisak bio uvjerljivo vrst. Orunici su ih slijedili.
Slubeno zemaljsko vozilo grofa Pierrea zatekli su gdje ga je By i ostavio. Uurbani orunik-voza u proslavljenoj plavo-sivoj odori Vorrutyerovih pourio se podii kupolu kako bi lord Dono i njegovo drutvo mogli ui. Voza je postrance pogledao novoga gospodara, no inilo se da ga transformacija nije ni najmanje zaprepastila. Mlai je orunik dovrio smjetanje prtljage suenog obujma i kliz-nuo u prednji odjeljak, uz vozaa, rekavi: "Kvragu, ba mi je drago to sam se vratio doma. Joris, ne moe ni zamisliti ega sam se nagledao na Beti"
Reenica se prekinula po sredini kad se kupola spustila nad Dona, Bya, Szaboa i Ivana u stranjem odjeljku. Vozilo je glatko kliznulo od pristanita. Ivan iskrivi vrat i alobno zapita: "Zar ti je ono sva prtljaga?" Lady Donna obiavala je unajmiti jo jedno vozilo, samo za kovege. "Gdje je ostatak?"
Lord Dono uvalio se u sjedalo, podigao bradu i pruio noge pred sebe. "Sve sam ostavio na Koloniji Beta. A od mojih se orunika oekuje da putuju samo s jednim kovegom, Ivane. ovjek se ui dok je iv."
Ivan je uoio posvojni prizvuk, moji orunici. "Jesu li oni" kimne prema Szabou koji je sluao  "jeste li svi vi u ovo umijeani?"
"Naravno", ree Dono oputeno. "Drugaije ne bi ilo. Svi smo se sastali no poslije Pierreove smrti, Szabo i ja iznijeli smo im plan, a oni su mi se zakleli na vjernost." "Vrlo, ovaj... odano od njih."
Szabo ree: "Imali smo prilike godinama promatrati kako lady Donna pomae u voenju Okruga. ak i oni meu mojim ljudima koji su, mhm, osobno bili manje naklonjeni planu, roeni su i odrasli u Okrugu. Nitko nije elio promatrati kako sve odlazi Richarsu."
"Pa, pretpostavljam da ste i njega imali prilike godinama promatrati", popusti Ivan. Trenutak poslije, doda: "Pa ime je sve vas uspio raspizditi?"
"Nije to uinio preko noi", ree By. "Richars nije tolika junaina. Trebale su mu godine ustrajnog napora."
"Iskreno sumnjam", ree Dono glasom koji je iznenada zazvuao kliniki, "kako bi sad, poslije toliko vremena, ikoga zanimalo to to me pokuao silovati kad mi je bilo dvanaest godina, a kad sam se odupro, osvetio mi se tako da je utopio mog psia. Na kraju krajeva, to ni onda nije nikoga zanimalo."
"Mhm", ree Ivan.
"Ipak, moramo oprostiti tvojoj obitelji", ubacio se By. "Richars ih je sve uspio uvjeriti kako je psi stradao tvojom krivnjom. Takve stvari oduvijek su mu sjajno polazile za rukom."
"Ali ti si povjerovao u moju verziju", ree Dono Byer-lyju. "I bio si u tome gotovo jedini."
"Da, ali dotad sam i sam imao neka iskustva s Richar-som", ree By, ali ne ponudi nikakve podrobnosti o tome.
"A ja jo nisam bio u slubi vaeg oca", naglasi Szabo, moda i kako bi se opravdao zbog nedjelovanja.
"Budi sretan", uzdahne Dono. "Rei da je to kuanstvo bilo zaputeno, to bi bilo isuvie ljubazno. A nitko nije uspijevao nametnuti red sve dok stari konano nije kapnuo."
"Richars Vorrutyer", nastavi orunik Szabo pojanjavati Ivanu, "primijetio je, ovaj, potekoe koje je sa ivci-
ma imao grof Pierre, pa se proteklih dvadeset godina ponaao kao da su grofovija i Okrug njegovo vlasnitvo. Njemu nikad nije bilo u interesu da se jadni Pierre oporavi ili da ima vlastitu obitelj. Posve pouzdano znam kako je rodbinu prve mlade dame s kojom se Pierre zaruio, podmitio da prekine zaruke i poalje djevojku daleko od njega. Pierreov je sljedei udvaraki napor Richars onemoguio time to je njezinoj obitelji tajno dostavio izvjesne Pierreove lijenike nalaze. Trea je zarunica stradala u lakoletnoj nesrei za koju je ustanovljeno da se dogodila posve sluajno. Ali Pierre u to nikad nije povjerovao."
"Pierre... je vjerovao u kojekakve neobine stvari", ivano je primijetio Ivan.
"Ni ja ne mislim da se radilo o nesrei", suho ree Szabo. "Vozio je jedan od mojih najboljih ljudi. I on je poginuo."
"Oh. Hm. Ali... ne sumnja se valjda i u to daje Pier-reova smrt...?"
Szabo slegne ramenima. "Uvjeren sam kako, sama po sebi, obiteljska sklonost prema bolestima cirkulacije ne bi ubila Pierrea da on nije bio previe deprimiran da bi se brinuo o svom zdravlju."
"Ja sam dao sve od sebe, Szabo," ree Donno  Donna  sumorno. "Ali poslije onog dogaaja s lijenikim nalazima, postao je strahovito paranoian kad su u pitanju bili lijenici."
"Znam, znam." Szabo isprui ruku kako bi zatitniki potapao njezinu, ali je to na vrijeme uoio, pa ju je umjesto toga njeno i utjeno bubnuo u rame. Dono mu iskrivljenim osmijehom pokae kako cijeni njegovu potporu.
"U svakom sluaju," nastavio je Szabo, "bilo je vie nego oito kako ni jedan orunik odan Pierreu  a svi smo mu bili odani, bog pomogao tom jadnom ovjeku 
ne bi ni pet minuta ostao u Richarsovoj slubi. Njegov bi prvi korak bio  a svi smo ga uli kako o tome govori  da u potpunosti ukloni sve ljude odane Pierreu, te da na njihova mjesta postavi svoje kreature. I naravno da bi Pierreova sestra morala prva otii."
"Ako bi Richars imao i grama osjeaja za samoodranje", promrmljao je Dono estoko.
"Pa kako bi to uinio?" sumnjiavo je pitao Ivan. "Izbacio bi te iz tvoje vlastite kue? Zar nema nikakva prava prema Pierreovoj oporuci?"
"Iz kue, iz Okruga, iz svega", mrko se nasmijeio Dono. "Ivane, Pierre nije sastavio oporuku. Nije elio Rich-arsa odrediti kao nasljednika, Richarsovu brau i sinove takoer nije volio, a mislim da se do samog kraja nadao kako e uspjeti sprijeiti Richarsa tako to e sam napraviti svog nasljednika. Kvragu, s obzirom na postignua suvremene medicine, Pierre je mogao poivjeti jo dobrih etrdeset godina. A kao lady Donni, meni bi ostale samo mrvice mojih miraza. Imanje je u neopisivom neredu."
"Ne udim se", ree Ivan. "Ali zar zaista vjeruje da bi ti ovo moglo upaliti? Mislim, Richars ima nasljednika prava. A to god da si sad, u trenutku Pierreove smrti nisi bila Pierreov mlai brat."
"E, to je najvanija zakonska toka naeg plana. Gro-fov nasljednik dobiva nasljedstvo samo ako je u trenutku smrti svog prethodnika ve bio zakleti lan Vijea. Ako nije, Okrug nema nasljednika dok ga Vijee ne potvrdi. A kad se to bude dogaalo  vjerojatno tijekom sljedeih nekoliko tjedana ja u, oito, biti Pierreov mlai brat."
Ivanova su se usta izobliila dok se s mukom probijao kroz ono to je upravo uo. Ako je bilo suditi prema glatkom padu tunike, divne goleme grudi u kojima je neko... nema veze  u svakom sluaju, vie nisu bile na starom mjestu. '/I zbilja si bila na operaciji za... a to si uinila s...
nisi valjda izabrala hermafroditsku opciju... Ili jesi?... Ili ako nisi, gdje je... sve?"
"Ako misli na moje negdanje enske organe, oni su, kao i moja prtljaga, odbaeni na Beti. Kirurg je bio tako spretan da se oiljci jedva vide. Bog zna da su posluili svojoj svrsti  i ne mogu rei da mi nedostaju."
Ali Ivanu su ve nedostajali. Oajniki. "Pitam se, jesi li ih moda mogla dati zamrznuti. Za sluaj da ti plan ne upali, ili da se predomisli." Ivan se trudio izbaciti prizvuk nadanja iz glasa. "Znam da ima Betanaca koji su tijekom ivota i po nekoliko puta promijenili spol."
"Da, upoznao sam ih nekoliko u klinici. Moram rei, bili su jako prijateljski raspoloeni i silno su mi pomogli." Iako gotovo neprimjetno, Szabo je zakolutao oima. Je li Szabo sad igrao ulogu sobara lorda Dona? Bio je obiaj da najstariji orunik vri i tu dunost. Szabo je, zacijelo, svjedoio svakoj pojedinosti. Dva svjedoka. Kako vidim, povela je sa sobom dva svjedoka.
"Ne," nastavio je Dono, "ako se ikad odluim ponovno biti ena  to nemam namjere, etrdeset godina bilo mi je posve dovoljno  poet u iznova, sa svjee kloniranim organima, ba kao to sam i ovaj put uinio. Mogao bih ponovno postati djevica. Uasne li pomisli."
Ivan je oklijevao. Naposljetku je pitao: "Nisi li odnekud trebala izvui i dodatni Y kromosom? Gdje si ga nabavila? Jesu li ga pribavili Betanci?" Bespomono je vir-nuo prema Donovim preponama, pa brzo odvratio oi. "Bi li Richars mogao ustvrditi kako je  komadi koji nasljeuje dijelom betanski?"
"I na to smo mislili. Kromosom je Pierreov." "Nisu valjda tvoje, hmh, nove muke organe klonirali iz njegovih?" Ivana je poklopila ta groteskna vizija. Od nje su ga zaboljele misli. Je li to bio nekakav tehno-incest, ili to?

"Ne, ne! Priznajem, posudio sam siuni uzorak tkiva od svog brata  u tom trenutku njemu vie nije bio potreban  a betanski su lijenici iz njega uzeli dio kromosoma, samo onoliko koliko je trebalo za kloniranje mojih novih dijelova. Ovisno o tome kako raunamo, moji novi testisi u sebi imaju, mislim, manje od dva posto Pierrea. Budem li svom pionji ikad dao nadimak, kao to neki mukarci rade, pretpostavljam da bih ga trebao nazvati po njemu. Iako, ne osjeam ba potrebu za tim. Nekako mi se ini posve mojim."
"Ali, jesu li ostali kromosomi tvoga tijela jo uvijek XX?"
"Pa, jesu." Dono se namrtio s nelagodom i poeao bradu. "Oekujem da e to Richars istaknuti, ako se toga sjeti. Kanio sam se podvrgnuti retrogenetskom tretmanu za potpunu somatsku transformaciju, ali nije bilo vremena. Osim toga, taj se postupak moe na udnovate naine zakomplicirati, a kod genetskog spajanja takvih razmjera rezultat obino nije nita bolji nego kod djelominog staninog mozaika. Ide na himeru, pa kako bude, bude. To je dovoljno za lijeenje nekih genetskih bolesti, ali ne i lijeenje zakonom proglaene bolesti  enskog spola. No, dio moga tkiva odgovoran za oinstvo sljedeeg malog Vorrutvera pouzdano je XY i, kad smo ve radili na tome, pobrinuli smo se da bude ist od nasljednih bolesti, oteenja i mutacija. Sljedei grof Vorrutver nee imati slabo srce. Niti slabo neto drugo. U svakom sluaju, povijesni nam primjeri pokazuju kako je za grofovsku titulu najvanije bilo biti glup kao..."
By se zasmijuljio. "Moda samo tvom pionji daju pravo glasa." Nainio je pokret u obliku slova X iznad svojih prepona i sonornim glasom otpjevao: "Dono, njegov znak."
1
Lord Dono iroko se nasmijeio. "Iako to ne bi bilo prvi put da pravi pionja sjedi u Vijeu grofova, ja se nadam potpunijoj pobjedi. I tu ti ulazi u igru, Ivane."
"Ja? Ja s ovim nemam nikakve veze! Ja s tim ne elim imati nikakve veze!" Ivanovo je zaprepateno prosvjedovanje zaustavila injenica da je vozilo poelo usporavati pred gradskom kuom Vorrutverovih i krenulo prema ulazu.
Kua Vorrutver bila je jedan narataj starija od Kue Vorkosigan i, u skladu s tim, upadljivo vie nalik na tvravu. Njezini strogi kameni zidovi koji su na plonik bacali mutne zvjezdolike sjene, odavali su raspored unakrsne vatre prema ulici koja je, u najboljim danima obitelji Vorrutver bila blatna uliica ukraena konjskim izmetom. U prizemlju uope nije bilo prozora, samo nekoliko proreza kroz koje se mogla gurnuti puka. Debele, eljezom okovane daske koje su prezirno odbacile bilo kakve rezbarije ili druga ukrasna sredstva, tvorile su dvostruka vrata kroz koja se ulazilo u unutranje dvorite. Na auto-matizirani su se signal irom rastvorila i zemaljsko se vozilo provuklo kroz njih. Na zidovima su se mogle uoiti mrlje laka s vozila za ijim su volanom bili manje paljivi vozai. Ivan se pitao slue li ubojiti otvori na tamnom luku krova jo uvijek svojoj svrsi. Vrlo vjerojatno.
Zgradu je, s posebnim naglaskom na obrambene aspekte, preuredio osobno veliki general, grof Pierre "Krvopija" Vorrutver, poznat u povijesti prvenstveno kao odani glavni ubojica i desna ruka cara Dorce u graanskom ratu koji je slomio samostalnost grofova neposredno prije kraja Vremena izolacije. Pierre je uspio stei ozbiljne neprijatelje, ali ih je taj dugovjeni starac prljave jeziine sve nad-ivio. Bila je potrebna invazija Cetagandanaca i sve njihovo visokotehnoloko naoruanje da mu netko konano stane na rep, premda je i njima to uspjelo tek uz velike potekoe, poslije zloglasne i skupe opsade  iako ne, na-
ravno, ove kue. Najstarija ki staroga Pierrea udala se za tadanjeg grofa Vorkosigana, stoje bio razlog zbog kojega je Markovo srednje ime bilo Pierre. Ivan se pitao to bi stari Pierre mislio o svom sadanjem potomstvu. Moda bi se njemu najvie sviao Richars. Moda je njegov duh jo uvijek etao kuom. Iskoraivi na tamne ploe kojima je bilo pokriveno dvorite, Ivan zadrhti.
Voza usmjeri vozilo prema garai, a lord Dono, preskaui po dvije stube odjednom, povede sve njih uz zele-no-crno stubite od granita koje je iz dvorita vodilo u kuu. Zastao je kako bi se preko ramena osvrnuo prema poploenom irokom prostoru. "Prvi e mi potez biti da ovdje postavim vie rasvjete", ree on Szabou.
"Prvi potez neka vam bude nasljednika potvrda na kojoj e pisati vae ime", bezizraajno uzvrati Szabo.
"Moje novo ime." Dono mu kratko kimne, pa nastavi naprijed.
Unutranjost kue bila je tako slabo osvijetljena da ovjek nije mogao razabrati razmjere nereda koji je u njoj vladao, no inilo se da je sve ostalo onakvo kakvo je bilo kad je, prije nekoliko mjeseci, grof Pierre posljednji put otiao u svoj okrug. Smrad zaputenosti i pljesnivosti irio se prostorijama koje su odjekivale. Nakon napornog uspona uz jo dva kata sumornog stubita, napokon su prispjeli u naputenu spavaonicu pokojnog grofa.
"Pretpostavljam da u noas ovdje spavati", ree lord Dono, sumnjiavo se ogledajui. "Ali ne prije nego to dobijem istu posteljinu."
"Da, milorde," ree Szabo.
Byerly je uklonio hrpicu plastinih svitaka, prljave odjee, osuenog voa i ostalih otpadaka iz naslonjaa, pa se udobno smjestio, prekriivi noge. Dono je pretraio sobu, zurei prilino alosno u malobrojne, zaboravljene osobne predmete svog pokojnog brata, podiui i sputajui kom-
plet etaka za kosu  Pierre je bio proelav  osuene boice kolonjske vode, sitne kovanice. "elim da se ovo mjesto oisti sutra rano ujutro. Ako moram ovdje ivjeti, neu ekati grofovski naslov da obavim pospremanje."
"Znam odlinu tvrtku koja se time bavi", nije se Ivan mogao suzdrati da ne ponudi pomo. "Znam da iste Kuu Vorkosigan za Milesa kad grof i grofica ne borave u rezidenciji."
"Da? Odlino." Lord Dono mahne Szabou. Orunik kimne i smjesta skupi podrobnije podatke od Ivana, biljeei ih u svoj depni audio-arhiv.
"Dok tebe nije bilo, Richars je dvaput pokuao zauzeti ovu staru hrpu kamenja", preda prijavak Byerly. "Prvi put, tvoji su se orunici vrsto postavili i nisu ga pustili unutra."
"Bravo, deki," promrmljao je Szabo. "Drugi je put doao s etom opinskih straara i nalogom koji je na prijevaru izvukao iz lorda Vorbohna. Tvoj straar koji je bio na dunosti nazvao je mene, a ja sam uspio pribaviti protunalog od lorda uvara govornikog kruga, kojim smo ih uspjeli otjerati. Neko je vrijeme bilo prilino uzbudljivo. Naguravanje i potezanje oko dovrat-ka... ali nitko nije izvukao oruje ni bio ozbiljnije ozlijeen, ali to je, zapravo, teta. To bi nam dalo priliku da tuimo Richarsa."
"Imamo ve dovoljno sudskih tubi", uzdahne Dono i sjedne na rub kreveta, prekriivi noge. "Ali hvala ti na svemu to si uinio, By."
Tu je zahvalnost By otklonio mahanjem ruke. "Ispod koljena, ako ve morate", ree Szabo. "Bolje je kad su koljena razdvojena."
Dono smjesta promijeni poloaj u kojem je sjedio i umjesto toga, prekrii noge u zglobovima iznad stopala, usput primijetivi: "Ali By tako sjedi."
"By nije odgovarajui muki uzor."
By napui usta u grimasu i pogleda Szaboa. "Zaista, Szabo, pa kako moe biti tako okrutan? I to nakon to sam ti spasio posjed?"
Nitko nije obraao panju na njega. "A to emo s Ivanom?" zapita Dono Szaboa, pritom zamiljeno motrei Ivana, koji iznenada nije znao to bi s rukama ili kamo bi smjestio noge.
"Mhm, tono. Najbolji uzor, ako se tono moete sjetiti kako je hodao, bio bi Aral Vorkosigan. E, taj ovjek je ista sila u pokretu. Ni njegovu sinu ne ide loe, uspijeva zauzeti vie prostora nego to mu po veliini pripada. Ali mladi lord Vorkosigan je takvo kretanje nauio, a grof Aral jednostavno jest takav."
Guste crne obrve lorda Dona poskoile su uvis i on ustane pa dugim koracima prijee sobu, obrne stolac koji je stajao uz pisai stol i zajae ga, obgrlivi rukama naslon. Bradu je poloio na dlanove i mrko ih promatrao.
"Ha! Znam tko je ovo", ree Szabo. "Nije loe, vjebajte i dalje. I pokuajte laktovima zauzeti vie prostora."
Dono se objeenjaki nasmije, pa osloni jednu ruku o bedro i gurne lakat prema van. Trenutak poslije, ponovno je skoio na noge i priao Pierreovu ormaru. irom je otvorio vrata i poeo prekapati po nutrini. Iz ormara je izjedri-la tunika uniforme Kue Vorrutyer koja je smjesta sletjela na krevet, a slijedile su je hlae i koulja. Potom su u podnoje kreveta, jedna za drugom, zveknule visoke izme. Iz ormara je izronio Dono, praan, ali blistavih oiju.
"Pierre nije bio mnogo vii od mene, a ako elim obuti njegove cipele, moram samo uzeti deblje arape. Dovedite mi sutra krojaicu"
"Krojaa", ispravi ga Szabo.
"Krojaa, pa emo vidjeti koliko ove odjee mogu na brzinu prepraviti."
"Vrlo dobro, milorde."
Dono pone raskopavati crnu tuniku.
"Ja mislim da bi sad bilo najbolje da ja lijepo krenem", ree Ivan.
"Molim vas, lorde Vorpatril, sjednite", ree orunik
Szabo.
"Da, Ivane, sjedni tu kraj mene", pozove ga Byerly, tapui obloeni rukonaslon svog naslonjaa.
"Sjedni, Ivane," zareao je lord Dono. Njegove su se plamtee oi iznenada nabrale u kutovima i on promrmlja: "Za stara dobra vremena, ako ni za to drugo. Nekad si utravao u moju spavaonicu da me vidi kako se svlaim, a ne istravao iz nje. Moram li zakljuati vrata i ponovno te natjerati da se igramo 'traenja kljua'?"
Ivan otvori usta, podigne bijesni prijekorni kaiprst kako bi prosvjedovao, potom malo promisli, pa utone u sjedalicu uz rub kreveta. Ne bi se usudila  iznenada mu se uinilo kako to i nije najpametnije to bi mogao rei bivoj lady Donni Vorrutyer. Prekriio je noge u zglobovima, a onda se hitro predomislio i sjeo rairenih nogu, poslije ega ih je opet prekriio i poeo kriti ruke, osjeajui golemu nelagodu. "Zaista ne vidim zato trebate mene", poalio se. "Da moete posvjedoiti", ree Szabo. "I to u javnosti", ree Dono. Njegova je tunika sletjela na krevet, odmah do Ivana koji se prepao i skoio. Za njom je slijedila crna majica kratkih rukava.
Pa, Dono je govorio istinu o betanskom kirurgu; nije bilo vidljivih oiljaka. Preko prsa rasprostrlo mu se paper-
jasto gnijezdo crnih dlaka, a miije mu je bilo ilavo. Ramena tunike nisu bila podstavljena.
"I da moe traati, naravno", ree By, usana razdvojenih bilo zbog nekog bizarnog, istog zanimanja, bilo zbog iskrenog uivanja u Ivanovoj nelagodi, a najvjerojatnije zbog obje stvari istodobno.
"Ako ti misli da u ja ikome rei ijednu rije o tome da sam veeras bio ovdje"
Glatkim pokretom Dono odbaci svoje crne hlae koje padnu na krevet, preko tunike. Sljedee su na redu bile njegove gaice.
"Onda?" Dono je stajao pred Ivanom krajnje se veselo smijeei. "Kako ti se ini? Jesu li Betanci sjajni ili nisu?"
Ivan ga postrance kratko pogleda, pa odvrati oi. "Izgleda... normalno", prizna on s oklijevanjem.
"Pa, kad ve pokazuje, daj da i ja vidim", ree By.
Dono se okrene prema njemu.
"Nije loe," procijeni By, "ali ne izgleda li pomalo, ahm, mladenaki?"
Dono uzdahne. "Radilo se na brzinu. Kvalitetno, ali na brzinu. Iz bolnice sam odjurio ravno na skoni brod i doma. Lijenici su mi rekli kako e organi morati nastaviti rasti in situ. Trebat e im jo nekoliko mjeseci da dostignu morfologiju odraslog mukarca. Ali barem urezi vie ne bole."
"Oooh," ree By, "pubertet. Bit e ti silno zabavno." "I to ubrzani pubertet. Ali Betanci su mi to maksimalno olakali. ovjek im mora odati potovanje, to su zaista ljudi koji znaju kako drati hormone pod nadzorom."
Ivan se nevoljko morao sloiti. "Moj brati Miles kae da mu je, kad su mu mijenjali srce, plua i iznutrice, bila potrebna gotovo cijela godina da mu se disanje i energija potpuno vrate na normalu. I takoer su mu organi morali
nastaviti rasti nakon to su bili instalirani u tijelo. Siguran sam da e... sve biti u redu." Trenutak poslije, nije se mogao suzdrati: "Onda, radi li kako treba?"
"Da, mogu se popisati stojeki." Dono posegne za svojim gaicama i ponovno ih navue. "A to se drugih stvari tie, pa, ako sam dobro razumio, uskoro e uslijediti. Jedva ekam svoju prvu nonu poluciju."
"Ali, hoe li ijedna ena htjeti... nije ba da e zatajiti tko si i to si bila prije... kako e, um... To je jedna stvar kojoj te orunik Pvgmalion", mahne Ivan prema Szabou, "nee moi poduiti."
Szabo se tanahno nasmijeio, to je bila prva pojava nalik na izraz lica koju je Ivan veeras na njemu uoio.
"Ivane, Ivane, Ivane." Dono je odmahivao glavom. "Pa zar nisam ja tebe nauio kako? Od svih problema koje oekujem da u imati... zbunjenost pred gubitkom moje muke nevinosti je najmanji. Zaista."
"To... nije poteno", ree Ivan tanjim glasom. "Hou rei, mi smo to sve morali sami prokljuviti kad nam je bilo trinaest."
"A ne kad vam je bilo dvanaest?" upita ukoeno Dono.
"Mhm."
Dono zatvori kopu na hlaama  ipak mu nisu bile preiroke na bokovima  uskoi u tuniku i namrti se svom odrazu u zrcalu. Rukom stisne aku suvine tkanine na bokovima. "Nda, moglo bi proi. Kroja bi to mogao urediti do sutra naveer. elim biti tako odjeven kad odem u dvorac Vorhartung, prikazati svoj dokaz o prepreci."
Plavo-siva uniforma Kue Vorrutyer izgledat e iznimno dobro na lordu Donu, morao je priznati Ivan. Moda ne bi bilo loe da se tog dana pozove na svoje vorsko pravo i nabavi ulaznicu, pa se diskretno smjesti u zadnje redove galerije za posjetitelje Vijea grofova. Samo da
,.                     .       I,.
vidim to e se dogoditi, prisjeti se on jednog od omiljenih Gregorovih izraza.
Gregor...
"Zna li Gregor za ovo?" upita Ivan iznenada. "Jesi li mu ispriala o svojim planovima prije odlaska na Betu?"
"Ne, naravno da nisam", ree Dono. Sjeo je na rub kreveta i poeo navlaiti izme.
Ivan je mogao osjetiti kako mu se gri eljust. "Jeste li svi vi poludjeli?"
"Kao to netko, ne znam tko, voli citirati  mislim da je to tvoj brati Miles  lake je dobiti oprotenje nego doputenje." Dono ustane i prie zrcalu kako bi provjerio kakav dojam ostavljaju izme.
Ivan je upao kosu. "U redu. Vas dvoje  vas troje  dovukli ste me ovamo zato to ste tvrdili da trebate moju pomo. Dat u vam jedan savjet. Besplatni." Duboko je udahnuo. "Moete varati mene i odvaliti se od smijeha, ako hoete. To nee biti prvi put da ispadnem idiot. Moete varati Richarsa i imate moj blagoslov. Moete varati Vijee grofova. Zavarajte mog bratia Milesa  molim vas. To bih elio vidjeti. Ali nemojte, ako vam je imalo stalo do uspjeha i ako elite da ovo bude vie od dobrog, ali kratkog vica, nemojte ni sluajno pokuati zavarati Gregora."
Byerlyjevo je lice bilo grimasa nesigurnosti. Dono se okrene pred zrcalom i prodorno se zapilji u Ivana. "Hoe rei da moramo otii k njemu?"
"Da. Ne mogu vas na to natjerati," nastavi Ivan uporno, "ali ako to ne uinite, kategoriki odbijam ubudue imati ikakva posla s vama."
"Gregor moe jednom jedinom rijeju uguiti itav plan", ree Dono oprezno. "I to prije nego to pravo i otpone."
"Moe," ree Ivan, "ali nee ako ne bude imao jak razlog. Nemojte mu dati taj razlog. Gregor ne voli politika iznenaenja."
"Ja sam uvijek mislio daje Gregor prilino blag", ree By. "Za jednog cara."
"Ne", ree Ivan vrsto. "Nije. On je samo prilino miran, a mirno i blago ni izdaleka nisu isto. Vjerujte mi, ne elite znati kakav je kad se raspizdi."
"Pa kako izgleda kad se raspizdi?" znatieljno je pitao By.
"Jednako kao i uvijek. I to je ono to najvie strai." By opet otvori usta, ali ga Dono zaustavi pokretom ruke. "By, osim to si se tom prigodom htio dobro zabaviti, veeras si ovamo dovukao Ivana zbog njegovih veza, ili si barem tako tvrdio. Iz vlastitog iskustva znam da nije dobra zamisao ignorirati svoje strune savjetnike."
By slegne ramenima. "Pa nije ba da ga plaamo." "Ali ja se pozivam na neke stare usluge. Znai da me to kota. I ide iz fonda koji se ne moe nadopuniti." Donov pogled sleti na Ivana. "to tono predlae da uinimo?" "Zamoli Gregora za kratak razgovor. I to prije nego to razgovara ili se prikae bilo kome drugome, ak i preko komkonzole. Digni bradu, pogledaj ga u oi" U tom trenutku Ivanu padne na pamet bezbona misao. "ekaj, valjda nisi spavala i s njim? Ili jesi?"
Donove usne i brkovi veselo poskoie. "Ne, na alost. Proputena prigoda za kojom sad, vjeruj mi, silno alim." "Ah." Ivan odahne s olakanjem. "Dobro. Onda ga samo obavijesti o onome to kani uiniti. Zatrai svoje nasljedniko pravo. On e ili odluiti da ti dopusti parnicu ili e te smjesta sprijeiti. Ako te sprijei, pa, tako e ono najgore proi brzo i bezbolno. Ako ti dopusti da ide
dalje... imat e tihog simpatizera kakvog ak ni Richars u svom najzlobnijem izdanju ne moe nadmaiti."
Dono se oslonio o Pierreov radni stol i bubnjao prstima po praini koja ga je pokrivala. Orhideje su leale na stolu kao zaboravljena hrpica, uvenula poput Ivanovih snova. Dono napui usta. "Moe li nas uvesti?" naposljetku je zapitao.
"Ja, ovaj... ja, ovaj..."
Pogled mu je uurbano postajao sve prodorniji. "Sutra?"
"Ah..."
"Ujutro?"
"Ne ujutro", slabano se usprotivio By.
"Rano ujutro", ustrajao je Dono.
"Ja... uvidjetitomoguuiniti", uspio je naposljetku protisnuti Ivan.
Donovo se lice razvedrilo. "Hvala ti."
Iznuda ovog nevoljkog obeanja imala je ijednu dobru stranu: Vorrutverovi su se napokon pokazali voljnima da puste svog zarobljenika, jer im se inilo kako je najbolje da Ivan pouri kui i nazove cara Gregora. Lord Dono ustrajao je na tome da njegov voza odveze Ivana do njegova nedalekog stana, unitavajui time Ivanovu slabanu nadu da e ga putem, u mranoj uliici Vorbarr Sultane netko orobiti i ubiti, poslije ega ne bi morao snositi posljedice veeranjih otkria.
Blaeno sam u stranjem odjeljku zemaljskog vozila, Ivan se kratko pomolio za gustou rasporeda koja bi sprijeila Gregora da primi molitelje na predloeni razgovor. No on e, najvjerojatnije, biti toliko zaprepaten injenicom da Ivan iskae iz svojeg uobiajenog nemijeanja ni u to, da e smjesta stvoriti potrebno vrijeme. Ivan je iz iskustva znao  jedina stvar koju neduni promatra moe
uiniti, a koja je gora od izazivanja Gregorova gnjeva, bila je izazivanje Gregorove znatielje.
Kad se naao na sigurnom u svom malom stanu, Ivan zakljua vrata kako bi se obranio od svih Vorrutvera, prolih i sadanjih. Juer je potratio nekoliko ugodnih sati zamiljajui kako ovdje zabavlja putenu lady Donnu... kakav gubitak vremena. Ne bi se moglo rei kako lord Dono ne moe dobiti prolaznu ocjenu kao mukarac, ali Barravaru nije bilo potrebno jo mukaraca. Iako, padne Ivanu na pamet, mogli bismo obrnuti Donnin plan i poslati viak mukih na Koloniju Beta, kako bi poprimili privlanije oblije... zadrhtao je od pomisli na taj prizor.
Nevoljko uzdahnuvi, odnekud je iskopao sigurnosnu karticu kojom se tijekom proteklih nekoliko godina izbjegavao sluiti, pa proao njome kroz prorez na svojoj kom-konzoli.
Gregorov vratar, ovjek u neupadljivoj civilnoj odjei koji se nije predstavio  ako ste imali ovu vrstu pristupa, pretpostavljalo se da znate njegovo ime  smjesta je odgovorio. "Da? Ah. Ivane."
"elio bih razgovarati s Gregorom, molim." "Oprostite, lorde Vorpatril, sigurni ste da se niste sluajno posluili ovim kanalom?" "Siguran sam."
Vratarove se obrve iznenaeno podigoe, no ruka mu je krenula u stranu i njegov lik nestane s ekrana. Kom-konzola je odzvonila. Nekoliko puta.
Naposljetku se ukazao Gregorov lik. Jo uvijek je bio odjeven u dnevnu odjeu, stoje odagnalo Ivanov strah da e ga izvui iz kreveta ili ispod tua. U pozadini se nazirala jedna od udobnijih dnevnih soba carske rezidencije. Ivan je jedva mogao razabrati zamagljeno oblije doktorice
Toscane koja je sjedila iza Gregora. inilo se da zakapa koulju. Ups. Budi kratak. Gregor oito veeras ima druge stvari na pameti.
Da sam ih barem ja imao.
Gregorovo je lice bilo bezizraajno sve dok nije prepoznao Ivana, a onda se na njemu ukazala zlovolja. "On. To si ti." Izraz nezadovoljstva polako je izblijedio. "Ivane, ti me nikad ne zove ovim kanalom. Bio sam siguran da je Miles. Stoje?"
Ivan duboko udahne. "Upravo sam se vratio s pristanita za atlove, gdje sam doekao... Donnu Vorrutyer koja je stigla s Bete. Vas se dvoje svakako morate vidjeti."
Gregor podigne obrve. "Zato?"
"Siguran sam kako bi vam to ona radije objasnila sama. Ja sa svim tim nisam imao nikakve veze."
"Sad ima. Lady Donna se pozvala na stare usluge, zar ne?" Gregor se namrtio i dodao, pomalo opasnim glasom: "Ivane, nisam ja ulog u vaim ljubavnim igrama."
"Nikako, gospodine," usrdno se sloi Ivan. "Ali elite je vidjeti, vjerujte mi. Najozbiljnije. im prije. Ne, i prije od toga. Sutra. Ujutro. Rano."
Gregor nakrivi glavu. Znatieljno. "Koliko je to zaista vano?"
"To, gospodine, samo vi moete procijeniti."
"Ako je to neto s im ti ne eli imati nikakve veze..." Gregor ne dovri reenicu, nego nastavi obeshrabrivati Ivana svojim pogledom. Naposljetku mu ruka ipak kucne o komkonzolu, pa on pogleda prema nekom ekranu koji je bio izvan Ivanova vidnog polja. "Mogao bih pomaknuti... hm. Kako bi bilo tono u jedanaest, u mom uredu?"
"Hvala vam, gospodine." Neete poaliti bila je reenica isuvie optimistina za kraj ovog razgovora. Zapravo, dodati bilo koju reenicu inilo mu se jednako privlanim
kao i skoiti s litice bez gravitacijskog odijela. Umjesto toga, Ivan se nasmijeio i kimnuo glavom u malom polu-naklonu.
Gregorovo je mrtenje postalo jo zamiljenije, no poslije kratkog trenutka dodatne kontemplacije, uzvratio je Ivanu kimanjem i iskljuio komkonzolu.
OSMO POGLAVLJE
Ekaterina je sjedila za komkonzolom u radnoj sobi svoje ujne i jo jednom prolazila redoslijed kojim e se bar-ravarske biljke koje su obrubljivale razgranate puteljke vrta lorda Vorkosigana smjenjivati prema godinjim dobima. Jedini osjet oko kojega joj nacrtni program nije mogao pomoi u planiranju, bio je miris. Za taj e se tanahni i duboko osjeajni dojam morati osloniti na vlastita iskustva i sjeanje.
U toploj ljetnoj veeri, obrub od grmlja mogao je oko sebe iriti zainsku ugodu koja e ispunjavati zrak metrima uokolo, ali boja mu je bila priguena, a rast nizak i zaobljen. Naizmjenino posaena upotrava razlomit e liniju i u pravo vrijeme dosei svoju maksimalnu visinu, ali njezin slabani miris citrusa ne bi dobro pristajao uz miris ivice, a osim svega, nalazila se na popisu zabranjenih biljaka  onih na koje je lord Vorkosigan bio alergian. Ah  skoikorov! Njegove e plavetno-kestenjaste pruge osigurati sjajan vertikalni vizualni dojam, a njegov slabani, ali slatki miris dobro e se, ak primamljivo, sloiti s mirisom grmlja. Jedna nakupina ovdje, pokraj mos-tia, i ovdje, i ovdje. Unijela je izmjene u program i ponovno ga pokrenula. Mnogo bolje. Otpila je gutljaj aja koji se hladio, pa pogledala na sat.
Mogla je uti ujnu Vorthvs kako se mota po kuhinji. Ujak Vorthvs, koji je volio spavati dokasna, uskoro e se spustiti, a ubrzo poslije njega i Nikki, pa e usredotoenost na estetika pitanja postati uzaludan trud. Imala je na raspolaganju jo samo nekoliko dana za posljednja dotjerivanja nacrta, a onda e morati poeti raditi s velikom koliinom stvarnih biljaka. A imala je i manje od dva sata prije nego to e se morati istuirati, odjenuti i otii na zemljite kako bi nadgledala ekipu koja je prikapala i ispitivala protok vode kroz potoi.
Bude li sve polo kako treba, ve bi danas mogla poeti rasporeivati svoju zalihu dendariijskog kamenja i ugaati njeni klokot vode koja e tei oko, preko i izmeu njega. Zvuk potoka bio je jo jedna istananost u kojoj joj nacrtni program nije bio od pomoi, iako je sadravao upute o priguivanju buke iz okolia. Zidovi i vijugavi obronci ve su bili postavljeni i to vie nego zadovoljavajue; sve emu se nadala bilo je da e uspjeti priguiti izluujue gradske zvukove. I zimi e vrt biti tiho mjesto za odmor. ak i prekriven snijegom, iju e povrinu probijati tek ogoljele gornje grane drvolikog grmlja, oblik prostora bit e ugodan oku i smirujue djelovati na um i srce.
Do kraja dananjeg dana osnovni e kostur biti dovren. Sutra na njega dolazi meso, u obliku kamionom dovuenog, autohtonog, a ne teraformiranog, tla iz udaljenih zakutaka Okruga Vorkosigan. A sutra naveer, prije nego to pone veera lorda Vorkosigana, kao obeanje budunosti, posadit e u zemlju prvu biljku; izvjesni preostali korijen s drevnog stabla skellvtuma izraslog na Junom kontinentu. Trebat e mu moda i vie od petnaest godina da izraste dovoljno da popuni prostor koji mu je namijenila, ali kakve to veze ima? Vorkosigani su ovo zemljite posjedovali ve dvije stotine godina, to je obeavalo da e ovdje biti i kad skellvtum dosegne svoju
zrelost. Postojanost. S takvom postojanou ovjek moe izgraditi pravi vrt. Imati pravu obitelj...
Odjeknulo je zvono na ulaznim vratima, pa Ekaterina poskoi, iznenada svjesna kako je jo uvijek odjevena u staru brodsku odoru svog ujaka koju je nosila umjesto pidame, te da joj kosa bjei iz vrpce kojom ju je vezala na zatiljku. Ekaterina je ula korake svoje ujne kako iz kuhinje kreu poploenim predvorjem, pa se u napetom gru pognula kako bi se izmaknula s vidika moebitnom slubenom posjetitelju. O, zaboga, a to ako je doao lord Vor-kosigan? Ustala je u zoru, pune glave kojom su divljale vrtne preinake, tiho se iskrala u prizemlje i ak jo nije ni zube oprala  ali glas koji je pozdravljao njezinu ujnu bio je enski i jo k tome poznati glas. Rosalie, ovdje? Zato?
Tamnokosa ena od etrdesetak godina virnula je iza nadsvoenog dovratka i nasmijeila se. Ekaterina joj iznenaeno mahne, pa ustane i poe u predvorje kako bi je pozdravila. Bila je to uistinu Rosalie Vorvavne, ena Eka-terinina najstarijeg brata. Ekaterina je nije vidjela od Tie-nova sprovoda. Bila je odjevena u konzervativnu dnevnu odjeu, suknju i sako metalik-zelene boje koja je isticala njezin maslinasti ten, iako je kroj bio poneto staromodan i provincijalan. Sa sobom je dovukla svoju ker, Edie, kojoj je rekla: "Idi gore i pronai bratia Nikkija. Teta Kat i ja moramo o neemu porazgovarati." Edie, koja se tek pribliavala onoj adolescentskoj dobi u kojoj se djeca vuku kao gliste, voljno je odskakutala stubitem.
"Sto tebe dovodi u glavni grad u ovaj rani sat?" upitala je ujna Vorthvs Rosalie.
"Jesu li Hugo i ostali dobro?" dodala je Ekaterina.
"O, da, svi smo dobro", uvjeravala ih je Rosalie. "Hugo nije mogao otii s posla, pa je poslao mene. Poslije u odvesti Edie u kupovinu, ali moram ti rei, izvui je iz
kreveta na vrijeme da stignemo na jutarnji jednoin, to je bila prava muka."
Hugo Vorvavne radio je u Carskom uredu za rudnike sjevernog regionalnog stoera u Okrugu Vordarian, dva sata eskpresnim jednoinom od Vorbarr Sultane. Da bi se ukazala ovdje, Rosalie je morala ustati jo po mraku. Njezina dva starija sina, koja su gotovo izala iz dobi durenja, bila su danas preputena sama sebi.
"Rosalie, jesi li dorukovala?" pitala je ujna Vorthvs. "Jesi li za aj ili kavu?"
"Jele smo u jednoinu, ali za aj sam uvijek, hvala vam, ujno Vorthvs."
Rosalie i Ekaterina slijedile su ujnu u kuhinju i ponudile joj pomo, pa su ubrzo sve tri sjedile za stolom, a pred njima su se nalazile alice iz kojih se dizala topla para. Rosalie ih je izvijestila o stanju zdravlja svoga supruga, o dogaajima u njihovu kuanstvu i postignuima svojih sinova u razdoblju poslije Tienova sprovoda. Dobro raspoloena, stisnula je oi i povjerljivo se nagnula naprijed: "Ali da odgovorim na vae pitanje, ono to me dovodi amo jesi ti, Kat."
"Ja?" blijedo zapita Ekaterina.
"Pa zar ne moe zamisliti zato?"
Ekaterina se zapitala bi li bilo nepristojno rei Ne, otkud bih znala? Pristajui na kompromis sama sa sobom, zadovoljila se upitnim pokretom ruke i podignutim obrvama.
"Tvojem je ocu prije nekoliko dana na vrata pokucala posjetiteljica."
Podignuti prizvuk Rosaliena glasa pozivao je na igru pogaanja, ali Ekaterina je mislila samo na to koliko bi brzo mogla privesti kraju drutvene pristojnosti i vratiti se svojem poslu. Nastavila se neodreeno smjekati.
Rosalie odmahne glavom, iskazujui veseli oaj, pa se nagne naprijed i kucne prstom o stol pokraj svoje alice. "Ti si, draga moja, dobila vrlo prihvatljivu ponudu."
"Kakvu ponudu?" Iskreno je sumnjala da joj Rosalie donosi narudbu za nacrt nekog novog vrta. Ali, ne misli valjda na
"Branu ponudu, kakvu drugu? I to od pravog vorskog gospodina, drago mije to to mogu rei. Tako staromodan ovjek, poslao je Babu iz Vorbarr Sultane tvom ocu ak na Juni kontinent  to je dragog staria oborilo s nogu. Tvoj tata je nazvao Huga i prenio mu pojedinosti. Zakljuili smo kako poslije itavog tog babiranja ne bi bilo prikladno da ti se javimo preko komkonzole, nego daje bolje da ti netko od nas osobno prenese dobre vijesti. Svi se veselimo pri pomisli da e tako brzo ponovno biti osigurana."
Ujna Vorthvs se uspravila, doimljui se prilino zaprepateno. Prislonila je prst na usne.
Vorski gospodin iz glavnog grada, staromodan i vrlo svjestan etikete, tatu je oborio s nogu, tko bi to mogao biti osim  Ekaterinino je srce na trenutak zastalo, a onda se razletjelo. Lord Vorkosigan? Miles, ti podlace, kako si to mogao uiniti a da nisi najprije mene pitao ? Usne su joj se rastvorile od vrtoglave mjeavine bijesa i presretnosti.
Napuhani mali! Ali... on da odabere nju da bude njegova lady Vorkosigan, gospodarica njegove velianstvene kue i okruga njegovih predaka  u tom je prediv-nom okrugu trebalo toliko toga napraviti, sve je bilo tako zastraujue i uzbudljivo  a sam Miles, oh, boe moj. To zadivljujue, nisko tijelo prekriveno oiljcima, taj siloviti plamen, u njezinu krevetu? Moda ju je tek dvaput u ivotu dodirnuo, ali to je bilo kao da su njegove ruke ostavile opekline na njezinoj koi, tako se jasno njezino tijelo prisjealo tih kratkih pritisaka. Nije mislila, nije se usuivala misliti o njemu na taj nain, ali sad se svijest o dotad
paljivo potisnutoj, tjelesnoj elji za njim oslobodila i ra-zuzdala. Te vesele sive oi, te brze, pokretljive, poljubljive usne sa svim svojim irokim rasponom izraajnosti... sve to moe biti njezino, samo njezino. Ali kako se samo usudio postaviti joj ovakvu zasjedu, pred cijelom njezinom obitelji?
"Drago ti je?" pitala je Rosalie, paljivo motrei njezino lice, pa se naslonila i nasmijeila. "Ili bi bilo bolje rei da si oduevljena? Odlino! A ini mi se da nisi ni posve iznenaena."
"Nisam... posve." Samo nisam mogla povjerovati. Nisam se usudila vjerovati, zato... zato to bi to sve upropastilo...
"Bojali smo se da e rei kako je jo prerano, zbog Tiena i svega. Ali Baba je rekla kako on eli pretei sve svoje suparnike, tako je tata rekao Hugu."
"Nema on suparnika." Ekaterina proguta slinu, osjeajui neporecivu slabost jer se upravo prisjetila njegova mirisa. Ali kako je mogao i zamisliti da ona
"Nada se da e mu karijera poslije vojske prilino dobro krenuti", nastavila je Rosalie.
"Zaista, to je i on rekao." Mnogo je tu neumjerenog ponosa, rekao joj je jednom Miles, opisujui svoju elju da slavom nadmai svog oca. Zakljuila je kako on ne oekuje da e ga to i najmanje usporiti.
"Odline obiteljske veze."
Ekaterina se morala nasmijeiti. "To je blago reeno, Rosalie."
"Nije toliko bogat kao drugi njegova poloaja, ali imuan je, a osim toga, nikad nisam vjerovala da si ti osoba koja bi ila za novcem. Iako, Kat, moram ti rei, uvijek sam mislila kako ti ne bi kodilo da malo vie misli na sebe."
Pa, da, Ekaterina je bila maglovito svjesna kako Vor-kosiganovi nisu tako bogati kao mnoge druge grofovske obitelji, ali Miles je, u odnosu na sredstva koja je ona dosad morala rastezati, plivao u novcu. Nikad vie nee morati otkidati sebi od usta i tedjeti novi po novi. Sva njezina energija i sve njezine misli moi e se slobodno posvetiti viim ciljevima  Nikkiju e na raspolaganju biti sve mogunosti  "Za boga miloga, to je vie nego dovoljno za mene!"
Ali kako bizarno od njega da sve do Junog kontinenta poalje Babu kako bi razgovarala s njezinim ocem... zar je bio toliko stidljiv? Ekaterinino je srce bilo gotovo dirnuto, ali onda se sjetila daje to, moda, samo posljedica toga to Miles nije razmiljao o tome kako njegove potrebe mogu utjecati na druge. Stidljivost ili arogancija? Ili oboje istodobno? On je katkad znao biti tako dvoznaan  armantan kao... nitko koga je u ivotu upoznala, ali i neuhvatljiv poput vode.
Ne samo neuhvatljiv, sklizak. Katkad ak i granini sluaj prevaranta. Smrznula se. A to ako je itav taj prijedlog s vrtom bio samo varka, plan kojim e je drati u svojoj blizini? Sve su stvari poele sjedati na svoje mjesto. Moda se uope nije divio njezinu radu. Moda mu se ivo fukalo za vrt. Moda je samo manipulirao njome. Znala je da je nepodnoljivo ranjiva ak i na najslabiju lasku. Izgladnjelost koju je osjeala kad se radilo i o najmanjim mrvicama zanimanja ili naklonosti upravo je i bila ono zbog ega je samu sebe tako dugo drala zarobljenom u braku. Nad njom kao da se nadvila mrana kutija u obliku Tiena, poput kobne klopke u koju e biti namam-ljena otrovanim zalogajem ljubavi.
Zar je opet izdala samu sebe? Toliko je eljela daje to s vrtom ozbiljno, da uini prve korake prema samostalnosti, da dobije priliku pokazati svoju sposobnost. Zamiljala je ne samo Milesa, nego i sve stanovnike grada kako
se oduevljeno dive njezinu vrtu, dok nove narudbe samo cure, a karijera blistavo poinje...
Ne moe prevariti potenog mukarca, kazivala je poslovica. A ni enu. Ako je lord Vorkosigan njome manipulirao, uinio je to uz njezinu punu suradnju. Vruinu njezina gnjeva ohladio je ledeni tu stida.
Rosalie je i dalje brbljala: "...ti sama rei poruniku Vormoncriefu dobre vijesti, ili emo opet ii preko Babe?" Ekaterina trepne kako bi izotrila pogled. "Molim? ekaj, o kome ti to govori?"
Rosalie se zapilji u nju. "O poruniku Vormoncriefu. Alexiju."
"0 tom panju?" uzvikne Ekaterina kojoj je, s uasom, sijevnulo. "Rosalie, molim te, nemoj mi rei da si cijelo vrijeme govorila o Alexiju Vormoncriefu?"
"Pa, jesam", ree Rosalie, iznenada obeshrabrena. "A to si ti mislila, Kat, o kome govorim?" Profesorica je otpuhnula i naslonila se. Ekaterina je bila toliko uzrujana da su joj rijei pob-jegle iz usta prije nego to je dospjela razmisliti. "Mislila sam da govori o Milesu Vorkosiganu."
Profesoriine obrve sunule su uvis; sad je na Rosalie bio red da se zabulji. "O kome? Oh, za boga miloga, ne misli valjda na carskog revizora? Onog grotesknog ovjeuljka koji je doao na Tienov sprovod i jedva s obitelji progovorio nekoliko rijei? Nikakvo udo da si tako udno izgledala. Ne, ne, ne." Zastala je kako bi pozornije zaki-ljila prema svojoj ogorici. "Pa nee mi valjda rei da ti se i on udvara? Kakva sramota!"
Ekaterina udahne kako bi povratila ravnoteu. "Oito ne."
"Sva srea." "Ovaj... da."
"Mislim, pa on je mutac, nije li? Bio on visoki Vor ili ne, Kat, obitelj te nikad ne bi nagovarala da se vjena s mutantom samo zbog novaca. Neka te to ne brine." Zamiljeno je zastala. "Ipak... nema mnogo prigoda da ena postane grofica. S obzirom na maternine replikatore, vrlo bi vjerojatno uspjela izbjei svaki tjelesni dodir s njim. Mislim, to se tie raanja djece. A i geni bi im se mogli oistiti. Te galaktike tehnologije iz korijena mijenjaju ideju o braku iz koristi. Ali nisi valjda toliko oajna."
"Nisam", uplje se sloi Ekaterina. Samo sam oajno uznemirena. Bila je bijesna na tog ovjeka; i zato onda, na pomisao da nikad nee biti tjelesnog dodira meu njima, eli briznuti u pla? ekaj, ne  ako Vorkosigan nije osoba koja joj je poslala Babu, itav sluaj protiv njega, koji se do maloprije silovito vrtloio u njezinoj glavi, rui se kao kula od karata. Ili je poludjela, ili je na dobrom putu.
"Hou rei", nastavljala je Rosalie s obnovljenom nadom, "tu je, na primjer, Vormoncrief."
"Vormoncrief nije tu ni na primjer", ree odluno Ekaterina, hvatajui se za jedino sigurno sidro u ovom vrtlogu zbrke. "Ne dolazi u obzir. Rosalie, ti ga nisi nikad upoznala, ali vjeruj mi na rije, on je bezvezni idiot. Ujno Vorthvs, jesam li u pravu ili nisam?"
Profesorica joj se nasmijeila s naklonou. "Ja to ne bih rekla tako izravno, mila, ali zaista, Rosalie, recimo da bi Ekaterina mogla i bolje proi. Ima jo vremena."
"Mislite?" Rosalie je sumnjala u ovo uvjeravanje, ali je na kraju prihvatila ujnin autoritet. "Istina, Vormoncrief je samo porunik, i jo k tome potomak mlaeg sina. Oh, zaboga. Sto da kaemo jadnom ovjeku?"
"Diplomacija je Babin posao", istakne Ekaterina. "Mi samo moramo odluno rei ne. A ona mora nadograditi."
"To je istina", sloi se Rosalie s olakanjem. "Pretpostavljam daje i to jedna od prednosti staromodnog naina. Pa... ako Vormoncrief nije pravi, nije pravi i gotovo. Dovoljno si stara da zna to hoe. Ali ipak, Kat, mislim da ne bi smjela biti suvie izbirljiva ili ekati predugo nakon to zavri korota. Nikkiju treba tata. A ti nisi svaki dan sve mlaa. Ne eli valjda zavriti kao jedna od onih udnih starica koje ivotare na tavanu svoje obitelji."
Rosalie, tvoj je tavan u potpunosti siguran preda mnom. Ekaterina se pomalo mrko osmjehnula, ali je tu misao ipak zadrala za sebe. "Ne, ne na tavanu. Na treem katu."
Profesoriine oi prijekorno su bljesnule prema njoj, pa Ekaterina pocrveni. Nije bila nezahvalna, zaista nije. Samo... oh, doavola. Odgurnula je stolac.
"Ispriajte me. Moram se istuirati i odjenuti. Uskoro moram na posao."
"Na posao?" ree Rosalie. "Zar ba mora? Nadala sam se da emo zajedno ruati i ii u kupovinu. Da proslavimo i potraimo odjeu za vjenanje, ali moda to moemo okrenuti u 'dan utjehe'. to kae, Kat? Dobro bi ti dolo malo zabave. Toga u zadnje vrijeme ba nisi imala."
"Nikakva kupovina", ree Ekaterina. Sjetila se kad je posljednji put bila u kupovini, na Komarru, s lordom Vor-kosiganom koji je bio u jednom od svojih luih raspoloenja, prije nego to joj je Tienova smrt okrenula ivot naglavce. Nije mogla ni zamisliti da bi dan s Rosalie mogao biti jednak tom danu. Kad je primijetila uznemirenje i razoaranje na Rosalienu licu, popustila je. Na kraju krajeva, nema smisla da bude "Rosalie u Vorbarr Sultanu, Rosalie iz Vorbarr Sultane", ipak je ena ustala prije zore. "No, pretpostavljam da ti i Edie moete doi po mene u vrijeme ruka i poslije me vratiti."
"U redu... kamo da doemo? Uostalom, ime se ti bavi ovih dana? Zar nisi rekla da e se vratiti na kolovanje? Zna, u posljednje vrijeme ba ne komunicira esto sa svojom obitelji."
"Imala sam posla. Dobila sam narudbu da nainim nacrt i nadgledam ugradnju oglednog vrta u grofovoj gradskoj rezidenciji." Malo je zastala. "U rezidenciji lorda Revizora Vorkosigana, zapravo. Dat u ti upute kako se tamo dolazi prije nego to ti i Edie odete."
"Zar te Vorkosigan i zaposlio?" Rosalie se doimala iznenaenom, a trenutak poslije i militantno sumnjiavom. "Pa nije ti se valjda... ma zna... nametao? Ba me briga iji je sin, nema te pravo ni na to siliti. Upamti, ako bude potrebno, ima brata koji te moe obraniti." Zastala je, moda kako bi razmislila o prizoru Huga koji bi najvjerojatnije u uasu ustuknuo kad bi ga netko oznaio kao dragovoljca za taj pothvat. "Ili, bolje, ako treba pomo, ja u mu rado rei to mislim o tome." Osjetivi vre tlo pod nogama, Rosalie odluno zakima glavom.
"Hvala ti", zamalo se uguila Ekaterina koja je poela u mislima razraivati planove za odravanje velike udaljenosti izmeu Rosalie i lorda Vorkosigana. "Imat u to na umu, ukae li se ikad potreba." Pobjegla je uza stube.
Pod tuem, pokuala se oporaviti od zapjenjenog kaosa koji je u njezinoj glavi izazvala Rosaliena pogreno protumaena misija. Osjeaj tjelesne privlanosti prema Milesu  lordu Vorkosiganu  Milesu, nije joj zaista bio nikakva novost. Ve je prije osjetila kako je neto vue prema njemu i gurala taj osjeaj od sebe. Nije to imalo nikakve veze s njegovim neobinim tijelom; njegova veliina, njegovi oiljci, njegova energija, njegova razliitost, sve ju je to samo po sebi opinjavalo. Pitala se bi li ljudi mislili da je nastrana kad bi saznali kakvim udnim sta-
zama njezin ukus kroi ovih dana. Odluno, smanjila je temperaturu vode do potpune hladnoe.
Ali to umrtvljeno potiskivanje svih erotinih misli bilo je naslijee iz godina koje je provela s Tienom. No sad je neto napokon dugovala samoj sebi, svojoj seksualnosti. Bila je slobodna i ista. Smije se usuditi sanjati. Smije gledati. Smije ak i osjeati. Djelovati, no, to je bilo neto sasvim drugo, ali nek' sve ide k vragu, smije eljeti, makar u samoi svojih misli, i posjedovati tu nedostatnu cjelinu.
Osim toga, sviala mu se, bila mu je draga. Nije to nikakav zloin, iako sebi nije mogla objasniti otkud mu to. Osim toga, da, i on se njoj sviao. Moda ak i malo previe, ali to se nije ticalo nikoga osim nje. Mogu jednostavno nastaviti kao dosad. Projektiranje vrta nee vjeno trajati. Do sredine ljeta, najkasnije do jeseni, moi e ga dovriti i predati upute ljudima koji su redovito odravali zemljite Vorkosiganovih. Mogla bi povremeno navratiti da vidi je li sve u redu. Moda se ak i susresti s njim. Tu i tamo.
Poela je drhturiti. Povisila je temperaturu vode na onoliku vruinu koliku je mogla podnijeti, pa su se oblaci pare nagomilali oko nje.
Hoe li biti loe bude li ga pretvorila u svog ljubavnika iz snova? To joj se inilo nasrtljivim. Na kraju krajeva, kako bi se ona osjeala kad bi saznala daje glavna zvijezda neijih pornografskih matarija? Bila bi uasnuta, zar ne? Zgadila bi se pred injenicom da je u mislima drpa neki stranac u kojega nema povjerenja. Zamislila se u toj ulozi u Milesovim mislima, pa spustila prag uasa. Bila je to mala... slabost.
Oito rjeenje bilo bi spojiti snove i stvarnost u skladnu podudarnost. Ako nije mogue izbrisati snove, zato ih ne pokuati ostvariti? Pokuala je zamisliti kako bi bilo da ima ljubavnika. Kako ljudi uope postiu takve stvari?
Ona je jedva uspijevala skupiti hrabrosti da nekoga na ulici zapita za smjer. Pa kako, zaboga, pita nekoga da... Ali stvarnost  stvarnost je u sebi nosila suvie opasnosti a da bi ona ikad vie u ivotu tako riskirala. Ne eli izgubiti sebe i svoje slobodne snove u jo jednoj dugoj nonoj mori kakva je bio njezin ivot s Tienom, u ivom pijesku koji je polako guta, gui i sklapa se zauvijek nad njezinom glavom...
Ponovno je naglo promijenila temperaturu vode, pa namjestila prskalicu tako da joj kapi vode bockaju kou poput ledenih kristalia. Miles nije kao Tien. Zaboga, pa on je ne eli ni posjedovati ni unititi; samo ju je unajmio da mu uredi vrt. To je potpuno bezazleno. Zacijelo je poludjela. Moda su joj ovaj mjesec podivljali hormoni. Jednostavno e pustiti i njih i sve ove... neobine misli, pa e same otii. A poslije e se sama sebi smijati.
Za pokus, nasmijala se odmah. Ne, nema sumnje, ovaj uplji odjek moe zahvaliti tome to je u tu-kabini. Zatvorila je ledenu vodu i iskoraila.
Nema nikakva razloga da se danas s njim sretne. Katkad bi on izaao i neko vrijeme sjedio na zidiu, promatrajui kako radovi napreduju i nikad se ne mijeajui. Uope nee morati razgovarati s njim sve do sutranje veere, na kojoj e biti gomila drugih ljudi s kojima e se moi razgovarati. Imala je dovoljno vremena da se ponovno smiri. A u meuvremenu, treba ugoditi potok.
Ured lady Alys Vorpatril, koji je vodio sve poslove carskog drutvenog protokola, u posljednje se vrijeme iz tri sobe u carskoj rezidenciji proirio na polovicu treeg kata jednog od krila. Tamo se Ivan naao na raspolaganju cijeloj floti tajnica i pomonica koje je lady Alys nagomilala kako bi pomogle organizirati vjenanje. Zvualo mu je kao prava poslastica raditi s desecima ena, sve dok nije ot-
krio kako su sve one uglavnom sredovjene Vorkinje elina pogleda koje su od njega bile spremne trpjeti jo manje gluposti nego njegova majka. Na svu sreu, od svih je njihovih keri izlazio samo s dvije, a oba su ta pothvata zavrila bez gorine. Moglo je biti i mnogo gore.
Na Ivanov oaj, koji je nekako uspio prikriti, lord Dono i By Vorrutyer na svoj su carski sastanak stigli dovoljno rano da mu dou u posjet prije susreta s carem. Tajnica lady Alys neljubazno gaje pozvala u vanjski ured odjela, u kojem je zatekao njih dvojicu kako odbijaju sjesti i udobno se smjestiti. By je bio odjeven prema svom uobiajenom ukusu, u crvenkasto odijelo koje je moglo biti konzervativno samo u oima gradskog komedijaa. Lord Dono odjenuo se u urednom vorskom stilu, u svoju crnu tuniku i hlae sa sivim opivima i uresima. Odjea je oito bila a-lobna, a nije bilo nimalo sluajno stoje naglaavala njegov novi, muevni dobar izgled. Sredovjena mu je tajnica ispod trepavica slala poglede pune odobravanja. Orunik Szabo, u slubenoj odori Kue Vorrutver, stajao je uz vrata u poloaju ja-sam-samo-komad-namjetaja, kao da im pritajeno nastoji pokazati kako postoje neke vatrene linije stajanje na kojima nije u opisu njegova radnog mjesta.
Nikome tko nije pripadao osoblju nije bilo doputeno da samostalno tumara hodnicima carske rezidencije; Dono i By imali su pratnju u osobi Gregorova vieg major-domusa. U trenutku kad je uao Ivan, taj je gospodin prekinuo svoj dotadanji razgovor s tajnicom i okrenuo se, promatrajui Ivana kao da ga sasvim iznova procjenjuje. "Dobro jutro, Ivane," ree lord Dono srdano. "Jutro, Dono, By." Ivan smogne snage za kratko, razmjerno bezlino kimanje glavom.  "Vi ste, ovaj, doli. Vidim."
"Da, hvala ti." Dono se osvrne po prostoriji. "Je li lady Alys jutros ovdje?"
"Ona i pukovnik Vortala otili su u inspekciju cvjear-nica", ree Ivan, presretan to moe istodobno rei istinu i izbjei daljnje uvlaenje u kakve god sheme lord Dono imao na umu.
"Vrlo u brzo i s njom morati malo probrbljati", zamiljeno ree Dono.
"Mhm", ree Ivan. Lady Donna nije pripadala intimnom krugu lady Alys, budui daje bila pola narataja mlaa i da se kretala u drutvu posve drugaijem od politiki aktivnog sloja kojem je predsjedala lady Alys. Lady Donna je u jednom potezu odbacila i svog prvog supruga i prigodu da postane buduom groficom; no Ivan je, budui daje upoznao tog sitnog plemia, mogao razumjeti rtvu koju je podnijela. U svakom sluaju, Ivan nije imao ni najmanjih potekoa u obuzdavanju svoje potrebe da o najnovijem razvoju dogaaja potraa bilo sa svojom majkom, bilo s kojom od smirenih vorskih matrona u njezinoj slubi. I ma koliko bi zadivljujue bilo nazoiti prvom susretu lady Alys i lorda Dona, kao i svim protokolarnim zbunjenostima koje bi iz toga proizale, Ivan je, sve u svemu, mislio kako mu je bolje da u tom trenutku bude izvan dometa.
"Spremni, gospodo?" zapitao je majordomus.
"Mnogo sree, Dono," ree Ivan i pripremi se za povlaenje.
"Da", ree By. "Mnogo sree. Ja u ostati ovdje i brbljati s Ivanom dok ti ne zavri, moe?"
"Na mojem popisu", ree majordomus, "nalazite se sva etvorica. Vorrutyer, lord Vorrutyer, lord Vorpatril, orunik Szabo."
"Oh, to je sigurno pogreka", ree Ivan usluno. "Zapravo se samo lord Dono treba sastati s Gregorom." By potvrdno kimne.
"Popis je", ree majordomus, "ispisan carevim rukopisom. Ovuda, molim."
Obino flegmatini By progutao je sitnu knedlicu, no ipak su svi s dunim tovanjem poli za majordomusom dva kata nie, zaokrenuli za ugao i stigli u kut sjevernog krila, gdje se nalazio Gregorov privatni ured. Ivan je primijetio kako majordomus od njega nije zatraio da potvrdi Donov identitet, iz ega je zakljuio kako je rezidencija tijekom noi pohvatala konce. Ivan je bio gotovo razoaran. elio je jo nekoga vidjeti onako zbunjenoga kakav je sino sam bio.
Majordomus dotakne skener dlana uz vrata i objavi tko je u njegovoj pratnji, a iznutra im glas dopusti ulazak. Gregor je iskljuio svoju komkonzolu i pogledao prema njima dok su nespretno ulazili. "Dobro jutro, gospodo. Lorde Dono. Orunie."
Uzvratili su mu mrmoljenjem koje je u prosjeku glasilo Dobro jutro, gospodine. Jedino je Dono koraknuo naprijed, podignute brade, i razgovijetnim glasom rekao: "Hvala vam to ste me pristali tako brzo primiti, gospodine."
"Ah", ree Gregor. "Tako brzo. Da." Dobacio je udnovat pogled Byu, koji je srameljivo trepnuo. "Molim vas, sjednite", nastavio je Gregor. Rukom je pokazao prema konim sofama na kraju sobe, a majordomus se pourio privui i nekoliko dodatnih naslonjaa. Gregor je zauzeo svoje uobiajeno mjesto na jednoj od sofa i okrenuo se malo ukoso kako bi mogao dobro vidjeti lica svojih posjetitelja pod blistavim svjetlom koje se rasipalo kroz, prema sjeveru okrenute, prozore koji su gledali na vrt.
"Meni e biti zadovoljstvo da ostanem stajati, gospodine," promrmlja orunik Szabo svoj prijedlog, no ipak mu nije bilo doputeno obgrliti dovratak kako bi, u sluaju potrebe, lake zbrisao. Gregor se tek kratko nasmijeio i
pokazao prema naslonjau, i tako je Szabo silom morao sjesti, iako je zapravo tek oslonio stranjicu o rub sjedala. By je dohvatio drugi naslonja i nekako uspio pristojno oponaati svoju uobiajenu oputenost, prekriivi noge. Dono je sjedio uspravnih lea, pozorno, razdvojenih koljena i laktova, zauzimajui prostor koji nitko drugi nije zatraio: druga je sofa u potpunosti pripadala njemu, sve dok Gregor nije rastvorio ironini dlan, zbog ega je Ivan bio prisiljen sjesti uz Dona. No smjestio se stoje dublje u suprotni kut sofe mogao.
Gregorovo lice nije mnogo odavalo, osim oite injenice kako je mogunost da ga Donna/Dono iznenadi propala u neko doba koje je proteklo od trenutka kad gaje Ivan nazvao. Uslijedila je stanka koju je Gregor prekinuo prije nego to se Ivan dospio uspaniiti i bubnuti neto.
"Onda, ija je to zamisao bila?"
"Moja, gospodine", ree vrsto lord Dono. "Moj pokojni brat mnogo se puta estoko izjasnio  a o tome mogu posvjedoiti Szabo i drugi lanovi kuanstva  kako se uasava od same pomisli da na njegovo mjesto kao grof Vorrutyer doe Richars. Da Pierre nije umro tako naglo i neoekivano, zacijelo bi uspio pronai zamjenskog nasljednika. Osjeam da ovime ispunjavam njegovu nenapisanu oporuku."
"I tako, ah, tvrdite da bi se on s tim posthumno sloio." "Da. Jednostavno, ovakvo to nije mu palo na pamet. Osim toga, dakako, dok je bio iv, nije bilo potrebe da razmilja o ekstremnim rjeenjima."
"Razumijem. Nastavite." Ivan je prepoznao Gregorovo klasino dajte-im-ue-da-se-sami-objese raspoloenje. "Prije odlaska, kakvu ste sebi podrku osigurali?" Prilino je napadno pogledao prema oruniku Szabou.
"Osigurao sam odobravanje svoj  orunika svog pokojnog brata, naravno", ree Dono. "S obzirom na to kako
je njihova dunost bila da tijekom moje odsutnosti paze na spornu imovinu."
"Prihvatili ste njihove zakletve?" Gregorov je glas iznenada bio vrlo blag.
Ivan je potonuo. Osoba koja prihvati zakletvu orunika prije nego to je potvrena kao grof ili grofov nasljednik, poinila bi ozbiljan zloin, prekrila jedan od potparagrafa Vorlopulousova zakona kojim se, izmeu ostaloga, broj grofovskih orunika ograniava na etu od dvadeset orunika po obitelji. Lord Dono jedva primjetno kimne glavom Szabou.
"Dali smo svoje asne rijei", ubacio se Szabo glatko. "Svaki ovjek slobodan je dati svoju asnu rije kojom jami za svoja djela, gospodine." "Hm", ree Gregor.
"Osim orunika Vorrutverovih, obavijestio sam samo jo dvije osobe  svoju odvjetnicu i svog bratia Bya", nastavio je lord Dono. "Odvjetnica mi je bila potrebna kako bi pokrenula izvjesne pravne dogovore, provjerila sve pojedinosti i pripravila sve potrebne dokumente. I ona i njezina dokumentacija u potpunosti su vam na raspolaganju, naravno, gospodine. Siguran sam da razumijete taktiku neophodnost iznenaenja. Prije odlaska nisam rekao nikome drugome, kako Richars ne bi saznao i kako se ne bi dospio za to pripremiti."
"Nikome osim Byerlyu", potakne ga Gregor. "Osim Byerlyu", sloio se Dono. "Bila mije potrebna osoba od povjerenja u glavnom gradu, netko tko e paziti na Richarsove poteze dok sam ja izvan dometa i privremeno onesposobljen."
"Byerly, tvoja odanost roaku je... za svaku pohvalu", promrmljao je Gregor.
By gaje oprezno gledao. "Hvala vam, gospodine."
"Kao i tvoja zadivljujua diskrecija. To neu zaboraviti."
"inilo mi se daje to posve osobna stvar, gospodine." "Razumijem. Nastavite, lorde Dono."
Dono je oklijevao tek djeli sekunde. "Je li vam CarSig ve proslijedio moje lijenike nalaze s Bete?"
"Tek jutros. ini se da ih je neto malo zadralo."
"Ne smijete kriviti onog dragog deka iz CarSiga koji me slijedio. Bojim se da ga je Kolonija Beta pomalo izbezumila. Osim toga, uvjeren sam da Betanci nisu dragovoljno predali nalaze, pogotovo nakon to sam im ja rekao da to nikako ne uine." Dono se toplo nasmijeio. "Drago mije to se pokazao doraslim problemu. Bilo bi mi nepodnoljivo teko kad bih vidio da je CarSig poslije Illvanova umirovljenja izgubio na otrini."
Gregor, koji je sluao brade oslonjene o dlan, mahne lagano prstima, priznajui sve razine ove tvrdnje.
"Ako ste imali prigodu preletjeti nalaze," nastavio je Dono, "onda znate kako sam sad u potpunosti funkcionalan kao mukarac, sposoban izvriti svoju drutvenu i bioloku dunost oplodnje i stvaranja sljedeeg nasljednika Vorrutverovih. Sad, kad pripadam mukom spolu, to je uvjet za nasljeivanje, tvrdim da sam po krvnom srodstvu prvi na redu da preuzmem grofovski naslov Okruga Vor-rutver, a u svjetlu pogleda koje je jasno iskazao moj pokojni brat, tvrdim kako je i on mene odredio za nasljednika. Usputno tvrdim i to kako u biti bolji grof od svog roaka Richarsa i da u sluiti svom Okrugu, Carstvu i vama osobno s vie sposobnosti nego to ih je on ikad posjedovao. Kao dokaz, prilazem sve ono to sam u Pierreovo ime inio za Okrug tijekom proteklih pet godina."
"Navodite li kakve daljnje optube protiv Richarsa?" pitao je Gregor.
"U ovom trenutku ne. Jedinu dovoljno ozbiljnu optubu nije bilo mogue dokazati i iznijeti pred sud u danom trenutku" Dono i Szabo izmijenie poglede.
"Pierre je zahtijevao da CarSig istrai lakoletnu nesreu u kojoj je stradala njegova zarunica. Sjeam se da sam proitao saetak izvjea. U pravu ste, nije bilo dokaza."
Dono je uspio slegnuti ramenima na nain koji je ukazivao na to da prihvaa tvrdnju, ali da se s njom ne slae. "to se tie Richarsovih sitnijih prijestupa, pa, nikome nisu bili vani prije, a sumnjam da e nekome postati vani sad. Neu ga optuiti za nesposobnost  iako mislim da je nesposoban  nego u radije zasnovati parnicu na tome da imam vie prava na titulu. I u tom e se obliku optuba nai pred grofovima."
"Oekujete li da ete prikupiti glasove u svoju korist?"
"Oekujem da bi izvjestan, manji broj Richarsovih osobnih neprijatelja glasao za mene i da sam konj. Sto se ostalih tie, nudim se Naprednjakoj stranci kao budui lan i glasa."
"A, da?" uvi ovo, Gregor podigne pogled. "Vorrutve-rovi su oduvijek bili jedan od stupova Konzervativaca. Oekuje se da Richars nastavi tu tradiciju."
"Da. Moje srce naginje staroj gardi: bili su oni stranka mog oca i njegova oca prije njega. Ali iskreno sumnjam da njihova srca naginju meni. Osim toga, u ovom su trenutku manjina. A ovjek mora biti praktian."
Tono. I premda je Gregor paljivo odravao privid carske nepristranosti, nitko nije sumnjao kako su Naprednjaci stranka kojoj je osobno sklon. Ivan zagrize usnu.
"Va e sluaj, lorde Dono, podii prainu u Vijeu grofova i to u vrlo nezgodnom trenutku", ree Gregor. "Moj kredit u Vijeu posve je istroen, nakon to sam uspio pro-
gurati podzakonski akt da iz riznice platimo popravak ko-marrskog solarnog zrcala."
Dono odgovori iskreno: "Ja od vas, gospodine, ne traim nita osim nepristranosti. Nemojte mi onemoguiti iznoenje dokaza o prepreci. I nemojte dopustiti Vijeu da me odbije sasluati, ili da zatrai sasluanje u tajnosti. elim javnu raspravu i javno glasovanje."
Gregorove su se usne izvijale dok je zamiljao taj prizor. "Va bi sluaj mogao postaviti iznimno udan presedan, lorde Dono. S kojim bih ja potom morao ivjeti."
"Mogue. elio bih naglasiti kako u potpunosti igram po starim pravilima."
"Pa... moda ba ne u potpunosti", promrmlja Gregor.
Ubacio se By: "Ako smijem dometnuti, gospodine... da postoje deseci grofovskih sestara koje silno ele u stampedu pojuriti prema galaktikim klinikama i vratiti se na Barravar kako bi ule u izme svoje brae, ne bi li se neto slino tome ve prije dogodilo? Sumnjam da e ovaj presedan biti osobito popularan nakon to se iscrpi kao novotarija."
Dono slegne ramenima. "Prije naeg osvajanja Komar-ra, ta nam je vrsta medicine bila jedva dostupna. Netko mora biti prvi. A to nikako ne bih bio ja, da su stvari s jadnim Pierreom drugaije zavrile." vrsto je pogledao Gre-gora u oi. "Iako, uvjeren sam kako neu biti posljednji. Time to ete zaustaviti ovaj sluaj ili ga privremeno odbaciti, nita neete postii. Ako nita drugo, proe li moja parnica kroz potpuni zakonski postupak, prisilit e grofove da izrijekom preispitaju svoje pretpostavke i smisle razumnu grupu zakona, jer nai zakoni ve isuvie dugo odolijevaju promjenama koje je donijelo vrijeme. Ne moete oekivati da je mogue voditi galaktiko carstvo na temelju propisa koje nitko nije ni pregledao ni prepravio jo od Vremena izolacije." Onaj nepodnoljivi, veseli smi-
jeak obasjao je lice lorda Dona. "Ukratko, to bi moglo biti dobro za njih."
Ivanu se uinilo daje kratki uzvratni osmijeh Gregoru pobjegao posve sluajno. Lord Dono prema Gregoru se postavio na pravi nain: iskreno, neustraivo i izravno. Ali, lady Dona oduvijek je sjajno uoavala.
Gregor paljivo promotri lorda Dona i nakratko rukom stisne hrbat nosa. Trenutak poslije, ironino ree: "A hoete li i vi zahtijevati pozivnicu na vjenanje?"
Donove obrve poskoie uvis. "Budem li dotad postao grof Vorrutyer, bit e mi i ast i dunost da budem nazoan. A ako se to ne dogodi  pa, onda nita." Nakon kratke tiine, eznutljivo je dodao: "Iako, uvijek sam oboavao dobra vjenanja. Osobno sam sudjelovao u tri, od kojih su dva bila katastrofalna. Mnogo je ljepe promatrati i neprekidno samome sebi ponavljati Nisam ja!' Nisam ja! ovjek samo zbog toga poslije itav dan moe biti dobre volje."
Gregor suho ree:  "Moda vae sljedee vjenanje bude drugaije."
Dono podigne bradu: "To je gotovo izvjesno, gospodine."
Gregor se naslonio na sofi i zamiljeno promatrao gru-picu koja se rasprostrla pred njim. Prstima je kuckao po naslonu. Dono je ekao junaki, By ivano, Szabo postojano. Ivan je to vrijeme potratio elei daje nevidljiv ili da nikad nije naletio na Bya u onom prokletom baru ili da nikad nije upoznao Donnu ili da se barem nikad nije rodio. ekao je da se sjekira, kakva bila da bila, spusti, pitajui se u koju bi mu stranu bilo bolje da se izmakne.
Ali umjesto toga, kad je Gregor konano progovorio, rekao je: "Onda... kakav je to osjeaj?"
Donovu je bradu rasparao blistav osmijeh. "Iznutra? Imam vie energije. Imam jai libido. Rekao bih da se osjeam deset godina mlai, ali ni kad mi je bilo trideset nisam se ovako dobro osjeao. Bre planem. Osim toga, samo se svijet promijenio."
"Ah?"
"Na Koloniji Beta jedva da sam neto zamjeivao. Kad sam stigao na Komarr, pa, ljudi su mi ostavljali priblino dvostruko vie slobodnog prostora, a na moje su zahtjeve odgovarali dvostruko bre nego prije. Do trenutka kad sam sletio u Vorbarr Sultanu, promjena je postala spektakularna. I ne mislim da je to posljedica iskljuivo mog programa tjelesnih vjebi."
"Hm. A... ako izgubite parnicu, hoete li se vratiti u stari spol?"
"Neu se uriti. Moram priznati, pogled s vrha hranidbenog lanca ini se kao prekrasna panorama puna obeanja. Mislim da u je iskoristiti do krajnjih krvnih i financijskih granica."
Zavladala je opet tiina. Ivan nije bio siguran je li to zato to svi probavljaju ovu izjavu, ili jednostavno vie nemaju to rei.
"U redu..." ree naposljetku Gregor polako.
U oima mu se itala rastua znatielja od koje se Ivanu najeila koa. Rei e to, znam da e to rei...
"Pa, da vidimo to e se dogoditi." Gregor se naslonio i opet kratko mahnuo prstima, ovaj put ih tim pokretom otputajui. "Samo nastavite, lorde Dono."
"Hvala vam, gospodine," ree Dono iskreno.
Nitko nije priekao da Gregor ponovi pokret otpusta. Svi su se razborito povukli u hodnik prije nego to se car sluajno dospije predomisliti. Ivanu se inilo da moe os-
jetiti Gregorove oi kako mu upitno bue lea sve dok nije konano izaao kroz vrata.
"Pa", ispusti By veseo dah dok ih je majordomus opet vodio niz hodnik. "Ovo je prolo bolje nego to sam oeki-
vao.
Dono mu uputi pogled iskosa. "Oh, By, pa zar je tvoja vjera oslabjela? Meni se inilo da je prolo upravo onako dobro kao to smo se i nadali."
By slegne ramenima. "Recimo to ovako  inilo mi se da plivam u vodama dubljim od svojih uobiajenih."
"I upravo smo zato zamolili Ivana za pomo. Na kojoj ti jo jednom zahvaljujem, Ivane."
"Nije to nita", porekne Ivan. "Nita nisam uinio." Nisam ja kriv. Pojma nije imao zato gaje Gregor uvrstio u ui izbor prisutnih na ovom sastanku; car mu nije uputio ni jedno jedino pitanje. Iako, Gregor je bio gotovo jednako zloglasan kao i Miles po svojoj sklonosti da izvlai zakljuke iz, kako se Ivanu inilo, niega. Nije mogao ni zamisliti kakve je zakljuke Gregor izvukao iz ovoga. Nije htio ni zamisliti kakve je zakljuke Gregor izvukao iz ovoga.
Sinkopirano kloparanje svih njihovih izama odjekivalo je dok su zaokretali za ugao i vraali se u istono krilo. Proraunati se pogled, koji je Ivana barem nakratko podsjetio na lady Donnu i koji mu nije ulijevao ni najmanje sigurnosti, uuljao u oi lorda Dona. "Onda, Ivane, to ovih dana radi tvoja mama?"
"Zaposlena je. Strano je zaposlena. Sve te stvari oko vjenanja, ma zna. Radi dokasna. Vie je gotovo i ne viam, osim na poslu. Na kojem smo svi strano zaposleni." "Nipoto je ne bih elio ometati u poslu. Potrebna mi je neto... oputenija prigoda. Kad e je opet vidjeti, a da to ne bude na poslu?"
"Sutra naveer, na veeri koju moj brati Miles prireuje u ast Kareen i Marka. Rekao mi je da povedem nekoga sa sobom. Rekao sam da u povesti tebe. Bio je oduevljen." Ivan se zamislio nad propalim scenarijem.
"Oh, pa, hvala ti, Ivane!" ree smjesta Dono. "Kako paljivo od tebe. Prihvaam poziv."
"Ali, ekaj, ne, to je bilo prije  prije nego to si ti  prije nego to sam saznao da" izbezumio se Ivan, rukom maui u smjeru lorda Dona i njegove nove morfologije. "Mislim da sad vie nee biti oduevljen. To e mu pobrkati raspored sjedenja za stolom."
"Ma daj, a sve Koudelke dolaze? Ne vidim kako bi se to ikako moglo poremetiti. Iako, pretpostavljam da barem neke od njih sad za sobom vuku mlade mukarce."
"O tome ne znam nita, osim da su Delia i Duv Gale-ni zarueni. A ako Kareen i Mark nisu, onda ja  nije vano. Ali zaista mi se ini da Miles nastoji srezati odnos spolova, da bude posve siguran. Tu veeru zapravo prireuje kako bi nas sve predstavio svojoj vrtlarici."
"Kako, molim?" ree Dono. Zastali su u predsoblju uz istoni ulaz u rezidenciju. Majordomus je strpljivo ekao da isprati posjetitelje, na onaj svoj nevidljivi nain u kojem nije bilo pritiska, a koji mu je tako sjajno polazio od ruke. Ivan je bio siguran da upija svaku rije kako bi je poslije mogao prenijeti Gregoru.
"Svojoj vrtlarici. Madame Vorsoisson. Ona je Vorki-nja, udovica, za kojom je on potpuno poludio. Unajmio ju je da mu sagradi vrt na onom prostoru uz Kuu Vorkosi-gan. I ako ba mora znati, neakinja je lorda Revizora Vorthvsa."
"Oh. Znai, poeljna partija. Ali kako je to neoekivano, Miles Vorkosigan konano zaljubljen. Uvijek sam vjerovao da Miles vie voli galaktike ene. Uglavnom se doimao kao da mu sve ene u blizini nasmrt dosauju. Ipak,
nikad nisam bio siguran da to ipak nije bio lani prezir prema neemu to je elio, a nije mogao imati. Ili moda elja koja mu se na kraju ispunila." Osmijeh nakratko uini Donovo lice makastim.
"Koliko sam ja shvatio, potekoa je bila u tome da galaktike ene zavole Barravar", ree Ivan ukoeno. "U svakom sluaju, tamo e biti lord Revizor Vorthvs sa enom, Illvan s mojom majkom, Vorbretteni, sve Koudelke i Galeni i Mark."
"Rene Vorbretten?" Donove se oi suzie od zanimanja, pa on izmijeni pogled sa Szabom, koji mu lagano kimne. "S njim bih volio razgovarati. On je dobar saveznik na putu k Naprednjacima."
"O, ne, ovaj tjedan nije." By se prefrigano smijeio. "Nisi uo to je Vorbretten zatekao objeeno o svoje obiteljsko stablo?"
"Jesam." Lord Dono je na ovo samo odmahnuo rukom. "Svi mi imamo svoje male genetike nesavrenosti. Ali mislim da bi bilo izvanredno zanimljivo u ovom trenutku s njim usporediti biljeke. O, da, Ivane, svakako me mora povesti. To e biti savreno."
Za koga? Sa svom svojom betanskom naobrazbom, Miles je osobno bio jedan od najliberalnijih barravarskih mukih Vorova, no Ivanu se svejedno nije inilo da e biti oduevljen kad mu za stol sjedne lord Dono.
S druge pak strane... a zato ne? Ako Milesu prui drugi razlog da bude ivan, moda e mu to skrenuti pozornost s onog malog problema koji su prouzroili porunik Vormoncrief i major Zamori. Ima li boljeg naina za zbunjivanje protivnika od gomilanja lanih meta? A od Ivana nitko ne moe oekivati obvezu da titi lorda Dona od Milesa.
Ili, kad smo ve kod toga, Milesa od lorda Dona. Ako su Dono i By smatrali Ivana, obinog stoernog kapetana,
dragocjenim savjetnikom u ispitivanjima drutvenog i politikog terena glavnog grada, zar im onda pravi carski revizor ne bi mogao jo mnogo bolje posluiti? I tako bi Ivan, bude li mu uspjelo prebaciti Donovu naklonost na novu rtvu, mogao potpuno neopaeno otpuzati. Da.
"Da, da, dobro. Ali to je posljednja usluga koju ti inim, Dono, je li ti to jasno?" Ivan se napregnuo da izgleda nepokolebljivo.
"Hvala ti", ree lord Dono.
DEVETO POGLAVLJE
Miles je piljio u svoj odraz u dugakom antiknom zrcalu na zidu spavaonice koja je neko pripadala njegovu djedu, a sad njemu, i mrtio se. Njegova najbolja smee-srebrna uniforma Kue Vorkosigan bila je isuvie slubena za ovu veeru. Ali bio je siguran kako e se pojaviti prigoda da povede Ekaterinu na neko mjesto gdje je ta uniforma prikladna  na primjer, u carsku rezidenciju ili u Vijee grofova  tako da e ga ona vidjeti u njoj i, kako se nadao, diviti se kako mu stoji. Sa aljenjem je opet odbacio smee izme i pripravio se za povratak odjei s kojom je i poeo, prije etrdeset pet minutajednom od svojih sivih civilnih odijela, nevjerojatno istom i izglaanom. No dobro, neto manje izglaanom sad, kad je lealo na krevetu, pokopano pod jo jednom uniformom Kue i dvije carske uniforme iz njegove prijanje slube.
Da bi to uinio, bilo je neophodno da prijee prostoriju gol, pa se s nelagodom namrtio samome sebi. Jednog dana, poe li sve kako treba, morat e stati pred nju ra-zodjeven do gole koe, u ovoj sobi, na ovom mjestu, bez ikakve maske.
Na trenutak gaje spopala panina udnja za sivo-bije-lom uniformom admirala Naismitha, spremljenom u or-
maru na katu iznad njega. Ne. Ivan bi ga sigurno isfu-kao. Ili jo gore, Illvan bi mogao rei neto... zajedljivo. A nije bio raspoloen ni za objanjavanje malog admirala ostalim svojim gostima. Uzdahnuo je i ponovno navukao sivo odijelo.
Pym je gurnuo glavu kroz vrata spavaonice i nasmijeio se s odobravanjem, ili moda s olakanjem. "Ah, spremni ste, milorde? Ja u ovo odnijeti, da vam ne smeta." Brzina kojom je Pym zbrisao s preostalom odjeom uvjerila je Mi-lesa kako je nainio najbolji izbor, ili barem najbolji koji je mogao nainiti.
Vojnikom preciznou, poravnao je tanki rub ovratnika bijele koulje koji je virio iz ovratnika tunike. Nagnuo se naprijed i sumnjiavo potraio sivilo na svom tjemenu, premjestio nekoliko pramenova koje je u posljednje vrijeme primijetio, suspregnuo potrebu da ih poupa, pa se ponovno poeljao. Dosta ovoga ludovanja.
Pourio je u prizemlje kako bi jo jednom provjerio raspored sjedenja u golemoj blagovaonici. Stol je blistao od pribora za jelo i porculana Vorkosiganovih, a njime se irila uma vinskih aa. Platneni je stolnjak bio ljupko ureen s tri strateki niska, elegantna cvjetna aranmana koji nisu bili toliko visoki da bi mu zaklanjali pogled, a nadao se da e se i Ekaterini svidjeti. Proveo je jedan sat debatirajui s Mamom Kosti i Pymom o tome kako pravilno za stolom rasporediti deset ena i devet mukaraca. Ekaterina e sjediti Milesu zdesna, uz samo elo stola, a Kareen zdesna Marku, na suprotnoj strani stola; o tome nije bilo pregovora. Ivan e sjediti uz damu koju dovodi sa sobom, u sredini, to je dalje mogue od Ekaterine i kareen, a to je trebalo sprijeiti svaki njegov potez usmjeren prema tuim partnericama  iako je Miles bio siguran kako e Ivan biti u potpunosti zaokupljen svojom.
Miles je bio zavidni promatra Ivanove kratke, meteorske ljubavne afere s lady Donnom Vorrutyer. Kad je sad razmiljao o tome, inilo mu se da je lady Donna zapravo bila mnogo vie milostiva, a Ivan mnogo manje uglaen nego to se inilo iz njegove tadanje, dvadeset-i-neto godinje perspektive, no Ivan je, svakako, svoju dobru sreu u potpunosti iskoristio. Lady Alys, koja je jo uvijek bila puna planova za vjenanje svoga sina s nekim poeljnijim vor-skim pupoljkom, pomalo se kruto postavila prema svemu tome. No poslije svih silnih godina koje su prole, a tijekom kojih je frustrirano traila branu druicu Ivanu, moda e lady Alys o lady Donni sad imati neto povoljnije miljenje. Naposljetku, uza sve prednosti materninih replikatora i njima pridruene galaktike biotehnologije, ak su i ene koje su prele etrdesetu mogle bez prepreka planirati reprodukciju. Kao i one koje su prele ezdesetu, ili osamdesetu... Miles se pitao je li Ivan skupio hrabrosti pa zapitao lady Alys i Illyana imaju li mu namjeru podariti polubrata ili polusestru, ili mu ta mogunost jo uope nije pala na pamet. Miles zakljui kako e to morati istaknuti pred svojim bratiem u nekom prikladnom trenutku, po mogunosti kad Ivan bude imao puna usta.
Ali ne veeras. Veeras sve mora biti savreno. Mark je dotumarao u blagovaonicu, takoer namrten. I on se istuirao i dotjerao, odjenuvi se u vieslojno krojeno odijelo, crno na crnom s crnim. To je njegovoj niskoj glomaznosti davalo iznenaujui dah zapovjednosti. Priao je boku stola, proitao imena na karticama, pa posegnuo za dvjema.
"Da ih nisi ni pipnuo", ree Miles odluno. "Ali ako samo zamijenim Duva i Deliju s grofom i groficom Vorbretten, Duv e biti onoliko daleko od mene koliko je to uope mogue", moljakao je Mark. "Duboko sam
uvjeren kako bi i on sam elio isto. Mislim, sve dok sjedi pokraj Delije..."
"Ne. Rene mora sjediti pokraj lady Alys. inim mu uslugu. On vodi politiku igru za svoj opstanak. A ako ne vodi, krajnje mu je vrijeme da pone." Miles nakrivi glavu. "Ako misli ozbiljno s Kareen, ti i Duv ete morati izai na kraj jedan s drugim, to ti je valjda jasno. Uskoro e i on biti dio obitelji."
"Ne mogu si pomoi, ali vjerujem da su njegovi osjeaji prema meni zacijelo... izmijeani."
"Daj, daj, pa spasio si mu ivot." Izmeu ostaloga. "Jesi li ga uope vidio otkako si se vratio s Bete?"
"Jednom, otprilike na trideset sekundi, kad sam dopratio Kareen kui, a on i Delia su upravo izlazili."
"I stoje rekao?"
"Rekao je Zdravo, Mark."
"To ba ne zvui kao neto osobito."
"Ali bit je u tome kakvim je to glasom rekao. Zna onu njegovu mrtvaku foru, ma zna."
"Dobro, znam, ali iz toga ne moe izvlaiti nikakve zakljuke."
"Upravo ti o tome i govorim."
Miles se kratko objeenjaki nasmijeio. A koliko ozbiljno zapravo Mark misli s Kareen? Bio je paljiv prema njoj do toke na kojoj je gotovo bio time opsjednut, a osjeaj seksualnog nezadovoljstva koji se irio iz njih oboje bio je nalik na toplinski val koji se ljeti iri iz plonika. Tko zna to se izmeu njih dogodilo na Koloniji Beta? Moja majka, najvjerojatnije. Grofica Vorkosigan imala je bolje pijune nego CarSig. Ali ako su i spavali zajedno, prema Pvmovim neslubenim sigurnosnim izvjeima, to se nije odvijalo u Kui Vorkosigan.
Upravo je Pym bio taj koji je u tom trenutku uao i objavio: "Lady Alys i kapetan Illyan su stigli, milorde."
Ova je formalnost jedva bila potrebna, budui da je teta Alys bila Pymu za petama, no ipak je kratko i s odobravanjem kimnula oruniku dok je ulazila u blagovaonicu. Illyan je uetao za njom i udostojio prostoriju blagonaklonim smijekom. Umirovljeni ravnatelj CarSiga izgledao je upravo minkerski u tamnoj tunici i hlaama koji su naglaavali sivilo na njegovim sljepoonicama; otkako je procvala ta romansa u njihovoj treoj dobi, lady Alys je vrstom rukom poboljala njegov poneto zaputeni civilni ormar. Izvrsno krojena odjea uvelike je pripomogla prikrivanju nejasnog, uznemirenog pogleda koji bi mu, s vremena na vrijeme, poput oblaka zamraio oi, vrag odnio neprijatelje koji su ga tako onesposobili.
Lady Alys ustro je obila stol i izvrila inspekciju rasporeda sjedenja s ledenim dranjem koje bi obeshrabrilo i vjebovnog narednika. "Vrlo dobro, Miles," rekla je konano. Bolje nego to sam od tebe oekivala ostalo je neizgovoreno, ali se podrazumijevalo. "Iako ti je broj neparan."
"Da, znam."
"Hm. No, tu sad nema pomoi. elim porazgovarati s Mamom Kosti. Hvala ti, Pym. Snai u se sama." Energino je odjurila kroz vrata za poslugu. Miles ju je pustio, uvjeren kako e tamo dolje sve zatei u besprijekornom redu i kako e se suzdrati od nastavljanja svoje trajne kampanje za otimanje njegove kuharice usred najvanije veere u njegovu ivotu.
"Dobra veer, Simone," pozdravi Miles svog negdanjeg efa. Illyan se srdano rukovao s njim, a bez oklijevanja i s Markom. "Drago mije to si uspio doi veeras. Je li ti teta Alys objasnila sve u vezi s Eka  s madame Vorsoisson?"
"Jest, a i Ivan je pridometnuo koju. Neto na temu momaka koji padnu u septiku jamu i izrone sa zlatnim prstenom."
"Do zlatnog prstena jo nisam stigao", potui se Miles. "Ali svakako namjeravam. Zaista se veselim to ete je svi upoznati."
"Naao si onu pravu, zar ne?"
"Nadam se."
Illvanov se osmijeh izotrio kad je primijetio usrdan ton Milesova glasa. "Mnogo sree, sinko."
"Hvala. Oh, jedno malo upozorenje. Ona je, vidi, jo uvijek u koroti. Jesu li ti Alys ili Ivan objasnili"
Prekinuo ga je povratak Pyma koji je oglasio prispijee obitelji Koudelka i dometnuo kako ih je uveo u knjinicu, prema dogovoru. Bilo je vrijeme da ozbiljno pone igrati ulogu domaina.
Mark, koji je preko cijele kue kaskao Milesu za petama, zastao je u predsoblju velike knjinice, gdje je samoga sebe oajno pregledao u zrcalu, pa zagladio tuniku preko trbuia. U knjinici, Kou i Drou su ih doekali s osmijesima od uha do uha; djevojke su haraile po policama. Duv i Delia ve su sjedili jedno uz drugo, glava nagnutih nad neku staru knjigu.
Na sve su se strane izmjenjivali pozdravi, a na dani znak, orunik Roic poeo je iznositi pladnjeve s predjelima i pia. Tijekom godina, Miles je promatrao grofa i groficu Vorkosigan kako u Kui Vorkosigan kao domaini prireuju tisue primanja i veera, od kojih gotovo ni jedna nije bila bez neke skrivene ili otvorene politike nakane. Pa valjda onda i on moe sa stilom izai na kraj s ovom jednom, malom veericom. Na suprotnoj strani sobe, Mark je ukazivao pristojnu panju Kareeninim roditeljima. Lady Alys stigla je po zavretku svog nadzornog
obilaska, kratko glavom kimnula svom neaku, pa se pola objesiti pod ruku Illyanu. Miles je oslukivao eljeni zvuk na ulaznim vratima.
Srce mu je bre zakucalo kad je zauo Pymov glas i korake, ali sljedei gosti koje je orunik uveo bili su samo Rene i Tatya Vorbretten. Koudelke su smjesta toplo doekale Tatyu. inilo se daje sve odlino poelo. Na ponovni zvuk zbivanja pred udaljenim vratima, Miles je napustio Renea, ostavivi ga da sam, kako zna i umije, iskoristi prisutnost lady Alys, pa kliznuo kako bi provjerio tko su no-vopridoli. Ovaj put su to bili lord Revizor Vorthys sa enom i, napokon, Ekaterina, da!
U njegovim oima, Profesor i Profesorica bili su tek sive mrlje, ali Ekaterina je blistala poput vatre. Nosila je staloenu veernju haljinu od neke svilenkaste, ugljenas-tosive tkanine, ali je Pymu razdragano predala par prljavih vrtlarskih rukavica. Oi su joj bile sjajne, a obrazi lagano, prekrasno rumeni. Miles je osmijehom dobrodolice prikrio uzbuenje injenicom da je ugledao privjesak u obliku Barrayara koji joj je on darovao kako se grije na mlijenoj koi njezina poprsja.
"Dobra veer, lorde Vorkosigan," pozdravila gaje ona. "Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas da od danas prva autohtona barrayarska biljka raste u vaem vrtu."
"Oito, to u morati pregledati." Objeenjaki joj se nasmijeio. Kakva sjajna izlika da na trenutak napuste drutvo i provedu jedan mirni zajedniki trenutak. Moda e to biti dobra prigoda da joj napokon izjavi... ne. Ne. Jo je zaista prerano za to. "Cim vas upoznam sa svima. Ovuda, molim." Ponudio joj je ruku, a ona je prihvatila. Od njezina topla mirisa osjetio je laganu vrtoglavicu.
Ekaterina je malo zastala zauvi buku koju je drutvo odailjalo kroz vrata knjinice kojima su se pribliavali i
ruka joj se stisnula uz njegovu nadlakticu, no potom je duboko udahnula i zajedno s njim uronila u sobu. Budui da je ve poznavala Marka i Koudelke, za koje je Miles bio siguran kako e se u njihovu drutvu opet brzo opustiti, najprije ju je upoznao s Tatvom koja ju je promotrila sa zanimanjem i izmijenila s njom nekoliko stidljivih ljubaznosti. Potom ju je poveo prema dugakim vratima, i sam duboko udahnuvi, pa je predstavio Reneu, Illvanu i lady Alys.
Miles je tako udno traio znakove odobravanja na II-lvanovu licu da mu je gotovo promaknuo prestravljeni Ekaterinin treptaj u trenutku kad je shvatila kako njezinu ruku trese legenda koja je trideset eljeznih godina rukovodila zastraujuom slubom Carske Sigurnosti. No pokazala se doraslom situaciji, jedva malo zadrhtavi. II-lyan, koji je bio blaeno nesvjestan mranog dojma koji je ostavljao, nasmijeio joj se s divljenjem kakvome se Miles i nadao.
Eto. Sad ljudi lijepo mogu plaziti uokolo, piti i razgovarati, dok ne doe vrijeme da ih sve lijepo utjera u blagovaonicu i posjedne za stol. Jesu li svi ovdje? Ne, jo uvijek je nedostajao Ivan. I jo  treba li poslati Marka da provjeri to je s?
Ah, nema potrebe. Doktor Borgos pojavio se sam od sebe. Gurnuo je glavu kroz vrata i stidljivo uao. Na Mile-sovo iznenaenje, bio je okupan, poeljan i odjeven u savreno prikladno odijelo, iako u escobaranskom stilu, a na kojem nije bilo ni jedne jedine laboratorijske mrlje. En-rique se nasmijeio i priao Milesu i Ekaterini. Oko njega se nije irio zaguljivi miris kemikalija, nego kolonjske vode.
"Ekaterina, dobra veer!" ree on veselo. "Jesi li dobila moju disertaciju?"
"Jesam, hvala ti."
Osmijeh mu je postao jo srameljiviji i on spusti pogled prema svojim cipelama. "I, kako ti se svia?"
"Silno je dojmljiva. Iako, bojim se, malo presloena za mene."
"To ne vjerujem. Siguran sam da si shvatila bit..." "Laska mi, Enrique." Odmahnula je glavom, ali njezin je osmijeh govorio A moe mi laskati i dalje.
Miles se lagano sledio. Enrique? Ekaterina? A mene jo ne zove imenom! Osim toga, kompliment o svojoj tjelesnoj ljepoti ona nikad ne bi prihvatila bez povlaenja; zar je mogue daje Enrique naletio na slobodni prilaz njezinu srcu koji je Milesu promaknuo?
Dodala je: "Mislim da sam uvodni sonet uspjela gotovo posve razumjeti. Je li to uobiajeno za escobaranske znanstvene radove? ini se vrlo izazovnim."
"Ne, to sam smislio posebno za ovu prigodu." Ponovno je pogledao nju, pa svoje cipele.
"Pa, ovaj, skandira se gotovo savreno. Neke su rime prilino neuobiajene."
Enrique se vidljivo razvedrio.
Za boga miloga, pa zar joj Enrique pie poeziju? Da, a zato se on nije sjetio poezije? Osim zato to nije imao ni najmanje dara za to podruje ljudske djelatnosti? Zapitao se bi li ona radije htjela proitati zaista pametno sroen plan za padobransku invaziju. Soneti, prokletstvo. Na tom je podruju dospio najdalje do prostih pjesmica.
Dok je zurio u Enriquea koji se pod njezinim osmijehom pretvarao u golemo zavoreno pecivo, u Milesu se podizala zora novog uasa. Jo jedan suparnik? I jo se na prijevaru uvukao u njegovu kuu...! On je gost. No, dobro, gost tvoga brata. Svejedno ga ne moe dati ubiti. Osim toga, Ecobarancu su bile samo dvadeset etiri standardne
godine; za nju je on zacijelo tek mladune. Ali moda ona voli mladunad...
"Lord Ivan Vorpatril", odjeknuo je Pymov glas s dov-ratka. "Lord Dono Vorrutver." udnovat odjek u Pvmovu glasu natjerao je Milesa da trne glavom za sto osamdeset stupnjeva jo i prije nego to je njegov mozak razabrao da se u Ivanovu drutvu nalazi osoba za koju mu nije dao ovlatenje. Tko?
Ivan se drao podalje od svog novog prijatelja, no iz primjedbe koju mu je taj ovjek uputio, bilo je vie nego vidljivo da su doli zajedno. Lord Dono bio je vrlo privlaan mukarac srednje visine, kratko podiane crne brade, odjeven u vorsku alobnu odjeu, crno odijelo sa sivim porubima, koje je naglaavalo njegovo sportski graeno tijelo. Zar je Ivan izvrio izmjenu na popisu gostiju a da se prije toga nije posavjetovao s Milesom? Pa trebao je biti pametniji, a ne tako grubo prekriti sigurnosna pravila Kue Vorkosigan...!
Miles je priao svom bratiu, a Ekaterina je jo uvijek bila uz njega  no, dobro, zapravo se radilo o tome da on nije ni na trenutak isputao njezinu ruku, ali isto se tako moglo rei da je ona nije ni pokuala izvui. Miles je vjerovao kako barem iz vienja poznaje sve svoje roake Vorru-tyere koji su mogli tvrditi da pripadaju plemikim krugovima. Zar je ovo neki daljnji potomak Pierrea Krvopije, ili neki izvanbrani sin? ovjek nije bio osobito mlad. Zaboga, gdje lije ve vidio te elektrine smee oi...?
"Lorde Dono. Kako ste?" Miles mu prui ruku, a vitki je mukarac vedro prihvati i stisne. Izmeu dva udaha, spoznaja se spustila na Milesa poput cigle s treeg kata, i on glatko doda: "Koliko mogu primijetiti, zaista ste bili na Koloniji Beta."
"Uistinu jesam, lorde Vorkosigan." Blistav osmijeh lorda Dona  to jest, negdanje lady Donne, da  proirio se crnom bradom.
Izraz na Ivanovu licu odavao je razoaranje injenicom to nisu uspjeli prevariti Milesa.
"Ili bih trebao rei, lorde Revizore Vorkosigan," nastavljao je lord Dono. "Mislim da vam nisam imao prilike estitati na novom postavljenju."
"Hvala vam", ree Miles. "Dopustite mi da vam predstavim svoju prijateljicu, madame Ekaterinu Vorsois-son..."
Lord Dono poljubio je Ekaterininu ruku s pretjeranim, upadljivim oduevljenjem koje je graniilo s izrugivanjem tom pokretu. Ekaterina mu je uzvratila nesigurnim osmijehom. U troetvrtinskom su taktu prolazili kroz izraze pristojnosti, dok je Milesov mozak prijetio pregorije-vanjem. No dobro. Oito, biva lady Donna ipak nije imala Pierreova klona uukanog u maternini replikator. Umjesto toga, u namjeri da sprijei Richarsa da, kao to su svi oekivali, postane Pierreov nasljednik, odluila se za taktiku koja je oduzimala dah. Pa, prije ili poslije netko je i to morao pokuati. Bit e mu veliko zadovoljstvo promatrati razvoj dogaaja. "Smijem li vam poeljeti mnogo sree u vaoj nadolazeoj parnici, lorde Dono?"
"Zahvaljujem vam." Lord Dono pogleda ga ravno u oi. "Srea, naravno, ima malo veze s tim. Bih li poslije s vama mogao podrobnije porazgovarati?"
Oprez je ublaio njegovo oduevljenje; Miles postavi odstupnicu. "Ja sam, dakako, tek zamjenik svog oca u Vijeu. A kao revizor, imam obvezu izbjegavati stranaku politiku."
"Potpuno vas razumijem."
"Ali, ah... moda bi vas Ivan mogao ponovno upoznati s grofom Vorbrettenom koji je ovdje. I on vodi parnicu pred Vijeem; biio bi vam od znatne koristi da usporedite biljeke s njim. I, dakako, tu su lady Alys i kapetan Illvan. Profesoricu Vorthvs ovo e takoer iznimno zanimati, vjerujem; nemojte previdjeti nijedan njezin moebitni komentar. Ona je poznata strunjakinja za barravarsku politiku povijest. Slobodan si, Ivane." Miles kimne, suzdrano ga i nezainteresirano otputajui.
"Hvala vam, lorde Vorkosigan." Oi lorda Dona blistale su spoznajom svih izreenih nijansi dok je srdano nastavljao dalje.
Miles se pitao bi li se mogao iskrasti u susjednu sobu i tamo malo umirati od smijeha. Ili jo bolje, ukopati video i nazvati... Zgrabio je Ivana koji je prolazio pokraj njega, pa se podigao na prste i proaptao: "Zna li Gregor ve za ovo?"
"Da", uzvrati mu Ivan kroz kut usana. "Za to sam se najprije pobrinuo."
"Bravo. Stoje rekao?"
"Pogodi."
"Da vidimo to e se dogoditi."
"Od prve."
"Heh." S osjeajem olakanja, Miles dopusti lordu Donu da odvue Ivana sa sobom.
"Zato se smijete?" zapita ga Ekaterina.
"Uope se ne smijem."
"Oi vam se smiju. Primijetila sam."
On se osvrne oko sebe. Lord Dono priepio je Renea, a lady Alys i Illyan znatieljno su krstarili oko njih. Profesor i komodor Koudelka zavukli su se u kut i tamo raspravljali, sudei po djeliima reenica koji su dopirali do
Milesa, o problemima nadzora kakvoe vojne opreme. Rukom domahne Roicu da im donese vina, pa povede Ekaterinu u preostali slobodni kut, gdje ju je, to je sae-tije mogao, upoznao s najnovijim razvojem dogaaja vezanih uz lady Donnu/lorda Dona i parnicu koja bi uskoro trebala uslijediti.
"Zaboga." Ekaterinine su se oi rairile, a lijeva joj se ruka iskrala i dodirnula desnu nadlanicu, kao da se na njoj jo uvijek zadrao otisak poljupca lorda Dona. Ali, osim toga, uspjela je svoju reakciju zadrati samo na kratkom pogledu prema mjestu na kojem je lord Dono privukao oko sebe guvu koja je ukljuivala sve keri obitelji Koudelka i njihovu majku. "Jeste li znali za to?"
"Uope nisam. Odnosno, svi su znali da je podmetnula nogu Richarsu i odjurila na Koloniju Beta, ali nismo znali zato. Sad sve to ima smisla, na neki besmislen nain."
"Besmislen?" ree Ekaterina sumnjiavo. "Ja bih rekla daje za takvo to potrebno prilino hrabrosti." Guc-nula je malo svog pia, pa zamiljenim glasom dodala: "I bijesa."
Miles smjesta okrene u drugom smjeru. "Pa, lady Donna nikad nije dobro podnosila idiote."
"Zaista?" S udnim izrazom u oima, Ekaterina odleb-di niz prostoriju prema novoj predstavi.
Prije nego stoje Miles uspio krenuti za njom, uz njega se stvorio Ivan, s ve napola praznom aom vina u ruci. Miles nije elio razgovarati s Ivanom. elio je razgovarati s Ekaterinom. Ipak je promrmljao: "Doveo si nevjerojatnog pratitelja. Zaista, Ivane, nikad nisam mislio da e se tvoje sklonosti razvijati u tako betanskom smjeru."
Ivan ga nabusito pogleda. "Mogao sam si i misliti da od tebe neu dobiti ni mrvicu suuti." "Malo te zaprepastilo, zar ne?"
"Prokletstvo, zamalo sam se onesvijestio usred pristanita za atlove. To mi je smjestio Bverlv Vorrutver, gnjida mala."
"By je znao?"
"I te kako. Mislim da je od poetka bio upoznat sa svime."
Uto im se pridruio i Duv Galeni, upravo na vrijeme da uje posljednju reenicu. Vidjevi da se Duv napokon razdvojio od Delije, njegov budui tast, komodor Koudel-ka takoer je priao, zajedno s Profesorom. Miles je Ivanu prepustio da objasni tko je novopridolica, i to vlastitim rijeima. Izlaganje je potvrdilo Milesovo nagaanje kako Ivan pojma nije imao ni o emu u trenutku kad je zatraio doputenje svog domaina da na veeru dovede Donnu, lukavo na taj nain pripremajui teren za napad dobrodolice na njezinu, pa, sad vie ne, ensku nedunost; oh, oh, oh, da je barem mogao biti muha na zidu u trenutku kad je Ivan otkrio promjenu...!
"Je li ovo bilo iznenaenje i za CarSig?" pitao je ljubazno komodor Koudelka komodora Galenija.
"Ne bih znao. To ne spada pod moj odjel." Galeni otpije dobar gutljaj vina. "To spada pod Unutranje poslove."
Oba su se asnika okrenula prema zvuku praska smijeha koji je dopro iz grupe okupljene na suprotnom kraju sobe; smijala se madame Koudelka. Zatim je odjeknuo vodopad hihota koji se smjesta konspirativno priguio, a Oli-via Koudelka preko ramena pogleda prema mukarcima.
"Pa dobro, emu se smiju?" pitao je Galeni sumnjiavo.
"Nama, vjerojatno", zastenjao je Ivan i odvukao se u potragu za vinom kojim e dopuniti svoju praznu au.
Koudelka je gledao prema enama i odmahivao glavom. "Donna Vorrutyer, dobri Boe."
Sve okupljene ene, ak i lady Alys, sad su se, oito zadivljene, zbile oko lorda Dona koji je mahao rukama i neto im izlagao priguenim glasom. Enrique je brstio predjela i volovskim pogledom oduevljeno zurio u Ekate-rinu. Illyan, kojega je napustila Alys, odsutno je listao knjigu, jedan od starih herbarija koje je Miles prije toga planski rasprostro knjinicom.
Vrijeme je da se sjedne za stol, zakljui Miles odluno. Za kojim e Ivan i lord Dono biti zabarikadirani iza zida starijih, udanih gospoa i njihovih supruga. Odmaknuo se kako bi tiho dao upute Pymu, koji je otiao prenijeti zapovijed u kuhinju, pa se kratko poslije toga vratio i slubeno oglasio da je veera spremna.
Parovi su se ponovno spojili i odukali knjinicom, kroz predsoblje i poploeno predvorje, te kroz itav niz odaja koje su im se preprijeile na putu. Miles, koji je bio na elu, prethodno ponovno zarobivi Ekaterininu ruku pod svoju, susreo je Marka i Ivana koji su urotniki izlazili iz slubene blagovaonice. Okrenuli su se i pridruili skupini. Milesova nenadana sumnja bila je potkrijepljena uasnim dokazima: dok je prolazio pokraj stola, kutom oka primijetio je da su njegovi sati stratekog planiranja razmjetaja kartica s imenima upravo bili nepovratno upropateni.
Svi ljudi za koje je paljivo uvjebavao konverzacijska otvaranja sad su se nalazili na drugom kraju stola. Raspored sjedenja bio je u potpunosti nasumian  ne, ne nasu-mian, smjetaje shvatio. Samo prerasporeen prema drugaijim prioritetima. Ivanov je cilj, oito, bio da smjesti lorda Dona to dalje od sebe, i tako je Ivan sad sjedio na zaelju, s lijeve Markove strane, dok se lord Dono naao na stolcu prvotno namijenjenom Reneu Vorbrettenu. Duv, Drou i Kou nekako su migrirali prema Milesu, a to dalje od Marka. Mark je, dakako, zadrao Kareen sebi
zdesna, ali su Ekaterinu utnuli na suprotnu stranu stola, iza Illvana, koji je jo uvijek sjedio slijeva, odmah do Milesa. inilo se kako se Illvanovu karticu ipak nitko nije usudio pomaknuti. eli li razgovarati s njom, Miles e se sad morati naginjati preko Illvana. Oprostio se od svih svojih sotto voe primjedaba.
Teta Alys, doimljui se pomalo zbunjenom, sjela je na poasno mjesto, Milesu zdesna, tono nasuprot Illvanu. Bilo je vidljivo da je primijetila izmjene, ali je iznevjerila Milesovu posljednju nadu za pomo time to nije rekla nita, nego samo dopustila svojim obrvama da se podignu. Duv Galeni pronaao je svoju buduu punicu na stolcu izmeu sebe i Delije. Illvan je provjerio kartice, pa pomogao Ekaterini da sjedne izmeu njega i Duva i tako je accompli bio fait.
Miles se nastavljao smijeiti. Mark je sjedio deset stolaca dalje, i bio predaleko da razabere njegov poslije-u-te--zbog-ovoga-zadaviti pogled. to je moda bilo i dobro.
Razgovori, premda ne oni koje je Miles predvidio, iznova su poletjeli oko stola dok su se Pym, Roic i Jankovvski, igrajui se batlera i posluitelja, energino kretali uokolo i posluivali hranu. Miles je promatrao Ekaterinu, pomalo zabrinuto traei znakove stresa koji je u njoj mogla izazvati injenica da sjedi zarobljena izmeu dvojice zastraujuih CarSigovaca, no njezin izraz lica ostao je miran i ugodan dok su je orunici zatrpavali izvrsnim jelom i vinom.
Tek kad se pojavilo drugo jelo, Miles je shvatio to mu to smeta u vezi s hranom. S punim je povjerenjem ostavio pojedinosti Mami Kosti na brigu, ali ovo zapravo nije bio jelovnik oko kojega su se dogovorili. Neki njegovi dijelovi bili su... drugaiji. Vrua gusta pilea juha pretvorila se u izvrsnu, hladnu i kremastu vonu juhu, ureenu jestivim cvijeem. Je li to, moda, bilo u Ekaterininu ast? Preljev
za salatu od zainskih trava i octa bio je zamijenjen neim to je u osnovi bilo blijedo i kremasto. Namaz od aromatinih trava koji se posluivao s kruhom nije ni najmanje nalikovao na masi...
Bublja rigotina. Uvalili su mu svoju prokletu bublju rigotinu.
I Ekaterina je to prokuila, otprilike u trenutku kad joj je Pvm pruio koaricu s kruhom; Miles je uoio njezino lagano oklijevanje i pogled koji je kroz trepavice uputila Marku i Enriqueu. Ali onda je, mrtva-hladna, nastavila premazivati kruh i odluno zagrizla. Nije pokazala ni jedan drugi, ak ni najmanji, znak da zna to jede.
Miles joj je pokuao naznaiti da ne mora jesti, neprekidno pokazujui prema maloj zdjelici zainjenog bubljeg masla i oajniki trzajui obrvama; ona se tek nasmijeila i slegnula ramenima.
"Hm?" promrmljao je izmeu njih Illvan, punih usta. "Nita, gospodine," ree uurbano Miles. "Sve je u najboljem redu." Ako sad skoi na noge i zavriti svojim cijenjenim gostima Stanite, stanite, jedete odvratnu bublju zgruotinu! to bi ih moglo... zaprepastiti. Na kraju krajeva, bublja rigotina nije bila otrovna. Ako im nitko ne kae, nikad nee saznati. Zagrizao je suhi kruh i zalio ga povelikim gutljajem vina.
Posluitelji su uklonili tanjure za salatu. Tri etvrt stola nie, Enrique je noem kucnuo po svojoj vinskoj ai, nakaljao se i ustao.
"Hvala vam na panji..." Ponovno se nakaljao. "Ovih dana uivao sam u gostoprimstvu Kue Vorkosigan, jednako kao to, siguran sam, i svi vi veeras uivate" slono mrmoljenje obilo je stol; Enrique se razvedrio i nastavio brbljati. "Imam dar koji bih, u znak zahvalnosti, elio predati lordu  Milesu, lordu Vorkosiganu," nasmijeio
se svojoj uspjenoj tonosti, "a ini mi se kako je upravo sad pravi trenutak."
Milesa je obuzelo duboko uvjerenje kako je ovaj trenutak, to god taj dar bio, potpuno pogrean trenutak. Nagnuo se i niz stol uputio Marku upitan i bijesan pogled Ima li ti pojma stoje ovaj naumio1? Nije ga nimalo utjeilo Markovo uzvratno ao mije, pojma nemam slijeganje ramenima, pa je nastavio s rastuom zabrinutou motriti En-riquea.
Enrique je iz depa tunike izvukao kutijicu pa odska-kutao prema elu stola kako bi je poloio izmeu Milesa i lady Alys. Na suprotnoj strani stola, CarSigovci Illvan i Galeni, ukoili su se u izvjebanoj paranoji; Galenijev je stolac kliznuo lagano unatrag. Miles ih je elio uvjeriti kako se nipoto ne radi o neem eksplozivnom, ali kad je Enrique u pitanju, tko to moe sa sigurnou znati? Kutijica je bila vea od one koju mu je maslobubna druba prvu pokazala. Miles se pomolio da se radi o jednom od onih neukusnih kompleta pozlaenih mamuza koje su nakratko lani bile divlje popularne, osobito meu mladiima koji nikad u ivotu nisu susreli konja, da se radi o bilo emu samo ne o...
Enrique ponosno podigne poklopac. Unutra nije bio vei maslobub. Unutra su bila tri maslobuba. Tri maslo-buba iji su oklopi blistali smee i srebrno dok su se penjali jedan preko drugoga i mahali ticalima... Lady Alys ustuknula je i priguila cviljenje; uzrujan zbog nje, Illyan se trznuo i uspravio. Lord Dono nagnuo se naprijed preko njezina ramena i znatieljno virnuo, a onda su i njegove obrve poskoile.
Miles se, lagano rastvorenih usana, nagnuo naprijed, paralizirano i zadivljeno buljei u prizor. Da, to je zaista bio grb Vorkosiganovih utisnut blistavim srebrom u svaka sitna, smea, gnusna lea; ipkasti srebrni obrub
naglaavao je smea rudimentarna krilca, savreno oponaajui ukrase na orukavlju njegovih orunika. Replika boja njegove Kue bila je savrena. Ve se na prvi pogled mogao prepoznati glasoviti grb. Ne samo na prvi pogled, mogao se prepoznati i s udaljenosti od dva metra. Posluivanje veere zaustavilo se, jer su se Pym, Roic i Jan-kowski skupili kako bi preko Milesovih ramena virnuli u kutiju.
Lord Dono prelazio je pogledom s Milesa na maslobu-be i natrag. "Jesu li oni moda... oruje?" oprezno se usudio prozboriti.
Enrique se nasmijao i uronio u oduevljeno objanjavanje svog novog modela maslobuba, zajedno s posve nepotrebnom obavijesti kako su upravo maslobubi izvor ukusnog i poboljanog bubljeg masla koje je posluilo kao osnova za juhu, namaz i preljev za salatu. Prizor En-riquea koji se nagnuo nad povealo sa sitnim, siunim kistom, a koji je prolazio kroz Milesovu glavu, rastoio se ni u to kad je Enrique objasnio kako uzorak, oh, ne, nikako, pa naravno da nije nanesen, on je, pa, prije bi se reklo, genetiki stvoren i nastavit e se prenositi i na svaki sljedei maslobublji narataj.
Pym je pogledao bube, preao oima orukavlje odore kojom se ponosio, ponovno se zapiljio u smrtonosnu parodiju svojih insignija koje su sad nosili stvorovi, pa odaslao Milesu pogled pun oaja od kojega se lomilo srce, tihi krik koji je Miles bez potekoa preveo kao Molim vas, milor-de, smijemo li ga izvesti van i smjesta pogubiti?
S udaljenog kraja stola nauo je kako Kareen zabrinutim glasom ape: "to se dogaa? Zato Miles nita ne govori? Mark, moda da ode pogledati..."
Miles se naslonio i kroza zube, stiavi glas do jedva ujnog, prokrgutao Pymu: "Nije nas kanio uvrijediti."
j
Samo je tako ispalo. Oev, djedov, peat moje Kue na tim eksponencijalno plodnim oharima...!
Pym mu je uzvratio ukoenim osmijehom ispod oiju koje su plamtjele od bijesa. Teta Alys zaledila se na svom stolcu. Duv Galeni nagnuo je glavu u stranu, oiju nabranih i usana razdvojenih u tko zna kakvim unutranjim promiljanjima, o kojima ga Miles uope nije kanio zapitkivati. S lordom Donom bilo je jo strasnije; on je upravo u usta ugurao polovicu platnenog ubrusa, a lice mu se zajapurilo dok je frktao kroz nos. Illvan je promatrao prizor s prstom na ustima, gotovo posve bezizraajna lica, ako se izuzme izraz jedva primjetnog uivanja u oima, a zbog kojeg se Miles u sebi zapjenio. Mark je stigao i nagnuo se da pogleda. Problijedio je i iskosa prestravljeno pogledao Milesa. Ekaterina je rukom pokrila usta, a oi kojima ga je promatrala bile su tamne i irom rastvorene.
Od miljenja svih ovdje prikovanih gostiju, samo je jedno zanimalo Milesa.
To je bilo miljenje ene iji je pokojni i prealjeni suprug bio sklon... kakvim izljevima bijesa? Kakvim javnim ili tajnim ispadima? Miles proguta svoje smueno, ali rjeito miljenje o Enriqueu, Escobarancima, bioinenjeringu, slaboumnim poduzetnikim planovima svog brata Marka i Vorkosiganovim Uniformiranim Rigobubima, trepne, duboko udahne i nasmijei se.
"Hvala ti, Enrique. Tvoja darovitost ostavlja me bez rijei. No moda ne bi bilo loe da sad pospremi cure. Sigurno ne eli... da se umore." Njeno je spustio poklopac kutije i pruio je Escobarancu. Nedaleko od njega, Ekaterina je tiho i s olakanjem uzdahnula. Uzdignute obrve lady Alys pokazivale su da je iznenaena i impresionirana. Enrique je veselo odmarirao na svoje mjesto, gdje je nastavio objanjavati i pokazivati svoje vorkosiganske maslobube svima koji su sjedili predaleko da bi vidjeli
predstavu, ukljuujui i grofa i groficu Vorbretten koji su sjedili nasuprot njemu. To je bilo vie nego dovoljno da zaustavi svaki razgovor, ako se izuzme nespretni Ivanov kikot koji je on, kad ga je Martya prijekorno pogledala, smjesta uguio.
Miles razabere kako je hrana prestala stizati u prijanjem glatkom slijedu. Domahnuo je jo uvijek zaprepatenom i nepokretnom Pymu da mu prie, pa promrmljao: "Molim te, hoe li sad donijeti sljedee jelo?" Zlokobnim je tihim glasom dodao: "Ali najprije ga provjeri."
Pym se trgnuo iz letargije i ponovno posvetio svojim dunostima, mrmljajui: "Da, milorde. Razumijem."
Pokazalo se kako je sljedee jelo poirani ohlaeni losos ulovljen u jezeru Okruga Vorkosigan, na kojem nije bilo umaka od bubljeg masla  bio je pokriven tek na brzinu nabacanim krikama limuna. Dobro. Miles nakratko odahne s olakanjem.
Ekaterina je napokon skupila dovoljno hrabrosti da zapone razgovor s jednim od svojih susjeda za stolom. asnika CarSiga ne moe se jednostavno pitati Onda, kako je danas bilo na poslu?, pa se odluila za ono to je oito smatrala openitijim uvodom. "Neobino je sresti Komarranina koji radi za Carsku Sigurnost", ree ona Galeniju. "Podrava li vas vaa obitelj u izboru karijere?"
Galenijeve su se oi tek neznatno rairile, pa opet suzile kad je pogledao Milesa koji je sa zakanjenjem shvatio kako je Ekaterinu prije veere uputio samo u naglaeno pozitivne stvari, u koje nije ukljuio injenicu kako je vei dio Galenijeve obitelji stradao u raznovrsnim komar-rskim pobunama ili neposredno poslije njih. A neobian odnos izmeu Marka i Duva jo nije ni zapoeo razmiljati o tome kako e joj to spomenuti. Izbezumljeno je nastojao smisliti kako da to telepatijom prenese Galeniju,
kad je Duv jednostavno odgovorio: "Moja me nova obitelj podrava." Delia, koja se maloprije uzbunjeno ukoila, sad se rastopila u osmijehu.
"Oh." Na Ekaterininu se licu smjesta ukazalo da je svjesna kako je rekla neto pogreno, ali ne i to. Dobacila je pogled lady Alys koja je, moda jo uvijek zaprepatena maslobubima, zbunjeno promatrala svoj tanjur, propus-tivi tako Ekaterinin tihi vapaj.
Komodor Koudelka, koji nikad nije ostavljao dame da se koprcaju u nevolji, srdano se ubacio: "Onda, Miles, kad smo ve kod Komarra, misli da e odteta za komar-rsko solarno zrcalo proi u Vijeu?"
Oh, savrenog li nadovezivanja! Miles uputi svom negdanjem mentoru kratak osmijeh pun zahvalnosti. "Da, mislim da hoe. Gregor se za to svom silinom zaloio, ba kao to sam se i nadao da e uiniti."
"Dobro", ree Galeni razborito. "To e nam pomoi na mnogo strana." Kratko je i s opratanjem kimnuo Eka-terini.
I tako su prebrodili taj teki trenutak. Uslijedila je stanka puna olakanja, tijekom koje su ljudi ubacivali svoje priloge u obliku komadia politikog ogovaranja, nadograujui ovu dobrodolu temu. Vedri glas Enriquea Borgosa podigao se iznad stola, katastrofalno razgovijetan:
"budemo ostvarili takav dobitak, Kareen, ti i Mark si moete, kad se vratite na Betu, opet uplatiti jedno od onih fantastinih putovanja u Jabuku. Zapravo, onoliko putovanja koliko vam srce eli." Zavidno je uzdahnuo. "Da barem Ja imam nekoga s kim bih tamo mogao otii."
Jabuka Nezemaljskih Uitaka bila je jedna od betan-skih najslavnijih, odnosno najzloglasnijih kupola za zabavu  bila je na glasu u cijeloj galaktici. Ako vam sklonosti ipak nisu bile toliko nastrane da vas upute na Jacksonovo Skro-
L
vite, u Jabuci ste mogli sebi platiti irok raspon doputenih i lijeniki nadziranih uitaka u koliinama koje su bile dovoljne da svakome zavrte mozgom. Miles se nakratko eznutljivo zavaravao da Kareenini roditelji nikad nisu uli za Jabuku. Mark bi mogao ustvrditi da je to betanski znanstveni muzej, bilo to samo ne
Komodor Koudelka upravo je napunio usta gutljajem vina kako bi isprao posljednji zalogaj lososa. Usitnjeni atomi tog gutljaja u luku su poletjeli gotovo do Delije, koja je sjedila prekoputa svog oca. Plua puna vina kod ovjeka su tih godina u svakom sluaju bila alarmantan dogaaj; zabrinuto i s oklijevanjem, Olivia gaje tapala po leima, a on je zakopao svoje zajapureno lice u ubrus i dahtao. Drou je napola odgurnula svoj stolac, ne mogavi se odluiti bi li trebala poi uza stol i pomoi svom suprugu, ili poi niza stol i zadaviti Marka. Od kojega nije bilo nikakve koristi; prestravljeni osjeaj krivnje isuio je svu krv iz njegovih debelih obraza, dajui im nimalo laskav izgled ivotinjskog sala.
Kou je uspio povratiti upravo toliko zraka da dahne prema Marku: "Ti si odveo moju ker u Jabuku?"
U posvemanjoj panici, Kareen je bubnula: "To je bio sastavni dio njegove terapije!"
Mark, koji je bio u jo veoj panici, oajno se nastojao iskupiti pa dodao: "Dobili smo kliniki popust..."
Miles je uvijek vjerovao kako bi elio biti prisutan i vidjeti izraz na licu Duva Galenija kad ovaj shvati da e mu Mark moda postati ogor. Sad je elio da to nikad nije poelio, no bilo je prekasno. Ve je viao Galenija ukoenog, ali nikad ovako... punjenog. Kou je ponovno disao, to bi bilo umirujue da nije bilo lagane nazake hi-perventiliranja. Olivia je priguila ivani kikot. Oi lorda Dona blistale su od uivanja: njemu Jabuka zacijelo nije
J
bila strana, vjerojatno ni u sadanjem ni u prijanjem spolnom utjelovljenju. Profesorica, koja je sjedila uz En-riquea, nagnula se naprijed i znatieljno pogledavala na obje strane stola.
Ekaterina se doimala strahovito zabrinutom, ali ne i  Miles je to uoio  iznenaenom. Zar je mogue da joj je Mark povjerio pripovijest koju nije smatrao podobnom za povjeravanje vlastitom bratu? Ili su se ona i Kareen ve toliko sprijateljile da su dijelile takve tajne, te njihove enske stvari? I ako je tako, stoje Ekaterina smatrala potrebnim zauzvrat povjeriti Kareen o njemu i je li bilo ikakva naina da to sazna...?
Nakon upadljivo duga oklijevanja, Drou je utonula natrag u stolac. Nad stol se nadvila zlokobna, razorna razgovarat-emo-o-tome-poslije tiina.
Lady Alys bila je svjesna svake nijanse; njezina sposobnost samokontrole u drutvenim prigodama bila je takva da su samo Miles i Illvan bili dovoljno blizu da uoe kako se trznula. Vie nego sposobna nametnuti razgovor glasom koji se nitko ne bi usudio ignorirati, naposljetku se ubacila: "Predstavljanje popravka solarnog zrcala kao vjenanog dara pokazalo se kao vrlo popularno kod  Miles, to ta ivotinja ima u ustima?"
Milesov zbunjeni upit Koja ivotinja1? dobio je, prije nego to je bio i postavljen, odgovor u obliku topota mnogobrojnih noica preko ulatenog parketa blagovaonice. Nedoraslu crno-bijelu makicu naganjala je posve crna druica iz istog legla; za jednu macu s punim ustima uspjela je odaslati zadivljujue glasan, posjedniki mroivr. Grebuckala je irokim hrastovim podnim daskama i usporila zbog trenja na basnoslovno skupom, rukom tkanom sagu, sve dok nije o njega zapela pandicom i prekobicnula se. Suparnica je smjesta bubnula na nju, ali joj ni silom nije uspjela oduzeti plijen. Nekoliko bubljih nogu slabano je
mahalo meu drhtavim bijelim brkovima, a smee-srebr-no oklopljeno krilce umirui je zatreptalo.
"Moj maslobub!" uasnuto je kriknuo Enrique, s tres-kom odbacio stolac i, s mnogo veim uspjehom, dograbio maju prijestupnicu. "Vrati je natrag, ti ubojico!" Uspio je izbaviti unakaenog maslobuba, ija je odora bila puna rupa, iz ralja smrti. Crna se makica pruila uz njegovu nogu i divlje ga grebla apicom, Meni, meni, daj i meni jednoga!
Sjajno! pomislio je Miles, s naklonou se smijeei macama. Rigobubi ipak imaju prirodnog neprijatelja! Upravo je velikom brzinom razvijao plan za upoljavanje maje strae u Kui Vorkosigan, kadli mu se jedna misao u punom krugu sudarila sama sa sobom. Kad je ujurila u blagovaonicu, makica je ve imala maslobuba u ustima. Prema tome
"Doktore Borgos, gdje je ta maka pronala tog maslobuba?" pitao je Miles. "Mislio sam da ih sve drite pod kljuem. Zapravo," pogledao je niz stol, prema Marku, "obeali ste mi da e tako biti."
"Ah..." rekao je Enrique. Miles nije znao kojim se lancem misli kotrlja Escobaranac, ali je uoio trzaj u trenutku kad je lanac stigao do kraja. "Oh. Oprostite mi. Moram neto provjeriti u laboratoriju." Enrique se nasmijeio osmijehom koji nije ulijevao ni najmanje sigurnosti, spustio macu na svoj ispranjeni stolac, okrenuo se na peti i pojurio iz blagovaonice prema stranjem stubitu.
Mark uurbano ree: "Bolje da i ja poem s njim", pa se i on izgubi.
Pun zlih slutnji, Miles odloi svoj ubrus i tiho promrmlja: "Teta Alys, Simone, hoete li preuzeti umjesto mene?" Pridruio se povorci, zastavi tek toliko da Pymu
zapovjedi neka poslui jo vina. Jo mnogo vie vina. I to smjesta.
Miles je Marka i Enriquea dostigao kat ispod, pred vratima labosa-praonice, upravo na vrijeme da uje kako je Escobaranac kriknuo Oh, ne! Smrknuto se progurao pokraj Marka i zatekao Enriquea kako klei pokraj velikog pladnja  jedne maslobublje konice  koji je sad leao pod kutom izmeu kutije na koju je bio naslonjen i poda. Gornji mu je poklopac bio odbaen u stranu. Unutra se nalazio jedan jedini maslobub kojemu su na jednom boku nedostajale dvije noge. Gmizao je posvuda i isprekidano kruio, ali nije uspijevao pobjei preko bonog zida pladnja.
"to se dogodilo?" zasiktao je Miles prema Enriqueu.
"Nestali su", odgovorio je Enrique i poeo puzati po podu, gledajui ispod oblinjih predmeta. "Te proklete make zacijelo su prevrnule pladanj. Izvukao sam ga kako bih odabrao maslobube koje u vam prezentirati. Htio sam najvee i najbolje primjerke. Sve je bilo u redu kad sam ga ostavio..."
"Koliko je maslobuba bilo na ovom pladnju?"
"Sve, itava genetika grupacija. Oko dvije stotine jedinki."
Miles se osvrtao po labosu. Nigdje nije bilo na vidiku ni jednog maslobuba u odori Vorkosiganovih. Prisjetio se koliko je zapravo golema, stara i upljikava struktura Kue Vorkosigan. Pukotine u podovima, pukotine u zidovima, posvuda siune napukline kroz koje se moglo proi; prostor ispod parketa, iza oplata, gore na tavanu, u starim gipsanim zidovima...
Radilice bi, rekao je Mark, samo tumarale uokolo dok ne bi uginule, kraj prie. "Pretpostavljam da maticu jo uvijek ima? Moe, ovaj, obnoviti svoje genetike resurse, zar ne?" Miles je polako krenuo uza zidove, usredoto-

eno zurei u pod. Jo mu nijedan smee-srebrni bljesak nije zapeo za oko.
"Um", ree Enrique.
Miles je paljivo odabirao rijei. "Uvjeravao si me kako su matice nepokretne."
"Zrele matice jesu nepokretne, to je tono", objasnio je Enrique, podiui se ponovno na noge i odmahujui glavom. "Ali nezrele matice jure poput munje."
Miles je promislio o tome; bila mu je potrebna jedna pi-kosekunda. Rigobubi u odori Vorkosiganovih. Rigobubi u odori Vorkosiganovih preplavljuju cijelu Vorbarr Sultanu. U Car Sigu su ga nauili triku koji se sastojao od toga da ovjeka zgrabi za ovratnik, lagano ga zavrne i onda uini mali potez zglobovima prstiju; pravilno primijenjen, zaustavljao je i protok krvi i disanje. Miles je osjetio odsutno zadovoljstvo, shvativi da nije izgubio spretnost, usprkos svom novom, civilnom pozivu. Privukao je En-riqueovo poplavjelo lice posve blizu svojem. Kareen se, zadihana, pojavila na vratima labosa.
"Borgose. Svakog e od tih prokletih rigobuba, a posebno njihovu maticu, pronai i vratiti ovamo najkasnije est sati prije trenutka kad grof i grofica Vorkosigan, prema najavljenom rasporedu, trebaju prijei svoj kuni prag sutra poslijepodne. U protivnom u ja, pet sati i pedeset devet minuta prije najavljenog dolaska svojih roditelja, pozvati slubu za deratizaciju koja e se pobrinuti za ovu najezdu, to znai da e istrijebiti svakog pojedinanog postojeeg rigobuba, jesi li me razumio? Nemilosrdno i bez iznimaka."
"Ne, ne!" uspio je zacviljeti Enrique usprkos nedostatku kisika. "Ne smijete..."
"Lorde Vorkosigan!" S dovratka je dopro zaprepateni Ekaterinin glas, kojim ga je iznenadila otprilike istom sili-
nom kao da ga je iz zasjede pogodila zrakom iz oamuta. Priznajui krivnju, Milesove se ake naglo rastvorie i En-rique se uspio, teturajui, opet uspraviti, udiui zrak u dubokom, zaguenom pisku.
"Nemoj da te moja nazonost zaustavi, Miles," ree Kareen ledeno. Uetala je u labos, a Ekaterina za njom. "Enrique, idiote jedan, kako si mogao spomenuti Jabuku pred mojim roditeljima! Zar nema nimalo mozga?"
"Toliko ga dugo poznaje i jo pita?" ree Mark, predviajui nevolje.
"A kako si ti" njezin se bijesni pogled ustremio na Marka, "kako je on uope saznao za to, Mark?"
Mark je izgubio poneto na visini.
"Mark mi nikad nije rekao daje to tajna  meni se inilo strano romantino! Lorde Vorkosigan, molim vas! Nemojte zvati deratizatore! Pronai u sve cure, obeavam! Nekako" Suze su mu navrle na oi.
"Smiri se, Enrique," utjenim mu glasom ree Ekaterina. "Uvjerena sam", ree ona, dobacivi Milesu pogled pun sumnje, "kako lord Vorkosigan nee narediti ubojstvo tvojih maslobuba. Opet e ih pronai."
"Ja sam ogranien vremenskim rokom..." promrmlja Miles kroza zube. Mogao je bez potekoa zamisliti prizor u kojem, sutra popodne ili naveer, objanjava tek pristiglima Potkralju i Potkraljici stoje izvor siunog grebucka-nja koje odjekuje iz njihovih zidova. Moda bi zadau iznoenja procjene mogao prebaciti na Marka
"Ako eli, Enrique, mogu ja ostati s tobom i pomoi ti da ih ulovi", odluno se dragovoljno prijavi Ekaterina. Namrtila se u smjeru Milesa.
Osjetio se kao da mu je strijelom probola srce, tup. Divnog li scenarija: Ekaterina i Enrique, sputenih i pripijenih glava, junaki se trude izbaviti jadne maslobube
od divljakih prijetnji zlog lorda Vorkosigana... Nevoljko se povukao: "Poslije veere", predloi on. "Poslije veere emo se svi vratiti ovamo i pomoi ti." Tako je, jer ako e itko puzati po podu na sve etiri i s Ekaterinom loviti bube, onda e to, prokletstvo, biti on. "I orunici e pomoi." Zamislio je Pvmovu radost kad uje za tu zadau, pa u sebi zadrhtao. "Ali sad bi bilo najbolje da se vratimo i pristojno razgovaramo s gostima i tako to", nastavio je Miles. "Svi osim doktora Borgosa koji ima nekog posla." "Ja u ostati i pomoi mu", vedro se ponudi Mark. "Molim?" povikala je Kareen. "A mene e samu poslati gore mojim roditeljima? I mojim sestrama  koje e me doivotno muiti zbog ovoga..."
Miles je oajno odmahivao glavom. "Mark, pa zato si, za ime Boje, uope i vodio Kareen u Jabuku?"
Mark je s nevjericom buljio u njega. "Pa to misli, zato?"
"Pa... da... ali svakako si morao znati da, ovaj, to nije, ovaj, nije to prikladno mjesto za mladu barrayarsku da" "Miles, ti licemjeru neizmjerni!" ree Kareen s indignacijom. "Samo da zna, prateta Naismith nam je rekla da si i ti bio tamo  i to u vie navrata...!"
"To su bila slubena putovanja", ree Miles ukoeno. "Zapanjujue je koliko se meuzvjezdane vojne i industrijske pijunae provlai kroz Jabuku. Vjerujte mi, i be-tanske sigurnosne slube to prate."
"Zar zaista?" ree Mark. "I zar zaista oekuje od nas da ti povjerujemo kako ba ni jedan jedini put nisi kuao usluge dok si ekao svoju vezu da se pojavi?"
Miles je znao na vrijeme uoiti kad je trenutak za strateko povlaenje. "Mislim da bi bilo dobro da se sad svi vratimo na veeru. Inae e hrana pregorjeti ili e se osuiti ili neto, a onda e Mama Kosti biti ljuta na nas zato
to smo joj pokvarili prezentaciju, pa e otii raditi za tetu Alys, a mi emo svi morati opet jesti smrznutu hranu iz mikrovalne."
Ta je prikrivena prijetnja doprla i Marku i Kareen do mozga. Da, a tko je nadahnuo njegovu kuharicu na pripremanje svih onih ukusnih recepata od bubljeg masla? Mama Kosti toga se sigurno nije sama sjetila. Sve je to zaudaralo na zavjeru.
Ispustio je dah i ponudio ruku Ekaterini. Nakon stoje kratko oklijevala, zabrinuto gledajui prema Enriqueu, prihvatila ju je i Miles ih je konano sve uspio usmjeriti iz laboratorija, uza stube i natrag u blagovaonicu a da pritom nije izgubio ni jednog ovjeka.
"Je li dolje sve u redu, milorde?" pitao je Pym zabrinutim, priguenim glasom.
"O tome emo poslije", uzvrati Miles sotto voe. "Kreni sa sljedeim jelom. I ponudi jo vina."
"Hoemo li priekati doktora Borgosa?" "Ne, on je zaokupljen drugim stvarima."
Pym se uznemireno trznuo, ali se ipak poao posvetiti svojim dunostima. Teta Alys, bog blagoslovio njezin dobar odgoj, nije zahtijevala objanjenje, nego je smjesta povela razgovor u neutralnom smjeru; spomen carskog vjenanja smjesta je preusmjerio misli nazonih. Osim, moda, misli komodora Koudelke i Marka, koji su se oprezno, u tiini, odmjeravali. Miles se pitao bi li bilo mudro nasamo upozoriti Koua kako ne bi bilo dobro da izvue ma skriven u svom tapu i uperi ga u Marka, ili bi to donijelo vie tete nego koristi. Pym je do vrha napunio Milesovu vinsku au prije nego to gaje ovaj dospio upozoriti kako se naredbe koje mu je prije proaptao ne odnose na njega samoga. Ah, pa kvragu. Poelo mu se initi kako je izvjesna... tupost poeljno duevno stanje.
Uope nije bio uvjeren da se Ekaterina dobro zabavlja; opet je sasvim utihnula, dobacujui povremeno poglede prema ispranjenom sjedalu doktora Borgosa. Iako, nasmijala se primjedbama lorda Dona, i to dvaput. Od bive je lady Donne ispao nevjerojatno privlaan mukarac, shvatio je Miles nakon to gaje poblie promotrio. Duhovit, egzotian, moda i nasljednik grofovske titule... a imao je, kad smo ve kod toga, i zapanjujue nepotenu prednost u znanjima vezanima uz voenje ljubavi.
Orunici su uklonili tanjure s ostacima glavnog jela  kloniranog teleeg fileta, zainjenog vrlo otrim uresima od papra, posluenog s iznimno jakim crnim vinom. Pojavio se desert: paljivo oblikovana brdaca smrznute tvari boje bjelokosti, ureene velianstvenio sloenim svjeim, glaziranim voem. U trenutku kad je Pym, izbjegavajui njegov pogled, proao kraj njega, Miles ga dograbi za rukav, pa se nagne i zakloni rukom usta.
"Pym, je li to ono to ja mislim da jest?"
"Nije bilo pomoi, milorde," promrmljao je Pym oprezno, nastojei se iskupiti. "Mama Kosti je rekla  ili to, ili nita. Jo je bijesna zbog umaka i kae da poslije veere eli s vama razgovarati."
"Oh. Razumijem. Pa dobro. Nastavi."
Podigao je liicu i odvano stavio zalogaj u usta. Gosti su slijedili njegov primjer, iako pomalo sumnjiavo, svi osim Ekaterine koja je svoju porciju promatrala s licem na kojem se besprijekorno jasno italo iznenaeno oduevljenje. Potom se nagnula i izmijenila osmijeh s Kareen na drugom kraju stola; Kareen joj je uzvratila tajanstvenim, ali pobjednikim podizanjem palca. Kako bi sve bilo jo gore, stvar se topila u ustima i bila neizmjerno ukusna. Milesu se inilo da su svi njegovi iskonski okusni receptori istodobno napadnuti. Slatko i jako bijelo desertno
vino aromatino je eksplodiralo na njegovu nepcu, savreno se dopunjavajui sa smrznutom bubljom zgruotinom. Najradije bi se rasplakao. Umjesto toga, ukoeno se nasmijeio i otpio jo gutljaj. Njegova je veera nekako epesala dalje.
Razgovor o vjenanju Laise i Gregora omoguio je Mi-lesu da ispria laganu i zabavnu anegdotu o dunosti da pribavi i prenese vjenani dar stanovnika njegova okruga  lik gerilca na konju, u prirodnoj veliini, izraen od javorova eera. Time je konano uspio osvojiti kratki Ekate-rinin osmijeh, ovaj put usmjeren prema pravom mukarcu. U mislima je oblikovao pitanje kojim e povesti razgovor o vrtovima, kako bi i nju naveo na sudjelovanje; bio je siguran da e ona zablistati, samo ako joj prui pravu reenicu za koju e se uhvatiti. Nakratko je poalio to nije pripremio tetu Alys za taj razvoj dogaaja, jer bi ona to mnogo bolje izvela, ali prvotno nije bilo zamiljeno da ona sjedi ovdje
Milesova je stanka potrajala tek malo predugo. Srdano prihvaajui svoj red da pridometne razgovoru, Illvan se okrenuo prema Ekaterini.
"Kad smo ve kod vjenanja, madame Vorsoisson, koliko vam ve dugo Miles udvara? Jeste li ga ve nagradili konanim datumom? Osobno, mislim da biste mu trebali staviti uzicu i natjerati ga da se malo pomui oko toga."
Ledena gromada stropotala se na dno Milesova eluca. Alys se ugrizla za usnu. ak se i Galeni trznuo.
Olivia je zbunjeno podigla pogled. "Ali mislila sam da o tome jo ne smijemo govoriti."
Kou, koji je sjedio uz nju, promrmlja: "Tiho budi, mila."
Lord Dono, s uobiajenom vorrutverskom zlobnom nedunou, okrene se prema Oliviji i zapita: "A o emu to jo ne smijemo govoriti?"
"Oh, ali ako kapetan Illvan o tome govori, onda je zacijelo u redu", zakljuila je Olivia.
Kapetanu Illyanu su prole godine pretvorili mozak u kau, pomisli Miles. Njegova glava nije zdrava. Odnosno, on nije zdrav u glavu...
Njezin se pogled susretne s Milesovim. "Ili moda..."
Nije, dovri Miles u sebi njezinu reenicu.
Ekaterinino lice, koje je samo trenutak prije bilo ivahno i veselo, pretvaralo se u mramornu masku. Nije se to dogaalo brzopotezno, ali je poremeaj bio neprekidan, neumoljiv i tektonski. Teina koju je to svaljivalo na Mi-lesovo srce prijetila je da e ga zdrobiti. Obrnuti Pygma-lion; pretvaram ive ene u mramorne kipove... Poznavao je taj beznadni izraz naputenosti; vidio ga je jednog gadnog dana na Komarru i nadao se da ga nikad vie nee ugledati na njezinu ljupkom licu.
Prilikom potonua, Milesovo je srce bubnulo o njegovu supijanu paniku. Ne mogu si priutiti da je izgubim, ne mogu, ne mogu. Ubrzaj dogaaje, ubrzaj dogaaje i blefiraj, tom je taktikom ve bio dobio mnoge bitke.
"Da, ah, heh, pa ba, no dobro, dakle, to me podsjetilo, madame Vorsoisson, ba sam vas kanio pitati  hoete li se udati za mene?"
Za stolom je zavladala mrtva tiina. U poetku, Ekaterina nije pokazala nikakvu reakciju. Na trenutak mu se uinilo da nije ni ula njegove rijei, pa je Miles gotovo popustio samoubilakoj potrebi da ih ponovi, ali ovaj put glasnije. Teta Alys zakopala je lice u dlanove. Miles je mogao osjetiti kako se njegov osmijeh bez
daha pretvara u bolnu grimasu i klizi mu niz lice. Ne. ne. Ono to sam trebao rei  ono to sam namjeravao rei bilo je... molim vas, moete mi dodati bublje maslo ? Prekasno je...
Promatrao ju je kako progovara kao da prije toga mora otkljuati grlo. Rijei su joj padale s usana poput komadia leda, odsjene i potresne. "Kako neobino. A ja sam, eto, mislila da vas zanimaju vrtovi. Odnosno, barem ste mi tako rekli."
Lagao si mi  te su se rijei rasprostrte izmeu njih, neizgovorene, ali glasnije od grmljavine.
Vii. Vriti. Baci me na pod i skai po meni, to je sasvim u redu, dobro e mi doi malo boli  s tim mogu izai na kraj
Ekaterina udahne i Milesovo se srce poput rakete na pogon nade vrati na mjesto, ali ona je samo odgurnula svoj stolac, spustila ubrus pokraj napola pojedenog deserta, okrenula se i pola prema dnu stola. Zastala je uz Profesoricu, tek toliko da se dospije prignuti i promrmljati: "Ujno Vorthvs, vidimo se kod kue."
"Ali, mila, hoe li s tobom biti sve u redu...?" Profesorica se zatekne kako govori rupi u zraku, jer je Ekaterina ve produila dalje. to se vie bliila vratima, to su se vie ubrzavali njezini koraci, sve dok nije gotovo potrala. Profesorica se nagne unatrag i dobaci Milesu bespomoan pogled i pokret rukom koji je mogao znaiti kako si mogao ?, a moda i kako si mogao, idiote ?
Ostatak tvog ivota izlazi kroz vrata. Uini neto. Mi-lesov se stolac s treskom stropotao na pod dok se on nastojao iskobeljati iz njega: "Ekaterina, ekaj, moramo razgovarati"
Potrao je tek kad je proao kroz vrata, zastavi tek toliko da uspije njima zalupiti, kao stoje zalupio i jo nekim
vratima koja su mu se isprijeila na putu, zatvarajui tako prostor izmeu drutva za stolom i njih dvoje. Zatekao ju je u predvorju, kako bezuspjeno pokuava otvoriti vrata; dakako, bila su zakljuana sigurnosnom bravom.
"Ekaterina, ekaj, sluaj me, mogu ti objasniti", dahtao je on.
Okrenula se kako bi mu udijelila pogled pun nevjeri-ce, kao da je on vorkosiganski maslobub kojega je upravo pronala kako poleuke pluta u njezinoj juhi.
"Moram razgovarati s tobom. Mora razgovarati sa mnom", oajno je zahtijevao.
"Zaista", ree ona, trenutak poslije, blijeda oko usana. "Postoji neto to vam moram rei. Lorde Vorkosigan, dajem otkaz na mjesto vae pejzane arhitektice. Od ovog trenutka vie niste moj poslodavac. Sutra u vam poslati nacrte i raspored sadnje, koje moete predati mojem nasljedniku."
"A to u ja s njima?!"
"Ako ste zaista od mene eljeli samo vrt, onda su ti nacrti sve to vam je potrebno, zar ne?"
Iskuao je mogue odgovore na vrhu jezika. Da nije dolazilo u obzir. Kao i ne. ekaj malo
"Zar nije mogue da sam elio i jedno i drugo?" predloio je rjeenje, pun nade. "Nisam ti lagao. Samo ti nisam rekao sve to mi je bilo na pameti, zato to, do avola, zato to jo nisi bila spremna da to uje, zato to jo nisi ni napola zalijeila onih deset godina tijekom kojih te muio onaj idiot Tien i menije to bilo jasno, i tebi je to bilo jasno, ak je i tvojoj ujni Vorthvs to bilo jasno i to ti je itava istina."
Prema trzaju njezine glave zakljuio je daje pogodio u pravu toku, ali ona je ipak samo bezizraajnim glasom rekla: "Molim vas, lorde Vorkosigan, otvorite mi vrata."
"ekaj, posluaj me"
"Dovoljno ste manipulirali sa mnom", ree ona. "Zaigrali ste na moju... na moju tatinu"
"Ne na tatinu", usprotivio se on. "Vjetinu, ponos, motiviranost  svi su mogli vidjeti da ti je potrebna samo prigoda, mogunost"
"Vi ste naviknuti dobivati sve to poelite, zar ne, lorde Vorkosigan? I to na bilo koji nain." Njezin je glas bio zastraujue bezlian. "Onako me zaskoiti pred svima."
"To je bilo sluajno. Vidi, Illvanu nitko nije objasnio, i"
"On nije znao, za razliku od svih ostalih? Gori ste od Vormoncriefa! Moda bi mi bilo bolje da prihvatim njegovu ponudu!"
"Ha? to je Alexi  hou rei, ali, ali, ne  Ekateri-na, elim ti pruiti sve to poeli. Sve to ti je potrebno. to god to bilo."
"Ne moete mi dati moju duu." Zurila je, ali ne u njega, nego nekamo u svoju nutrinu, prema panorami koju on nije mogao ni zamisliti. "Vrt je mogao biti moj dar. I to ste mi takoer oduzeli."
Njezine posljednje rijei zaustavile su njegov verbalni izljev. to? ekaj, sad stiemo do neega, neuhvatljivo je, ali od vitalnog znaenja
S druge strane vrata, pod nadstrenicom, zaustavljalo se golemo zemaljsko vozilo. Svi su gosti bili na broju; kako su ovi proli pokraj CarSigove strae a da ga Pym nije o tome obavijestio? Prokletstvo, nee ga valjda netko prekinuti, ne sad, kad se poela otvarati, ili barem otvarati vatru
Za petama njegovoj misli, kroz bona je vrata u predvorje uletio Pym. "Oprostite, milorde  oprostite na smetnji, ali"
"Pym." Ekaterina je zamalo kriknula, glas joj je pucao, ali je ipak prkosio suzama koje su ga obrubljivale. "Otvori ta prokleta vrata i pusti me van."
"Da, milady!" stao je Pym pozorno, a dlan mu poleti prema sigurnosnoj ploi.
Vrata su se irom rastvorila. Ekaterina je slijepo, poput oluje, izjurila kroz njih pognute glave i udarila ravno u prsa zaprepatenog, krnog sjedokosog mukarca koji je bio odjeven u ivopisnu koulju i pohabane, iznoene crne hlae. Ekaterina ga odgurne, ali je taj, barem njoj neobjanjivi stranac uhvati za ruke. Visoka ena umorna izgleda, odjevena u zguvanu putnu suknju, ija je kestenjastoria kosa bila vezana na zatiljku, zaustavila se pokraj njih i zapitala: "A to, za ime boga...?"
"Oprostite, gospoice, jeste li dobro?" zabrundao je sjedokosi ovjek hrapavim baritonom. Prodorno je piljio u Milesa koji je pod svjetlom stoje dopiralo iz predvorja vir-nuo za Ekaterinom.
"Nisam", guila se ona. "Trebam  eljela bih taksi, molim vas."
"Ekaterina, ne, ekaj", dahnuo je Miles. "elim taksi, smjesta."
"Straar na ulazu rado e vam ga pozvati", ree utjeno crvenokosa ena. Grofica Cordelia Vorkosigan, Pot-kraljica Sergyara  majka  jo se zlokobnije zagledala u svog zadihanog sina. "I pobrinut e se da se sigurno ukrcate. Miles, zbog ega uznemiruje ovu mladu damu?" A onda je sumnjiavo dodala: "Prekidamo li posao ili zadovoljstvo?"
l
Budui daju je poznavao punih trideset godina, Miles je bez potekoa razbio ifrirani stenogram koji je, u prijevodu, glasio Jesmo li naletjeli na revizorsko ispitivanje koje je polo po zlu ili je ovo jo jedan od tvojih privatnih zajeba? Bog zna kako je to Ekaterina protumaila. U svakom zlu ima neeg dobrog: ako Ekaterina vie nikad ne bude progovorila s njim ni rijei, nee joj nikad morati objasniti neuobiajeni, betanski grofiin smisao za humor.
"Moja veera", kripio je Miles. "Upravo se razilazimo." / tonemo. Bojim se da nema preivjelih. Bilo je posve suvino pitati Otkud vi ovdje? Oito, skoni brod njegovih roditelja stigao je u orbitu prije predvienog vremena i oni su glavninu svoje pratnje ostavili da doe za njima sutra, dok su sami krenuli ravno na planet, kako bi prespavali u vlastitom krevetu. Kako je ono vjebao za ovaj vitalno vani susret od najveeg znaenja? "Majko, oe, dopustite mi da vam predstavim  ona bjei!"
Dok se u predvorju, iza Milesovih lea, pojavljivala nova razonoda, Ekaterina je kroz sjene kliznula sve do ulaznih vrata. Koudelke koji su, najvjerojatnije, inteligentno zakljuili kako je ova veera zavrena, izvodili su masovno povlaenje, ali inilo se daje ekaj-da-stignemo-kui razgovor ve poeo. Kareen je prosvjedovala; komodor ju je zaobiao reenicom: "A sad ide s nama doma. U ovoj kui nee ostati vie ni minutu."
"Ali morat u se vratiti. Ja ovdje radim." "O, ne, vie ne radi"
Markov se izmueni glas pridruio ostalima: "Molim vas, gospodine, komodore, gospoo Koudelka, ne smijete okrivljavati Kareen"
"Ne moete me sprijeiti!" uzviknula je Kareen.
Dok se rastua svaa kotrljala prema vratima, komodor Koudelka ugleda povratnike. "Ha! Arale!" frkne on. "Zna li ti to je izveo tvoj sin?"
Grof trepne. "Koji od njih dvojice?" upita on blago.
Traak svjetla obasja Markovo lice kad je uoio ovu usputnu potvrdu svog identiteta. Iako se nalazio usred kaosa u kojemu su sve njegove nade poput zvrka jurile u propast, Milesu je bilo drago kad je ugledao kratki izraz svladanosti koji je preletio licem izoblienim od sala. O, brate, o, da. Zato ljudi slijede ovog ovjeka
Olivia je potegnula majku za rukav. "Mama," uurbano je proaptala, "mogu ja prespavati kod Tatye?"
"Svakako, mila, ini mi se daje to dobra zamisao", ree Drou rastreseno, oito gledajui u budunost. Miles nije znao je li ovo dopustila Oliviji zato da sree broj Kareeni-nih moebitnih saveznika, ili tek zato da smanji oekivanu razinu buke.
Rene i Tatya doimali su se kao da bi se rado tiho iskrali dok ih pokriva ova paljba, ali lord Dono, koji se nekako pridruio njihovoj skupini, zastao je pokraj Milesa tek dovoljno kratko da kae: "Hvala vam, lorde Vorkosi-gan, na ovoj nezaboravnoj veeri." Srdano je kimnuo grofu i grofici Vorkosigan, pa poao za Vorbrettenima prema njihovu zemaljskom vozilu. inilo se kako, na nesreu, operacija nije promijenila Donnin/Donov zli smisao za ironiju...
"A tko je ono bio?" pitao je grof Vorkosigan. "Nekako mi se uinio poznatim..."
Kroz stranji je ulaz u predvorje, odsutna pogleda u oima i kovrave kose koja se irila u svim smjerovima, dotumarao Enrique. U jednoj je ruci nosio staklenku, a u drugoj neto to je Miles mogao opisati samo kao smrdljivu lizalicu; bio je to tanki tapi na ijem je vrhu bila kug-
lica od vlakana umoena u neto to je bolesno slatko mirisalo. Mahao je njime uza zidove. "Doi, bubice, bubice mala, doi..." gugutao je alosno. "Doi tati, budi dobra curica..." Zastao je i zabrinuto virnuo pod stol prislonjen uza zid. "Bubica-bubica mala...?"
"Eh, ovo vapi za objanjenjem", promrmljao je grof, koji je opinjeno zurio u Enriquea.
Vani, pokraj glavnog ulaza, tresnula su vrata taksija. Propeleri su mu zaumili dok je kretao, odlazei zauvijek u no. Miles je mirno stajao i, usred sveg tog nereda, oslukivao sve dok nije utihnuo i posljednji apat propelera.
"Pym!" uoi grofica novu rtvu, a glas joj poprimi opasan prizvuk. "Zapovjedila sam ti da pazi na Milesa. Bi li bio toliko ljubazan da mi objasni ovaj prizor?"
Uslijedila je zamiljena stanka. Glasom punim jednostavne iskrenosti, Pym je odgovorio: "Ne bih, miladv."
"Pitaj Marka", ree Miles, nimalo suutno. "On e ti sve objasniti." Sputene glave, zaputio se prema stubitu.
"Ti, tuibabo kukavika!" zasiktao je Mark, dok je Miles prolazio pokraj njega.
Ostatak gostiju nesigurno je ukao predvorjem. Grof oprezno zapita: "Miles, jesi li ti pijan?"
Miles zastane na treoj stubi. "Nisam jo, gospodine," odvrati. Nije se osvrnuo. "Jo ni priblino nisam. Pym, isprati me."
Grabei po dvije stube, odlazio je prema svojim odajama i zaboravu.
DESETO POGLAVLJE
"Dobar dan, Mark." Krepki glas grofice Vorkosigan probuio je Markove posljednje uzaludne napore da ostane u nesvijesti. Zastenjao je, povukao jastuk s lica i otvorio jedno zamagljeno oko.
Na vrhu svog dlakavog jezika iskuavao je mogue odgovore. Grofice. Potkraljice. Majko. Za divno udo, majko je imalo najbolji okus. "D'r d'n, m'ko."
Jo gaje trenutak prouavala, a onda kimnula i domah-nula sobarici koja je ula za njom. Djevojka je spustila pladanj s ajem na noni ormari i znatieljno buljila u Marka koji je osjeao nesavladivu potrebu da se pokrije preko glave, usprkos injenici daje na sebi jo uvijek imao veinu odjee koju je nosio sino. Na grofiino odluno: "Hvala ti, to e biti sve", sobarica je posluno odgacala iz Markove spavaonice.
Grofica Vorkosigan rastvorila je zavjese, putajui u sobu zasljepljujue svjetlo, pa privukla naslonja. "aja?" pitala je i utoila ga, ne ekajui odgovor.
"A, da, valjda." Mark se s mukom uspio podii u sjedei poloaj i razmjestiti jastuke tako da moe prihvatiti veliku alicu a da pritom ne prolije tekuinu. Caj je bio
crn i jak, s mlijekom, ba kakav je volio, i isprao je ljepljiv okus iz njegovih usta.
Grofica je sumnjiavo upirala kaiprstom prema praznim kanticama bubljeg masla nagomilanima na stolu. Najvjerojatnije ih je prebrojavala, jer se trznula. "Nisam mislila da e ve biti raspoloen za doruak."
"Ne. Hvala." Iako, izluujua se bol u njegovu elucu stiavala. inilo se daju je aj ublaio.
"Ni tvojem bratu nije bilo do doruka. Miles je, najvjerojatnije tjeran svojom novootkrivenom potrebom da se pridrava vorske tradicije, potraio zaborav u alkoholu. A ini se da ga je i pronaao, barem Pym tako kae. Trenutano mu bez komentara doputamo da uiva u svom spektakularnom mamurluku."
"Ah." Blago njemu.
"No, prije ili poslije morat e izai iz svojih odaja. Iako Aral kae kako bi bilo najbolje da ga ne traimo prije veeri." Grofica Vorkosigan ulije i sebi alicu aja, pa umijea mlijeko. "Lady Alys silno se razljutila na Milesa zato to je napustio bojno polje prije nego to su se svi gosti razili. Ona to smatra sramotnim manjkom njegova kunog odgoja."
"To je bio pokolj." Pokolj koji e, kako se inilo, svi preivjeti. Na nesreu. Mark srkne jo jedan gutljaj aja. "to se dogodilo nakon to su... Koudelke otili?" Miles se na vrijeme izvukao; Marka je njegova hrabrost napustila kad se komodor izbezumio do te mjere da je grofiinu majku opisao kao prokletu betansku svodnicu, a Kareen izletjela kroz vrata, viui kako e radije pjeice ii kui, a moda i na drugu stranu kontinenta, nego da se makar i jedan metar vozi s dvoje tako beznadno nekulturnih i neprosvijeenih barravarskih divljaka i neznalica. Mark je brisnuo u svoju sobu sa zalihom kantica bubljeg masla i licom, pa
zakljuao vrata; dero i Urlator uinili su sve stoje bilo u njihovoj moi da spase njegove uzdrmane ivce.
Povratak na staro pod utjecajem stresa  tako bi to, bez sumnje, opisala njegova psihijatrica. Napola je mrzio injenicu to je izgubio vlast nad svojim tijelom, a napola u njoj uivao; ali morao je raspustiti deru do njegovih krajnjih granica, kako bi zaustavio neusporedivo opasnijeg Drugog. Bilo je to lo znak kad bi Ubojica postajao bezimen. Uspio se onesvijestiti prije nego to se raspuknuo, ali zaista u posljednji trenutak. Sad se osjeao potroeno, a glava mu je bila zamagljena i priguena, poput krajolika poslije oluje.
Grofica je nastavila: "Aral i ja vodili smo iznimno prosvjetljujui razgovor s Profesorom i Profesoricom Vor-thys  e, to je ena kojoj je glava na ramena privrena kako treba. Da sam je barem upoznala prije ovoga. Onda su oni otili pogledati kako je njihova neakinja, a mi smo jo due razgovarali sa Simonom i Alys." Polako je otpila gutljaj aja. "Jesam li dobro shvatila daje ona tamnokosa mlada dama koja je sino projurila pokraj nas moja moebitna snaha?"
"Vie nije. Ne, ne bih rekao", ree Mark zlovoljno.
"Prokletstvo." Grofica se namrtila svojoj alici. "Miles nam tu djevojku ni jednom jedinom rijeju nije spomenuo u svojim, mislim da ih slobodno mogu nazvati vrlo kratkim, izvjeima koja je slao na Sergvar. Da sam tad znala polovicu stvari koje mi je Profesorica rekla poslije, sama bih je presrela."
"Nisam ja kriv to je pobjegla", pourio se naglasiti Mark. "Miles je bez iije pomoi sam sebi podmetnuo nogu i pao preko nje." Ipak, trenutak poslije, s oklijevanjem je priznao: "No, dobro, moda mu je i Illyan malo pomogao."
"Da, Simon se prilino uzrujao kad mu je Alys napokon sve objasnila. Prestraio se da su mu ispriali Mileso-vu veliku tajnu, a da je on sasvim zaboravio da ju je uo. Prilino sam bijesna na Milesa to mu je tako smjestio." Opasna joj je iskra bljesnula u oima.
Marka su znatno manje zanimali Milesovi problemi od vlastitih. Oprezno je rekao: "A je li Enrique ve pronaao... odbjeglu maticu?"
"Zasad jo nije." Grofica se uspravila u naslonjau i zbunjeno ga motrila. "I s doktorom Borgosom sam lijepo porazgovarala, nakon to su otili Alys i Illvan. Pokazao mi je va laboratorij. Ako sam dobro shvatila, Kareen ga je uredila. Obeala sam ponititi Milesovu naredbu za pogubljenje njegovih cura, poslije ega se znatno umirio. Moram ti rei, ini mi se da njegove znanstvene teorije stoje na zdravim temeljima."
"Oh, on je upravo briljantan kad se radi o stvarima koje mu privlae pozornost. Radi se samo o tome da su mu interesi pomalo skueni, to je sve."
Grofica slegne ramenima. "Vei dio svog ivota provela sam s opsjednutim mukarcima. Mislim da e se tvoj En-rique ovdje sasvim lijepo uklopiti."
"Znai... upoznala si nae maslobube?" "Jesam."
inilo se da nije nimalo zbunjena; pa jasno, Betanka. Poelio je daje Miles naslijedio vie njezinih osobina. "A, ovaj... je li ih i grof ve vidio?"
"Zapravo jest. Kad smo se jutros probudili, pronali smo jednoga kako tumara naim nonim ormariem."
Mark se trznuo. "I to ste s njim uinili?"
"Pokrili smo ga aom i ostavili da ga pronae njegov tatica. Na nesreu, Aral nije uoio bubu koja je istraivala
njegovu izmu prije nego to ju je navukao. Te bube smo se tiho rijeili. Odnosno, onoga to je od nje ostalo."
Nakon obeshrabrene stanke, Mark je, pun nade, zapitao: "Nije valjda bila matica?"
"Bojim se da ne bismo mogli rei. Ali inilo se daje otprilike iste veliine kao i ona prva."
"Mhm, onda nije. Matica bi bila upadljivo vea." Zavladala je tiina. I vladala due vrijeme.
"Moram priznati da je Kou u jednome bio u pravu", ree naposljetku grofica. "Ja zaista imam izvjesnu odgovornost prema Kareen. Kao i prema tebi. Bila sam u potpunosti svjesna iroke palete izbora koja e se pred vama pruiti na Koloniji Beta. Na svu sreu, to je ukljuilo i mogunost da izaberete jedno drugo." Oklijevala je: "U sluaju da si sumnjao  meni i Aralu predstavljalo bi veliko zadovoljstvo dobiti Kareen Koudelku za snahu."
"Nikad nisam vjerovao da bi moglo biti drugaije. Pita li me jesu li mi namjere asne?"
"Imam povjerenja u tvoj osjeaj za ast, bez obzira na to uklapa li se on u svoju najuu betansku definiciju, ili obuhvaa ire podruje", ree grofica mirno.
Mark uzdahne. "Nekako mi se ne ini da su komodor i madame Koudelka spremni prihvatiti mene s jednakom radou kao vi Kareen."
"Ti si ipak jedan Vorkosigan."
"Klon. Imitacija. Jeftini lanjak s Jacksonova." I jo k tome lud do daske.
"Prokleto skupi lanjak."
"Ha!" sloi se Mark mrano.
Odmahivala je glavom, a osmijeh joj je postajao sve a-losniji. "Mark, ja sam vie nego voljna pomoi tebi i Kareen da postignete svoje ciljeve, bez obzira na prepreke.
Ali mora mi dati barem neke naznake o kojim se ciljevima radi."
Pazi kako se postavlja prema ovoj eni. Grofica je na prepreke djelovala kao laserski top na muhe. Mark je s prikrivenim oajem prouavao svoje tupaste, punane ake. U njegovu su se srcu ponovno uskomeali nada i njezin pobonik, strah. "Ja... elim ono to eli Kareen. Na Beti sam mislio da znam to je to. Ali otkako smo se vratili, sve se izmijealo."
"Kulturne razlike?"
"Nisu samo kulturne razlike, iako je i to dio prie." Mark se muio da pronae prave rijei kojima e opisati svoj osjeaj za Kareeninu cjelovitost. "Mislim... da njoj treba vremena. Vremena da bude ono to jest, da otkrije tko je i gdje se nalazi. I da je pritom nitko ne pouruje ili gura da preuzme jednu ili drugu ulogu koja bi iskljuila sve druge mogunosti koje joj stoje na raspolaganju. A supruga je uloga koja prokleto iskljuuje tota drugo, barem onako kako tu ulogu ovdje shvaaju. Rekla je da joj se ini kako je Barrayar nastoji zatoiti u kutiju."
Grofica je nakrivila glavu, promiljajui o ovome stoje ula. "Moda je mudrija nego to i sama zna."
On nije bio voljan zakljuiti temu. "S druge strane, moda sam ja na Beti bio samo njezin tajni porok. A ovdje predstavljam uasnu sramotu. Moda bi jednostavno htjela da se skupim odavde i pustim je na miru."
Grofica podigne jednu obrvu: "Sino nije tako zvuala. Kou i Drou su joj praktiki morali iupati nokte iz dov-ratka."
Mark se malo razvedrio. "Pa, to je tono."
"A kako su se tvoji ciljevi promijenili u tih godinu dana na Beti? Osim to si udnju svoga srca spojio sa udnjom Kareenina?"
"Zapravo se i nisu promijenili", odgovorio je polako. "Moda su se uvrstili. Usredotoili. Blago prilagodili... na terapiji sam postigao neke stvari za koje sam oajniki elio da se... da se u mom ivotu smjeste na pravo mjesto. I sad mislim da moda ni ono to mi je preostalo uiniti nije nemogue."
Kimnula je, ohrabrujui ga da nastavi.
"kola... ekonomski faks je u redu. Stekao sam prilino korisnih znanja i vjetina, zna. Sad konano poinjem kuiti to radim, ne moram se vie cijelo vrijeme pretvarati." Pogledao ju je iskosa. "Nisam zaboravio Jacksonovo Skro-vite. Smiljam neizravan nain na koji u unititi one proklete mesarske gospodare klonova. Lilly Durona ima neke zamisli za kreiranje terapije produivanja ivota, a koje bi se mogle natjecati s njihovim transplantiranjem klonovskih mozgova. Lillvna tehnika je sigurnija, gotovo jednako djelotvorna i svakako jeftinija. Odvui u im muterije, slomiti ih ekonomski kad ih ve ne mogu fiziki unititi. Svu gotovinu koju uspijem staviti na stranu ula-em u Grupaciju Durona, kako bi mogli pojaati odjel za razvoj i istraivanje. Ako se to nastavi, uskoro u biti veinski vlasnik." Ironino se nasmijao. "I jo uvijek elim imati toliko novaca da nitko ne moe imati vlast nada mnom. Poinjem shvaati kako u doi do njega, ne preko noi, ali polako, korak po korak. Ja, ovaj, pa... ne bi bilo loe da se ovdje na Barrayaru ponem baviti agrikulturom."
"I na Sergyaru takoer. Aral se jako zanimao za mogunost primjene maslobuba kod naih starosjedilaca i doseljenika."
"Zaista?" Markove se usne razdvojie od zaprepatenja. "Pa makar na sebi imali i grb Vorkosiganovih?"
"Pa sad, moda ne bi bilo loe da izgube svoju kunu odoru prije nego to ih krenete ozbiljno uvaljivati Aralu", ree grofica, potiskujui osmijeh.
"Pojma nisam imao da e to Enrique uiniti", pokuao se ispriati Mark. "Iako, teta to nisi vidjela Milesovo lice kad mu je Enrique pokazao maslobube. Gotovo da se isplatilo..." Uzdahnuo je, prisjeajui se, a onda, s obnovljenim osjeajem oaja, odmahnuo glavom. "Ali kakva korist od svega toga, ako se Kareen i ja ne moemo vratiti na Koloniju Beta? Ako je roditelji ne podre, ona nee imati novaca. Mogao bih se ponuditi da joj ja sve platim, ali... nisam siguran daje to dobra zamisao."
"Ah", ree grofica. "Boji se da e Kareen pomisliti kako kupuje njezinu odanost?"
"Ja... nisam siguran. Ona je vrlo savjesna kad su u pitanju obveze. A ja elim osobu koja e me voljeti, ne osobu koja e mi neto dugovati. Mislim da bi bila velika pogreka kad bih je nenamjerno... ugurao u drugu kutiju. elim joj dati sve. Samo ne znam kako!"
udnovat osmijeh uzvio je grofiine usne. "Kad jedno drugom date sve, onda je to ravnopravna razmjena. I tako je svatko potpuni pobjednik."
Mark zbunjeno odmahne glavom. "udna mije to pogodba."
"Najbolja." Grofica je dovrila svoj aj i odloila alicu. "No. Ne elim se mijeati u tvoj privatni ivot. Ali upamti, smije traiti pomo. Obitelji dijelom i zbog toga postoje."
"Miladv, ve vam ionako previe dugujem."
Smijeak joj je zatitrao. "Mark, roditeljima se dugovi ne otplauju. To je neizvedivo. Ono to duguje svojim roditeljima otplatit e svojoj djeci, koja e to prenijeti dalje. To je svojevrsno naslijee. A ako nema tjelesne djece, os-taje duan svojoj ljudskosti. Ili bogu, ako ga ima ili on ima tebe."
I
"Nisam siguran da mi se to ini potenim."
"Obiteljska ekonomija izmie proraunima planetarnog bruto proizvoda. Ona je jedini poslovni dogovor za koji znam u kojem ti, kad daje vie nego to prima, ne prijeti bankrot  upravo suprotno, postaje sve bogatiji."
Mark je razmiljao o ovome. A kakav je roditelj njemu bio njegov brat-bioloki predak? Bio mu je vie od brata, ali svakako manje od majke... "A moe li pomoi Milesu?"
"To je mnogo sloenija slagalica." Grofica zagladi svoje suknje i ustane. "Tu madame Vorsoisson, za razliku od Kareen, ne poznajem cijelog njezina ivota. Nije mi ba jasno to bih mogla uiniti za Milesa  rekla bih jadni moj deko, ali prema svemu to sam ula, sam je sebi iskopao jamu i jo skoio u nju. Bojim se da e se iz nje morati sam i iskopati. A to mu najvjerojatnije nee koditi." Odluno je kimnula glavom, kao da je poniznog molitelja Milesa ve odaslala da sam pronae spas: i pii nam kad nade dobar posao. Grofiine su zamisli o majinskoj brizi katkad ovjeku ile prokleto na ivce, zakljuio je Mark dok je ona izlazila.
Bio je svjestan da je ljepljiv, da ga sve svrbi, da se mora pomokriti i oprati. A imao je i neodgodivu dunost pomoi Enriqueu u potrazi za izgubljenom maticom, prije nego to ona i njezino potomstvo sviju gnijezdo u zidovima i ponu proizvoditi jo vorkosiganskih maslobuba. Ali umjesto toga, pojurio je prema komkonzoli, umekoljio se u stolac i pokuao unijeti ifru za kuu Koudelkinih.
Oajniki je pripremio etiri razliite varijante brzogo-vorenja, ovisno o tome hoe li se na videovezi pojaviti ko-modor, madame Koudelka, Kareen ili neka od njezinih sestara. Kareen ga jutros nije nazvala: je li spavala? je li se durila? je li bila pod lokotom? Jesu li je roditelji uzidali u zid? Ili jo gore, pa nisu je valjda izbacili na ulicu? ekaj, ne, pa to bi bilo sjajno  mogla bi doi ovamo ivjeti
j
Sve govorancije koje je uvjebavao ispod glasa bile su uzaludne. Va poziv nije prihvaen, treptale su rijei prema njemu, ispisane zloudnim crvenim slovima, kao da se ekranom cijedi krvava rkarija. Program za prepoznavanje glasova bio je namjeten tako da ga smjesta odbaci.
Ekaterini je pucala glava.
Sve je to zbog onog silnog vina sino, zakljuila je. Posluili su zastraujuu koliinu koja je ukljuivala pjenuac u knjinici i etiri razliite vrste vina uz svako od etiri razliita jela. Pojma nije imala koliko je zapravo popila. Pym joj je neprekidno dopunjavao au im bi se razina tekuine spustila ispod dvije treine. U svakom sluaju, moralo je biti vie od pet aa. Sedam? Deset? Obino ne bi popila vie od dvije.
Bilo je pravo udo kako je iz one pregrijane blagovaonice uspjela isteturati a da se nije prostrla po podu; ali opet, daje bila potpuno trijezna, nikad ne bi skupila hrabrosti  ili je to bila nepristojnost?  da to uini. Pronala si hrabrost na dnu ae, je li ?
Prola je rukom kroz kosu, protrljala vrat, otvorila oi i ponovno podigla elo s hladne povrine ujnine komkon-zole. Svi nacrti i biljeke za barravarski vrt lorda Vorko-sigana sad su bili uredno i logiki organizirani, a uz njih je iao odgovarajui popis sadraja. Svatko bi ih  no dobro, svaki vrtlar koji dobro zna svoj posao  mogao slijediti i dovriti vrt kako treba. Pridodala je i zavrni popis svih trokova. Bio je tu i izvjetaj o stanju radnog bankovnog rauna koji je zatvorila i otkazala. Trebala je jo samo pritisnuti komkonzolnu tipku na kojoj je pisalo Poalji, i sve e to zauvijek nestati iz njezina ivota.
Dohvatila je prekrasni mali model Barravara koji je, zajedno sa zlatnim laniem, leao na hrpici pokraj vid-
ekrana, podigla ga i pustila da joj se zavrti pred oima. Naslonivi se u komkonzolnom stolcu, razmiljala je o njemu i svim uspomenama koje su uz njega bile vezane nevidljivim okovima. Zlato i olovo, nada i strah, pobjeda i bol... Stisnula je oi tako da se privjesak zamaglio pred njima.
Prisjetila se dana kad gaje kupio, njihova besmislenog izleta u kupovinu pod komarrskom kupolom, izleta koji je neoekivano mokro zavrio, prisjetila se njegova lica, prepunog vedrine kojom je sve to prihvaao. Sjetila se i dana kad joj je darovao privjesak, u njezinoj bolnikoj sobi na prekrcajnoj stanici, nakon to su porazili urotnike. Nagrada Lorda Revizora Vorkosigana Za injenje Njegova Posla Lakim, tako je on to nazvao, a sive su mu oi blistale. Ispriao se to joj ne daruje pravo odlikovanje kakvo bi zasluio svaki vojnik koji bi uinio i mnogo manje nego to je uinila ona tijekom tog uasnog nonog ciklusa. Nije to bio dar. Ili ako jest, strano je pogrijeila to ga je prihvatila iz njegovih ruku, jer ta je drangulija bila isuvie skupa da bi bila prikladna. Iako se on cerio kao idiot, ujna Vorthvs, koja je sve to promatrala, nije ni okom trepnula. Prema tome, bila je to nagrada. Koju je ona i zasluila, koju je platila modricama, strahom i uspanienim djelovanjem.
Ovo je moje. I to ne vraam. Mrtei se, opet je navukla lani preko glave i privjesak u obliku planeta uukala pod haljinu, nastojei da se ne osjea krivom poput djeteta koje je ukralo kolai.
Njezina arka elja da se vrati u Kuu Vorkosigan i golim rukama iz korijena iupa svoj skellvtum koji je, tako ponosno i brino, posadila tek prije nekoliko sati, zgasnula je neto iza ponoi. Kao prvo, kad bi usred noi krenula eprkati po vrtu, zacijelo bi naletjela na osiguranje Kue Vorkosigan. Pym ili Roic mogli bije nenamjerno oamutiti, a onda bi se silno uzrujali, jadnici. A onda bije
f-
^-
K J^s,
unijeli unutra, gdje... Njezin bijes, vino i prenapregnuta mata konano su isparili negdje pred zoru, napokon iscrpljeni u pritajenim, priguenim suzama koje je isplakala u jastuk kad je ostatak kuanstva ve odavna vrsto spavao i kad je barem nakratko mogla biti posve sama.
A zato bi se uope trudila? Milesu nije bilo stalo do skellvtuma  sino ga ak nije ni otiao pogledati. Tu je nespretnu stvar, u jednom ili drugom njezinu obliku, vukla za sobom tijekom petnaest godina svoga ivota, jo otkako je od svoje pratete naslijedila taj sedamdesetogo-dinji bonsai. Zacijelo je bio jednako iscrpljen kao i ona. Neka lei u tom vrtu i trune, ili neka se osui, ili neka se napuhne, to god da ve jest njegova sudbina kad ostane sam i zanemaren. Barem gaje uspjela dovui do Barrava-ra, da na njemu dovri umiranje. Dosta je bilo. Gotova je s njim. Zauvijek.
Ponovno je ukljuila svoje vrtlarske upute na kom-konzoli, pa napisala mali dodatak o sloenom redoslijedu zalijevanja koje je skellvtumu potrebno poslije presaivanja, te o reimu njegove prehrane.
"Mama!" uvi njegov otri, uzbueni glas, bolno se trznula.
"Nemoj... nemoj tako lupati, mili." Okrenula se u komkonzolnom stolcu i sumorno se nasmijeila svom sinu. U sebi je bila zahvalna to ga nije povela sa sobom na sinonji debakl, iako ga je mogla zamisliti kako se s oduevljenjem pridruuje jadnom Enriqueu u njegovu lovu na maslobube. Ali da je Nikki bio tamo, ona ne bi mogla samo tako otii i ostaviti ga samog. A ne bi ga mogla ni potezati za sobom, dignuti ga od stola usred deserta, zbog ega bi on zacijelo zbunjeno prosvjedovao. Majinski bi je osjeaji prikovali uz stolac gdje bi morala podnositi svu uasnu i neugodnu drutvenu muku koja se poslije onoga mogla dogoditi.
Stajao je uz njezin lakat i poskakivao. "Jesi se sino dogovorila s lordom Vorkosiganom kad e me voditi u Vorkosigan Surleau i nauiti jahati svog konja? Rekla si da hoe."
Nekoliko je puta povela Nikkija sa sobom na vrtno gradilite, kad ni ujna ni ujak nisu mogli ostati s njim. Lord Vorkosigan tih mu je dana irokogrudno doputao da tri Kuom Vorkosigan, ak su i Pvmova najmlaeg sina, Arthura, izvukli iz kue kako bi se mogli zajedno igrati. Mama Kosti u vrlo je kratkom vremenu osvojila Nik-kijev eludac, srce i ropsku odanost, orunik Roic igrao se s njima, a Kareen Koudelka doputala mu je da joj pomae u laboratoriju. Ekaterina je gotovo zaboravila na taj usputni poziv koji je lord Vorkosigan izrekao kad joj je vraao Nikkija na kraju jednog radnog dana. Ona je tad uzvratila pristojnim mrmoljenjem. Miles ju je uvjeravao kako je konj o kojem se radilo vrlo star i miran, iako se ona zapravo nije zbog konja brinula.
"Ja..." Ekaterina protrlja sljepoonicu, ime je, ini se, uspjela samo odaslati sitnu mreicu otrih boli po cijeloj svojoj glavi. irokogrudno...1? Ili se to sad pred njom razotkrio jo jedan Milesov manipulativni potez? "Zaista mislim da mu se ne bismo smjeli tako nametati. Njegov je okrug daleko, a ako te zaista zanimaju konji, sigurna sam da poduku iz jahanja moe dobiti i negdje blie Vorbarr Sultani."
Nikki se, oito razoaran, namrtio. "Ne znam za konje. Ali rekao je da e mi dati da vozim lakolet kad se budemo sputali."
"Nikki, ti si jo premalen da vozi lakolet."
"Lord Vorkosigan kae daje njemu njegov tata dao da vozi lakolet kad je bio jo mlai nego to sam ja sad. Rekao je da je njegov tata rekao kako mora znati preuzeti upravljanje u hitnom sluaju, i to im bude fiziki sposoban.
Rekao mi je da ga je njegov tata posjeo u krilo i da mu je dao da sam polijee i slijee i sve."
"Nikki, ti si prevelik da sjedi u krilu lordu Vorkosiga-nu!" A i ja sam, pomislila je. Ali kad bi njih dvoje prestani s tim.
"Pa," Nikki razmotri njezinu primjedbu i naini ustupak, "u svakom sluaju, on je premalen. To bi blesavo izgledalo. Ali u njegovu lakoletu je sjedalica ba kako treba! Pym me pustio da sjedim u njoj kad sam mu pomagao da ulati vozila." Nikki je nastavio skakutati. "Moe pitati lorda Vorkosigana kad ode na posao?"
"Ne. Mislim da ne mogu."
"Zato ne?" Promatrao ju je, a elo mu se lagano nabralo. "Zato danas ve nisi otila?"
"Ja... nije mi ba dobro."
"Oh. Moe onda sutra? Daj, mama, molim te!" Objesio joj se o ruku i iskrivio prema njoj, pa se cerio razrogae-nih oiju.
elo u kojem joj je svim silama udaralo, oslonila je o dlan. "Ne, Nikki. Mislim da to nee ii."
"Uff. A zato ne? Pa rekla si. Daj, to e biti ba super. I valjda ti ne mora ii s nama, ako ti se ne da. Zato ne, zato ne, zato ne? Sutra, sutra, sutra?"
"Ni sutra neu ii na posao."
"Zar si tako bolesna? Ne izgleda jako bolesno." Zaueno je zurio u nju, oito zabrinut.
"Nisam." Pourila se da ga razuvjeri, prije nego to on uurbano pone u svojoj glavi razvijati strane medicinske teorije. Ove godine je ve izgubio jednog roditelja. "Radi se samo... Neu se vie vraati u kuu lorda Vorkosigana. Dala sam otkaz."
"Ha?" Njegovo je uporno zurenje bilo sve zbunjenije. "Zato? Pa mislio sam da ti se svia raditi tu stvar s vrtom."
"Svialo mi se."
"Pa zato si onda dala otkaz?"
"Lord Vorkosigan i ja smo se malo... posvaali. Oko jednog etikog pitanja."
"ega? Kakvog pitanja?" Glas mu je bio pun nevjerice i zbunjenosti. Omotao se oko nje s druge strane.
"Otkrila sam da mije... lagao o neemu." A obeao mi je da mi nikad nee lagati. Pretvarao se da ga neizmjerno zanimaju vrtovi. Posluio se smicalicom da uredi njezin ivot  a onda je o tome priao cijeloj Vorbarr Sultani. Pretvarao se da nije zaljubljen u nju. Praktiki joj je obeao daje nikad nee zamoliti da se uda za njega. Lagao je. A sad ti to objasni devetogodinjem djetetu. Ili bilo kojem razumnom ljudskom biu bilo kojeg spola ili dobi, prido-metne ogoreno njezina iskrenost. Jesam li uepoludjela? Zapravo, Miles joj nije ba izrijekom rekao da nije zaljubljen u nju, samo je to... naznaio. Tonije, potpuno je izbjegao svaki razgovor o toj temi. Zavoenje na krivi put pomou preusmjeravanja.
"Oh", ree Nikki razrogaenih oiju, konano se obes-hrabrivi.
Blaeni Profesoriin glas ubacio se s nadsvoenog dovratka. "Nikki, nemoj gnjaviti mamu. Strahovito je mamurna."
"Mamurna?" Nikki oito nije znao kako da rijei mama i mamurna utrpa u isti konceptualni prostor. "Rekla je da joj nije dobro."
"ekaj dok naraste, mili. Nema sumnje da e sam shvatiti u emu su razlike i slinosti. A sad brii." Osmjehujui se, njegova ga je praujna vrsto izvela. "Van, van.
Pogledaj to radi ujak Vorthvs u podrumu. Maloprije sam ula vrlo neobine zvukove."
Nikki joj je dopustio da ga istjera, iako je preko ramena dobacio majci uznemiren pogled.
Ekaterina ponovno spusti glavu na komkonzolu i zatvori oi.
Zveket uz njezinu glavu natjerao ju je da ih opet otvori; ujna je sputala na stol veliku au vode i pruala joj dvije tablete protiv bolova.
"Jutros sam ih ve popila", ree Ekaterina bezbojnim glasom.
"Oito su prestale djelovati. I lijepo popij svu vodu, dehidrirala si."
Ekaterina posluno uini to joj je bilo nareeno. Spustila je au, pa nekoliko puta stisnula i rastvorila oi. "Molim te, reci mi da ono sino nisu zaista bili grof i grofica Vorkosigan." Nije to zapravo bilo pitanje, nego vie molba da se zanijee istina. Nakon to ih je zamalo u stampedu pregazila dok je oajniki bjeala kroz vrata, tek je u taksiju, na pola puta do kue, sa zakanjenjem i uasom spoznala o kome se radilo. Veliki, proslavljeni Potkralj i Potkraljica Sergvara. Otkud im pravo da u takvom trenutku izgledaju tako obino? Uh, uh, oh.
"Jesu. Nikad prije nisam imala prilike podue razgovarati s njima."
"A jesi li... sino podue s njima razgovarala?" Ujak i ujna vratili su se kui gotovo jedan sat poslije nje.
"Da, ba smo lijepo popriali. Silno su me se dojmili. Milesova je majka nevjerojatno razumna ena."
"A zastoje onda njezin sin tako... nije vano." Ouuu. "Sigurno misle da sam nekakva histeriarka. Kako sam, samo skupila hrabrosti da onako ustanem i odem sa slubene veere pred svim onim... i lady Alys Vorpatril... i to
usred Kue Vorkosigan. Ne mogu vjerovati da sam to uinila." Na trenutak se zamislila, pa dodala: "Ne mogu vjerovati daje on to uinio."
Ujna Vorthvs nije pitala to ? a ni Koji on ? Samo je napuila usta i upitno gledala svoju neakinju. "Pa, meni se ini da ba i nisi imala izbora."
"Nisam."
"Da nisi otila, morala bi odgovoriti na pitanje lorda Vorkosigana."
"Ja... nisam...?" Ekaterina trepne. Zar njezin postupak nije bio dovoljno rjeit? "Pod onakvim okolnostima? Jesi li poludjela?"
"Usudila bih se rei kako je spoznao da su njegove rijei pogreka istog trenutka im su mu izale iz usta, barem ako je suditi po onom sablasnom izrazu na njegovu licu. Moglo se lijepo vidjeti kako sve otjee. Izvanredno zanimljivo. Ali ne mogu si pomoi, mila moja, moram se zapitati  ako si eljela rei ne, zato to jednostavno nisi uinila? To ti je bila savrena prigoda."
"Ja... Ja..." Ekaterina je nastojala sabrati svoje misli, no one su se oito razbjeale poput ovaca. "Ja... nisam htjela ispasti... nepristojna."
Nakon zamiljene stanke, njezina ujna promrmlja: "Mogla si lijepo rei 'Ne, hvala'."
Ekaterina protrlja utrnulo lice. "Ujno Vorthvs," uzdahne ona. "Volim te silno, ali molim te, sad idi."
Ujna se nasmijeila, poljubila je u tjeme i odleprala iz sobe.
Ekaterina se vrati svojim prijanjim, dvaput prekinutim razmiljanjima. Ujna je bila u pravu, shvati ona. Ekaterina nije odgovorila na Milesovo pitanje. A nije ak ni primijetila da nije odgovorila.
Prepoznala je glavobolju i vor u elucu koji ju je pratio, pa shvatila kako to nema nikakve veze s tim to je previe popila. Njezine svae s pokojnim Tienom nikad nisu ukljuivale nikakvu vrstu tjelesnog nasilja usmjerenog prema njoj, iako je nekoliko zidova nastradalo od njegove stisnute ake. Te su se rasprave uvijek produile u dane zaleenog, tihog bijesa, prepune nepodnoljive napetosti i svojevrsne tuge, dane u kojima se dvoje ljudi zajedno zatoenih u istom, uvijek premalom prostoru, u irokom luku zaobilazilo. Gotovo bi uvijek ona prva popustila, povukla se, ispriavala, udovoljavala mu, inila sve to je bilo potrebno da bol nestane. Munina srca, moda se tako zvao taj osjeaj.
Ne elim se tamo vratiti. Molim te, nemoj me nikad natjerati da se tamo vratim.
Gdje se nalazim kad se dobro osjeam u svojoj koi? Ne ovdje, gdje postajem sve vei i vei teret milosru ujaka i ujne. Sigurno ne s Tienom. Ni sa svojim ocem. S... Mile-som? Istina, u njegovu je drutvu osjetila povremene bljes-kove potpune oputenosti, moda kratke, ali mirne poput dubokih voda. Ali bilo je i trenutaka kad ga je eljela odalamiti ciglom. Koji je Miles bio pravi Miles? I kad smo ve kod toga, koja je Ekaterina prava Ekaterina?
Odgovor se pojavio na vidiku i prestravio je tako daje ostala bez daha. Ali ve je i prije pogreno odabirala. Dokazala je kako je nesposobna za prosuivanje muko-en-skih odnosa.
Ponovno se okrenula prema komkonzoli. Pisamce. Trebala bi napisati neku poruku koja e ispratiti vraene vrtne nacrte.
Mislim da su sami po sebi jasni, ne ini vam se?
Pritisnula je na komkonzoli tipku Poalji pa otetura-la uza stube gdje je navukla zavjese i potpuno odjevena leala na krevetu sve do veere.
Miles se dovukao u knjinicu Kue Vorkosigan, vrsto drei alicu slabanog aja u ruci koja se lagano tresla. Veeras je ovdje jo uvijek bilo previe svjetla. Moda bd radije trebao potraiti utoite u kutu garae. Ili u podrumu. Ali ne u vinskom podrumu  zadrhtao je od same pomisli na to. No njegov mu je krevet, s pokrivaem preko glave ili bez njega, postao dosadan. Jedan takav dan bio mu je sasvim dovoljan.
Naglo se zaustavio, a mlaki mu se aj razlio po ruci. Njegov otac sjedio je za komkonzolom s koje je imao sigurnu vezu, a majka se nalazila za irokim izrezbarenim radnim stolom na kojem su se pred njom rasprostrle tri ili etiri knjige i itava hrpa svitaka. Oboje su podigli pogled prema njemu i pozdravili ga nesigurnim osmijesima. Vjerojatno bi bilo neodgojeno od njega kad bi se sad povukao i zbrisao.
'"er", uspije promumljati pa, bauljajui izmeu njih, nekako pronae svoj omiljeni naslonja u koji se potom oprezno spustio.
"Dobra veer, Miles," uzvrati njegova majka. Otac je stavio kom-vezu na ekanje i promatrao ga s neskrivenim zanimanjem.
"Kako je prolo putovanje sa Sergvara?" nastavio je Miles, poslije otprilike jedne minute utnje.
"Na svu sreu, posve bez neprilika", ree majka. "Do pred sam kraj."
"Ah", ree Miles. "To."
Njegovi su ga roditelji ovjeno ostavili na miru itavih nekoliko minuta, no to god bilo ono ime su se prije
svaki za sebe bavili, oito ih vie nije zanimalo. Ipak, nitko se nije micao.
"Nedostajao si nam za dorukom", ree naposljetku grofica. "I za rukom. I za veerom."
"Za doruak sam jo uvijek povraao", ree Miles. "To vam sigurno ne bi bilo zabavno."
"Pym nas je o tome obavijestio", ree grof. Grofica zajedljivo doda: "Jesi li sad zavrio s tim?" "Jesam. Nije mi nimalo pomoglo." Miles potone jo malo dublje, pa prui noge pred sebe. "Upropaten ivot je i poslije povraanja jo uvijek upropaten ivot."
"Mmm", ree grof promiljeno. "Iako, povraanje ti olakava povlaenje u samou. Ako si dovoljno odbojan, ljudi e te spontano izbjegavati."
Njegova mu ena namigne. "To ti iz iskustva, ljubavi?" "Nego kako?" Oi mu se veselo objeenjaki nasmiju.
Uslijedila je nova tiina. Ali njegovi se roditelji nisu naumili povui. Oito, zakljui Miles, nisam dovoljno odbojan. Moda bih se trebao gnusno podrignuti.
A onda je poeo. "Majko  ti si ena"
Uspravila se u stolcu i uputila mu blistav, ohrabrujui betanski osmijeh. "Da...?"
"Zaboravi", uzdahne on. Opet se pogrbio.
Grof je trljao usnice i zamiljeno ga promatrao. "Zar nema nikakva posla? Nikakvih prijestupnika koje bi trebao carski revidirati ili neto slino?"
"Ovaj as nemam", odgovori Miles. Malo se zamisli, pa doda: "Srea njihova."
"Hm." Grof suspregne osmijeh. "Moda ima pravo." Oklijevao je. "Tvoja teta Alys prepriala nam je veeru, udarac po udarac. Zajedno s urednikim komentarima. Posebno je inzistirala na tome da ti kaem kako se nada",
Miles je mogao uti kako glas njegova oca oponaa ritmiki uzorak tetine reenice, "da se iz neke druge izgubljene bitke ne bi povukao onako kako si sino dezertirao."
Ah. Da. Prepustio je roditeljima da obrisu za njim, nije li? "Ali da sam ostao s pozadincima u blagovaonici, ne bih imao anse izloiti se smrtonosnoj paljbi."
Jedna se obrva njegova oca trne. "inimo sve da bi izbjegli prijeki sud koji treba uslijediti?"
"I tako nas naa vlastita savijest ini kukavicama", odrecitira Miles.
"Ti zna da ja u velikoj mjeri navijam za tebe i da me prizor lijepe ene koja vritei, ili barem psujui, bjei u no od tvoje brane ponude moe prilino uznemiriti," ree grofica, "iako tvoja teta kae da mladoj dami zapravo nisi ostavio mnogo izbora. Teko je rei to je jo mogla uiniti, osim otii. Mogla te jo jedino, pretpostavljam, zgaziti kao bubu."
Miles je zadrhtao uvi rije buba.
"Koliko je zapravo teak" poela je grofica.
"Udarac koji sam joj nanio? Reklo bi se da sam je prilino povrijedio."
"Zapravo sam htjela pitati koliko je teak bio prvi brak madame Vorsoisson."
Miles slegne ramenima. "Ja sam vidio samo njegov djeli. Iz uzoraka njezinih trzaja zakljuio sam da je pokojni i prealjeni Tien Vorsoisson bio jedan od onih lukavih vjenih parazita poslije kojih se njihovi sudruzi ostaju eati po glavi i pitati se Jesam li lud? Jesam li poludjela?" Ha, da se udala za njega, nikad se to ne bi morala zapitati.
"Aaaah", ree njegova majka glasom prepunim prosvi-jeenja. "Jedan od tih. Nda, poznajem taj tip odavna. Usput budi reeno, javljaju se u svim rodnim skupinama.
Ponekad ti trebaju godine da se izvue iz mentalnog nereda koji ostaje za njima."
"Ja nemam na raspolaganju godine", usprotivio se Miles. "Nikad ih nisam imao." A onda umukne i prstom pritisne usne, jer je primijetio kratak bljesak boli u oima svog oca. Ah, uostalom, tko zna koliko je oekivano trajanje Milesova drugog ivota. Moda je poslije krio-oivljavanja njegov sat krenuo od nule. Miles potone jo dublje u stolac. "Prokleto je to to sam znao da to ne smijem uiniti. Ali previe sam popio, uspaniio sam se kad je Simon... nije mi bila namjera postaviti Ekaterini takvu zasjedu. To je bila prijateljska vatra..."
Malo poslije, nastavio je: "Kuite, imao sam genijalan plan. Mislio sam da u sve rijeiti jednim briljantnim potezom. Ona strasno voli vrtove, a mu ju je ostavio praktiki bez prebijene pare. I tako sam smislio kako da joj pomognem da pone posao svojih snova, istodobno joj pruim financijsku potporu i dobijem izgovor daje viam gotovo svaki dan, ime bih stekao prednost nad protivnicima. Svaki put kad sam joj odlazio u posjet, morao sam se probijati kroz momke koji su u salonu Vorthvsovih dahtali za njom"
"Sto si, bez sumnje, i sam inio", ree njegova majka slatko.
"Nisam!" skoi podbodeni Miles. "Ja sam se dolazio savjetovati o vrtu koji je ona trebala izgraditi na ovom terenu uz kuu."
"Aaa, znai, to je zapravo vrt, a ne krater", ree Milesov otac. "U mraku mi se, iz zemaljskog vozila, uinilo kao da je netko granatom gaao Kuu Vorkosigan i promaio. I jo sam se zapitao kako to da nam nitko nije nita javio."
"To nije krater. To je sputeni vrt. Samo u njemu jo... nema biljaka."
"Ali oblik mu je zaista lijep, Miles," utjeno pridometne majka. "Danas popodne sam izala i proetala se po njemu. Potoi je zbilja krasan. Podsjetio me na planine."
"Tako je bilo i zamiljeno", ree Miles, utogljeno ignorirajui svog oca koji je mrmoljio... nakon to su Ceta-gandanci bombama napali gerilske poloaje...
A onda se, s iznenadnim uasom, Miles poput koplja uspravio u naslonjau. Nije ba sasvim tono da jo nema biljaka. "Oh, Boe! Uope nisam izaao pogledati njezin skellvtum! Uto je doao Ivan s lordom Donom je li vam teta Alys objasnila tko je lord Dono?  i to me sasvim omelo, i onda je dolo vrijeme za veeru i poslije vie nisam imao prilike! Je li itko zalio? Oh, sranje, nikakvo udo da se razbjesnjela. Sad sam gotov, i to ne jednom, nego dvaput!" Ponovno se vratio u svoj prvotni poloaj oajne mlakice.
"Da vidimo jesam li dobro shvatila", ree grofica, ravnoduno ga prouavajui. "Zgrabio si siromanu udovicu koja se prvi put u ivotu bori da stane na vlastite noge, za-mahao joj pred nosom mamcem u obliku ivotne prilike i sve to samo zato da je vee uza se i preprijei put svim ostalim romantinim mogunostima koje se pruaju pred njom?"
Ovo je bio upravo nemilosrdno izravan opis dogaaja. "Ne... ne ba sasvim tako..." guio se Miles. "Pokuavao sam joj pomoi. Nikad nisam mislio da e mi dati otkaz  pa njoj je taj vrt bio sve."
Grofica se uspravila i promatrala ga zastraujue zamiljeno, onim pogledom koji je obiavala usmjeravati prema svakome tko je bio dovoljno glup da privue njezinu punu i nepodijeljenu panju. "Miles... sjea li se one nesretne nezgode s orunikom Esterhazvjem i utakmicom loptometa, kad ti je bilo dvanaestak godina?"
Ve godinama nije pomislio na to, ali kad je to spomenula, sjeanje je navrlo i preplavilo ga obnovljenim osjeajem ljutnje i stida. Orunici su u stranjem vrtu Kue Vorkosigan obiavali igrati loptomet s njim, a katkad i s Ivanom i Elenom. Bila je to igra u kojoj nije bilo grubih udaraca, bez veih prijetnji njegovim tad jo krhkim kostima, ali je zahtijevala brze reflekse i dobar osjeaj za vrijeme. Bio je izvan sebe od sree kad je prvi put dobio u igri protiv prave, odrasle osobe, u ovom sluaju orunika Es-terhazvja. Bio je potresen od bijesa kad je sluajno nauo ono to nije trebao  usputnu primjedbu koja mu je otkrila da mu je orunik popustio. Zaboravio je to. Ali ne i oprostio.
"Jadni Esterhazv je mislio da e te to razvedriti, zato to si u to vrijeme bio potiten zbog neke, ne sjeam se vie koje, uvrede koju si pretrpio u koli", rekla je grofica. "Jo se i danas sjeam kako si bio bijesan kad si saznao da te pustio da pobijedi. Boe, kako si samo mahnitao, bojali smo se da e se ozlijediti."
"Ukrao mi je moju pobjedu," hrapavo je odvratio Miles, "stoje isto kao i daje varao kako bi me pobijedio. I svaku sljedeu moju pobjedu otrovao je sumnjom. Imao sam puno pravo biti ljut."
Njegova je majka utjela, puna oekivanja.
Sinulo mu je. I premda je vrsto zatvorio oi, od bljeska spoznaje zaboljela ga je glava.
"Oh. Neeee..." zastenjao je Miles prigueno u jastuk koji si je nabio na glavu. "Ja sam to njoj uinio?"
inilo se da nee uslijediti nikakva suut. Stisnuo je jastuk na prsa. "Oh. Boe. Upravo sam joj to uinio. Sama mi je to rekla. Rekla je da je vrt mogao biti i njezin dar i da sam joj to ukrao. Takoer. to mi se inilo besmislenim, jer je ona meni dala otkaz... Mislio sam da se poinje
svaati sa mnom. Bio sam tako sretan, jer sam mislio da u, ako se ponemo svaati..."
"Da e u toj svai ti pobijediti?" suho predloi rjeenje grof.
"Uh... da."
"O, sine." Grof je odmahivao glavom. "Oh, jadni moj sine." Miles ovo ni zabunom nije mogao protumaiti kao izraz suuti. "U tom ratu moe pobijediti samo ako se smjesta i bezuvjetno preda."
"Moete pobijediti samo ako se smjesta i bezuvjetno predate", ubacila je grofica.
"Ja sam se pokuao predati!" ivano je prosvjedovao Miles. "Ali ta ena ne uzima zarobljenike! Htio sam je izazvati da me zgazi, ali nije htjela. Previe je dostojanstvena, previe dobro odgojena, previe, previe..."
"Previe pametna da bi se spustila na tvoju razinu?" predloi grofica mogue rjeenje. "Zaboga. Poinjem vjerovati da e mi se ta Ekaterina svidjeti. A jo nisam ni kako treba zavrila upoznavanje s njom. elio bih vas upoznati s  ona bjei! inilo se pomalo... nedoreenim."
Miles je nabusito zurio u nju. Ali nije izdrao. Neto tiim glasom rekao je: "Danas popodne mije komkonzolom vratila sve nacrte za vrt. Ba kao to je i rekla da hoe. Namjestio sam ifru da me probudi ako stigne bilo kakav poziv od nje. Skoro sam se ubio trei prema komkonzoli. Ali to je bio samo paket s podacima. Nije ak dodala ni neku osobnu biljeku. ak bi i Krepaj, gnjido... bilo bolje od ovog... ovog nieg." Nakon sadrajne stanke, prasnuo je: "to u sad?"
"Je li to retoriko pitanje kojim si elio postii dramatian dojam, ili zapravo eli moj savjet?" zajedljivo se raspitala njegova majka. "Pitam zato to ne kanim troiti dah na tebe ako konano ne pone sluati."
Otvorio je usta u nakani da joj bijesno odgovori, a onda ih zatvorio. U potrazi za potporom, dobacio je pogled ocu, ali on je samo blago mahnuo rukom u smjeru majke. Miles se pitao kako bi to bilo, ivjeti u tako uvjebanom timu s nekim s kim svoje unakrsne udarce moe usklaivati telepatski. Nikad to neu saznati. Osim ako.
"Sluam", ree on ponizno.
"Najblaa rije kojom ovo mogu opisati jest... nepro-miljenost, a za nju si u potpunosti kriv ti. Duan si joj ispriku. Ispriaj se."
"Kako? Vie nego jasno mi je stavila do znanja da ne eli razgovarati sa mnom!"
"Za boga miloga, Miles, pa ne mislim osobno. Kao prvo, ne mogu ni zamisliti da bi ti uspio odoljeti svojoj potrebi za laprdanjem, to znai da bi se ponovno uvalio. I to jo dublje."
Stoje to sa svim osobama koje su sa mnom u rodu da imaju tako malo povjerenja u
"ak bi i razgovor uivo preko komkonzole bio nasrtljiv", nastavljala je ona. "Osobno otii u posjet Vorthvso-vima, to bi bilo i vie nego nasrtljivo."
"Pogotovo ako bi nastavio u dosadanjem stilu", promrmljao je grof. "General Romeo Vorkosigan, jedinica za posebne namjene sastavljena od jednog ovjeka."
Grofica mu je odaslala jedva primjetan treptaj trepavice, poslije kojega je on umuknuo. "Preporuujem neto znatno suzdranije", nastavi ona, obraajui se Milesu. "Pretpostavljam da ti ne preostaje drugo nego da joj napi-e pismo. Kratko i jezgrovito pismo. Dobro mi je poznato kako ti ponizno puzanje ne ide osobito dobro od ruke, ali predlaem ti da se potrudi."
"Misli da e to upaliti?" Slabana je nada zatreperila na dnu dubokog, dubokog zdenca.
"Paljenje je ovdje sporedno. Ne moe nastaviti s kovanjem ljubavno^ratne urote protiv te jadne ene. Ispriat e se zato to si duan ispriku, njoj, a i svojoj asti. I toka. U suprotnom, ne mora se ni truditi."
"Oh", ree Miles iznimno slabanim glasom. "Loptomet", ree njegov otac. Sjetno. "Ha."
"No je ve pogodio cilj", uzdahne Miles. "Zaboden je do balaka. Ne mora ga jo i zavrtati." Dobacio je pogled majci. "Trebam li to pismo napisati rukom? Ili da ga samo poaljem komkonzolom?"
"Mislim da si upravo odgovorio na vlastito pitanje. Ako se tvoj odvratni rukopis imalo poboljao, mogao bi pismu dodati daak posebnosti."
"Osim toga, to e pokazati kako ga nisi diktirao svom tajniku", ubacio se grof. "Ili jo gore, naredio mu da ga i sastavi umjesto tebe."
"Ja jo nemam tajnika." Miles uzdahne. "Gregor mi ne daje dovoljno posla da bih mogao opravdati potrebu za tajnikom."
"Budui da revizorski posao ovisi o neugodnim krizama koje se javljaju u carstvu, nadam se da e tako i ostati", ree grof. "Ali nema sumnje, stvari e se ubrzati poslije vjenanja, koje e protei uz jednu krizu manje, budui da si, mogu to slobodno rei, na Komarru obavio dobar posao."
Miles podigne pogled i otac mu kimne s razumijevanjem; da, Potkralj i Potkraljica zacijelo su bili u uskom krugu ljudi koji su trebali biti obavijeteni o posljednjim dogaajima na Komarru. Gregor je, bez sumnje, poslao primjerak Milesova samo-za-Vae-oi revizorskog izvjea, kako bi ga Potkralj mogao prelistati. "Pa... tako je. Ako nita drugo, da su urotnici uspjeli zadrati svoj prvotno planirani raspored, toga bi dana poginulo nekoliko ti-
suca nedunih ljudi. A to bi, mislim, znatno nagrdilo proslavu."
"To znai da si zasluio mali dopust."
Grofica se na trenutak doimala zamiljenom. "A stoje zasluila madame Vorsoisson? Njezina ujna iznijela nam je svoje svjedoanstvo o njihovoj umijeanosti. Zvualo je kao zastraujue iskustvo."
"Ono to je trebala zasluiti, to je javna zahvalnost carstva", ree Miles kojega je ovo podsjetilo koliko je zbog toga ozlojeen. "No umjesto toga, cijela je stvar pokopana duboko, duboko pod kapom tajnovitosti CarSiga. Nitko nikad nee znati. Sva njezina hrabrost, svi njezini mudri i smireni potezi, sve njezino prokleto junatvo, sve je to... jednostavno nestalo. To je nepoteno."
"U kriznim trenucima ovjek ini ono to mora", rekla je grofica.
"Ne." Miles podigne pogled prema njoj. "Neki ljudi to ine. A drugi se jednostavno slome. Vidio sam i jedne i druge, znam kakva je razlika. Ekaterina  ona se nikad nee slomiti. Ona moe otii strahovito daleko, strahovitom brzinom. Ona... ona djeluje."
"Ako ostavimo po strani pitanje raspravljamo li mi o eni ili o konju," ree grofica  prokletstvo, Mark je bio rekao praktiki istu stvar, pa koji je vrag svim Milesovim najdraima i najbliima?  "svi imaju toku na kojoj se lome, Miles. Toku na kojoj su smrtno ranjivi. Ona se samo kod nekih ljudi nalazi na neuobiajenom mjestu."
Grof i grofica ponovno su izmijenili jedan od svojih Telepatskih Pogleda. To je Milesu strahovito ilo na ivce, pa stisne oi i zavidno ih pogleda.
Skupio je rasute krhotine svoga dostojanstva, pa ustao. "A sad me ispriajte. Moram... zaliti biljku."
Trideset je minuta teturao golom korom vrta u mraku, dok mu je u jednoj ruci drhturila runa svjetiljka, a po drugoj se razlijevala voda iz velike alice, sve dok nije konano uspio pronai tu nesretnu stvar. Posaen u svom loncu, skellvtum se doimao dovoljno vrstim, ali ovdje, vani, izgledao je izgubljeno i osamljeno; komadi ivota veliine njegova palca na itavom jednom sterilnom hektaru. Takoer je izgledao i uznemirujue usahlo. Zar vene? Ispraznio je alicu preko njega; na tamnom tlu crvenkaste zemlje voda je nainila crnu mrlju koja je isuvie brzo poinjala blijedjeti i isparavati.
Pokuao je zamisliti biljku u njezinoj punoj visini od pet metara, sa sredinjom stapkom veliine i oblika sumo-hr-vaa, s granama nalik na vitice kako ljupko ureavaju prostor svojim oblikom koji je podsjeao na vadiep. A onda je pokuao zamisliti i sebe, u dobi od etrdeset pet ili pedeset godina, koliko bi morao poivjeti ako eli vidjeti taj prizor. Hoe li biti povuen, mrzovoljan samac, nastran, smeu-ran, pomalo invalidan ovjek za kojega e se brinuti samo njegovi orunici kojima e biti smrtno dosadan? Ili e biti ponosan, iako pomalo optereen, pater familias s ozbiljnom, ljupkom tamnokosom enom koja e ga drati pod ruku i pet, est hiperaktivnih potomaka za petama? Moda. .. moda se hiperaktivnost moe malo ublaiti tijekom proiavanja gena, iako je bio siguran kako bi ga u tom sluaju vlastiti roditelji optuili za varanje...
Ponizno puzanje.
Vratio se u Kuu Vorkosigan i otiao u svoju radnu sobu gdje je sjeo za stol i bacio se  uz pomo desetak nacrta  na pisanje najbolje ponizno puzave isprike koju je itko ikad vidio.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Kareen se nagnula preko ograde trijema kue lorda Revizora Vorthvsa i zabrinuto se zapiljila u zavjese koje su bile vrsto navuene na prozore to su se nalazili na svijetlom, poploenom proelju. "Moda nema nikoga."
"Lijepo sam ti rekla da smo trebale nazvati prije nego to smo dole ovamo", ree Martva, to nije bilo ni od kakve pomoi. No onda se iznutra zaulo brzo udaranje nogu  valjda ne Profesoriinih  i vrata se irom otvorie.
"O, bok, Kareen," ree Nikki. "Bok, Martva."
"Zdravo, Nikki," pozdravi ga Martva. "Je li tvoja mama kod kue?"
"Je, vani je, iza kue. elite je vidjeti?" "Da, molim. Ako nije previe zauzeta."
"Ma nije, neto prka po vrtu. Samo uite." Gostoljubivo im je rukom pokazao u opem smjeru stranjeg vrta, pa odjurio natrag uza stubite.
Nastojei potisnuti osjeaj da neovlateno prolazi tuim posjedom, Kareen povede sestru kroz predvorje i kuhinju, pa kroz stranja vrata. Ekaterina je kleala na podloku pokraj uzdignute cvjetne gredice i upala korov. Odbaene su biljke, zajedno s korijenjem, leale pokraj nje na sta-
zici, poredane poput pogubljenih zarobljenika. Smeurale su se na svjetlosti sunca koje je zalazilo. Ekaterinine su gole ruke pljusnule jo jedan zeleni le na kraj reda. inilo se da to ima ljekovito djelovanje. Kareen je poeljela da i ona u ovom trenutku ima to ubiti. Osim Martve.
uvi njihove korake, Ekaterina podigne pogled, i sablasno slabaan osmijeh zasja na njezinu blijedu licu. Ukopala je lopaticu u zemlju i ustala. "0, zdravo."
"Bok, Ekaterina." Ne elei suvie izravno uroniti u pravu svrhu svog posjeta, Kareen mahne rukom i doda: "Ovo je ba lijepo." Stabla i zidovi prekriveni lozom pretvarali su mali vrt u osamljeno skrovite usred grada.
Ekaterina je slijedila njezin pogled. "To sam radila iz hobija, dok sam, davno, ivjela ovdje kao studentica. Ujna Vorthvs gaje uglavnom odravala. Neke bih stvari danas drugaije nainila... No," pokae ona prema ljupkom stoliu od kovana eljeza i stolcima, "zar neete sjesti?"
Martva je smjesta prihvatila ponudu, sjela i podboila bradom ruke, pa namjeteno uzdahnula.
"elite li neto popiti? aj?"
"Hvala", ree Kareen, takoer sjedajui. "Neemo nita, hvala." Ovom je kuanstvu nedostajalo posluge kojoj bi se mogao dati takav zadatak; Ekaterina bi morala otii i vlastoruno rondati po kuhinji kako bi pripremila neto za svoje goe. A sestrama bi preostala dvojba trebaju li slijediti proleterska pravila i otii joj junaki u pomo, ili pravila osiromaenih visokih Vorkinja koje sjede i ekaju i prave se da nisu primijetile kako nema slukinja. Osim toga, maloprije su jele, a objed je jo uvijek leao na Ka-reeninu elucu poput tekog kamena, iako je zapravo samo premetala hranu po tanjuru.
Kareen je priekala da Ekaterina sjedne, a onda se oprezno usudila poeti: "Dola sam samo naas, da vidim 
to jest, pitala sam se jesi li ula ikakve novosti iz... iz Kue Vorkosigan?"
Ekaterina se ukoila. "Ne. Zar sam trebala?"
"Oh." to, zar to znai da se monomanijakalni Miles dosad ve nije pokuao pomiriti s njom? Kareen ga je zamiljala kako, jutro poslije, stie pred Ekaterinina vrata i luakom brzinom recitira propagandne tosove koji bi trebali umanjiti nastalu tetu. Nije se radilo o tome da je Miles bio neodoljiv  njoj samoj uvijek je bio posve odo-ljiv, barem u romantinom smislu rijei, premda on zapravo nikad nije na taj nain obratio pozornost na nju  ali svakako je bio najupornije ljudsko bie koje je ikad upoznala. Pa stoje taj ovjek dosad radio? Postajala je sve uznemirenija. "Mislila sam  nadala sam se  strano sam zabrinuta zbog Marka, zna. Prola su gotovo dva dana. Nadala sam se da si moda ti... ula neto."
Ekaterinino se lice smekalo. "Oh, Mark. Naravno. Ne, ao mije."
Svima se fukalo za Marka. Nitko od njih nije primjeivao krhkost i trusne crte njegove osobnosti koju je s toliko napora stvorio. Svi su ga optereivali neizdrivim pritiscima i zahtjevima, kao da je on, pa, no, Miles; svi su pretpostavljali da se on ne moe slomiti. "Roditelji su mi zabranili da zovem bilo koga iz Kue Vorkosigan, ili da idem tamo, ili bilo to slino", objasnila je Kareen stisnuta grla. "Inzistirali su na tome da im dam svoju asnu rije prije nego to su me uope pustili iz kue. I jo su mi uvalili i zapisniarku." Glavom je odmahnula u smjeru Martve koja se pogrbila u stolcu, durei se gotovo jednako kao i Kareen.
"Nisam ja traila da budem tvoja tjelesna uvarica", usprotivila se Martva. "Jesu li me uope pitali? Nisu."
"Mama i tata  pogotovo tata  totalno su poludjeli oko ovoga, ponaaju se kao da smo u Vremenu izolacije.
Sve je to potpuno sumanuto. Cijelo mi vrijeme govore da odrastem, a kad to konano i uinim, onda me pokuavaju zaustaviti. I smanjiti. Imam osjeaj da bi me najradije krio-zamrznuli tako da zauvijek imam dvanaest godina. Ili me vratili u replikator i zakljuali poklopac." Kareen se ugrizla za usnu. "A u replikator, hvala na pitanju, vie ne stanem."
"Pa," ree Ekaterina u ijem se glasu osjetio traak uveseljene suuti, "tamo bi barem bila na sigurnom. Kao majka, mogu razumjeti zato tvoji roditelji padaju u napast."
"Osim toga, zna, sama si pogorava poloaj", ree Martva Kareen s trakom sestrinske kritike. "Da se nisi ponaala kao luakinja koju su zakljuali u podrum, kladim se da ne bi bili tako strogi."
Kareen je iskesila zube prema Martvi.
"Ima neeg u tome, s koje god strane pogleda", ree Ekaterina blago. "Kad se prema ovjeku ponaaju kao da je malo dijete, onda e se on sigurno poeti ponaati kao da to i jest. Ne mogu ti opisati koliko je meni vremena bilo potrebno da prestanem padati u tu zamku."
-"Upravo tako", oduevljeno se sloi Kareen. "Ti me razumije! I, onda, kako si ih ti natjerala da prestanu?"
"Zapravo, ne moe ih natjerati  na koga god se oni odnosilo  da prestanu", ree Ekaterina polako. "Odrastanje nije neto to dobije za nagradu zato to si bila dobro dijete. Moe potratiti... godine u nastojanju da te ljudi ponu potovati, kao daje to napredovanje u poslu ili poviica plae. Da se barem vie trudim, da sam barem bolja osoba. Ne. Potovanje jednostavno mora... uzeti. Dati ga samoj sebi, pretpostavljam. Rei ao mije to tako mislite i otii. Ali to je vrlo teko." Ekaterina podigne pogled s krila na kojem su njezine ruke jedna s druge odsutno trljale zaostalu vrtnu zemlju i sjeti se osmjehnuti. Ka-
reen osjeti kako su je proli neobini ledeni trnci. Nije samo suzdranost ponekad inila Ekaterinu zastraujuom. Ta ena se sputala sve dublje i dublje, kao daje zdenac koji ide prema sreditu svijeta. Kareen se bila spremna okladiti da nju ak ni Miles ne moe motati oko prsta kako mu i kad padne na pamet.
A koliko je teko okrenuti se i otii? "ini mi se da su ovako blizu", drala je palac i kaiprst samo nekoliko milimetara jedan od drugoga, "da mi kau kako moram izabrati izmeu svoje obitelji i svog ljubavnika. Toga se bojim, to me ljuti. Zato ne bih mogla imati i jedno i drugo? Zar bi to znailo imati previe toga dobroga u ivotu, ili to? ak i ako ostavimo po strani injenicu da bi to na jadnog Marka znailo strovaliti straan osjeaj krivnje  on zna koliko je meni vana moja obitelj. On nije imao obitelj dok je odrastao pa su mu pojmovi o njoj pomalo romantini, ali svejedno."
Njezini isprueni dlanovi oblikovali su frustriranu te-tovau na stolnjaku. "Na kraju se sve svodi na prokleti novac. Da sam zaista odrasla, imala bih vlastiti izvor prihoda. Onda bih mogla otii, a oni bi znali da ja mogu otii i morali bi se povui. A sad misle da me dre u aci."
"Ah", ree Ekaterina jedva ujno. "To. Da. To je stvarna prijetnja."
"Mama me optuila da razmiljam na kratke pruge, ali to nije tono! Projekt s maslobubima  to je kao da sam opet u koli, kratkorono se moram strpjeti kako bi se poslije dugog vremena stvari zaista dobro isplatile. Prouila sam analize koje je Mark nainio s Tsipisom. To nije plan za brzo bogaenje. To je plan za bogaenje na veliko. Mama i tata pojma nemaju na koliko veliko. Oni si umiljaju da sam ja s Markom provodila vrijeme u zafrkanciji, ali radila sam kao konj i tono sam znala zato radim. A u meuvremenu, imam jednomjesenu plau
koja je u dionicama zatvorena u podrumu Kue Vorkosi-gan i pojma nemam to se tamo dogaa!" Prsti su joj po-bijeljeli na mjestu na kojem je stisnula rub stola i morala je zastati da doe do daha.
"Pretpostavljam da ti se ni doktor Borgos nije javljao?" ree Martva Ekaterini oprezno.
"Pa... nije."
"Bilo mi ga je gotovo ao. Tako se silno trudio svima ugoditi. Samo se nadam da Miles nije zaista pogubio sve njegove bube."
"Miles nije ni prijetio da e mu ubiti sve bube", naglasila je Kareen. "Samo one odbjegle. A to se mene tie, ao mi je to ga Miles nije zadavio. I ao mi je to si ga ti u tome sprijeila, Ekaterina."
"Ja?" Ekaterinine su se usne zbunjeno izvile.
"Ali zato, Kareen?" podrugnula se Martva. "Zar samo zato to je ovjek svima otkrio da si upuena hete-roseksualka? Moram ti rei, s obzirom na sve betanske mogunosti, mogla si to i bolje izvesti. Da si proteklih nekoliko tjedana strateki isputala odgovarajue naznake, mama i tata su mogli kleati pred tobom, zahvalni to nisi uinila nita gore od petljanja s Markom. Iako, udan mi je tvoj ukus kad su mukarci u pitanju."
Ono to Martya zna o betanskim mogunostima koje sam iskuala, zakljui odluno Kareen, ne moe mi nakoditi. "Ili bi me zaista zakljuali u podrum."
Martva na to samo odmahne rukom. "Doktora Borgo-sa su i previe terorizirali. Zaista je nepoteno normalnog ovjeka ostaviti samog u Kui Vorkosigan s Kominom Braom i onda oekivati od njega da se sam snae."
"S Kominom Braom?" pitala je Ekaterina.
Kareen, koja je tu foru ve prije ula, napravi grimasu koja je pokazivala to o njoj misli.
,11
"Ovaj..." Martva je imala dovoljno pameti da izgleda postieno. "To je vic koji se pria okolo. Ivan mi ga je ispriao." Kad je Ekaterina nastavila zbunjeno zuriti u nju, dodala je: "Ma zna  Stanlio i Olio."
"Oh." Ekaterina se nije nasmijala, iako joj je pobjegao kratak osmijeh. Izgledala je kao da probavlja ovo sitno ogovaranje i da nije sigurna svia li joj se okus koji ostavlja u ustima.
"Ti misli da je Enrique normalan?" upita Kareen svoju sestru, nabravi nos.
"Pa... barem je drugaiji od standardnih lordova-poru-nika Vor-bojih-darova-enskom-rodu kakve obino susreemo u Vorbarr Sultani. Ne stjera te u kut i ne pria do u beskraj o vojnoj povijesti i topnitvu. On te, umjesto toga, stjera u kut i pria do u beskraj o biologiji. Tko zna? Moda bi od njega bio dobar mu."
"Da, onoj eni kojoj ne bi smetalo da se premaze bub-ljim maslom kako bi ga namamila u krevet", ree Kareen zajedljivo. Prste je poput bubljih ticala prislonila uz glavu i zamahala njima prema Martyi.
Martva se zasmijuljila, ali i dodala: "Mislim da njemu treba ena koja e se za sve brinuti, kako bi on u miru mogao etrnaest sati na dan raditi u labosu."
Kareen joj uzvrati prezirnim frktanjem: "Takvoj je bolje da smjesta preuzme nadzor. Da, Enrique koti ideje bre nego Zap maie, ali je injenica da e sve to na njima zaradi, izgubiti."
"Misli daje previe naivan? Da ga ljudi iskoritavaju?"
"Ne, samo je previe zaokupljen. A to se na kraju svodi na isto."
Ekaterina uzdahne, gledajui nekamo u daljinu. "Ja bih bila zadovoljna da uspijem raditi samo etiri sata u komadu a da pritom ne izbije neto kaotino."
"Oh", ree Martva. "Ali ti si ista takva. Jedna od onih osoba koje iza uha izvlae nevjerojatne stvari, to sam htjela rei." Osvrnula se po siunom, urednom vrtu. "Tebe je teta troiti na kuanske poslove. Trebala bi se definitivno baviti istraivanjem i razvojem."
Ekaterina se iskrivljeno nasmijei. "Hoe rei da meni ne treba mu, nego ena? No, to je barem mala promjena u odnosu na ono ime me pritie moja ogorica."
"Pokuaj otii na Koloniju Beta", poprati Kareen svoj savjet melankolinim uzdahom.
Poslije tog primamljivog prijedloga razgovor se na trenutak zaustavio. Prigueni zvui gradskog ivota odjekivali su preko zida i izmeu zgrada, a kose sunane zrake puzale su preko trave, ostavljajui stol u prohladnoj sjeni predveerja.
Nakon nekog vremena, Martva ree: "Ali te bube su zaista odvratne. Nitko tko je pri zdravoj pameti nee ih kupiti."
Za Kareen to vie nije bila nikakva novost, ali se svejedno potiteno zgrbila. A maslobubi su bili tako djelotvorni. Bublje maslo bilo je gotovo savrena znanstveno proizvedena hrana. Ljudi su tako puni predrasuda...
Na Martvinim se usnama pojavio lagan osmijeh, pa je dodala: "Iako, ona smee-srebrna kombinacija bila je upravo savrena. Mislila sam da e Pyma udariti kap."
"Da sam barem unaprijed znala to Enrique namjerava", alobno ree Kareen. "Mogla sam ga sprijeiti. Cijelo je vrijeme brbljao o nekakvom iznenaenju, ali ja jednostavno nisam obraala dovoljno pozornosti  nisam pojma imala da se s bubama moe uiniti takvo to."
Ekaterina ree: "Ja sam to mogla predvidjeti, samo da sam malo razmislila. Skenirala sam njegov doktorat. Prava je tajna u rasporedu mikroba." Kad je Martva po-
digla obrve, Ekaterinajoj objasni: "To je splet bioinenje-rijskih mikroorganizama u bubljim crijevima koji zapravo rastvaraju ono to bube jedu i pretvaraju to u, pa, u to god idejni zaetnik eli. Enrique ima na desetke zamisli za budue proizvode, koji nee biti samo hrana, ukljuujui tu i iroku primjenu u ienju radioaktivnog smea iz okolia, to bi moglo odueviti... no. U svakom sluaju, uravnoteenje  ili kako to Enrique zove, ugaanje  mikrobske ekologije, to je najosjetljiviji dio. Maslobubi su zapravo samo omoti oko rasporeda mikroba, omoti koji se sami preslau i sami ubrzavaju proces. Njihov je oblik samo djelomino unaprijed odreen. Enrique je jednostavno dograbio najdjelotvornije funkcionalne elemente raznih vrsta insekata, a na estetiku uope nije mislio."
"Vrlo vjerojatno." Kareen se polako uspravi. "Ekateri-na... ti se razumije u estetiku."
Ekaterina mahne rukom, kao da odbacuje tu tvrdnju. "Moda, na neki nain."
"O, da, i te kako. Tvoja kosa uvijek dobro izgleda. Uvijek si odjevena bolje od svih, a mislim da to nije zato to na odjeu troi vie novaca."
alosno se slaui s njom, Ekaterina odmahne glavom.
"Mislim da ti ima ono to lady Alys zove nepogreivim ukusom", nastavljala je Kareen sve energinije. "Mislim, pogledaj samo ovaj vrt. Mark, Mark se razumije u novac i poslove. Miles se razumije u strategiju, taktiku i to kako e smotati ljude da postupe upravo onako kako on eli." No dobro, moda ne uspijeva uvijek; kad je spomenula njegovo ime, Ekaterinine su se usne stisnule. "Jo uvijek nisam spoznala u to seja razumijem. Ali ti  ti se razumije u ljepotu. I na tome ti doista zavidim."
Ekaterina se doimala dirnutom. "Hvala ti, Kareen. Ali to zaista nije neto to ja"
Kareen odmahne rukom i prekine to samoumanjiva-nje. "Ne, sluaj me, ovo je vano. Misli da bi ti mogla nainiti lijepog maslobuba? Odnosno, uiniti maslobube lijepima?"
"Ja nisam genetiarka"
"Nisam ni mislila na taj dio posla. Htjela sam rei, ti bi mogla nainiti nacrt za promjenu buba, tako da ljudi vie ne ele povratiti kad ih ugledaju. A onda bi ga Enrique mogao primijeniti."
Ekaterina se naslonila. Obrve su joj ponovno duboko potonule, a u oima joj se poeo pojavljivati zaokupljeni pogled. "Pa... oito je mogue bubama promijeniti boju i dodati razne skice za izgled povrine. S obzirom na brzinu kojom je Enrique proizveo... um... vorkosiganske bube, to ak ne trebalo biti previe sloeno. Ne bi se trebalo paati u osnovne strukturne modifikacije crijeva, ticala i slinoga, ali krilca i oklopi ionako su ve disfunkcio-nalni. Pretpostavljam da se mogu promijeniti po volji."
"Da? Nastavi."
"Boje  bilo bi dobro potraiti boje kojih ima u prirodi, kako bi bile bioloki privlane. Ptice, ivotinje, cvijee... vatra..."
"Pada li ti neto na pamet?"
"Ovako usput, barem pet do est zamisli." Usne su joj se uzvile. "ini se nevjerojatno jednostavnim. A ak bi i najmanja izmjena predstavljala poboljanje."
"Nije dovoljno da izmjena bude najmanja. Mora biti velianstvena."
"Velianstveni maslobub." Usne joj se razdvojie u slabanom osjeaju uitka, a oi su joj, prvi put otkako su sestre dole, zablistale neglumljenom vedrinom. "E, to je pravi izazov."
"Oh, bi li ti to htjela, mogla? Hoe li? Molim te! Ja sam dioniarka, imam te pravo unajmiti jednako kao Mark ili Enrique. Barem u kvalitativnom smislu."
"Zaboga, Kareen, pa ne mora mi platiti"
"Nikad," ree joj Kareen strasno, "nikad im nemoj dati do znanja da ti ne moraju platiti. Ono to ljudi plate, to i cijene. Ono to dobiju besplatno, uzmu zdravo za gotovo i onda to i dalje trae, kao da na to imaju pravo. Opali im najviu trinu cijenu." Oklijevala je, pa s nelagodom dodala: "Ali, prihvatit e dionice, zar ne? Mama Kosti jest, za one savjete vezane uz razvoj proizvoda koje je nainila za nas."
"Moram priznati daje Mama Kosti uinila udo s mas-lobubljim sladoledom", ree Martva. "A ni namaz za kruh nije bio lo, iako mislim da je to uglavnom bilo zbog sveg onog enjaka. Zapravo, sve je dobro dok ne zna iz ega je ta stvar izala."
"Pa to? Zar si ikad razmiljala iz ega je izaao maslac ili obini sladoled? A meso, a jetrena kobasica, a"
"Mislim da ti mogu jamiti kako je telei filet koji smo neku veer jeli izaao iz iste posude za kloniranje. Teta Cordelia nikad ne bi dopustila da se u Kui Vorkosigan poslui neto loije od toga."
Kareen ivano odmahne rukom. "Ekaterina, to misli, koliko bi ti vremena trebalo za nacrt?" pitala je.
"Ne znam  dan ili dva, pretpostavljam, za preliminarne nacrte. Ali svakako bismo se morale sastati s Markom i Enriqueom."
"Alija ne smijem ii u Kuu Vorkosigan", potone Kareen, pa se smjesta uspravi. "Bismo li se mogli sastati ovdje?"
Ekaterina pogleda Martvju, pa opet Kareen. "Ja ne mogu sudjelovati u potkopavanju odluke tvojih roditelja,
niti im initi neto iza lea. Ali tu se svakako radi o zakonitom poslu. Ako ti daju doputenje, moemo se ovdje sastati."
"Moda", ree Kareen. "Moda. Ako im damo jo koji dan da se malo smire... U krajnjem sluaju, moe se ti sama sastati s Markom i Enriqueom. Ali voljela bih biti prisutna, ako budem mogla. Znam da im mogu prodati tu zamisao, samo ako dobijem priliku." Pruila je Ekaterini ruku. "Jesmo li se dogovorile?"
Ekaterina je djelovala razveseljeno. Otrla je prljavti-nu s ruke o suknju, nagnula se preko stola i rukovanjem zakljuila dogovor. "Onda dobro."
Martva se pobunila. "Zna da e me mama i tata natjerati da idem s tobom ako budu pomislili da bi i Mark mogao biti ovdje."
"A ti ih onda lijepo uvjeri da to nije potrebno. Ionako si svojevrsna uvreda, zna."
Martva joj sestrinski isplazi jezik, ali potom, slegnuvi ramenima, nevoljko prizna svojevrsno slaganje.
Zvuk koraka i glasova dopro je kroz otvoreni kuhinjski prozor. Kareen podigne pogled, pitajui se jesu li se to vratili Ekaterinini ujak i ujna. A moda je jedno od njih ulo neto od Milesa ili tete Cordelije ili... Ali, na njezino iznenaenje, kroz vrata je za Nikkijem pognuto uao orunik Pym, u slubenoj odori Kue Vorkosigan, urednoj i blistavoj kao da je spreman za grofovu inspekciju. Pym je govorio: "to ne bih znao, Nikki. Ali zna da si uvijek dobrodoao u naoj kui, kad god hoe moe se doi igrati s Arthurom. Zapravo, ba je sino pitao za tebe."
"Mama, mama!" doskakutao je Nikki do vrtnog stolia. "Pogledaj, Pym je doao!"
Ekaterinino se lice stvrdnulo kao da je preko njega zatvorila prozorske kapke. Promatrala je Pyma s iznim-
nim oprezom. "Dobar dan, orunie," ree posve bezbojnim glasom. Preko stola pogleda svog sina. "Hvala ti, Nikki. Molim te, vrati se u kuu."
Nikki se povukao, iako je preko ramena majci dobacio nekoliko zabrinutih pogleda. Ekaterina je ekala.
Pym se nakaljao, srameljivo nasmijeio, pa joj, na neki nain, salutirao. "Dobra veer, madame Vorsoisson. Nadam se da ste dobro." Pogledom je obuhvatio sestre Koudelka, udijelivi im ljubazan, iako pomalo znatieljan naklon glavom. "Dobra veer, gospoice Martva, gospoice Kareen. Ja... ovo je neoekivano." Izgledao je kao da po sjeanju vrlja kroz neki paljivo uvjebani govor.
Kareen je histerinom brzinom razmiljala moe li se praviti kako se njezina zabrana razgovora bilo s kim iz kuanstva Vorkosiganovih odnosi samo na najui obiteljski krug, a ne i na orunike. Uzvratila je Pymu eznutljivim osmijehom. Moda on smije razgovarati s njom. Njezini roditelji nisu  u svakom sluaju, ne mogu  svoja paranoina pravila proirivati i na druge ljude. No poslije stanke, Pym samo odmahne glavom, pa se ponovno posveti Ekaterini.
Iz svoje je tunike izvukao teku omotnicu. Njezin je debeli papir boje bijele kave bio zatvoren peatom u koji je bio utisnut grb Vorkosiganovih  ba kao na leima maslobuba  a na njemu je, umjesto adrese, tintom i jasnim, etvrtastim rukopisom bilo ispisamo samo Madame Vorsoisson. "Madame. Lord Vorkosigan naredio mi je da predam ovo pismo vama na ruke. Rekao mi je da vam kaem kako ali zbog toga to mu je trebalo toliko vremena. To vam je, znate, zbog kanalizacije. Mislim, milord to nije rekao, ali ta nezgoda je usporila sve stoje mogla." Znatieljno je prouavao njezino lice u potrazi za odgovorom na ovo.
Ekaterina prihvati omotnicu, promatrajui je kao da bi se u njoj mogla nalaziti bomba.
Pym je uzmaknuo korak, pa joj vrlo slubeno kimnuo. Kad ni trenutak poslije nitko nije nita rekao, ponovno joj je salutirao i rekao: "Nisam vam imao namjeru smetati, madame. Duboko se ispriavam. Sad u otii. Hvala vam." Okrenuo se na peti.
"Pym!" Njegovo ime koje je izletjelo iz Kareeninih usta zvualo je gotovo kao krik; Pym se trznuo i okrenuo. "Da se nisi usudio samo tako otii! Sto se tamo dogaa?"
"Zar ovime ne kri svoju asnu rije?" kliniki je nezainteresirano pitala Martya.
"Dobro! Dobro! Daj ga onda ti pitaj!"
"Oh, pa dobro." Uzdahnuvi poraeno, Martya se okrene prema Pymu. "Onda, Pym, reci mi, to se dogodilo s kanalizacijom?"
"Fuka se meni za kanalizaciju!" vrisnula je Kareen. "elim znati kako je Mark! I kako su moje dionice."
"Pa? Mama i tata kau da ne smije razgovarati ni s kim iz Kue Vorkosigan, znai  nema sree. Ja elim znati stoje bilo s kanalizacijom."
Pvmove su se obrve nabrale dok je nastojao razabrati o emu se ovdje radi, a onda mu oi na trenutak zablistae. Svojevrsna pobona nedunost natopila mu je glas: "Strahovito mi je ao to to ujem, gospoice Kareen. Uvjeren sam kako e komodor ubrzo doi do toga da vas pusti iz karantene. Eh, sad, meni je moj milord rekao da se ne zadravam i da ne uznemirujem madame Vorsoisson bilo kakvim trapavim pokuajima objanjenja, da je ne gnjavim time to u se ponuditi da priekam odgovor i daje ne ometam tako to u stajati pokraj nje dok ita njegovo pismo. To mi je rekao gotovo upravo tim rijeima. Ali  nije mi zapovjedio da ne razgovaram s vama, mlade dame, budui da nije pretpostavio da ete biti ovdje."
"Ah", ree Martva glasom iz kojeg je, kako se Kareen inilo, curila nezdrava koliina uitka. "Znai, smije razgovarati s Kareen i sa mnom, ali ne smije s Ekaterinom. A Kareen moe razgovarati s Ekaterinom i sa mnom"
"Iako s tobom uope ne elim", promrmlja Kareen.
"ali ne i s tobom. To znai da sam ja jedina ovdje prisutna osoba koja smije razgovarati sa svima. Kako... zgodno. Dragi Pym, ispriaj mi sve o kanalizaciji. Nemoj mi rei da su odvodi opet popucali."
Ekaterina je smjestila pismo u unutranji dep svog bolera, oslonila lakat na naslon stolca, a bradu o aku, pa sjedila sluajui, dok su joj se tamne obrve nabirale.
Pym je kimnuo. "Bojim se da jesu, gospoice Martva. Kasno sino, doktor Borgos je" Pvmove su se usne vrsto stisnule dok je izgovarao to ime, "budui u stranoj urbi da se vrati svojoj potrazi za maslobubljom maticom, uzeo dvodnevnu proizvodnju bubljeg masla  kasnije smo procijenili da se radilo o etrdeset ili pedeset kilograma  koja je poela preplavljivati police, s obzirom na to da gospoice Kareen nije bilo u blizini da se pobrine za sve kako spada, i cijelu je izlio u laboratorijski odvod. U odvodu je dolo do izvjesne kemijske reakcije koja je prouzroila da se maslo... stisne. Kao meki gips. Potpuno je zaepilo glavni odvod to je u kuanstvu s vie od pedeset ljudi juer je stigao ostatak pratnje Potkralja i Pot-kraljice, a tu smo i mi orunici sa svojim obiteljima  smjesta izazvalo krizu velikih razmjera."
Martva se nije mogla suzdrati da se ne nasmije i to prilino neukusno. Pym je ostao utogljeno stajati.
"Lord Revizor Vorkosigan", nastavio je Pym, usput kroz trepavice pogledavi prema Ekaterini, "koji, kako nas je obavijestio, otprije ima bogato vojno iskustvo s kanalizacijama, smjesta je i bez oklijevanja odgovorio na tunu molbu svoje majke, te unovaio i poveo postrojbu za
posebne namjene u podrum, kako bi rijeila dilemu. A postrojba se sastojala od mene i orunika Roica."
"Vaa hrabrost i, ovaj, korisnost me zapanjuje", odreci-tirala je Martya, buljei u njega s rastuom zadivljenou.
Pym skromno slegne ramenima. "Neophodnost da do koljena ugazimo u bublje maslo, komadie korijenja stabala i, ovaj, u sve ostale stvari koje se nalaze u kanalizaciji nismo mogli asno zanemariti, budui da smo slijedili vou koji je u sve to morao ugaziti, ovaj, i dublje od koljena. No budui da je milord tono znao to mu je bilo initi, nije nam trebalo dugo i uskoro se cijelo kuanstvo silno obveselilo. Ali zbog toga sam doao donijeti madame Vorsois-son njezino pismo sa zakanjenjem veim od planiranoga, jer smo jutros svi malo kasnije zapoeli svoj dan."
"to se dogodilo s doktorom Borgosom?" pitala je Martya, dok je Kareen krgutala zubima, stiskala ake i poskakivala u stolcu.
"Moj prijedlog da ga sveemo i naglavake objesimo na zid u podrumu dok se, ovaj, razina tekuine podizala, na nesreu je bio odbijen. Vjerujem da je grofica obavila poslije s njim jedan mali razgovor o tome to se smije, a to ne smije bez opasnosti izlijevati u kanalizaciju Kue Vorkosigan." Pym teko uzdahne. "Milady je isuvie njena i ljubazna."
Budui da se inilo kako je storija napokon privedena svome kraju, Kareen bubne Martvu u rame i prosike: "Pitaj ga kako je Mark!"
Kratka se stanka poneto protegnula, dok je Pym dobroudno ekao na rijei svoje prevoditeljice, a Kareen razmiljala o tome kako osoba koja se eli tako dobro slagati s Milesom kao s poslodavcem, svakako mora posjedovati upravo ovako nejasan smisao za humor kakav je posjedovao Pym. Napokon se Martya ipak slomila i neljubazno zapitala: "Onda, kako je debeli?"
"Lord Mark", odgovori joj Pym s jedva primjetnim naglaskom, "zamalo je izbjegao tee ozljede u svom nastojanju da probavi" usne su mu se zaustavile, otvorile, pa usred reenice promijenile smjer  "iako su ga preksinonji dogaaji i njihov neslavni zavretak vidljivo rastuili, ima pune ruke posla pomaui doktoru Borgosu u potrazi za bubama."
Kareen je bez potekoa deifrirala izraz "vidljivo rastuili". dero je izbio na povrinu. A najvjerojatnije i Urlator. Oh, kvragu, a Marku je tako dobro polazilo za rukom da dri Crnu kvadru podinjenom...
Pym je bez zaustavljanja pripovijedao dalje: "Mislim da mogu govoriti u ime itavog kuanstva Vorkosiganovih i rei kako elimo da se gospoica Kareen vrati to prije i uspostavi prijanji poredak. U nedostatku informacija o dogaajima u komodorovoj obitelji, lord Mark bio je vrlo nesiguran u to kako bi trebalo dalje postupiti, ali tome sad ima lijeka." Kapak mu je zadrhtao u suzdranom pokuaju da namigne Kareen. Ah, da, Pym je bio negdanji pripadnik CarSiga i ponosio se time. Razmiljati sa strane u dva smjera istodobno njemu nije predstavljalo potekou. Sa zadovoljstvom je zakljuila kako je sad suvino baciti se na koljena, zagrliti njegove izme i zavritati Upomo, u pomo! Reci teti Cordeliji da su me zarobili moji pomah-nitali roditelji! Podaci e imati odgovarajui protok.
"Osim toga," doda Pym istim, bezbojnim glasom, "hrpe kantica s bubljim maslom koje obrubljuju podrumski hodnik polako poinju predstavljati potekou. Juer su se strovalile na sobaricu. Mlada se dama silno uzrujala."
Iako je samo sluala, ne govorei nita, Ekaterinine su se oi rairile kad je zamislila taj prizor. Martva se bez sustezanja nasmijala. Kareen potisne potrebu da oajno zastenje.
Martya iskosa dobaci pogled prema Ekaterini, pa pomalo mrano doda: "A kako je mravi?"
Slijedei smjer njezina pogleda, Pym je oklijevao, pa naposljetku odgovorio: "Bojim se daje kriza s kanalizacijom tek privremeno razvedrila njegov ivot."
Rukom je u zraku pred sve tri dame orisao luk, ostavljajui ih da same zakljue kakva mitoloka tama vlada duom osobe u ijem sumornom ivotu pedeset kila bub-ljeg masla u kanalizaciji predstavlja razonodu. "Gospoice Kareen, gospoice Martya, nadam se da emo sve vas Koudelke ubrzo opet vidjeti u Kui Vorkosigan. Madame Vorsoisson, dopustite mi da se povuem i da se ispriam ako sam vas neim nenamjerno uznemirio. Govorei samo u ime svoje kue, smijem li upitati moe li nas Nikki i dalje posjeivati?"
"Da, svakako", ree jedva ujno Ekaterina.
"Onda vam elim ugodnu veer." Srdano je prstima dotaknuo elo, pa se odgegao prema stranjim vrtnim vratima smjetenima u uskom prostoru izmeu zgrada.
Martya odmahne glavom u nevjerici. "Gdje samo Vor-kosiganovi nalaze svoje ljudstvo?"
Kareen slegne ramenima. "Pretpostavljam daje njima dostupno ono najbolje u Carstvu."
"Dostupno je i mnogim drugim visokim Vorovima, a oni ipak nemaju Pyma. Ili Mamu Kosti. Ili"
"ula sam daje Pym stigao na osobnu preporuku Si-mona Illyana, dok je on jo bio na elu CarSiga", ree Kareen.
"Ah, tako znai. Oni varaju. To sve objanjava."
Ekaterinina je ruka odlutala i dodirnula bolero ispod kojega se krila zadivljujua svijetlosmea omotnica, ali na Kareenino golemo razoaranje, nije ju izvukla i razlomila
peat. Nema sumnje, nee itati pismo pred svojim nepozvanim goama. Prema tome, bilo je vrijeme da se izgube.
Kareen ustane. "Ekaterina, mnogo ti hvala. Ti si mi pomogla vie nego bilo tko" iz moje obitelji, ali taj je posljednji dio uspjela odgristi od reenice. Nema svrhe namjerno podbadati Martvju, nakon to je, iako nevoljko i samo djelomino, pristala ui u savez s njom, a protiv roditelja. "A to se tie dizajniranja buba, smrtno sam ozbiljna. Nazovi me im bude imala neto spremno."
"Neto u imati ve sutra, obeavam." Ekaterina je otpratila sestre do vrtnih vrata i zatvorila ih za njima.
Na uglu ulice Pym im je postavio zasjedu, ekajui oslonjen o parkirano oklopljeno zemaljsko vozilo.
"Je li ga proitala?" eznutljivo je zapitao.
Kareen podbode Martvu u rebra.
"Nije pred nama, Pym," ree Martva, kolutajui oima.
"Ha. Prokletstvo." Pym je zurio niz ulicu u poploeno proelje kue lorda Revizora Vorthysa, napola skriveno iza stabala. "Nadao sam se da  prokletstvo."
"A kako je zapravo Miles?" pitala je Martya, pratei njegov pogled i nakrivivi glavu.
Pym se odsutno poee po zatiljku. "No, odvalio je onaj dio s povraanjem i alopojkama. Sad ide po kui i mrmlja sam sa sobom, jer nema pametnijeg posla. Ja bih rekao da je gladan akcije. Nain na koji se bacio na rjeavanje kanalizacijskih problema djelovao je upravo zastraujue. S moje toke gledita, razumijete."
Kareen je razumjela. Naposljetku, kamo god bi Miles odjurio, Pym je morao za njim. Nikakvo udo da je itavo kuanstvo prestalo disati dok je promatralo Milesovo udvaranje. Zamiljala je razgovor u prostorijama za poslugu: Za boga miloga, zato netko tom malom daveu ne nae neto za povaliti prije nego to svi postanemo ludi kao i on? Pa,
I
dobro, ne ba, Miles je uspijevao oarati veinu svoga ljudstva i oni to vjerojatno ne bi rekli tako grubo. Ali mogla se okladiti da se, kako god to rekli, sve svodilo na to.
Pym je odustao od svog uzaludnog nadzora nad kuom madame Vorsoisson i ponudio sestrama da ih poveze. Martya, najvjerojatnije predviajui unakrsno ispitivanje kojem e je podvrgnuti roditelji, pristojno odbije u ime obje. Pym se odvezao. Dok je njezina osobna zapisniarka kaskala za njom, Kareen se zaputila u suprotnom smjeru.
Ekaterina se polakq vratila do vrtnog stola i ponovno sjela. Izvukla je omotnicu iz lijevog unutranjeg depa i okretala je u rukama, zurei u nju. Papir boje bijele kave bio je iznimno teak i gust. Stranji je preklopac bio zatvoren peatom u obliku grba Vorkosiganovih, utisnutim duboko i ne tono u sredini. Nije bio utisnut strojno, dakle, nego neijom rukom. Njegovom rukom. Crvenkasti otisak palca rairio se porama povrine papira i naglaavao uzorak koji je, u najviem od svih visokih vorskih stilova, djelovao jo slubenije od peata otisnutog u vosku. Podigla je omotnicu do nosa, ali ako se neto njegova mirisa i zadralo na omotnici, bio je isuvie slab da bi mogla biti sigurna.
Unaprijed iscrpljena, uzdahnula je i polako otvorila omotnicu. Ba kao i njezino ime, i papir koji se unutra nalazio bio je ispisan rukom.
Draga madame Vorsoisson, poinjalo je pismo, ao mi je.
Ovo je moj jedanaesti pokuaj da vam napiem pismo. Svaki je od njih poinjao s te tri rijei, ak i grozna verzija u stihovima, pa pretpostavljam da one moraju ostati.
Mozak joj je tucnuo i stao. Na trenutak se samo uspijevala pitati tko prazni njegov ko za smee i moe li se tu osobu nekako podmititi. Najvjerojatnije Pym, i najvjero-
jatnije ne. Odmahnula je glavom da otrese taj prizor i nastavila itati.
Jednom ste me zamolili da vam nikad ne laem. Onda dobro. Sad u vam rei istinu, iako to nije ni najbolje ni najpametnije to bih mogao uiniti, a ni dovoljno ponizno.
Pokuao sam vas ukrasti, kao lopov, postaviti vam zasjedu i zarobiti ono za to nisam vjerovao da mogu poteno osvojiti, ono za to nisam vjerovao da bi mi se svojevoljno dalo. Vi niste skoni brod koji se moe oteti, ali nisam mogao smisliti nita bolje od smicalice i iznenaenja. Iako, nisam ba elio iznenaenje kakvo je bilo ono koje se dogodilo za veerom. Revolucija je zapoela prerano, zato to je glupi urotnik neoekivano ispalio svoju tajnu municiju i rasvijetlio cijelo nebo svojim namjerama. Ponekad takve nezgode posljeduju stvaranjem novih naroda, ali ee zavravaju vjeanjem i odrubljenim glavama. I ljudima koji bjee u no. Ne mogu poaliti zbog toga to sam vas zamolio da se udate za mene, jer to je u itavom onom smeu i dimu bio jedini istiniti dio, ali prokleto mi je zlo od pomisli na to kako sam to loe izveo.
Iako sam svoje namjere zatajio pred vama, trebao sam biti toliko pametan da ih zatajim i pred drugima, barem dok ne proe godina dana alosti koju ste zatraili kako biste se oporavili. Ali strahovito sam se bojao da ete umjesto mene odabrati nekoga drugoga.
Za boga miloga, pa stoje on mislio, koga drugoga? Nije eljela nikoga drugoga. Vormoncrief je bio nemogu. By Vorrutver nije se ak ni pretvarao da misli ozbiljno. En-rique Borgos? Bljak. Major Zamori, pa, Zamori se inio prilino ljubaznim. Ali i dosadnim.
Pitala se otkad je dosadan postala prva zamjerka na njezinu popisu razloga za odbijanje prosaca? Deset minuta nakon to je upoznala Milesa Vorkosigana, moda?
Proklet bio, potpuno joj je poremetio kriterije. I zdrav razum. I... i...
Nastavila je itati.
/ tako sam se posluio vrtom kao razlogom da vam se pribliim. Namjerno sam i svjesno ono za im je udjelo vae srce pretvorio u klopku. I zbog toga mi nije samo ao, nego se toga i duboko stidim.
Zasluili ste svaku priliku da se razvijate. Volio bih se pretvarati kako nisam vidio da u, budem lija taj koji e vam pruiti priliku, izazvati sam u sebi sukob interesa, ali to bi bila jo jedna la. Ali izluivala me pomisao na to da vas promatram osuenu na sitne korake, kad biste mogli juriti brzinom svjetlosti. Veina ljudi u svom ivotu doivljava tek kratke takve trenutke u kojima moe stii do najudaljenije toke orbite.
Ja vas volim. Ali ono za im udim i eznem, mnogo je vie od vaeg tijela. elio sam posjedovati snagu vaih oiju, nain na koji one vide i oblikuju ljepotu koje jo ak i nema i ni iz ega je izvlae u stvarni svijet. elio sam posjedovati ast vaeg srca, koje se ni u najstranijim trenucima one sumorne noi na Komarru nije pokolebalo. elio sam imati vau hrabrost i snagu vae volje, va oprez i vau smirenost. elio sam, pretpostavljam, vau duu, a to je bilo previe eljeti.
Potresena, odloila je pismo. Nekoliko je puta duboko udahnula, pa ponovno uzela list.
Htio sam vam darovati pobjedu. Ali u samoj je prirodi pobjede to da je se ne moe darovati. Pobjeda se mora osvojiti, i to su anse manje, a otpor ei, to je vea ast. Pobjede ne mogu biti darovi.
Ali darovi mogu biti pobjede, nije li tako ? Sami ste to rekli. Vrt je mogao biti va dar, miraz darovitosti, vjetine i vizije.
Svjestan sam da je sad prekasno, ali svejedno elim rei  bila bi to pobjeda u svakom smislu dostojna nae Kue.
Stojim vam na raspolaganju, Miles Vorkosigan.
Ekaterina je oslonila elo o dlanove i zatvorila oi. Nakon nekoliko jecaja, uspjela je ponovno zadobiti nadzor nad svojim disanjem.
Uspravila se i, pod svjetlom koje se gubilo, opet proitala pismo. Dvaput. Nije zahtijevalo, zatrailo, inilo se ak da nije ni oekivalo odgovor. Sva srea, jer joj se inilo kako u ovom trenutku ne bi uspjela sastaviti ni dvije suvisle reenice. Sto je oekivao, kako da ona ovo shvati? Svaka reenica koja nije poinjala sja, poinjala je s ali. Nije bio samo iskren, posve se razgolitio.
Nadlanicom prljave ruke razmazala je suze iz kutova oiju preko zajapurenih obraza, na kojima su se ohladile i isparile. Okrenula je omotnicu i ponovno se zagledala u peat. U Vremenu izolacije, ovakvi su utisnuti peati bili zamrljani krvlju, kako bi se naznailo da se radi o plemi-evu najiskrenijem izrazu odanosti. U skladu s tim, kasnije su izumljeni raznobojni meki tapii za trljanje utora peata, u itavoj paleti pigmenata s raznovrsnim pomodnim znaenjima. Crvena boja vina i purpur bili su popularni za ljubavna pisma, ruiasta i plava za objavu roenja, crna za obavijest o smrti. Ovaj je peat bio protrljan najstaromodnijom, tradicionalnom, crvenkastosmeom bojom.
A razlog tomu bio je, shvatila je Ekaterina zamagljenih oiju, taj to se zaista radilo o krvi. Namjerna melodrama s Milesove strane, ili rutinski postupak bez razmiljanja? Nije ni najmanje sumnjala u njegovu sposobnost za melod-ramatske poteze. Zapravo, poinjala je vjerovati da on svim silama uiva u njima, kad god bi za to imao prilike.
Ali poinjalo joj se javljati zastraujue uvjerenje  dok je zurila u mrlju i zamiljala ga kako zarezuje palac do krvi i pritie ga na pismo  daje taj potez za njega bio prirodan i uobiajen poput disanja. Mogla se okladiti da ak i posjeduje jedan od onih peatnih bodea skrivenih u koricama samo za ovakve prigode, a koje su visoki plemii obiavali nositi. Imitacije i reprodukcije mogle su se kupiti u antikvarnicama i suvenirnicama  imale su meke i za-tupljene otrice, jer danas vie nitko nije zarezivao svoje prste do krvi kako bi posvjedoio o svojim namjerama. Pravi peatni bodei koji su vukli podrijetlo iz Vremena izolacije, u onim bi rijetkim trenucima kad bi se pojavili na tritu, postizali cijenu od nekoliko desetaka, ak i nekoliko stotina tisua maraka.
Miles je svojega vjerojatno koristio za otvaranje pisama ili ienje crnoga ispod noktiju.
A kad je on to i kako oteo skoni brod? Bila je nerazumno uvjerena kako tu usporedbu nije isisao iz palca.
Bespomoan prasak smijeha pobjegne joj s usana. Ako ga ikad bude ponovno vidjela, rei e mu: Ljudi koji su nekad radili u Tajnim operacijama ne bi smjeli pisati pisma kad su nabrzopentani do daske.
Iako... ako je zaista pretrpio zloudan napad iskrenosti, to je onda s onim odlomkom koji je poinjao s Ja vas volim? Okrenula je pismo i ponovno proitala taj dio. etiri puta. Zgusnuta, etvrtasta, izraajna slova kao da su joj plesala pred oima.
No neto je nedostajalo, shvatila je ona itajui jo jednom cijelo pismo. Ispovijedanja je bilo u izobilju, ali nigdje ni jedne molbe za oprotenje, odrjeenje, molbe da mu se odredi pokora, bilo kakvog preklinjanja da mu dopusti da je ponovno vidi. Nikakve molbe na koju bi ona bilo kako mogla odgovoriti. Bilo je to neobino, to stoje tako ustuk-
nuo. to lije to znailo? Ako se radilo o nekoj udnoj Car-Sigovskoj ifri, pa, ona nije znala kako bi je deifrirala.
Moda nije traio njezino oprotenje zato to nije vjerovao da ga moe dobiti. inilo se da ga to ostavlja samog hladnom i sumornom mjestu... Ili je jednostavno bio isu-vie, beznadno arogantan da bi bilo to molio? Ponos ili oaj? to od toga? Iako, pretpostavljala je da bi se moglo raditi i o jednom i o drugom  Na rasprodaji, dometne njezin mozak, samo ovoga tjedna, dva grijeha za cijenu jednoga! To je... to se nekako inilo sasvim u Milesovu stilu.
U mislima se vratila na svoje stare, ogorene kune svae s Tienom. Kako je samo mrzila taj strani ples izmeu loma i ponovnog spajanja, koliko ga je samo puta zaobila preicom. Ako ete na kraju ionako jedno drugome oprostiti, zato to ne uiniti odmah i pritedjeti sebi dane zgrene napetosti u elucu? Izravno od grijeha prema odrjeenju, bez posrednikih koraka pokajanja i nadoknade... Samo nastavi, uini to. Ali nisu mnogo napredovali. inilo se da se uvijek vrte u krugu i naposljetku vraaju na ishodinu toku. Moda joj se zato i inilo da se kaos uvijek iznova odigrava u beskonanoj petlji. Moda ba zato to su izostavljali posrednike korake i nisu nita nauili.
Kad uini ozbiljnu pogreku, kako nastavlja dalje? Kako se odmaknuti od loeg mjesta na kojem si se zatekao i krenuti dalje, a ne vratiti se na poetak? Jer, zapravo, povratka i nije moglo biti. Vrijeme uvijek izbrie putove iza tvojih peta.
U svakom sluaju, ona se i nije eljela vratiti. Nije eljela znati manje, nije se eljela osjeati sitnijom. Nije eljela ni da ove rijei nikad nisu bile izreene  ruka joj je grevito stezala pismo na grudima, a onda paljivo, na
povrini stola, poravnala nabore koji su nastali na papiru. Samo je eljela da bol prestane.
Mora li mu, kad ga sljedei put bude vidjela, odgovoriti na njegovo strano pitanje? Ili barem znati koji je njezin odgovor? Ima li drugog naina da mu kae Da, opratam ti od Da, tvoja sam zauvijek? Postoji li neko tree mjesto na koje moe stati? U ovom je trenutku oajniki udjela ba za takvim mjestom.
U ovom trenutku ne mogu odgovoriti. Jednostavno ne mogu.
Maslobubi. No, barem maslobube moe smisliti
Zvuk glasa njezine ujne koja ju je dozivala, razbio je vrtoglavi krug Ekaterininih misli. Ujak i ujna zacijelo su se vratili s veere na koju su bili pozvani. Uurbano je ugurala pismo natrag u omotnicu i opet ga sakrila u bolero, pa rukama protrljala oi. Nastojala je svom licu dati neki izraz, bilo kakav izraz. Ali svi su je uljali kao da su maske.
"Dolazim, ujno Vorthvs," zazvala je i ustala, pa skupila lopaticu, bacila korov na kompost i ula u kuu.

DVANAESTO POGLAVLJE
Zvono na vratima njegova stana oglasilo se ba kad je Ivan naizmjence srkao svoju prvu jutarnju kavu i zakap-ao orukavlje na koulji svoje uniforme. Drutvo, u ovo doba? Obrve su mu se zbunjeno i pomalo znatieljno podigle, pa se odgegao odgovoriti na poziv koji je dopirao s vrata.
Zijevao je, zaklanjajui rukom usta, kad su vrata kliz-nula i razotkrila Byerlyja Vorrutvera, tako da nije dospio pritisnuti kontrolnu plou prije nego stoje By gurnuo nogu kroz vrata. Na nesreu, sigurnosni je senzor zaustavio vrata, umjesto da im dopusti da smrskaju Byu stopalo. Ivan na trenutak poali to su vrata bila obrubljena mekom gumom umjesto, recimo, podmazanom ploom od elika, otrom poput britve.
"Dobro jutro, Ivane," razvue svoj pozdrav By kroz prorez irine njegove cipele.
"Kog' vraga ti radi ovdje tako rano ujutro?" sumnjiavo ga zapita Ivan.
"Ovako kasno", ree By uz lagan smijeak.
Ah, to je ve imalo vie smisla. Kad gaje paljivije promotrio, Ivan zakljui kako By djeluje pomalo pohabano, sa strnitem brade na licu i crvenim onim kapcima. Ivan
odluno ree: "Ne elim uti vie nita o tvom bratiu Donu. Odlazi."
"Zapravo, radi se o tvom bratiu Milesu."
Ivan promotri svoj sveani paradni ma koji se nalazio nedaleko od njih, u kanti za kiobrane nainjenoj od stare ahure topnike granate. Pitao se bi li bilo dovoljno da ga svom silinom zatjera u Byevo stopalo pa da ovaj ustukne dostatno dugo da Ivan uspije opet zatvoriti i zakljuati vrata. "Ne elim uti nita ni o svom bratiu Milesu."
"Radi se o neem za to sam procijenio da bi on to morao saznati."
"Dobro. Idi lijepo k njemu i sam mu to reci." "Ja... radije ne bih, kad se sve uzme u obzir."
Crvena lampica na Ivanovu dobro ugoenom detektoru sranja poela je treptati u nekom kutu njegova mozga koji ovako rano ujutro obino nije bio aktivan. "Oh? O emu se radi?"
"Oh, ma zna... osjetljivo... obzirno... osjeaj za obitelj..."
Ivan nepristojno frkne ustima.
"...injenica da on dri pod nadzorom vrijedan glas u Vijeu grofova..." nastavljao je smireno Byerly.
"Dono ganja glas mog ujaka Arala", istakne Ivan. "Tehniki govorei. Prije etiri veeri vratio se u Vorbarr Sultanu. Idi i muljaj njega." Ako se usudi.
By iskesi zube u bolnom smijeku. "Da, Dono mije ispriao sve o velianstvenom Potkraljevu ulasku i sve o odabranim velianstvenim izlascima. Nije mi jasno kako si ti iz tog brodoloma uspio pobjei neozlijeen."
"Nagovorio sam orunika Roica da me pusti kroz stranja vrata", ree Ivan kratko.
"Ah, razumijem. Vrlo razborito, nema sumnje. No, u svakom sluaju, grof Vorkosigan uglavnom je svuda razglasio kako u devet od deset sluajeva preputa odluku o glasovanju svom sinu kao zamjeniku."
"To je njegova stvar. Nema veze sa mnom."
"Ima jo te kave?" By je eznutljivo motrio alicu u Ivanovoj ruci.
"Nemam", slae Ivan.
"Onda e moda biti toliko ljubazan da skuha novu. Daj, Ivane, pozivam se na tvoju obinu ljudskost. No je bila vrlo duga i zamorna."
"Siguran sam da u Vorbarr Sultani moe nai neko mjesto na kojem e popiti kavu. Dok bude iao kui." Moda nee biti dovoljno da ma ostavi u koricama...
By je uzdahnuo i oslonio se o dovratak, pa prekriio ruke, kao da je pripravan na dugotrajno avrljanje. Stopalo mu je jo uvijek bilo utaknuto izmeu vrata i zida. "to si ovih posljednjih dana uo od svog bratia, lorda Revizora?"
"Nita."
"I to misli o tome?"
"Kad Miles odlui to moram misliti, on e mi to i javiti. Kao i uvijek."
Byeva se usna izvila, no on ju je uspio izravnati. "Jesi li pokuao razgovarati s njim?"
"Izgledam li ti ja kao da sam blesav? uo si sve o veeri. ovjek je imao sudar i izgorio. Danima e biti nepodnoljiv. Siguran sam da ovaj put teta Cordelija moe drati njegovu glavu pod vodom, hvala na pitanju."
By podigne obrve, moda zato stoje posljednju reenicu doivio kao zabavnu metaforu. "No, no. Milesov mali faux pas nije nepopravljiv, barem tako kae Dono kojega smatram sposobnijim od nas da procijeni ene." Byevo se
lice otrijeznilo, a oi mu postadoe neobino tajanstvene. "Ali ako nita ne poduzme, moda e biti i drugaije."
Ivan je oklijevao. "Kako to misli?"
"Kava, Ivane. A ono to ti moram prenijeti nije, nikako nije za razgovor na javnom hodniku."
Poalit u ovo. Vrlo nevoljko, Ivan pritisne tipku za otvaranje vrata i stane u stranu.
Dodao je Byu kavu i dopustio mu da sjedne na sofu. To je vjerojatno bila strateka pogreka. Bude li By dovoljno sporo pijuckao, njegov bi se posjet mogao protegnuti u vjenost. "Samo vodi rauna o tome da sam ja upravo krenuo na posao", ree Ivan i spusti se u jedini udobni naslonja postavljen nasuprot sofi.
By zahvalno otpije gutljaj. "Bit u brz. U ovom me trenutku samo moj vorski osjeaj za dunost dri podalje od kreveta."
U interesu brzine i djelotvornosti, Ivan ovo nije komentirao. Mahnuo je Byu da nastavi, i to po mogunosti jezgrovito.
"Sino sam bio na jednoj maloj privatnoj veeri s Alexijem Vormoncriefom", zapone By.
"Kako uzbudljivo, ba ti zavidim", zastenje Ivan.
H
By mahne prstima. "Pokazalo se daje bilo i zanimljivih trenutaka. Odrala se u Kui Vormoncrief, a domain je bio Alexijev stric, grof Boriz. Bila je to jedna od onih tajnovitih ljubavnih svetkovina po kojima je njihova stranka na glasu. inilo se kako je moj samozadovoljni roak Richars napokon douo za Donov povratak, pa se pourio u grad kako bi istraio koliko je istine u glasinama. Ono to je otkrio uzbunilo gaje dovoljno da, ah, pone raditi na skupljanju glasova u svoju vreu prije odluke koju bi uskoro trebalo donijeti Vijee grofova. A kako grof Boriz ima utjecaja na
znatan broj glasova Konzervativaca u Vijeu, Richars je, stoje svakako djelotvorno, svoju kampanju poeo s njim."
"Prijei na stvar, By," uzdahne Ivan. "Kakve veze sve to ima s mojim bratiem Milesom? Sa mnom svakako nema nikakve veze, zna i sam da se slubujue asnike ne ohrabruje na sudjelovanje u stranakoj politici."
"Oh, da, toga sam u potpunosti svjestan. Sluajno se dogodilo da su na veeri bili i Borizov zet, Sigur Vorbret-ten, kao i grof Tomas Vormuir koji je, ini se, nedavno imao mali okraj s tvojim bratiem u njegovoj revizorskoj ulozi."
"To je onaj slaboumnik iju je tvornicu djece Miles zatvorio? Da, uo sam za to."
"Prije toga sam Vormuira poznavao tek povrno. U sretnijim je danima lady Donna obiavala s njegovom enom odlaziti u streljanu. Te su cure prave traerice. U svakom sluaju, ba kao to se moglo i oekivati, Richars je svoju kampanju zapoeo ve kod juhe, a do trenutka kad je posluena salata, dogovorio je trgovinu s grofom Bori-zom: glas za Richarsa u zamjenu za Richarsov ulazak u Konzervativnu stranku. Tako je do kraja veere, od predjela do deserta razgovor mogao slobodno kroz vino tei na druge teme. Grof Vormuir nadugo je i nairoko razvezao o svom nezadovoljstvu carskom revizijom, stoje, zapravo, iznijelo tvog bratia na stol."
Ivan trepne. "ekaj as. to si ti radio druei se s Ri-charsom? Mislio sam da si u tom malom ratu na suprotnoj strani."
"Richars misli da ja za njega pijuniram Dona."
"A ini li to?" Igra li Byerly dvostruku igru u ovome, Ivan se usrdno nadao da e opriti obje ruke.
Osmijeh nalik na sfingin podigao je Byeve usne. "Mmm, recimo da mu govorim ono to mora znati. Richars
je vrlo ponosan na svoju lukavtinu kojom me podvalio u Donov tabor."
"Zar mu nije poznato da si ti nagovorio lorda uvara govornikog kruga da ga sprijei u preuzimanju Kue Vorrutyer?"
"Ukratko reeno, ne zna. U tom sam sluaju uspio ostati skriven u pozadini."
Ivan protrlja sljepoonice, pitajui se kojemu od svojih roaka By zapravo lae. Nije to bila samo njegova mata  razgovor s ovim ovjekom zaista je izazivao glavobolju. Nadao se da By osjea mamurluk. "Nastavi. I ubrzaj to malo."
"Razmijenili su neto uobiajenog konzervativnog ku-kanja o predloenoj odteti za popravak komarrskog solar-nog zrcala. Neka to Komarrani plate, oni su ga i razbili, zar ne i tako dalje i tako dalje."
"Oni e ga i platiti. Zar ti ljudi ne znaju koliko mi poreza izvlaimo iz komarrske trgovine?"
"Ivane, pa ti me iznenauje. Nisam znao da obraa pozornost na takve stvari."
"Ne znam ja nita", uurbano zanijee Ivan. "To je op-epoznato."
"Rasprava o komarrskom incidentu ponovno je dola do naeg omiljenog malog lorda Revizora, pa se dragi Alexi osjetio ponukanim skinuti sa svoje due izvjesni osobni, tuni teret. ini se da je prelijepa vorska udovica odbila njegovu prosidbu. I to nakon sveg truda i muke i svih trokova s njegove strane. Zna, silni honorari za Babu i to."
"Oh", razvedrio se Ivan. "Pametno od nje." Odbijala ih je sve redom. Milesova kuna katastrofa dokazano nije bila Ivanova krivnja, jupi!
"A onda je, od svih ljudi, ba Sigur Vorbretten iznio zbrljanu verziju prie o posljednjoj veeri kod Milesa, zajedno sa slikovitim opisom toga kako je madame Vorsois-son poput oluje izjurila usred veere, a nakon to ju je Miles onako nesretno u javnosti zamolio da se uda za njega." By nakrivi glavu. "ak i ako pretpostavimo daje Donova verzija dijaloga tonija od Sigurove, to je, zaboga, spopalo tog ovjeka? Uvijek sam mislio da je Miles pouzdano uglaeniji."
"Panika", ree Ivan. "Barem se meni tako ini. Sjedio sam na drugom kraju stola." Nakratko se zamislio. "Dogaa se i najboljima." Namrtio se. "Kako je, dovraga, Sigur uo za tu priu? Ja je sasvim sigurno nisam irio. Zar je lord Dono brbljao uokolo?"
"Samo meni, uvjeren sam. Ali, Ivane, tamo je bilo devetnaest ljudi. Plus orunici i sluinad. Pria se proirila po cijelom gradu i sa svakim ponavljanjem postaje sve dramatinijom i ostavlja sve bolji okus u ustima. Siguran sam u to."
Ivan si je to mogao predoiti. Mogao si je predoiti i kako te glasine stiu do Milesovih uiju iz kojih se zauzvrat poinje dimiti. Duboko je zadrhtao. "Miles... Milesu e proraditi ubilaki nagoni."
"Ba udno da si to spomenuo." By otpije jo malo kave i nastavi vrlo bezbojnim pogledom zuriti u Ivana. "Kad stavi na hrpu: Milesovu istragu na Komarru usred koje je poginuo upravitelj Vorsoisson; Milesovu prosidbu njegove udovice koja je odmah potom uslijedila; njezin teatralni izlazak  u Sigurovoj verziji, iako Dono tvrdi da je, s obzirom na okolnosti, izala vrlo dostojanstveno  i javno odbijanje prosidbe; pet konzervativnih vorskih politiara koji odavna mrze Arala Vorkosigana i jo na sve to doda nekoliko boca izvrsnog vina iz okruga Vormoncrief, dobije to? Teoriju. Rodila se i razvila nevjerojatnom br-
zinom, te u skladu s evolucijskim naelima pred mojim oima izrasla u posve zrelu Klevetu. To je bilo upravo zadivljujue."
"Oh, sranje", proape Ivan.
By ga otro pogleda. "Ve vidi kamo smjeram? Zaboga, Ivane, pa ti posjeduje upravo neoekivano dubokoumlje. Moe si zamisliti kakav je to razgovor bio, ja sam morao prosjediti kroz svaku rije. Alexi je trabunjao o prokletom mutantu koji se usuuje udvarati vorskoj dami. Vormuir je bio miljenja da je sve to bilo ba prokleto zgodno, to, mui pogiba u nekakvoj navodnoj nezgodi usred Vorkosiganova sluaja. Sigur kae, Ali nije bilo nikakve tube. Grof Boriz ga gleda kao aljenja vrijednog jadnika, to i jest, i brunda, Naravno da nije bilo istrage  Vorkosiganovi ve trideset godina dre CarSig u aci, jedino je pitanje je li to bio dogovor izmeu ene i Vorkosigana. Alexi priskae u obranu svoje ljubljene  taj ovjek jednostavno nije u stanju vidjeti mig  i izjavljuje da je ona posve neduna i da nita nije posumnjala dok se Vorkosigan nije razotkrio svojim nepristojnim prijedlogom. To stoje onako izjurila, to je Dokaz! Dokaz!  zapravo, ponovio je to triput, ali dotad je ve bio prilino pijan  dokaz da je ona konano shvatila kako se Miles mudro obraunao s njezinim voljenim suprugom kako bi sebi raistio put prema njoj, a ona valjda zna, pa bila je tamo. Osim toga, kladi se Alexi, ona e sad sigurno biti voljna ponovno razmotriti njegovu ponudu! Budui da je Alexi poznati idiot, njegovi stari nisu bili ba uvjereni u te argumente, no iz obiteljske su solidarnosti bili voljni nainiti ustupak i priznati kako udovica nije kriva dok se ne dokae suprotno. I tako dalje."
"Dobri Boe. By, pa zar ih nisi mogao sprijeiti?"
"Pokuao sam utrcati neto zdravog razuma u ogranienom prostoru koji mi je bio na raspolaganju, a da se
 kako vi, vojniki tipovi kaete  ne razotkrijem. Ali bili su toliko opinjeni time to su stvorili, da uope nisu obraali pozornost na mene."
"Budu li iznijeli tu optubu za ubojstvo protiv Milesa, on e s njima pomesti pod. Ja ti jamim da on takve gluposti nee podnijeti u dobrom raspoloenju."
By slegne ramenima. "Ne moe se rei da Boriz Vor-moncrief ne bi bio presretan da vidi sina Arala Vorkosiga-na optuenoga za ubojstvo, ali uspio sam im ukazati na injenicu da za to nemaju dovoljno dokaza, a iz razloga  svejedno sad kojeg  nee ih ni pribaviti. Ne. Optuba se moe dokazati kao lana. Protiv optube se ovjek moe braniti. A ako se dokae da optuba nije bila istinita, mogu uslijediti i zakonske posljedice. Nee biti nikakve optube."
Ivan nije bio toliko siguran. ak je i sama naznaka te zamisli, koliko je on vidio, izbezumila Milesa.
"Ali treptaj," nastavljao je By, "apat, smijeak, ala, prekrasna strana anegdota... tko moe stati na kraj takvom isparavanju? To bi bilo kao da se ovjek pokuava boriti protiv magle."
"Misli da e se Konzervativci upustiti u kampanju blaenja i iskoristiti ovo?" ree polako sleeni Ivan.
"Ja mislim... da lord Revizor Vorkosigan, ako eli u ovom sluaju zadrati nadzor nad moguom tetom, mora mobilizirati sve svoje resurse. Pet lajavih jezika jutros jo spava. Ali do naveer e ponovno poeti laptati. Ne bih se usudio ii tako daleko da predlaem strategiju lordu Revizoru. On je veliki deko. Ali iz, recimo to tako, ljubaznosti, dajem mu prednost ranog saznanja injenica. to e on u vezi s tim uiniti, ovisi samo o njemu."
"Nije li to vie stvar za CarSig?"
"Oh, CarSig", mahne By omalovaavajue rukom. "Uvjeren sam da e oni zajahati na to. Ali  je li to zais- . ta stvar za CarSig, to je pitanje? Isparavanje, Ivane, ispa-ravanje."
To je takva stvar daje ovjeku bolje da si prereze grlo prije nego to pone itati izvjea, i uope se ne alim, rekao je Miles Ivanu zastraujue uvjerljivim glasom. Ivan oprezno slegne ramenima. "Otkud bih ja to znao?"
Byev se smijeak nije proirio, ali oi su mu bile pune ruganja. "Zaista, otkud?"
Ivan pogleda koliko je sati. Ajme. "Sad se zaista moram javiti na posao, inae e moja majka poeti prigovarati."
"Da, lady Alys je bez sumnje ve u rezidenciji i eka te." Jednom za promjenu shvativi mig, Byerly ustane. "Pretpostavljam da ne moe iskoristiti svoj utjecaj na nju i pribaviti i meni pozivnicu za vjenanje?"
"Nemam ja na nju nikakva utjecaja", ree Ivan, usmjeravajui Bya prema vratima. "Ako lord Dono dotad postane grof Dono, moda ga moe nagovoriti da te povede sa sobom."
By mahne rukom u znak da je shvatio, pa odeta niz hodnik, zijevajui. Ivan je na trenutak ostao mirno stajati ak i nakon to su se vrata uz pisak zatvorila, trljajui elo. Zamiljao je sebe kako Byeve novosti prenosi Milesu, pod pretpostavkom da se njegov uzrujani brati dosad otrijeznio. A onda se zamislio kako se baca na pod u potrazi za zaklonom. Jo bolje, onda se zamislio kako dezertira i nestaje kako bi proveo ostatak ivota kao, recimo, muka prostitutka u jednoj od betanskih Jabuka. Betanske muke prostitutke imaju enske muterije, zar ne? Miles je bio tamo i ispriao mu ne ba sve o tome. ak su i debeli Mark i Kareen bili tamo. A on, ^prokletstvo, ni jedan jedini put nije uspio otii u Jabuku. ivot je nepoten, pa to ti je.
Pognuo se nad svoju komkonzolu i utipkao Milesov osobni kod. No jedino to je postigao bilo je da se uznemirio program za automatsko odgovaranje, novi program koji je vrlo slubeno oglasio kako je molitelj dobio lorda Revizora Vorkosigana, tum-di-dum-di-dum. Ali zapravo ga nije dobio. Ivan svom bratiu ostavi poruku da mu se javi zbog hitne, privatne stvari, pa prekine vezu.
Miles najvjerojatnije jo nije bio ni budan. Ivan je sveano obeao svojoj savjesti da e ga poslije opet pokuati dobiti, a ako ni tad ne bude odgovora, da e se veeras osobno odvui u Kuu Vorkosigan i pogledati to je s Mi-lesom. Moda. Uzdahnuo je i prekopao ormar u potrazi za tunikom svoje neslubene zelene odore, pa krenuo prema carskoj rezidenciji i dnevnim zadaama koje su ga ekale.
Mark je pozvonio na vrata Vorthysovih, pa se poeo premjetati s noge na nogu i ivano krgutati zubima. Enrique, kojemu je za ovu prigodu bilo doputeno da napusti Kuu Vorkosigan, zadivljeno je zvjerao oko sebe. Visoki, mravi, ektomorfni Escobaranac koji se neprestano trzao, inio je da se Mark vie nego ikad osjeti kao aba u unju. Morao je prije porazmisliti o tome kakvu sliku pruaju kad su zajedno... ah. Ekaterina im je otvorila vrata i s dobrodolicom se nasmijeila.
"Lorde Mark, Enrique, izvolite, uite." Rukom im je pokazala da s poslijepodnevnog sunca uu u glavno, poploeno predvorje.
"Hvala vam", ree Mark usrdno. "Mnogo vam hvala na ovome, madame Vorsoisson  Ekaterina  hvala ti to si ovo dogovorila. Hvala ti. Hvala ti. Pojma nema koliko mi to znai."
"Zaboga, nemoj meni zahvaljivati. To je bila Kareeni-na zamisao."
"Je li ona ovdje?" Mark je krivio vrat u potrazi za njom.
"Da, ona i Martva dole su samo nekoliko minuta prije vas dvojice. Ovuda..." Ekaterina ih povede desno, u radnu sobu pretrpanu knjigama.
Kareen i njezina sestra sjedile su u krhkim stolcima postavljenima oko komkonzole. Kareen je bila prekrasna, tako vrsto stisnutih usana i aka zgrenih u krilu. Podigla je pogled kad je on uao i smijeak joj se sumorno podigao na licu. Mark je sunuo naprijed, zaustavio se, promucao njezino ime gotovo neujno, pa zgrabio njezine podignute ruke. Izmijenili su vrst stisak.
"Sad smijem razgovarati s tobom," obavijesti ga Kareen, razjareno mahnuvi glavom, "ali samo o poslu. Ne znam oko ega su samo tako paranoini. Kad bih htjela pobjei i tajno se vjenati, sve to bih morala uiniti jest da izaem iz kue i pjeice prijeem est blokova."
"Ja... ja... onda je bolje da ja nita ne kaem." Mark nevoljko ispusti njezine ruke i ustukne korak. Oi su mu upijale njezin lik poput vode. Doimala se umornom i napetom, ali inae se inilo da je sve u redu.
"A jesi li ti dobro?" Sad je bio red na njezinu pogledu da pretrai njega.
"Ma da, jesam. Zasad." Uzvratio joj je istim neprirodnim osmijehom, pa oprezno pogledao prema Martvi. "Bok, Martva. to ti ovdje radi?"
"Ja sam guvernanta", obavijesti ga ona s grimasom koja je ukazivala na to kako svoj poloaj mrzi jednakom silinom kao i njezina sestra. "To je uglavnom isti postupak kao kad postavi straare pred talu nakon to su konji ukradeni. Sad, da su me poslali s Kareen na Koloniju Beta, od toga je moglo biti nekakve koristi. Barem za mene."
Enrique se smotao u stolac uz Martvu i povrijeenim glasom rekao: "Jesi li i ti znala daje Markova mama bila betanska kapetanica?"
"Teta Cordelia?" slegne ramenima Martya. "Jasno."
"Betanska astronomska kapetanica. A nitko se to nije ni sjetio spomenuti! Meni to nitko nije rekao."
Martva se zapiljila u njega. "Je li to bitno?"
"Je li to bitno. Je li to bitno! Za boga miloga, pa kakvi ste vi to ljudi!"
"Enrique, to je bilo prije trideset godina", umorno se ubaci Mark. Ve je dva dana sluao mahnite varijacije na ovu temu. Grofica je u Enriqueu dobila jo jednog oboavatelja. To mu je obraenje bez sumnje pomoglo da spasi glavu pred ostalima u kuanstvu koji su vjerovali u istu boicu, pogotovo poslije nezgode s kanalizacijom usred noi.
Enrique je stisnuo dlanove meu koljenima i duevno se zapiljio u zrak. "Dao sam joj svoj doktorat na itanje."
Kareen je razrogaenih oiju upitala: "I je li ga razumjela?"
"Naravno da ga je razumjela. Pa za boga miloga, ona je bila betanska kapetanica! Imate li vi ikakva pojma na koji se nain ti ljudi biraju, to oni rade? Da sam poslijediplomski zavrio s najboljim ocjenama, i da se nije dogodio onaj glupi nesporazum s mojim uhienjem, i ja sam se mogao nadati, samo nadati da u smjeti predati molbu, a ak ni onda ne bih imao anse preiati betanske pristup-nike, osim ako ne bih uao u manjinsku kvotu zbog koje ostavljaju nekoliko mjesta posebno za ne-betanske kandidate." Enrique je govorio tako strasno da je ostao bez daha. "Rekla je da e moj rad preporuiti Potkralju. I jo je rekla da mi je sonet ingeniozan. Sastavio sam u glavi
estostih u njezinu ast dok sam lovio bube, ali jo ga nisam imao vremena zapisati. Kapetanica!"
"Pa, na Barravaru teta Cordelia nije po tome najpoznatija", ree Martva trenutak poslije.
"Tu enu ovdje ne iskoritavaju dovoljno. Sve su ene ovdje nedovoljno iskoritene", potone Enrique gunajui. Martya se napola okrene prema njemu i uputi mu neobian pogled ispod podignutih obrva.
"Kako ide skupljanje odbjeglih maslobuba?" zapita ga Kareen zabrinuto.
"Sto dvanaest ih je na broju. Matice jo uvijek nema." Budui da ga je sad podsjetila jo i na tu brigu, Enrique protrlja jednu stranu nosa.
Ekaterina je dometnula: "Enrique, hvala ti to si mi juer tako brzo poslao vid-model maslobuba. To je uvelike ubrzalo moje pokuse s dizajnom."
Enriquejoj se nasmijei. "Bilo mije zadovoljstvo."
"No dobro. Moda bi bilo dobro da krenemo s prezentacijom", ree Ekaterina. "Nee dugo potrajati, a onda moemo porazgovarati o njoj."
Mark spusti svoju onisku masu u posljednji krhki stolac, pa se tuno zapilji u Kareen kroz zrak koji se isprijeio izmeu njih. Ekaterina je sjela u komkonzolni stolac i utipkala prvi vid. Bio je to trodimenzionalni prikaz maslobuba u boji, uvean na etvrtinu metra. Svi su, osim Ekaterine i Enriquea, s uasom ustuknuli.
"Ovdje je, dakako, osnovni model maslobuba", poela je Ekaterina. "E, sad, do danas sam uspjela sloiti samo etiri modifikacije, zato to mije lord Mark naglasio kako je brzina od velike vanosti, ali svakako ih mogu nainiti jo. Ovdje je prva i najjednostavnija."
Izmetno-smea i gnojno-bijela buba nestala je s ekrana, a zamijenio ju je mnogo otmjeniji model. Noice i tije-
lo ovog maslobuba bili su crni i blistavi poput lakiranih, sjajno ulatenih izama straara u palai. Tanki, bijeli neprekinuti obrub nalazio se uzdu oklopa, koji je sad bio neto dui, kako bi sakrio od pogleda blijedi, pulsirajui abdomen. "Oooh", ree Mark, iznenaen i impresioniran. Kako tako mala promjena moe poluiti tako veliku razliku? "Da, to je to!"
"A sad evo neeg malo vedrijeg."
Druga je buba takoer imala crne lakirane noge i krilca, no oklop je bio obliji, kao da se radi o lepezi. Slijed duginih boja nizao se u zakrivljenim prugama, od purpurne u sredini preko plavo-zeleno-uto-naranaste do crvene na rubovima.
Martva se uspravila. "E, sad, to je ve mnogo bolje. Ovaj je gotovo lijep."
"Mislim da ovaj sljedei nije osobito praktian," nastavila je Ekaterina, "ali eljela sam se poigrati cijelim rasponom mogunosti."
Na prvi pogled, Marku se uinilo kako se radi o rui-nu pupoljku koji poinje cvjetati. Bublji su dijelovi tijela bili tamnozeleni poput listova i jedva primjetno obrubljeni njenim crvenilom. Oklop je nalikovao na cvjetnu laticu njenoute boje s ruiastim preljevom u vie slojeva; i abdomen je bio odgovarajue ute boje, koja se pretapala s cvijetom na gornjem dijelu i tako se potpuno gubio iz promatraeva pogleda. Ronati zglobovi na bubljim noicama bili su produeni u male tupe trnove.
"Oh, oh", ree Kareen dok su joj se oi irile. "Ja hou ovoga! Glasam za ovoga!"
Enrique je, lagano rastvorenih usana, djelovao potpuno zadivljeno. "Ajme meni. Da, to bi se moglo izvesti..."
"Ovako dizajnirani maslobubi mogli bi se iskoristiti za  pretpostavljam da ih tako moemo nazvati  uzgojene
ili zarobljene maslobube", ree Ekaterina. "Mislim da bi oklop u obliku latica bio previe krhak i nespretan za maslobube koji e se slobodno kretati i od kojih se oekuje da sami sebi pronau hranu. Mogli bi se poderati i ozlijediti. Ali dok sam radila na ovome, palo mi je na pamet da ih poslije moete razviti u nekoliko razliitih oblika. Moda moete stvoriti razliite omote za razliite rasporede mikrobskih sinteza."
"Svakako", ree Enrique. "Svakako."
"I, ovo je posljednji", ree Ekaterina i pritisne tipku.
Noge i dijelovi tijela ovog maslobuba bili su blistavi i tamnoplavi. Polovice oklopa irile su se i na krajevima opet suavale u obliku suze. U sreditu su bile jarkoute, no smjesta su se pretapale u tamnu crvenkastonaranastu boju, zatim u plaviastu boju plamena, pa u tamnoplavu boju obrubljenu treperavim sjajem. Jedva vidljivi abdomen bio je bogate tamnocrvene boje. Stvorenje je izgledalo kao plamiak, kao baklja u sumrak, kao dragulj koji je ispao iz krune. etvero se ljudi toliko nagnulo naprijed da su zamalo popadali sa stolaca. Martvina ruka posegne naprijed. Ekaterina se stidljivo nasmijeila.
"Oh, oh, oh, oh", prigueno je aptala Kareen. "Ovo je velianstven maslobub."
"Pa, vjerujem daje to ono to si naruila, da", promrmlja Ekaterina.
Dotaknula je tipku vid-kontrole i nepomina se buba istog trenutka pokrenula. Mahnula je oklopom ispod kojeg je poletjela sjajkasta ipka krila, poput crvenog praska iskri iz plamena. "Ako Enrique moe smisliti kako da krilca budu bio-fluorescentna na pravoj valnoj duini, mogli bi treperiti u mraku. A itava grupica njih mogla bi izgledati prilino spektakularno."
Enrique se nagnuo naprijed, pohlepno zurei. "E, to je prava ideja. Tako bi ih bilo mnogo lake pronai na mra-
nim mjestima... Ipak, bioenergetska bi cijena bila znatna, no nadoknadila bije proizvodnja bubljeg masla."
Mark je pokuao zamisliti niz ovih velianstvenih buba kako blistaju, blijete i trepere u sumrak. Dua mu se rastopila. "O tome moemo misliti kao o proraunu za reklamiranje."
"Koji emo model uzeti?" pitala je Kareen. "Meni se najvie svidio onaj koji izgleda kao cvijet..."
"Pa, pretpostavljam da emo glasati", ree Mark. Pitao se hoe li mu uspjeti pridobiti jo koga od njih za elegantni crni model. Prava buba-plaeni ubojica, tako je ta izgledala. "Samo dioniari", doda oprezno.
"Unajmili smo savjetnicu za estetska pitanja", naglasi Enrique. "Moda bismo trebali prihvatiti njezin savjet." Pogledao je prema Ekaterini.
Ekaterina podigne ruke, dlanova okrenutih prema njemu. "Estetika je sve to sam ja mogla pruiti. Ali mogu samo nagaati koliko su tehniki izvodivi na biogenetskoj razini. Moda e neki zahtijevati kompromis izmeu vizualnog dojma i vremena koje je potrebno da bi se on postigao."
"Neke tvoje pretpostavke su sasvim dobre." Enrique dovue svoj stolac do komkonzole i jo jednom pregleda niz modela maslobuba, dok mu je pogled postajao sve od-sutniji.
"Vrijeme je vano", ree Kareen. "Vrijeme je novac, vrijeme je... vrijeme je sve. Na je prvi cilj da stvorimo proizvod koji moemo pustiti na trite i tako dobiti protoni kapital kojim emo posao postaviti na noge i polako iriti. A onda emo se moi poigrati s profinjenijim zamislima."
"A moramo i to prije izai iz podruma Kue Vorkosi-gan", promrmlja Mark. "Moda... moda bi najjednostavnije bilo poeti s crnim?"
Kareen odmahne glavom, a Martya ree: "Ne, Mark." Ekaterina je sjedila poput utjelovljenja nemijeanja u tue stvari.
Enrique je zastao pred velianstvenim maslobubom i sanjalaki uzdahnuo: "Ovaj", izjavio je. Jedan se kut Eka-terininih usana trznuo gore-dolje. Mark je zakljuio da svoje modele nije nimalo sluajno ba ovako poredala.
Kareen podigne pogled. "Misli da bismo ovoga proizveli bre nego cvjetnoga?" "Da", ree Enrique. "Podravam prijedlog."
"Jeste li sigurni da vam se ne svia crni?" ree tugaljivo Mark.
"Mark, nadglasali smo te", obavijesti ga Kareen. "Ne moete me nadglasati zato to ja posjedujem pedeset jedan posto dionica... oh." Nakon stoje dio svojih dionica prenio na Kareen i Milesovu kuharicu, zapravo vie nije imao automatsku veinu. Kanio ih je poslije opet otkupiti...
"Znai, odluili smo se za velianstvenog maslobuba", ree Kareen i doda: "Ekaterina je pristala da bude plaena dionicama, jednako kao i Mama Kosti."
"Ali ovo zaista nije bilo teko", poela je Ekaterina. "Tiho budi", ree joj Kareen odluno. "Ne plaamo ti da radi teko, nego da radi dobro. Uobiajeni honorar za kreativne savjetnike. Isprsi se, Mark."
Pomalo nevoljko  ne zato to radna ena nije zasluila punu cijenu, ve jednostavno zato to je prikriveno alio zbog toga to mu je jo dio kontrolnog paketa kliz-nuo kroz prste  Mark prie komkonzoli i sastavi potvr-

du o dionicama isplaenima za pruene usluge. Dao je En-riqueu i Kareen da se supotpisu, poslao jednu kopiju Tsi-pisovu uredu u Hassadaru, pa Ekaterini sveano predao njezinu.
Nasmijeila se pomalo zbunjeno, zahvalila mu i odloila svitak. Pa, ako to i nije smatrala pravim novcem, svakako je obavila pravi posao. Moda je i ona bila nalik na Milesa, jedna od onih osoba koje znaju samo ili voziti u petoj brzini, ili stajati. I tako je sve prolo dobro na slavu boga, kako je obiavala govoriti grofica. Mark jo jednom pogleda prema velianstvenom maslobubu kojega je En-rique tjerao da jo malo iri svoja blistava krila. To je to.
"Pretpostavljam", ree Mark, bacajui posljednji eznutljivi pogled prema Kareen, "daje bolje da krenemo." Vrijeme je vano i tako to. "Zbog lova na odbjegle bube morali smo zaustaviti sve ostale djelatnosti. Razvoj i istraivanje ukopali su se u mjestu... jedva odravamo i one bube koje ve imamo."
"Misli o tome kao o proiavanju vlastitog industrijskog otpada", posavjetuje ga Martva bez imalo suuti. "Prije nego to sam otpue."
Kareen naini grimasu beznaa.
"Tvoji su roditelji danas dopustili Kareen da doe ovamo. Misli da bi se smilovali i dopustili joj da se vrati na posao?"
Martva iskrivi usta i odmahne glavom. "Malo su popustili, ali ne ide to tako brzo. Mama ne govori mnogo, ali tata... Tata se uvijek ponosio time stoje dobar otac, razumije. Betanska Jabuka i, ovaj, i ti, Mark  to se jednostavno nije nalazilo u njegovu priruniku za dobro bar-rayarsko oinstvo. Moda je to i zato to je predugo u vojsci. Iako, da budem iskrena, jedva se bez trzanja nosi i s Delijinim zarukama, a ona je sve odigrala po dobrim, starim pravilima. Barem koliko on zna."
Na ovo je Kareen upitno podigla obrvu, ali Martva nije dalje razradila tezu.
Martva dobaci pogled prema komkonzoli, na kojoj je velianstveni maslobub blistao i svjetlucao pod opijenim Enriqueovim pogledom. "S druge pak strane  roditeljska straa nije pristup u Kuu Vorkosigan zabranila meni."
"Martva..." dahnula je Kareen. "Oh, bi li htjela? Hoe li?"
"Pa, moda." Kroz trepavice je virnula prema Marku. "Mislila sam, moda bih se i ja mogla ubaciti u ovu akciju s dionicama."
Markove se obrve uzdignue. Martva? Praktina Martva? Koja e preuzeti na sebe organizaciju lova na maslo-bube i usmjeriti Enriquea prema genetikim kodovima u kojima nee biti soneta? Martva koja e odravati labos, poslovati sa zalihama hrane i s onima koji ih isporuuju, koja nee izliti bublje maslo u odvod? Pa to ako i jest gledala na njega kao na pregolemog i odbojnog debelog mas-lobuba kojega je njezina sestra neobjanjivo prihvatila kao kunog ljubimca? Nije ni najmanje sumnjao da e Martva natjerati umove da djeluju... "Enrique?"
"Hmm?" promrmlja Enrique, ne podiui pogled.
Mark je privukao njegovu pozornost time stoje pruio ruku i iskljuio komkonzolu, pa mu objasnio Martvinu ponudu.
"Oh, da, to bi bilo ba krasno", vedro se suglasio Esco-baranac. Pun nade, nasmijeio se Martvi.
inilo se da je dogovor sklopljen, iako se Kareen doimala kao da se premilja oko diobe dionica sa svojom sestrom. Martva je odluila da e se smjesta s njima dvojicom zaputiti u Kuu Vorkosigan, pa su Mark i Enrique ustali kako bi se oprostili.
"Hoe li biti dobro?" tiho je Mark zapitao Kareen dok se Ekaterina zaposlila presnimavajui vid-modele kako bi ih Enrique mogao ponijeti sa sobom.
Kimnula je. "Ma jasno. A ti?"
"Drim se nekako. to misli, koliko e ovo potrajati? Koliko jo dok se ova zbrka ne raisti?"
"Ve se raistila." Izraz na licu bio joj je uznemirujue zloslutan. "Ja sam se prestala raspravljati s njima, iako nisam sigurna da su oni to primijetili. Dosta mi je bilo. Dok god ivim u kui svojih roditelja, nastavit u sebe smatrati obveznom da asno potujem pravila koja mi oni nameu, ma kako besmislena ona bila. A im smislim kako da ponem ivjeti negdje drugdje a da pritom ne ugrozim svoje dugorone planove, jednostavno u otii. I to zauvijek, ako ne bude ilo drugaije." Usta su joj bila smrknuta i odluna. "Ne oekujem da u jo dugo biti tamo."
"Oh", ree Mark. Nije bio posve siguran to to znai i to ona kani poduzeti, ali zvualo je... zlokobno. Prestravila ga je mogunost da on bude razlogom zbog kojega e ona izgubiti svoju obitelj. Njemu samom bio je potreban itav ivot i strahovit napor kako bi osvojio mjesto u vlastitoj obitelji. inilo mu se da je komodorov klan pravo zlatno utoite... "To je osamljeno mjesto. Tako izvan svega to se zbiva."
"Ako mora biti tako, neka tako bude", slegne ona ramenima.
Poslovni je sastanak zavrio. Posljednja prilika... Ve su se nalazili u poploenom predvorju, a Ekaterina ih je pratila do vrata, kad je Mark konano skupio hrabrosti i bubnuo: "Mogu li u tvoje ime prenijeti kakvu poruku? Mislim, u Kuu Vorkosigan?" Pouzdano je znao da e ga, kad se vrati, njegov brat ekati u zasjedi, pogotovo kad se uzmu u obzir sve upute s kojima gaje Miles ispratio.
Obnovljeni oprez zatvorio je kapke na prozorima Eka-terinina lica. Odvratila je pogled od njega. Rukom je do-dirnula bolero iznad svog srca; Mark je ispod meke tkanine uspio nazreti jedva vidljiv nabor skupog papira. Pitao se hoe li saznanje o tome gdje je pohranjen njegov knjievni pokuaj ostaviti Milesa u vie nego dobrodolom poniznom raspoloenju, ili e ga razvedriti tako da e postati nesnosan.
"Reci mu", ree ona naposljetku, a nije bilo potrebno objanjavati o kojem se njemu radi, "da prihvaam njegovu ispriku. Ali na njegovo pitanje ne mogu dati odgovor."
Mark je osjeao da mu je bratska dunost ubaciti koju dobru rije o Milesu, ali je izgubio hrabrost pred bolnom suzdranou ove ene. Naposljetku je tek stidljivo promumljao: "Njemu je jako stalo, zna."
To je iz nje izmamilo kratko kimanje glavom i jo krai, sumorni osmijeh. "Da. Znam. Hvala ti, Mark." I inilo se kako je time tema iscrpljena.
Na kliznom se ploniku Kareen okrenula udesno, dok je ostalo troje krenulo lijevo, do mjesta gdje ih je ekao posueni orunik s posuenim zemaljskim vozilom. Mark je nakratko hodao natrake i gledao je kako odmie. Ona je odluno grabila naprijed, pognute glave, bez osvrtanja.
Miles, koji je namjerno ostavio vrata svojeg apartmana otvorenima, uo je kako se Mark vraa kasno popodne. Kliznuo je u hodnik i naslonio se na ogradu stubita, grabeljivo zurei dolje, prema crno-bijelom poploenom glavnom predvorju. Sve stoje na prvi pogled uspio zakljuiti bilo je da Mark izgleda pregrijano, stoje bila neizbjena posljedica injenice da je na ovoj vruini nosio crnu odjeu i salo.
Miles uurbano zapita: "Jesi lije vidio?"
Mark se zapilji gore, prema njemu, dok su mu se obrve podizale s ironijom koju Miles nije drao dobrodolom. Bilo je oito da u mislima, doveden u napast, prolazi kroz nekoliko moguih odgovora, no na kraju se odluio za jednostavno i razborito: "Jesam."
Milesove ruke vrsto stisnue drveni rub ograde. "to je rekla? Jesi li uspio zakljuiti je li proitala moje pismo?"
"Moda se sjea, ali izrijekom si mi zaprijetio smru ako je se usudim pitati je li ga proitala ili na bilo koji drugi nain naeti tu temu."
Miles na ovo nestrpljivo odmahne rukom. "Zabranio sam ti da je pita izravno. Zna da sam mislio ne izravno. Samo se pitam jesi li uspio primijetiti... bilo to."
"Da sam ja sposoban pogoditi enine misli samo na temelju vizualnog dojma koji ona ostavlja, zar bih ovako izgledao?" Mark preleti rukom preko svog lica i nabusito se zapilji u Milesa.
"A otkud da ja to znam? Ne mogu pogoditi o emu razmilja samo iz injenice da izgleda kao da se duri. Najee tako izgleda." A posljednji put je to bilo zbog loe probave. Iako, kad je Mark bio u pitanju, eluane su boljke bile uznemirujue povezane s njegovim drugim, sloenim emocionalnim stanjima. Sa zakanjenjem, Miles se sjetio pitati: "Onda... kako je Kareen? Je li dobro?"
Mark napravi grimasu. "Na neki nain. Jest. Nije. Moda."
"Oh." Trenutak poslije, Miles doda: "Uf. ao mije." Mark slegne ramenima. Piljio je gore, prema Milesu koji se sad sav stisnuo uz okomite preke ograde, pa s oajnim aljenjem odmahnuo glavom. "Zapravo, Ekateri-na mije predala poruku za tebe."
Miles je zamalo poletio preko ograde. "Kakvu? Kakvu?"
"Rekla mi je da ti kaem kako prihvaa tvoju ispriku. estitam, dragi brate; ini se da si osvojio prvu nagradu na natjecanju u puzanju na tisuu metara. Sve to mogu rei jest da ti je oito dodijelila dodatne bodove za umjetniki dojam."
"Da! Da!" Miles je akom bubnjao po ogradi. "to jo? Je li rekla jo neto?"
"A to si ti jo oekivao?"
"Ne znam. Bilo to. Da, moe mi doi u posjet ili Ne, nemoj nikad vie zamraiti moj dovratak ili neto. Mark, daj mi nekakvu naznaku!"
"Nemam ti ja pojma. Ako hoe naznake, potrai ih sam."
"Ali mogu li? Mislim, je li izrijekom rekla da je vie nikad ne smijem uznemirivati?"
"Rekla je jo samo da ti ne moe odgovoriti na tvoje pitanje. Eto ti sad, pa deifriraj. Ja imam svojih briga." Odmahujui glavom, Mark mu nestane s vidika, odlazei prema stranjem dijelu kue u kojem se nalazilo cijevno dizalo.
Miles se povukao u svoje odaje, pa se bacio u duboki naslonja smjeten u udubljenju prozora koji je gledao na stranji vrt. I tako, nada je ponovno zateturala i uspravila se, poput svjee oivljenog krio-trupla kojem se jo malo vrti i kojem smeta sunce. Ali nije patila, zakljui Miles, od krio-amnezije. Ne ovaj put. Preivio je, dakle, neto je i nauio.
Ne mogu odgovoriti na vae pitanje, to se njemu nije inilo kao iVe. Naravno, nije zvualo ni kao Da. Zvualo je kao... jo jedna, posljednja prilika. Nekom udnom Bojom milou bilo mu je doputeno da pone jo jednom. Da se vrati na polje broj jedan i krene iznova, ovaj put kako treba.
Dakle, kako joj pristupiti? Nikako ne poezijom, ini se meni. Nisam se rodio ispod stihovane zvijezde. Sudei prema jueranjem pokuaju koji je razborito izvadio iz koa za smee i danas ujutro spalio zajedno s ostalim traljavim skicama, svaki stih koji bi iscurio ispod njegova pera izazivao bi samo uas. Ili jo gore: ako bi mu sluajno uspjelo napisati neto dobro, ona bi najvjerojatnije eljela jo, a gdje bi on onda bio? Zamislio je Ekaterinu, u nekom buduem utjelovljenju, kako ljutito plae: Ti nisi onaj pjesnik za kojeg sam se udala! Vie se nee praviti da jest neto to nije. Na duge pruge smicalice ne prolaze.
Do njega su doprli glasovi iz predvorja. Pym je priputao posjetitelja. S ove udaljenosti Miles nije prepoznao prigueni glas; ipak, bio je mukarac, to je najvjerojatnije znailo daje doao u posjet njegovu ocu. Miles prestane obraati pozornost na to i ponovno se ugnijezdi u naslonjau.
Prihvaa tvoju ispriku. Prihvaa tvoju ispriku. ivot, nada i sve druge lijepe stvari rastvorile su se pred njim.
Panika, koju nije priznavao, a koja je ipak tjednima drala u klinu njegovo grlo, poela je  ini se  poputati stisak dok je on zurio u suncem obasjan prizor pod sobom. Sad kad je nestala uurbana tajnovitost koja gaje tjerala naprijed, moda mu ak uspije samoga sebe usporiti toliko da postane neto obino i mirno  na primjer, njezin prijatelj. to bi ona eljela...?
Moda bi je mogao pozvati u etnju, na neko ugodno mjesto. Ali najvjerojatnije ne u vrt, kad se sve uzme u obzir, to zasad ne bi bilo mudro. U umu, na plau... ako bi razgovor zapeo, na takvim mjestima ima mnogo razonode za oi. Iako, iskreno je sumnjao da bi njemu ponestalo rijei. Sad kad je mogao govoriti istinu, kad vie nije bio vezan laima i skrivanjem, pred njim su se otvarale zadivljujue mogunosti. Bilo je toliko toga to bi joj sad

mogao rei... Na dovratku, Pym se nakaljao. Miles okrene glavu.
"Lord Richars Vorrutver je ovdje i eli vas vidjeti, lorde Vorkosigan," objavio je Pym.
"Ako nema nita protiv, Pym, ovdje je jedini lord Vor-rutyer", ispravi ga Richars.
"Va roak, milorde." Bezbojno kimnuvi glavom, Pym uvede Richarsa u Milesovu dnevnu sobu. Richars, koji je bio vie nego dovoljno iv da uoi ovu nijansu, ulazei u sobu dobaci oruniku sumnjiav pogled.
Miles nije vidio Richarsa neto vie od godinu dana, no ovaj se nije mnogo promijenio: moda je izgledao neto starije, s obzirom na to da mu je linija struka napredovala, a linija kose bila u povlaenju. Nosio je sivo-plavo prugasto odijelo s epoletama koje je pomalo podsjealo na odoru Kue Vorrutyer. Iako je za noenje preko dana bilo prikladnije od napadne slubene kune uniforme, svejedno je uspijevala naznaiti, bez izravnog polaganja prava, daje nosi nasljednik grofovske titule. Richars je i dalje izgledao kao da mu neto neprekidno ide na ivce  tu nije bilo nikakve promjene.
Richars se osvrtao po negdanjim odajama grofa Piotra i mrtio se.
"Richarse, to je, osjetio si iznenadnu potrebu za carskom revizijom?" ispitivao je Miles oprezno teren, ne ba presretan zbog ovog posjeta. U ovom je trenutku elio sastavljati novo pismo za Ekaterinu, a ne imati posla s Vor-rutyerom. Bilo kojim Vorrutyerom.
"to? Ne, nikako!" Richars je na trenutak izgledao uvrijeeno, a onda je trepnuo prema Milesu, kao da se iznenada prisjetio njegova novog poloaja. "Zapravo uope nisam doao vidjeti tebe. Doao sam vidjeti tvog oca, u vezi s njegovim glasom u onoj skoranjoj, suludoj tubi
koju je lady Donna podigla pred Vijeem." Richars odmahne glavom. "Odbio me primiti. I proslijedio me tebi."
Miles podigne obrve u smjeru Pyma koji odrecitira: "Grof i grofica, budui da veeras imaju ozbiljne drutvene obveze, odluili su se danas poslije podne odmarati, mi-lorde."
Vidio je svoje roditelje za objedom; nisu mu se inili ni najmanje umornima. Ali otac mu je sino rekao kako je naumio Gregorovo vjenanje shvatiti kao odmor od pot-kraljevskih dunosti, a ne kao obnovu svojih grofovskih obveza, samo ti nastavi, mome, dobro ti ide. Majka je s naklonou prihvatila taj njegov plan. "Da, Richarse, ja sam jo uvijek glasaki zamjenik svog oca."
"Mislio sam da e on, s obzirom na to da se vratio u grad, sad preuzeti poloaj. No dobro." Richars je s mnogo sumnje prouavao Milesa, pa slegnuo ramenima i krenuo prema prozorskom udubljenju.
Stoji mi na raspolaganju, ha? "Ovaj, sjedni, molim te", pokae Miles prema naslonjau prekoputa njegova, s druge strane niskog stolia. "Hvala, Pym, to bi bilo sve."
Pym kimne i povue se. Miles nije predloio nita za osvjeenje ni ita drugo to bi moglo usporiti Richarsa u iznoenju njegova izlaganja, kakvo god ono bilo. Richars sigurno nije navratio samo da bi uivao u njegovu drutvu, iako Miles u ovom trenutku i nije bio osobito drueljubiv. Ekaterina, Ekaterina, Ekaterina...
Richars se smjestio i rekao, glasom koji je oito trebao naznaavati suut: "U hodniku sam proao pokraj tvog debelog klona. Zacijelo ti on predstavlja velik teret. Zar ne postoji nita to bi mogao s njim u vezi poduzeti?"
Iz ovoga je bilo teko razabrati smatra li Richars uvredljivijom Markovu debljinu ili samo Markovo postojanje; s druge pak strane, Richars se i sam u ovom trenutku borio s roakom iji mu je izbor tijela predstavljao
neugodnost. No ovom je reenicom podsjetio Milesa na razlog zbog kojeg  ako ve nije poduzimao korake da izbjegne svog roaka Vorrutvera iz-nedovoljno-daleke-gra-ne-obitelji  nije ba ni traio njegovo drutvo. "Pa, da, on je na teret. to eli, Richarse?"
Richars se uvalio u naslonja i otresao iz svoje glave sliku Marka koja gaje ometala. "Doao sam razgovarati s grofom Vorkosiganom o... iako, kad bolje razmislim  ako sam dobro shvatio, ti si se zapravo vidio s lady Don-nom poslije njezina povratka s Kolonije Beta?"
"Misli na lorda Dona? Da, Ivan nas je... upoznao. Zar ti, ovaj, jo nisi vidio svog bratia?"
"Jo nisam", tanahno se osmjehnuo Richars. "Zaista ne znam to si ona umilja, koga e time prevariti? Jednostavno nije prava, naa Donna."
Osjetivi nadahnuti trenutak zloe, Miles pusti svoje obrve da se popnu korak-dva. "Pa, sad, to u potpunosti ovisi o tome kako definiramo pravu stvar, zar ne? Na Koloniji Beta obavljaju dobar posao. Bila je u klinici koja je na dobru glasu. Nisam upoznat s pojedinostima onako dobro kako je, moda, upoznat Ivan, ali ni najmanje ne sumnjam da je promjena, u biolokom smislu rijei, prava i potpuna. Osim toga, nitko ne moe rei da Dono nije pravi Vor i da nije najstarije, preivjelo i zakonito dijete jednog grofa. Zadovoljava dva od tri uvjeta, a to se treega tie, uj, vremena se mijenjaju."
"Za boga miloga, Vorkosigane, pa ne misli valjda ozbiljno?" Richars se uspravio u naslonjau i s gaenjem stisnuo usne. "Zar e se devet narataja Vorrutyera koji su sluili carstvu svesti na ovo? Na ovu neukusnu alu?"
Miles slegne ramenima. "Oito, odgovornost za odluku o tome lei na Vijeu."
"To je besmislica. Donna ne moe naslijediti titulu. Pogledaj samo mogue posljedice. Jedna od prvih grofov-
skih dunosti jest stvaranje potomstva. Pa koja bi se ena pri zdravoj pameti udala za nju?"
"Kau da svatko sebi nae par." A taje misao budila nadu. Da  jer ako je ak i Richarsu uspjelo oeniti se, onda to zacijelo nije ni najmanje teko. "Osim toga, potomstvo nije jedino to se od grofa trai. Mnogi su grofovi propustili, iz raznoraznih razloga, iznjedriti vlastite potomke. Pogledaj, na primjer, jadnog Pierrea."
Richars mu je uputio ivan, oprezan pogled koji je Miles odluio ne primijetiti. Umjesto toga, nastavio je: "Kad sam gaja vidio, uinilo mi se da Dono uspijeva ostaviti prilino dobar dojam na dame."
"Vorkosigane, to je samo prokleta enska navika da dre jedna drugoj stranu." inilo se daje u tom trenutku Richarsu neto sijevnulo. "Kae da ju je Ivan doveo?"
"Da." Kako je zapravo Dono uspio pritisnuti Ivana da se upusti u sve to Milesu je jo uvijek bilo nejasno, ali nije osjeao potrebu da svoja nagaanja podijeli s Richarsom.
"Nekad ju je evio, to valjda zna. Kao i polovica mukaraca u Vorbarr Sultani."
"Nauo sam... neto." Nestani, Richarse. U ovom trenutku zaista ne elim sluati tvoje ulizike kvaziduhovi-tosti.
"Pitam seje li on jo uvijek... no, nikad ne bih rekao da bi Ivan Vorpatril zaplovio tim vodama, ali ovjek se ui dok je iv."
"Ovaj, Richarse, bojim se da ovdje... ima problem s dosljednou", osjetio se Miles ponukanim istaknuti. "Ne moe logiki implicirati da je moj brati Ivan homoseksualac zato to se evi s Donom, iako ja ne vjerujem da se to dogaa, jer tako istodobno priznaje daje Dono mukarac. U kojem sluaju njegova parnica za nasljeivanje titule dri vodu."
"Ja mislim", ree Richars utogljeno nakon kratke stanke, "da je tvoj brati Ivan moda vrlo zbunjen mladi ovjek."
"Kad su te stvari u pitanju, pouzdano nije", uzdahne Miles.
"To je posve nebitno", nestrpljivo otkloni Richars pitanja vezana uz Ivanovu spolnu orijentaciju, ma kakva ona bila.
"S tim se moram sloiti."
"Gledaj, Miles." Richars sklopi ruke kao da ga nastoji urazumiti. "Ja dobro znam da vi Vorkosiganovi podupirete Naprednjake jo otkad je stari Piotr zavrio karijeru, ba kao to smo se mi Vorrutverovi uvijek drali uz Kon-zervativce. Ali ova Donnina neslana ala napada samu osnovu vorske moi. Ako se mi Vorovi ne budemo drali zajedno kad su u pitanju neke sredinje stvari, doi e trenutak u kojem emo se svi mi zatei s tlom koje nam izmie ispod nogu. Pretpostavljam da mogu raunati na tvoj glas."
"Moram priznati da o toj tubi dosad uope nisam razmiljao."
"Pa, onda je dolo vrijeme da razmisli o njoj. Trenutak odluke se blii."
No dobro, dobro, to se moralo priznati  injenica da je Dono uveseljavao Milesa znatno vie nego Richars nije, u sebi, ni po sebi, predstavljala kvalifikaciju za titulu grofa. Morat e uiniti korak natrag i ponovno vrednovati ovo pitanje. Miles uzdahne i prisili samog sebe da se ozbiljnije posveti Richarsovu izlaganju.
Richars je iskuavao teren. "Postoji li neto to ti sam u ovom trenutku posebno eli progurati kroz Vijee?"
Richars se nadao razmjeni glasova, odnosno, da budemo precizniji, razmjeni buduih glasova, zato stoje njegov
glas, za razliku od Milesova, u ovom trenutku bio tek magla. Miles promisli. "U ovom trenutku, ne. Osobno sam zainteresiran za pitanje popravka komarrskog solar-nog zrcala, zato to mislim da je to za carstvo dobro ulaganje, ali ini se daje Gregor u vezi s tim ve uspio osigurati veinu." Drugim rijeima, Richarse, ti nema nita to bi mene zanimalo. ak ni teoretski. No jo je malo promislio, pa dodao: "Usput budi reeno, to misli o dvojbi Renea Vorbrettena?"
Richars slegne ramenima. "To je prava nesrea. Pretpostavljam da nije Rene kriv, jadnik, ali to moemo?"
"Potvrditi Reneovo pravo na titulu?" blago nagovijesti Miles.
"To je nemogue", ree Richars s dubokim uvjerenjem. "On je Cetagandanac."
"Pokuavam shvatiti po kojim bi to mjerilima itko zdrave pameti mogao opisati Renea Vorbrettena kao Ce-tagandanca", ree Miles.
"Po mjerilu krvi", ree Richars bez oklijevanja. "Na svu sreu, postoji istokrvna nasljedna linija obitelji Vor-bretten iz koje se moe izvui novi grof. Pretpostavljam da e Sigur s vremenom dostii Reneovu razinu." "Jesi li obeao Siguru svoj glas?" Richars se nakalje. "Kad ve pita, jesam." to je znailo da Richars u ovom trenutku posjeduje obeanje grofa Vormoncriefa da e ga podrati. U tom se uskom malom krugu nije dalo nita uiniti za Renea. Miles se samo nasmijeio.
"Ovo odgaanje mog potvrivanja jednostavno me izluuje", nastavio je Richars trenutak poslije. "Izgubio sam tri mjeseca, a za to vrijeme Okrug Vorrutver propada bez vrste ruke koja bi ga vodila, a Donna se ponosno pokazuje uokolo i uiva u svojoj maloj, bolesnoj ali."
"Mm, takva vrsta operacije nije ni beznaajna ni bezbolna." Ako je postojala jedna tehno-tortura za koju je Miles bio strunjak, onda je to bila suvremena medicina. "U izvjesnom smislu rijei, Dono je ubio Donnu kako bi dobio ovu priliku. Mislim daje smrtno ozbiljan. A budui daje toliko mnogo rtvovao, pretpostavljam da e znati cijeniti i nagradu."
"Ti nee" Richars je izgledao zaprepateno. "Pa valjda ne razmilja o tome da glasa za nju? Ili razmilja? Pa ne misli valjda da bi tvoj otac podrao takvu odluku!"
"Jednostavno reeno, ono to podrim ja, podrat e i on. Ja sam njegov Glas."
"Tvoj e se djed", ree Richars, osvrui se po prostoriji, "okrenuti u grobu."
Milesove se usne razvukoe u osmijeh u kojem nije
bilo nieg smijenog. "Ne znam, Richarse. Dono ostavlja
sjajan prvi dojam. Prve e drutvene pozive primiti samo
' zato to su ljudi znatieljni, ali ne bi me zaudilo da ga
nastave pozivati i poslije, zbog njegovih vlastitih zasluga."
"Jesi li je zato i ti primio u Kui Vorkosigan? Iz znatielje? Moram ti rei, tim potezom nisi ba pomogao Vor-rutverovima. Pierre je bio pomalo udan  je li ti ikad pokazao svoju zbirku eira obrubljenih zlatnom folijom?  ali njegova sestra nije nikakvo poboljanje. Tu bi enu zbog ovog zapanjujueg ispada trebalo doivotno drati zakljuanu na tavanu."
"Mislim da mora nadii svoje predrasude i upoznati lorda Dona." Zapravo, ba bi bilo dobro da to smjesta ode uiniti. "Uspio je armirati ak i lady Alys."
"Lady Alys nema glas u Vijeu", otro ree Richars. "Je li on  ona  armirala i tebe?"
Miles slegne ramenima, prisiljen iskreno odgovoriti. "Ne bih otiao tako daleko. Te veeri on mi i nije bio najprea briga."
"Da", zaguna Richars. "uo sam sve o tvojoj brizi."
Molim? Iznenada, Miles spozna kako je Richars konano zadobio njegovu punu i nepodijeljenu pozornost. "A koja bi to briga bila?" zapita on tiho.
Richarsove su se usne smotale u kiseo osmijeh. "Ponekad me podsjea na mog bratia Bya. Vrlo je dobro uvjebao uglaeno dranje, ali nije ni izdaleka tako vjet kako sam misli. Mislio sam da e barem ti biti dovoljno taktiki pribran da zakljua sve izlaze prije nego to postavi takvu zamku." No trenutak poslije ipak je nainio mali ustupak: "Iako, moje se miljenje o Alexijevoj udovici znatno popravilo kad sam uo da ti se suprotstavila."
"Alexijevoj udovici?" dahne Miles. "Nisam znao da se Alexi oenio, a jo manje daje pokojan. Tko je sretnica?"
Richars ga pogleda kao da mu govori ne budi glup. Smijeak mu je postajao sve udniji, kao da je pogodio kako je konano uspio izvui Milesa iz te ravnodunosti koja gaje toliko ivcirala. "Ovo je bilo maaalo nespretno, ne ini li vam se, lorde Revizore? Samo maaalo nespretno?" Ponovno se naslonio, virkajui kroz stisnute kapke.
"Bojim se da te sad vie ne razumijem", ree Miles izrazito bezbojnim glasom. Milesovo su lice, dranje i kretnje, automatski, kao da se radi o disanju, preli u neupadljivo sigurnosno ponaanje koje nita nije otkrivalo.
"injenica da je upravitelj Vorsoisson tako prikladno poginuo? Alexi misli kako udovica dosad nije shvaala, kako je  i zato  stradao njezin suprug. Ali ako je suditi prema njezinu vatrenom izlasku s veere na kojoj si je zaprosio, itava je Vorbarr Sultana miljenja kako je konano shvatila."
Miles je izraz na svom licu uspio zadrati u granicama slabanog, jedva vidljivog osmijeha. "Ako govori o pokojnom suprugu madame Vorsoisson, Tienu, on je poginuo uslijed kvara maske za disanje." Nije dodao Znam, jer sam bio prisutan. inilo se da od toga ne bi bilo... koristi.
"Maske za disanje, ha? To je barem lako srediti. Padaju mi na pamet tri do etiri naina na koje bih to mogao izvesti a da se pritom ak i ne pomuim previe."
"Sam motiv ne ini ubojstvo. Ili... kad si ve tako brz sa zakljucima  to se zapravo dogodilo one noi kad je poginula Pierreova zarunica?"
Richars podigne bradu. "Istraga je bila pokrenuta i mene su oslobodili svih optubi. A tebe nisu. Sad, ne znam je li istina ono to se o tebi pria, a nije mi osobito ni stalo. Ali sumnjam da ti je jako smetalo to to mi se dogodilo."
"Nije." Milesov je osmijeh ostajao uklesan u njegovo lice. "Jesi li uivao u svom dijelu te istrage?"
"Nisam", ree Richars izravno. "Mali slubeni stra-arski gadovi puzali su kroz sve moje privatne poslove, koji se njih nisu ni najmanje prokleto ticali... sav sam se zaslinio kad su me brzopentali... Zar ne zna kako proleteri oboavaju vidjeti Vorove u takvim situacijama? Upisali bi se od sree kad bi se doepali nekoga tvog poloaja. Ali najvjerojatnije nisi u opasnosti pred Vijeem koje je nad svima nama. Samo bi se vrlo hrabra budala usudila tamo iznijeti optubu, a to bi njome postigla? Od toga nitko ne bi imao koristi."
"Ne bi." Takva bi optuba bila odbaena, iz razloga o kojima Richars nije znao nita  a Miles i Ekaterina morali bi proivljavati strahovite pretpostavke koje bi se poslije odbacivanja poele iriti. Nikakve koristi, zaista.
"Osim, moda, mladog Alexija i udovice Vorsoisson. S druge pak strane..." Richars je motrio Milesa s rastuim
nagaanjem. "Vrlo je vidljivo kakvu bi korist ti mogao imati ako netko ne podnese takvu optubu. U tome vidim mogunost viestrane koristi."
"Ma zar zaista."
"Daj, Vorkosigane. Pa mi obojica pripadamo najstarijim moguim vorskim lozama. Glupo je da se nas dvojica sukobljavamo, kad moemo biti na istoj strani. Nai interesi idu ruku pod ruku. Takva je tradicija. Nemoj se samo praviti da tvoj otac i djed nisu bili meu najboljim stranakim trgovcima glasovima."
"Moj djed je... politike nauke uio od Cetagandanaca. Poslije toga je polagao poslijediplomski kod Ludog Cara Jurija. A onda je davao instrukcije mom ocu." A obojica su poduavala mene. Richarse, ovo je jedino upozorenje koje e dobiti. "Do trenutka u kojem sam upoznao Piotra, stranaka je politika Vorbarr Sultane za njega bila samo zabavna razonoda uz koju je veselije provodio svoje stare dane."
"No, pa, eto vidi. Rekao bih da smo se prilino dobro razumjeli."
"Da vidimo jesmo li. Ako sam dobro shvatio, ti se nudi da nee iznijeti optubu za ubojstvo protiv mene, ako ja u Vijeu budem glasao za tebe, a ne za Dona?"
"Meni se i jedno i drugo ini kao dobra stvar."
"A to ako netko drugi iznese optubu protiv mene?"
"Najprije bi im trebalo biti stalo, a drugo  morali bi se usuditi. A to ba nije vjerojatno, zar ne?"
"Teko je rei. Cijela Vorbarr Sultana  ini se kako se broj gledatelja moje mirne obiteljske veere iznenada znatno uveao. Na primjer, gdje si ti nauo tu... izmiljotinu?"
"Na mirnoj obiteljskoj veeri", naceri se prezirno Ri-chars, oito zadovoljan Milesovim oajem.
A kojim lije putem doskakutala ta obavijest? O, bogovi, znai li ova Richarsova govorancija da su sigurnosne mjere negdje procurile? Mogue posljedice irile su se mnogo dalje od pitanja tko e naslijediti okrug. CarSig e se dobrano namuiti da ue u trag izvoritu ove prie.
Cijela Vorbarr Sultana. Ohsranjeohsranjeohsranje.
Miles se naslonio, pogledao Richarsa ravno u oi i nasmijeio se. "Zna, Richarse, ba mi je drago da si me doao posjetiti. Prije ovog malog razgovora zapravo sam bio neodluan "glede toga kako u glasati o pitanju nasljedstva Okruga Vorrutver."
inilo se da je Richars zadovoljan to se Miles tako lako predao. "Bio sam uvjeren kako emo se na kraju sloiti."
Pokuaj podmiivanja ili ucjene carskog revizora smatrao se veleizdajom. Pokuaj podmiivanja ili ucjene okrunog grofa tijekom borbe za glasove smatrao se uglavnom prirodnim tijekom dogaaja; grofovi su ve prema obiaju oekivali od svojih sudrugova da se brane u toj igri  u suprotnom bi ih smatrali preglupima da budu ostav-' ljeni na ivotu. Richars je doao vidjeti Milesa, zamjenika grofa, a ne Milesa, carskog revizora. Promijeniti uloge, a time i pravila igre usred utakmice, to mu se inilo nepotenim. Osim toga, elim si priutiti zadovoljstvo da ga osobno unitim. A ako CarSig usput pronae jo neto, neka se CarSig time i pozabavi. A CarSig nije imao razvijen smisao za humor. Je li Richars uope bio svjestan kakvu polugu podie? Miles proizvede osmijeh.
Richars mu ga uzvrati, pa ustane: "Pa, danas jo moram posjetiti i neke druge ljude. Hvala vam na podrci, lorde Vorkosigan. Pruio mu je ruku. Miles je prihvati bez oklijevanja, vrsto je stisne i nasmijei se. Smijekom ga je ispratio do vrata na kojima se pojavio Pym kako bi ga izveo, a nastavio se smijeiti i dok su se stopala u izma-

ma ve sputala stubitem, a smijeio se sve dok nije uo kako se zatvaraju glavna vrata.
A tad se smijeak pretvorio u najie rezanje. Tri je puta obiao sobu u potrazi za neim to nije bilo previe starinsko i skupocjeno i to bi se dalo razbiti, a kako nije pronaao nita to bi odgovaralo tom opisu, zadovoljio se time to je iupao peatni bode svog djeda iz korica i zavitlao ga u dovratak svoje spavaonice, u kojem je bode jo neko vrijeme podrhtavao. Njeno zujanje tog podrhtavanja imalo je blagotvorno djelovanje, ali je, naalost, prebrzo prestalo. Nekoliko trenutaka poslije uspio je poeti disati i prestati psovati, pa uvjebano vratio svom licu ravnoduan izraz. Hladan, moda, ali vrlo ravnoduan.
Poao je u radnu sobu i sjeo za komkonzolu. Zanemario je opetovanu verziju Ivanove jutronje poruke da ga hitno nazove, pa ukucao kod za sigurnu liniju. Pomalo se iznenadio to je otprve uspio dobiti efa CarSiga, generala Guya Allegrea.
"Dobar dan vam elim, lorde Revizore," ree Allegre. "Sto mogu uiniti za vas?"
Blagonaklono podrugivanje, oito. "Dobar dan, Guy." Miles je oklijevao, dok mu se eludac stiskao od gaenja zbog zadae koja je stajala pred njim. "Upravo mije skrenuta pozornost na neugodan razvoj dogaaja vezan uz ko-marrski sluaj"  nije bilo potrebno naglasiti za koji ko-marrski sluaj. "Na prvi pogled, radi se o osobnoj stvari, no bojim se da bi ona mogla imati i sigurnosne posljedice. ini se da me sud traera glavnog grada optuuje za izravno sudjelovanje u smrti onog idiota Tiena Vorsoissona. Motiv koji mi podmeu jest taj da sam se elio doepati njegove udovice." Miles proguta slinu. "Na alost, drugi dio ove reenice je toan. Pokuavao sam joj" kako da to kaem "udvarati. Bez veeg uspjeha, ini se."
Allegre podigne obrve. "Zaista. Maloprije je i preko mog radnog stola prelo neto vezano uz tu temu."
Argh! Ali to, za boga miloga? "Zaista? Kako ste brzi." Jer ako niste, onda to zaista zna ve cijeli grad. Da, imalo je smisla da Miles ne bude prvi koji e to uti.
"Sve to je vezano uz taj sluaj oznaeno je crvenom bojom, kako bih bez odgaanja posvetio tome panju."
Miles je jo trenutak priekao, ali Allegre mu nije dragovoljno ponudio daljnje informacije. "Pa, evo to ja tebi mogu rei. Richars Vorrutver maloprije se plemenito ponudio da e se suzdrati od toga da me optui za Vorsois-sonovo ubojstvo, u zamjenu za moj glas u Vijeu kojim u poduprijeti njegovo postavljenje za grofa."
"Mm. A kakav je bio tvoj odgovor?" "Rukovao sam se s njim i ostavio ga u uvjerenju da me ima."
"A ima li te?"
"Ni u ludilu. Glasat u za Dona, a Richarsa zgaziti kao ohara, jer on to i jest. Ali vrlo bih rado znao je li ovo posljedica curenja informacija, ili izmiljotina nastala neovisno o njima. 0 tom saznanju uvelike ovise moji sljedei potezi."
"Koliko ja znam, na cinkaro nije naglasio nita to bi u toj glasini naznailo curenje podataka. Na primjer, nije spomenuo nijednu stvar koja ne bi bila opepoznata. Jedan od mojih odabranih analitiara upravo se bavi tim pitanjem."
"Dobro. Hvala ti."
"Miles..." Allegre je zamiljeno stisnuo usta. "Ni najmanje ne sumnjam da te ovo baca u oaj. Ali vjerujem da tvoj odgovor na problem ni na koji nain nee usmjeriti vie pozornosti na komarrski sluaj nego stoje neophodno."
"Ako je u pitanju curenje, to ovisi samo o vama. A ako se radi o najobinijoj kleveti..." Sto u, dovraga, onda?
*w
'(*&*   J:
,iJt"
"ni Vi.
igw
"Ako smijem pitati, to je tvoj sljedei potez?"
"Sad odmah? Najprije u nazvati madame Vorsoisson i obavijestiti je o tome to nam slijedi." Od same pomisli mu je pozlilo i osjetio je kako ga trese zimica. elio joj je iskazati svoju jednostavnu naklonost, ali nije mogao ni zamisliti neto tako suprotno tome kao to su bile ove mune novosti. "Ovo se tie  ovo moe natetiti i njoj, ne samo meni."
"Hm." Allegre protrlja bradu. "Kako bismo izbjegli daljnju pomutnju u ionako mutnim vodama, moram zahtijevati da taj poziv odgodi do trenutka dok moj analitiar ne dobije priliku procijeniti koja je njezina uloga u svemu tome."
"Njezina uloga? Pa ona je neduna rtva!"
"Nije da se ne slaem s tobom", ree Allegre, tjeei ga. "Ne bojim se ja da je ona pokazala odreenu nelojalnost. Moda je, samo, bila nepaljiva."
CarSig nije bio presretan to se u srcu najopasnije ovogodinje, a moda i ovostoljetne tajne nalazila Ekaterina, civilna osoba koja nije dala zakletvu i koju se ni na koji nain nije moglo drati pod nadzorom. Usprkos injenici da im je tu tajnu osobno predala  kakvi nezahvalnici. "Ona nije nepaljiva. Upravo suprotno, ona je iznimno oprezna."
"Koliko ti moe vidjeti."
"Koliko ja mogu vidjeti kao strunjak."
Allegre mu kimne, nastojei ga umiriti. "Da, milorde. Bit e nam to drago dokazati. Na kraju krajeva, ne eli valjda da se CarSig... zbuni."
Miles otpuhne, ironino pokazujui kako cijeni ovu posljednju, diskretnu primjedbu. "Ma naravno, naravno", popusti on na kraju.
"Rei u analitiaru da ti se javi im bude siguran da je sve isto", obea mu Allegre.
Miles frustrirano zgri ake i nevoljko ih opusti. Ekaterina nije mnogo izlazila; moda proe i nekoliko dana dok ovo ne doe do njezinih uiju preko drugih izvora. "Vrlo dobro. Obavjetavajte me o razvoju dogaaja."
"Hoemo, milorde." Miles prekine vezu.
" U njemu se raala muna spoznaja kako je, zbog refleksnog straha da e biti razotkrivene tajne iza komarr-ske katastrofe, s Richarsom Vorrutverom postupio upravo onako kako nije trebao. Deset godina CarSigovskih navika, argh. Miles je procijenio daje Richars napasnik, a ne psihotik. Da mu se smjesta odluno suprotstavio, moda bi se Richars predao i povukao, ne elei namjerno ras-pizditi jedan od svojih moebitnih glasova.
Bilo kako bilo, sad nije imalo smisla trati za njim i pokuavati odvrtjeti razgovor od poetka. Milesov e glas protiv Richarsa pokazati kako su uzaludni pokuaji da se ucijeni jedan Vorkosigan.
A to e njih dvojicu u Vijeu uiniti zakletim neprijateljima... Hoe li razotkrivanje blefa prisiliti Richarsa da ostvari svoju prijetnju ako ne eli biti krivokletnik? Sranje, morat e se drati svoje rijei.
U Ekaterininim se oima Miles jedva ispentrao iz posljednje rupe koju je iskopao. elio je biti u njezinoj blizini, ali ne, za boga miloga, tako da to bude na suenju za ubojstvo njezina pokojnog supruga, pa makar to suenje propalo na samom svom poetku. Tek je poinjala zaboravljati kakva je nona mora bio njezin brak. Slubena bi je optuba, bez obzira na krajnju odluku suda, provukla unatrag kroz sve traume i to na najstraniji zamislivi nain, uronila bi je u stresni kaos, ponienje i iscrpljenost.
Borba za mo u Vijeu grofova nije bila polje na kojem bi mogla procvjetati ljubav.
Naravno, itav bi se taj gadni prizor mogao uredno izbjei u sluaju da Richars izgubi pravo na nasljedstvo Vor-rutverovih.
Ali Dono nema nikakve anse. Miles zakrgue zubima. Sad ima.
Trenutak poslije, utipkao je drugi kod i nestrpljivo ekao.
"Bok, Dono," zaprede Miles kad je ugledao lice koje se poelo pojavljivati na vid-ekranu. Ozbiljna, iako pomalo pljesniva rasko jednog od salona Kue Vorrutver nejasno je izronila u pozadini. Ali kad se lice konano raistilo, pokazalo se da to nije Dono; ravno u oi vedro mu se smijulji-la Olivia Koudelka. Na obrazuje imala mrlju praine, a pod rukom tri smotana svitka pergamene. "Oh  Olivia. Ispriavam se. Je li, ovaj, lord Dono ovdje?"
"Svakako da jest, Miles. Razgovara sa svojom odvjetnicom. Pozvat u ga." Odskakutala je izvan dosega kamere; mogao ju je uti kako u daljini vie Hej, Dono! Pogodi tko je na komu!
Trenutak poslije, na vidu se naglo pojavilo bradato lice lorda Dona koji je nakrivio upitnu obrvu u smjeru osobe koja ga je nazvala. "Dobar dan, lorde Vorkosigan. to mogu uiniti za vas?"
"Zdravo, lorde Dono. Maloprije mi je palo na pamet kako, iz ovih i onih razloga, nikad nismo zavrili razgovor koji smo zapoeli na mojoj veeri. Htio sam vam samo rei, za sluaj da ste moda sumnjali, kako va zahtjev za nasljedstvo Okruga Vorrutver ima moju punu podrku i glas mog Okruga."
"Oh, pa, hvala vam velika, lorde Vorkosigan. Vrlo sam zadovoljan to to ujem." Dono je malo oklijevao.
"Iako sam i pomalo... iznenaen. Ostavili ste na mene dojam osobe koja se nastoji izdii iznad ovih unutranjih sukoba."
"Nastojao sam, da. Ali maloprije me posjetio va roak Richars koji me zadivljujuom brzinom uspio spustiti usred tih sukoba i na svoju razinu."
Dono napui usne, nastojei se ne nasmijati preiroko. "Nda, Richars katkad tako djeluje na ljude."
"Ako je mogue, volio bih dogovoriti sastanak s vama i "Reneom Vorbrettenom. Ovdje u Kui Vorkosigan, ili na nekom mjestu po vaem izboru. Mislim da bi malo uzajamnog razvijanja strategije moglo i jednome i drugome biti od koristi."
"Bit e mi ast uti vae savjete, lorde Vorkosigan. Kad?"
Nekoliko je minuta provjeravanja rasporeda, premjetanja sastanaka i konferencijskog poziva koji je ukljuio i Renea Vorbrettena napokon posljedovalo sastankom dogovorenim za prekosutra. Miles bi bio sretan i da su se dogovorili za veeras, ili za smjesta, ali morao je priznati kako je na ovaj nain dobio vrijeme potrebno za racionalnije prouavanje podrobnosti. Potom se iznimno srdano pozdravio s obojicom svojih, kako je duboko vjerovao, buduih kolega.
Posegnuo je za sljedeim kodom na svojoj komkonzoli, ali onda mu je ruka zastala i odustala. Jedva bi znao to da joj kae i prije nego to mu je ova bomba prasnula u lice. A sad Ekaterini ne bi mogao rei ba nita. Ako bi je nazvao i pokuao s njom razgovarati o drugim stvarima, o obinim, ljubaznim, beznaajnim stvarima, opet bi joj lagao. I to na veliko.
Ali to e joj, dovraga, rei i kad mu Allegre javi da je sve isto?
Ustao je i poeo hodati svojim odajama.
Godina dana korote koju je zatraila Ekaterina nije trebala posluiti samo tome da joj zalijei duu. S udaljenosti od jedne godine, i u oima bi se javnosti sjeanje na Tienovu smrt zamaglilo; njegova bi se udovica mogla ljupko ponovno ukljuiti u drutveni ivot bez ikakvih primjedbi, a ovjek kojega je poznavala dovoljno dugo mogao bi joj pristojno udvarati. Ali ne. Sav zapaljen i nestrpljiv, prestravljen mogunou da izgubi svoju priliku kod nje, on je morao gurati i gurati, sve dok stvar nije pala preko ruba ponora.
Tako je. A da svoje namjere nije razglasio po cijelom gradu, Illvan se nikad ne bi zbunio i bubnuo onaj katastrofalni uvodnik u ugodno avrljanje, a incident koji se tako lako dao pogreno protumaiti nikad ne bi uslijedio. elim posjedovati vremenski stroj kako bih se mogao vratiti u prolost i tamo se ubiti.
Morao je priznati kako se itav taj produeni scenarij besprijekorno sam po sebi podloio politikoj dezinformaciji. U danima kad je radio u Tajnim operacijama, padao bi na pod od smijeha i veselja kad bi se njegovi protivnici poskliznuli i znatno manje nego on sad. Daje samom sebi postavio zasjedu, smatrao bi ovo bogodanom priom.
Idiote. Ti i jesi upao u vlastitu zasjedu.
Daje barem drao jezik za zubima, moda bi se uspio izvui ist i iz one dobro razraene polulai o vrtu. Ekaterina bi i dalje bila unosno zaposlena i  tu je zastao kako bi s iznimno izmijeanim osjeajima porazmislio o ovome. Loptomet. Bi li izvjesno bijedno razdoblje njegova djetinjstva bilo trunicu manje bijedno da nikad nije saznao za tu dobronamjernu varku? Bi li se radije osjeao kao budala, ili bio budala? Znao je kako bi on sam odgovorio na to pitanje; zar prema Ekaterininu odgovoru smije pokazati manje potovanja?
Ve si to uinio. Budalo.
U svakom sluaju, optuba za ubojstvo, inilo se, odnosila se samo na njega. Ako je Richars govorio istinu, ha, povratni val nju je posve zaobiao. A ako se ponovno ne baci na nju, tako e i ostati.
Doteturao je do svog naslonjaa i strovalio se u njega. Koliko e je se dugo morati kloniti da bi taj oaravajui tra pao u zaborav? Godinu dana? Godine i godine? Zauvijek?
Prokletstvo, pa on je poinio samo jedan zloin  zaljubio se u prelijepu i hrabru enu. Zar je to tako loe? Htio joj je pruiti itav svijet, odnosno, barem ono to je u tom svijetu pripadalo njemu. Kako su se samo tako dobre namjere pretvorile u ovakvu... zbrku?
uo je Pyma dolje u predvorju. Ponovno su odjeknuli glasovi. uo je jedan par izama kako se uspinje stubama, pa se pribrao kako bi Pymu rekao da danas poslijepodne vie ni za koga Nije Kod Kue. Ali kroz vrata njegova stana nije ivahno virnuo Pym, nego Ivan. Miles zastenje.
"Haj, bratiu," ree vedro Ivan. "Boe, jo uvijek izgleda kao olupina."
"Kasni u fazi, Ivane. Oporavio sam se, a onda su me opet potopili."
"Oh?" Ivan gaje upitno gledao, ali Miles samo odmahne rukom. Ivan slegne ramenima. "Onda, to ima? Vino, pivo? Predjela Mame Kosti?"
Miles pokae prema nedavno napunjenom kredencu uza zid. "Samo ti navali."
Ivan si ulije vina i zapita: "to e ti?" Nemojmo opetpoinjati s tim. "Nita, hvala."
"Eh, kako hoe." Ivan dotumara do prozorskog udub-ljenja, mukajui vino u ai. "Nisi dobio poruke koje sam ti prije ostavio na komkonzoli?"
"Oh, jesam, vidio sam ih. Oprosti. Danje bio naporan." Miles nabere obrve. "Bojim se da sad nisam ba najugodnije drutvo. Od svih ljudi na svijetu, maloprije me zaskoio ba Richars Vorrutver. Jo uvijek to probavljam."
"Ah. Hm." Ivan pogleda prema vratima i otpije gutljaj vina. Nakaljao se. "Ako se radi o onim glasinama vezanima uz ubojstvo, sam si kriv. Da si odgovorio na moje poruke, ne bi te zaskoio. Ja sam dao sve od sebe."
Miles je zapanjeno piljio u njega. "Dobri Boe, zar i ti? Zar ba svi u prokletoj Vorbarr Sultani znaju za to prokleto smee?"
Ivan slegne ramenima. "Ne znam znaju li ba svi. Moja mama jo nije nita spomenula, ali moda misli daje to previe runo da bi na to obraala panju. Byerly Vorrutver rekao je meni da kaem tebi. I to, samo da zna, u ranu zoru. On je lud za takvim traevima. Pretpostavljam da jednostavno nee moi izdrati i zadrati to za sebe, osim ako cijelu priu nije sam zakuhao, da se malo zabavi. Ili moda igra nekakvu podlu skrivenu igru. Ne mogu ak ni poeti pogaati na ijoj je taj strani."
Miles je trljao elo dlanovima. "Gah."
"U svakom sluaju, bitno je jedno  ovo nije od mene krenulo. Razumije?"
"Ma da." Miles uzdahne. "Valjda. Uini mi uslugu. Kad naleti na taj tra, zgazi ga, moe?"
"Kao da bi meni netko vjerovao? Svi znaju da sam ja od malih nogu tvoj magarac. Uostalom, ja nisam bio ak ni svjedok. Ne znam nita vie nego svi ostali." Promislio je malo, pa ustvrdio: "Ja znam jo i manje od svih ostalih."
Miles je razmatrao mogunosti. Smrt? Smrt bi bila ugodnija i ne bi ga ovako luaki boljela glava. Ali uvijek je postojala mogunost da e ga neka neupuena osoba oivjeti i to u obliku loijem nego prije. Osim toga, mora
poivjeti barem dovoljno dugo da glasa protiv Richarsa. Zamiljeno je prouavao svog bratia. "Ivane..."
"Nisam ja kriv," smjesta izrecitira Ivan, "to nije u opisu mog radnog mjesta, ne moe me natjerati i ako eli moje vrijeme, morat e se za njega izboksati s mojom mamom. Ako se usudi." Kimne sam sebi, zadovoljan to se dosjetio posljednje reenice.
Miles se uvalio u naslonja i dugo promatrao Ivana. "Ima pravo", rekao je naposljetku. "Ve sam isuvie puta u ivotu zlorabio tvoju odanost. ao mije. Zaboravi."
Ivan, koji je u tom trenutku imao puna usta vina, zurio je u njega u oku, dok su mu se obrve nabirale. Napokon je uspio progutati. "Kako to misli, zaboravi?"
"Mislim, zaboravi. Nema razloga da i tebe uvlaim u ovu runu zbrku. Zapravo, imam sve razloge da te ne uvlaim u to." Miles je sumnjao kako bi Ivan ovaj put u njegovoj blizini mogao zadobiti neku asnu pobjedu, ak ni takvu koja bi nakratko zatreperila prije nego to zauvijek bude pokopana u CarSigovim arhivama. Osim toga, ionako se, ovako na brzinu, nije mogao sjetiti niega to bi Ivan mogao uiniti za njega.
"Nema razloga? Zaboravi? to si ovaj put nakanio?"
"Nita, bojim se. Ovaj put mi ne moe pomoi. Ipak, hvala ti to si se ponudio", ree Miles savjesno.
"Nisam se ja nita ponudio", naglasi Ivan. Oi su mu se suzile. "Neto je tebi na pameti."
"Nita. Sve ide nizbrdo." Nizbrdo prema jedinoj sigurnoj toki, injenici da e tjedni pred njim biti neugodniji od bilo ega stoje dosad u ivotu iskusio. "Hvala ti, Ivane. Ne moram te otpratiti, zar ne?"
"Pa..." Ivan nagne au, iskapi je i spusti na stol. "Nda, jasno da ne mora. Nazovi me ako... neto treba."
Ivan se odgegao, dobacivi mu prije toga preko ramena jedan nezadovoljni pogled. Miles gaje mogao uti kako, silazei, uvrijeeno mumlja: "Nema potrebe. Zaboravi. to on misli, tko je on, dovraga...?"
Miles se iskrivljeno nasmijeio i pogrbio u naslonjau. Imao je tako mnogo posla. Ali bio je preumoran da se i pomakne.
Ekaterina...
Njezino ime kao da mu je kliznulo kroz prste, neuhvatljivo poput dima koji tjera vjetar.
TRINAESTO POGLAVLJE
Pod svjetlou prijepodnevnog sunca, Ekaterina je sjedila za stolom u stranjem vrtu svoje ujne i pokuavala prema lokaciji i plai razvrstati popis poslova na odreeno vrijeme koji je skinula s komkonzole. inilo se da u blizini nema nijednog posla koji bi bio povezan s botanikom. Stilus joj je odetao do margine i navrljao jo jednu zamisao za lijepog maslobuba, a onda se vratio skiciranju preinaka ujnina vrta, koje su se zasnivale na veem broju podignutih gredica, zbog lakeg odravanja. Rani stadij zaepljenja sranih ila koje je usporavalo ujnu Vorthvs trebalo bi biti izlijeeno na jesen, kad ode na transplantaciju srca. S druge pak strane, kad to proe, ujna e se zacijelo eljeti vratiti punoj predavakoj satnici. Patuljasti vrt pun autohtonih barravarskih biljaka... ne. Ekaterina se odluno vrati popisu poslova.
Ujna Vorthvs neprestano je ulazila u kuu i izlazila u vrt; zbog toga Ekaterina nije podizala pogled sve dok njezina ujna, napadno udnovatim glasom, nije rekla: "Ekaterina, ima posjetitelja."
Ekaterina pogleda prema vratima i sledi se od zaprepatenja. Uz bok njezinoj ujni stajao je kapetan Simon II-lyan. No dobro, jednom je praktiki cijelu veer prosjedila uz njega, ali to je bilo u Kui Vorkosigan, gdje se sve ini-
.4 \
lo moguim. ive, zastraujue legende ne bi se smjele pojavljivati usred prijepodneva i oputeno stajati ljudima u vrtu kao da je u njemu netko u prolazu  najvjerojatnije Miles  ispustio zmajev zub.
Zapravo, kapetan Illvan nije djelovao osobito zastraujue. Bio je mnogo nii i vitkiji nego to gaje zamiljala. U vid-vijestima se rijetko pojavljivao. Bio je odjeven u skromno civilno odijelo kakvo bi za poslovni ili prijepodnevni sastanak odabrao i svaki drugi Vor s konzervativnim ukusom. Stidljivo joj se nasmijeio, a kad je ona krenula nesigurno ustati, mahnuo je neka ostane sjediti. "Ne, molim vas, nema potrebe, madame Vorsoisson..."
"Zar... neete sjesti", uspjela je Ekaterina izgovoriti, potonuvi natrag u svoj stolac.
"Zahvaljujem." Izvukao je stolac i sjeo pomalo ukoeno, kao da se ne osjea posve ugodno. Moda i on ima stare oiljke nalik na Milesove.v "Pitao sam se bih li mogao nasamo razgovarati s vama. ini se kako madame Vor-thys misli da bi to bilo posve u redu."
Ujna je to potvrdila kimanjem glave. "Ali, Ekaterina, draga, ja sam upravo krenula na predavanje. Hoe da jo malo ostanem kod kue?"
"To nije potrebno", ree jedva ujno Ekaterina. "to Nikki radi?"
"Upravo se igra na mojoj komkonzoli."
"Onda u redu."
Ujna Vorthvs kimne i vrati se u kuu.
Illvan se nakaljao i poeo: "Ne bih elio ometati vau privatnost, madame Vorsoisson, ili vam oduzimati vrijeme, ali zaista bih se elio ispriati zbog neugodnosti koju sam vam one veeri priredio. Osjeam se strahovito krivim i silno se bojim da sam vas... otetio, to mi nikako nije bila namjera."
Sumnjiavo se namrtila dok joj je prst desne ruke trljao pleteni obrub lijeve strane bolera. "Je li vas Miles poslao?"
"Ah... ne. Ja sam veleposlanik bez ikakve lisnice. Ovo je iskljuivo moje priznanje. Da nisam izgovorio onu glupu primjedbu... Ali nisam ba dobro shvatio svu osjetljivost situacije."
Ekaterina gorko uzdahne, slaui se s njim. "Meni se ini da smo nas dvoje bili jedini loe obavijeteni ljudi u onoj prostoriji."
"Bojao sam se da su mi rekli a da sam ja to poslije zaboravio, no ini se da jednostavno nitko nije smatrao neophodnim obavijestiti me o dogaajima. Jo uvijek se nisam naviknuo na to." Traak nezadovoljstva pojavio mu se u oima, pretvarajui njegov osmijeh u la.
"To uope nije bila vaa krivnja, gospodine. Netko... se preraunao u svojim izraunima."
"Hm." Illvanove su se usne suutno iskrivile na ovu njezinu izjavu. Prst mu je krivudao po stolnjaku, ostavljajui na njemu iskriani uzorak. "Znate  kad ve govorimo o veleposlanicima  sve je poelo tako to sam pomislio kako bih morao otii k vama i rei koju dobru u prilog Milesovim romantinim sposobnostima. inilo mi se kako mu toliko dugujem, s obzirom na to kako sam ugazio u cijelu stvar. Ali to sam vie o tome razmiljao, to mi je postajalo jasnije da zapravo pojma nemam kakav bi on suprug bio. Jedva ga se usuujem preporuiti. Kao podinjeni, bio je upravo uasan."
Njezine obrve podigoe se iznenaeno. "Ja sam mislila daje njegova karijera u CarSigu bila uspjena."
Illvan slegne ramenima. "Njegove su misije bile dosljedno uspjene, vrlo esto i uspjenije nego u mojim snovima. Ili nonim morama... inilo se kako on misli daje svaka zapovijed vrijedna daje se poslua ujedno i zapovijed vrijedna da je se prekorai. Da sam na njega mogao postaviti jednu kontrolnu napravu, to bi svakako bio reos-tat. Da mu smanjim energiju za stupanj, dva... tako bi moda due potrajao." Illvanov je zamiljeni pogled vrludao vrtom, ali Ekaterini se inilo da on u mislima vidi ne-
to posve drugo. "Znate one stare narodne prie u kojima se grof nastoji rijeiti nepoeljnih udvaraa svoje keri tako to im zadaje tri zadatka koja je nemogue izvriti?"
"Da..."
"Nemojte to nikad pokuati s Milesom. Jednostavno... nemojte."
Pokuala |e osmijeh koji joj je pobjegao obrisati s lica, ali nije uspjela. inilo se da mu je taj njezin osmijeh zagrijao pogled.
"Jedno moram rei," nastavi on s vie pouzdanja, "u-vijek je brzo uio. Ako biste mu pruili drugu priliku, pa... moda bi vas mogao iznenaditi."
"Ugodno?" zapita ona ironino.
Sad je bio njegov red da potisne osmijeh. "Ne nuno." Opet je odvratio pogled od nje, a smijeak mu je od ironinog izblijedio u zamiljeni. "Tijekom godina imao sam mnogo podinjenih koji su imali besprijekorne karijere. Savrenstvo, vidite, nikad ne riskira samo sa sobom. Miles je bio mnogo toga, ali nikad savren. Zapovijedati mu  to je bila ast i strava, a ja sam i zahvalan i zaprepaten to smo se iz toga obojica izvukli ivi. Na kraju... njegova je karijera zavrila katastrofom. Ali prije nego to je zavrila, Miles je mijenjao svjetove."
Nije joj se uinilo daje ova Illvanova misao metaforina. Ponovno ju je pogledao i malo rastvorio dlan ruke koju je drao na krilu, gotovo kao da se ispriava to je u njoj zadravao rijei.
"Smatrate li vi daje Miles velik ovjek?" pitala je Eka-terina Illvana ozbiljno. / mora li ovjek i sam biti velik da bi prepoznao velikana? "Kao njegov djed i otac?"
"Ja mislim daje on velik ovjek... na posve drugaiji nain nego to su to bili njegovi djed i otac. Iako sam se esto bojao da e samome sebi slomiti srce u nastojanjima da bude poput njih."
Illvanove su je rijei na neki neobian nain podsjetile na to kako je Milesa procijenio ujak Vorthvs, jo onda kad
su se prvi put sreli na Komarru. Dakle, ako genij misli da je Miles genij, a velikan misli daje Miles velikan... moda bi ga trebala dati na procjenu nekome tko je zaista dobar suprug?
Kroz otvorene su prozore iz kue u vrt dolebdjeli jedva ujni glasovi, suvie prigueni da bi se razabralo o emu govore. Jedan je glas bio duboko muko brundanje. A drugi je bio Nikkijev. Nije se doimalo kao razgovor preko komkonzole ili vida. Zar se ujak Vorthvs ve vratio? Eka-terina je mislila da ga nee biti do veere.
"A rei u vam i jo neto", nastavljao je Illvian, maui zamiljeno prstom po zraku. "Uvijek je pokazivao izvanrednu sposobnost za izbor ljudstva. Odnosno, za izbor i oblikovanje. Ako bi on rekao da je netko dobar izbor za odreeni zadatak, ta bi osoba na kraju uvijek opravdala oekivanja. Na ovaj ili onaj nain. Ako on misli da biste vi bili sjajna lady Vorkosigan, onda je, bez sumnje, u pravu. Iako," glas mu postane jedva primjetno potiten, "budete li se odluili spojiti svoju sudbinu s njegovom, mogu vam osobno jamiti da nikad neete moi biti sigurni to slijedi. Zapravo, nitko to nikad ne moe znati."
Ekaterina kimne, suho se slaui s njim. "Kad sam imala dvadeset godina, odabrala sam svoj ivot. Nije trebao ovako izgledati."
Illvan se bolno nasmijao. "Oh, dvadeset. Boe. Da. Kad sam seja u dvadesetoj zakleo na vjernost caru Ezaru, imao sam do kraja isplaniranu svoju vojnu karijeru. Brodska dunost, kapetan broda do tridesete, admiral do pedesete i umirovljenje u ezdesetoj  dva roka od po dvadeset godina. Dakako, dopustio sam i mogunost da budem ubijen. Sve sam uredno isplanirao. A ivot mi je krenuo drugim smjerom ve dan poslije toga, kad su me, umjesto na brod, poslali u CarSig. Sljedei zaokret bio je kad sam se zatekao na mjestu ravnatelja CarSiga i to usred rata koji uope nisam predvidio, sluei djeaku-caru koji deset godina prije toga nije ni postojao. Moj ivot je jedan
dugaki lanac iznenaenja. Prije godinu dana nisam mogao ni zamisliti da e izgledati ovako kako izgleda danas. Nisam ni sanjao da u biti sretan. Naravno, lady Alys..." lice mu se smekalo na spomen njezina imena, pa je zastao, dok mu je neobian osmijeh plesao na usnama. "U posljednje sam vrijeme uspio shvatiti kako je osnovna razlika izmeu raja i pakla u tome s kim se na tim mjestima drui."
Moe li ovjek prosuivati osobu prema tome s kim se ona drui? Moe li ona Milesa procijeniti prema tome? Ivan je bio armantan i zabavan, lady Alys velianstvena i profinjena, Illyan  usprkos svojoj mranoj prolosti  neobino ljubazan. Milesov klonirani brat Mark  uza svu svoju ogorenu zajedljivost  inio se Milesovim istinskim bratom. Kareen Koudelka bila je ista uivancija. Vorbretteni, ostatak klana Koudelka, Duv Galeni, Tsipis, Mama Kosti, Pym, ak i Enrique... inilo se da Miles oko sebe skuplja pametne, iznimne prijatelje s posebnim sposobnostima i to tako jednostavno i nesvjesno, kao komet koji za sobom vue svoj blistavi rep.
Osvrnuvi se unatrag, shvatila je koliko je malo prijatelja imao Tien. Prezirao je svoje poslovne suradnike, rugao se svojoj posvud rasutoj obitelji. Uvijek je sebi govorila kako on nije drutven ovjek, ili da jednostavno ima previe posla. Nakon to je napustio kolu, Tien vie nikad nije sebi stvorio nijednog dobrog prijatelja. A ona je dijelila njegovu izolaciju: nas dvoje sami, to je bio savren saetak njihova braka.
"Rekla bih da ste potpuno u pravu, gospodine."
Iz kue se iznenada uo Nikkijev glas, povien i glasan, povlaei je za njezino majinsko uho. "Ne, ne!" Zar se zbog neega usprotivio ujaku? Ekaterina je podigla glavu, oslukujui i mrtei se s nelagodom.
"Ovaj... ispriajte me." Odaslala je Illyanu kratak, blistav osmijeh. "Mislim daje bolje da odem pogledati to se dogaa. Odmah u se vratiti."
Illyan kimne s razumijevanjem i pristojno se pone praviti da mu je pozornost usmjerena na vrt koji gaje okruivao.
Ekaterina je ula u kuhinju, u kojoj su joj se oi sporo prilagodile na ulazak sa svjetla u polutamu, pa tiho zae za ugao i kroz blagovaonicu krene prema salonu. Pred dovratkom je iznenaeno zastala. Glas koji je ula nije pripadao njezinu ujaku  nego Alexiju Vormoncriefu.
Nikki se skutrio u golemom naslonjau ujaka Vor-thysa koji je stajao u kutu. Vormoncrief se nadvio nad njega, napeta lica i uzrujano zgrenih ruku.
"Da se vratimo na one zavoje koje si vidio na zglobovima lorda Vorkosigana dan nakon stoje ubijen tvoj otac", govorio je uurbano Vormoncrief. "Kakvi su bili? Koliko veliki?"
"Ne znam", slegne ramenima Nikki, kao zvjerica u zamci. "To su bili obini zavoji."
"to misli, kakve su rane bile ispod njih?"
"Ne znam."
"Kako ne zna  otre porezotine? Opekline, mjehuri kao od plazmikog luka? Moe li se sjetiti jesi li ih poslije vidio?"
Nikki, ukoena lica, ponovno slegne ramenima. "Ne znam. Ili su oko cijelog zgloba i imali su neravne rubove. Jo uvijek mu se pozna crveno." Grlo mu je bilo stisnuto, kao da e svaki as zaplakati.
Opsjednut pogled prijee Vormoncriefovim licem. "To nisam primijetio. Paljiv je, zar ne, uvijek nosi duge rukave? I to usred ljeta, ha. Ali je li imao drugih ozljeda, na primjer na licu? Masnica, ogrebotina, moda ljivu na oku?"
"Ne znam..."
"Jesi li siguran?"
"Porunice Vormoncrief!" Ekaterina otro prekine ispitivanje. Vormoncrief se trne i uspravi, pa pone zvjerati

uokolo. Nikki podigne pogled, usana razdvojenih od olakanja. "Sto vi to radite?"
"Ah, Ekaterina, madame Vorsoisson, doao sam vidjeti vas." Neodreeno zaokrui rukom primau sobu krcatu knjigama.
"A zato onda niste poli tamo gdje sam seja nalazila?"
"Iskoristio sam priliku da porazgovaram s Nikkijem i vrlo mije drago zbog toga."
"Mama," dahne Nikki, zabarikadiran u naslonjau, "on kae daje lord Vorkosigan ubio tatu!"
"Molim?" Ekaterina je zurila u Vormoncriefa, toliko zaprepatena da je na trenutak zaboravila disati.
Vormoncrief bespomono raskrili ruke i iskreno je pogleda. "Tajna je otkrivena. Istina je izala na vidjelo."
"Kakva istina? Tko ju je otkrio?"
"uka se po cijelom gradu, iako se nitko ne usuuje  a nikome nije ni stalo  poduzeti neto s tim u vezi. Svi su oni traeri i kukavice. Ali slika postaje sve jasnija. Dvojica mukaraca sami odlaze u komarrsku divljinu. Vraa se samo jedan i to s, oito, vrlo neobinim ozljedama. Kvar na masci za disanje, ba. Ali meni je smjesta bilo jasno kako vi niste sumnjali da se radi o pokvarenoj igri, sve dok Vorkosigan nije postao neoprezan i na onoj vas veeri zamolio da se udate za njega. Nikakvo udo da ste istrali u suzama."
Ekaterina otvori usta. Pred oima joj bljesne nona mora sjeanja. Alexi, tvoja optuba je fiziki nemogua, ja to dobro znam. Ja sam ih nala u toj divljini, jednog ivog i jednog mrtvog. Kroz glavu joj se izlio vodopad sigurnosnih mjera. Ovo je bio lanac sastavljen od malog broja karika u obliku pojedinosti o Tienovoj smrti, a vodio je izravno do osoba i predmeta koje se nitko nije usudio spomenuti. "Uope nije bilo tako." Ovo je zazvualo slabani-je nego to je eljela.
"Kladim se da Vorkosigana nikad nisu ispitali brzo-pentom. Jesam li u pravu?"
"On je bivi CarSigovac. Sumnjam da bi takvo ispitivanje dalo rezultata."
"Kako prikladno", sloi Vormoncrief ironinu grimasu.
"Ali mene jesu brzopentali."
"I to je dokazalo da niste suuesnica! Da! Bio sam siguran u to!"
"Suuesnica... u emu?" Rijei su joj zapele u grlu. Neugodne pojedinosti neumornog ispitivanja pod serumom istine, a koje je morala pretrpjeti na Komarru, zakuhale su joj u sjeanju. Vormoncrief je zakasnio s ovom gnusnom optubom. CarSig se tog scenarija dosjetio prije nego to se Tienovo tijelo dospjelo ohladiti. "Da, postavili su mi sva pitanja koja savjesni istraitelji moraju postaviti bliskoj srodnici poslije sumnjive smrti." I vie od toga. "I to s tim?"
"Sumnjive smrti, da, ve ste onda sumnjali, znao sam!" Odmahnuo je rukom i zaustavio njezin brzi pokuaj da umetne rije iznenadne umjesto nesretno odabrane sumnjive. "Vjerujte mi, savreno dobro razumijem vau stranu dvojbu. Ne usuujete se optuiti svemonog lorda Vorkosigana, tog mutiranog plemia." Vormoncriefovo se lice na spomen tog imena prezirno iskrivilo. "Bog zna kako bi vam se zbog toga mogao osvetiti. Ali, Ekaterina, i ja imam mone roake! Doao sam ti ponuditi  Nikkiju takoer  svoju zatitu. Prihvati moju ruku  vjeruj mi" rairio je ruke i krenuo prema njoj "  i kunem ti se da emo zajedno privesti to malo udovite pravdi!"
Ekaterina je, na trenutak ostavi bez rijei, zaprepateno frknula usnama i poela se panino ogledavati oko sebe u potrazi za orujem. Jedino to se kao takvo nudilo bio je ara uz kamin, ali treba li ga njime opaliti po glavi ili mu ga zabiti u guzicu...? Nikki je sad ve otvoreno plakao, slabanim, suzdranim jecajima, a Vormoncrief je stajao izmeu njih. Pokuala ga je zaobii, a on ju je  vrlo glupo  pokuao obujmiti rukama.

i'iW
ir-
"Au!" kriknuo je kad se njezin otvoreni dlan svom silinom ruke na kojoj se nalazio zabio u njegov nos. Taj mu udarac nije zatjerao nosnu kost u mozak i na mjestu ga ubio, kako su opisivali u prirunicima  ona nije ni mislila da e se to zaista dogoditi  ali mu je nos poeo oticati i krvariti. Prije nego stoje uspjela naciljati sljedei udarac i opaliti, zgrabio ju je za oba runa zgloba. Budui da se otimala, bio ju je prisiljen drati vrsto, ali na velikoj udaljenosti od sebe.
Napokon je uspjela smoi snage da ispljune rijei i za-vritala iz punih plua: "Pusti me, ti glupi panju!"
Zaprepateno je piljio u nju. Upravo u trenutku kad je uspjela povratiti toliko ravnotee da pokua saznati hoe li koljeno u prepone djelovati bolje od ake u nos, smrtonosno suhi Illvanov glas s dovratka prekinuo je prizor.
"Dama je zatraila da joj pustite ruke, porunice. Takvo to ne bi morala zahtijevati dvaput. Zapravo... nijedanput."
Vormoncrief podigne pogled, a oi mu se razrogaie kad je sa zakanjenjem prepoznao biveg ravnatelja Car-Siga. Rairio je ruke i malo promigoljio prstima, kao da s njih otresa krivnju. Usne su mu se pomaknule u dva ili tri pokuaja da progovori, prije no to ih je konano uspio natjerati da krenu. "Kapetane Illvan! Gospodine!" Ruka mu je pola prema elu kako bi salutirala, no onda je primijetio daje Illvan u civilki, pa se pokret u letu pretvorio u oprezno istraivanje njegova krvavog i nabubrenog nosa. Iznenaeno je zurio u krvavu mrlju na svojoj ruci.
Ekaterina ga naglo zaobie i uklizne u ujakov naslonja, pa skupi Nikkija koji je mrcao i vrsto ga zagrli. "Kako ste se usudili ovamo doi nepozvani i ispitivati mog sina bez mojeg doputenja! Kako se usuujete ovako ga muiti i plaiti! Kako se usuujete!"
"Izvrsno pitanje", ree Illvan. Oi su mu bile tvrde, hladne i nimalo ljubazne. "Porunice, biste li bili tako dobri da udovoljite naoj znatielji?"
"Vidite, vidite, gospodine, ja, ja, ja..."
"Ono to ja vidim", ree Illvan, istim arktikim glasom, "jest da ste uli u kuu Carskog Revizora, nepozvani i nenajavljeni, u trenutku kad Revizor nije bio prisutan, te fiziki zaprijetili lanu njegove obitelji." Uslijedila je kratka stanka, tijekom koje se Alexi uhvatio za nos, kao da pokuava sakriti dokaze. "Porunice Vormoncrief, tko je va nadreeni?"
"Ali ona je mene" Vormoncrief proguta slinu; napustio je svoj nos i stao u stav mirno, dok mu je lice polako ze-lenjelo. "Pukovnik Uakov, gospodine. Tajne operacije."
Izvanredno mranim pokretom, Illvan iz pojasa izvue audio-arhiv i promrmlja u njega tu obavijest, dodajui Alexijevo puno ime, dan, vrijeme i mjesto dogaaja. Kad je, uz lagano pucketanje, vratio audio-arhiv u leite za pojasom, zavladala je glasna tiina.
"Pukovnik Uakov dobit e svoje od generala Allegrea. A vi ste slobodni, porunice."
Prestravljeni se Vormoncrief natrake povukao. Ruka mu se podigla prema Ekaterini i Nikkiju u posljednjem, uzaludnom pokuaju. "Ekaterina, molim te, dopusti mi da ti pomognem..."
"Vi ste laljivac", frknula je ona prema njemu, jo uvijek drei Nikkija u naruju. "Vi ste pogani laljivac. Da se vie nikad niste vratili ovamo!"
Alexijeva iskrena, premda prestravljena, zbunjenost razbjesnila ju je vie nego to bi je razbjesnila njegova ljutnja ili otpor. Zar taj ovjek nije razumio ni jednu jedinu rije koju je izgovorila? Jo uvijek zaprepaten, uspio se izvui u predvorje i izai kroz glavna vrata. vrsto je stisnula zube, oslukujui njegove korake u izmama kako blijede i nestaju niz plonik.
Illvan je ostao oslonjen o dovratak, prekrienih ruku i znatieljno je promatrao.
"Koliko ste dugo stajali ovdje?" pitala gaje ona kad joj se disanje malo usporilo.
"Stigao sam na onaj dio o ispitivanju brzopentom. Sve te kljune rijei  CarSig, suuesnitvo... Vorkosigan. Duboko se ispriavam to sam prislukivao. Stare navike teko umiru." Na licu mu je ponovno bio osmijeh koji je, dodue, svoju prijanju toplinu zadobivao vrlo polako.
"Pa... hvala vam to ste ga se oslobodili. Vojnika je disciplina prekrasna stvar."
"Jest. Pitam se koliko e mu vremena trebati da shvati kako ja vie ne zapovijedam, ne samo njemu, nego ni ikom drugom. No, dobro. Dakle, o emu je laprdao nesnosni Alexi?"
Ekaterina odmahne glavom i okrene se prema Nikkiju. "Nikki, ljubavi, to se dogodilo? Koliko je dugo taj ovjek bio ovdje?"
Nikki mrcne, ali vie nije tako jako drhtao. "Doao je na vrata odmah nakon stoje otila ujna Vorthys. Pitao me svakakva pitanja o onome kad su lord Vorkosigan i ujak Vorthys bili kod nas na Komarru."
Illvan, s rukama u depovima, prie blie. "Moe se sjetiti nekih pitanja?"
Nikkijevo se lice iskrivilo. "Jesu li lord Vorkosigan i mama esto bili sami  kako bih ja to znao? Ako su bili sami, onda mene tamo nije bilo! Sto sam vidio da radi lord Vorkosigan. Jede veeru, uglavnom. Rekao sam mu da smo se vozili u lakoletu... ispitao me sve o maskama za disanje." Progutao je slinu i divlje pogledao Ekaterinu, rukom grevito stiui njezino rame. "Rekao je daje lord Vorkosigan pokvario tatinu masku! Mama, je li to istina1?"
"Nije, Nikki." I ona je njega vre zagrlila. "To nije bilo mogue. Ja sam ih nala, i znam." Fiziki su dokazi bili jasni ali koliko mu smije rei a da ne prekri sigurnosna pravila? injenica da je lord Vorkosigan bio lancima privezan uz ogradu zbog ega nije mogao uiniti nita ni sa ijom maskom za disanje, pa ni sa svojom, vodila je izravno do pitanja tko ga je tamo svezao i zato. injenica da je postojao mali milijun stvari koje o toj nonoj mori
Nikki nije znao, vodila je izravno do pitanja to su mu jo preutjeli, zato mama, kako mama, to mama, zato, zato, zato...
"To su sve izmislili", ree ona estoko. "Izmislili su to samo zato to me na svojoj veeri lord Vorkosigan zamolio da se udam za njega, a ja sam odbila."
"Ha?" Nikki se promekoljio i zaprepateno zapiljio u nju. "Pitao te? Vau! Ali mogla si postati grofica! Sva ona lova i sve to!" Oklijevao je. "Rekla si ne? Zato?" elo mu se nabralo. "To je bilo onda kad si dala otkaz? Zato si bila tako ljuta na njega? O emu ti je lagao?" U oima mu se pojavila sumnja; mogla je osjetiti kako se u njemu opet javlja napetost. Poeljela je da moe vritati.
"To nije imalo nikakve veze s tatom", rekla je odluno. "To  to ti je Alexi rekao  to je samo kleveta protiv lorda Vorkosigana."
"Stoje to kleveta?"
"To je kad netko okolo iri lai o nekom drugom, i to lai koje mogu nakoditi asti te druge osobe." U Vrijeme izolacije, ako si bio pravi ovjek, klevetnika si mogao izazvati na dvoboj s dva maa. Prvi joj se put u ivotu uinilo da su razlozi za dvoboj neto to moe biti i smisleno. U ovom je trenutku i sama bila spremna nekoga ubiti, samo nije znala u koga bi naciljala. uka se po cijelom gradu...
"Ali..." Nikkijevo je lice bilo zgreno i zbunjeno. "Ako je lord Vorkosigan bio s tatom, zato mu nije pomogao? Na Komarru su nas u koli uili kako emo u hitnim sluajevima s nekim podijeliti masku..."
Na licu mu je jasno vidjela kako mu se u glavi raa sve vie pitanja. Nikkiju su trebale injenice, istina kojom e pobijediti svoja uplaena zamiljanja. Ali ona nije mogla slobodno raspolagati dravnim tajnama.
Jo su se na Komarru ona i Miles dogovorili da e ga  bude li Nikkijeva znatielja poela Ekaterini predstavljati prevelik teret  ona dovesti lordu Revizoru Vorkosi-ganu koji e mu, svojim carskim autoritetom, objasniti
kako se s njim, dok ne odraste, iz sigurnosnih razloga ne smije razgovarati o Tienovoj smrti. Nije mogla ni zamisliti da e se ta tema pojaviti u ovom obliku i da e sam autoritet u pitanju biti optuen za ubojstvo Nikkijeva oca. Njihov zgodni mali dogovor iznenada... vie nije bio zgodan. Moram razgovarati s Milesom.
"No, pa," promrmlja Illvan, "eto nam malo runog politikantstva... I nije moglo doi u gore vrijeme."
"Ni vi ovo niste prije uli? Koliko se dugo ta glasina kree uokolo?"
Illyan se namrtio. "Meni je ovo prvi glas. Lady Alys obino me obavjetava o svim zanimljivim razgovorima koji se vode u glavnom gradu. Sino je bila domaica na prijemu koji je u rezidenciji priredila za Laisu, tako da moje obavijesti kasne jedan dan... ali unutranji dokazi ukazuju na to da se moralo proiriti poslije Milesove veere."
Uasnuti se Ekaterinin pogled podigne prema njegovu licu. "Sto mislite, je li Miles ve douo za ovo?"
"Ah... vjerojatno nije. Tko bi mu to rekao?"
"Ja sam za sve kriva. Da nisam onako olujno izjurila iz Kue Vorkosigan..." Ekaterina spremi na stranu ostatak te misli, jer je primijetila kako su se Illyanove usne iznenada uznemireno stisnule; da, inilo mu se kako je i on jedna od karika u ovom lancu uzroka i posljedica.
"Moram porazgovarati s nekim ljudima", ree Illyan.
"A ja moram porazgovarati s Milesom. Smjesta moram s njim razgovarati."
Proraunati je pogled bljesnuo na Illyanovu licu, no brzo gaje smijenila njegova uobiajena bezizraajna pristojnost. "Sluajno me vani eka vozilo s vozaem. Mogu li vam ponuditi prijevoz, madame Vorsoisson?"
Ali kamo e parkirati jadnog Nikkija? Ujna Vorthys nee se vratiti jo nekoliko sati. Ekaterina ga nije mogla povesti sa sobom na takav razgovor  ah, nema veze, pa idu u Kuu Vorkosigan, tamo postoji barem deset ljudi kojima ga moe poslati  Mama Kosti, Pym, ak i Enrique. Ups 
zaboravila je da su sad i grof i grofica bili kod kue. Okej, barem pedeset ljudi. Poslije trenutka izbezumljenog oklijevanja, ona ree: "Da."
Obula je Nikkiju cipele, ostavila ujni poruku, zakljuala vrata i slijedila Illyana do njegova vozila. Nikki je bio blijed i postajao sve tii i tii.
Vonja je bila kratka. Kad su skrenuli u ulicu u kojoj se nalazila Kua Vorkosigan, Ekaterina shvati kako pojma nema hoe li Miles uope biti kod kue. Trebala gaje najprije nazvati preko komkonzole, ali Illyan se tako promptno ponudio... Proli su pokraj ogoljelog barrayarskog vrta koji se suio na suncu sputajui se ispod razine plonika. Na udaljenoj strani pustog prostora, mali je usamljeni lik sjedio na zakrivljenom rubu prazne uzdignute gredice.
"ekajte, stanite!"
Illyanov pogled krene za njezinim, pa on dade znak vozau. Ekaterina je podigla kupolu i iskoila iz vozila gotovo i prije nego to je ono uzdahnulo uz plonik.
"Madame Vorsoisson, postoji li jo neto to bih mogao za vas uiniti?" zazvao ju je Illyan dok je stajala sa strane kako bi Nikki mogao izai.
Nagnula se prema njemu i otrovno proaptala: "Da. Objesite Vormoncriefa."
Iskreno joj je salutirao: "Uinit u sve to je u mojoj skromnoj moi, madame."
Zemaljsko se vozilo odvezlo, a ona se, vukui za sobom Nikkija, okrenula i prekoraila niski lanac koji je prijeio pjeacima pristup vrtu, te uetala u njega.
Tlo je bilo ivi dio vrta, sloeni ekosistem mikroorganizama, ali ovo e se tlo osuiti na suncu ili razmoiti na kii ako nitko ne postavi odgovarajui pokrov... Miles je, primijeti ona pribliavajui se, sjedio pokraj jedine biljke u ovom opustoenom prostoru  pokraj malenog korijena skellvtuma. Bilo je teko rei koji se od njih dvojice doima oajnijim i naputenijim. Na zidiu se, uz Milesovo
koljeno, nalazio prazan vr, a Miles je zabrinuto piljio u korjeni i tamnu mrlju vode koja se po tlu irila oko skel-lvtuma. uvi pribliavanje koraka, podigao je pogled. Usne su mu se rastvorile; licem mu je preletio izraz nezamislivog uzbuenja, ali on ga je smjesta potisnuo i zamijenio opreznom uljudnou.
"Madame Vorsoisson," uspio je protisnuti. "Sto vi, ovaj, radite... ovaj, dobro doli. Dobro doli. Zdravo, Nikki..."
Nije si mogla pomoi. Prve rijei koje su joj izletjele iz usta nisu bile one koje je uvjebavala u zemaljskom vozilu, nego: "Nisi valjda izlijevao vodu preko klobuka? Ili jesi?"
Pogledao je biljku, pa opet nju. "Ah... zar nisam trebao?"
"Samo oko korijena. Nisi proitao upute?"
S krivnjom u oima opet je pogledao biljku, kao da oekuje da e uz nju nai naljepnicu koja mu je promaknula. "Koje upute?"
"One koje sam ti poslala, dodatak  oh, nema veze." Pritisnula je prstima sljepoonice, pokuavajui u svom uskomeanom mozgu zadrati barem malo smislenosti.
Bilo je vrue pa je zasukao rukave; isprekidani oiljci koji su mu obrubljivali zglobove jasno su se vidjeli pod sjajnom sunanom svjetlou, ba kao i tanke blijede crte mnogo starijih, kirurkih oiljaka koje su se pruale punom duinom ruku. Nikki je zabrinuto piljio u njih. Mi-lesov se pogled konano uspio otkinuti od opeg pojma njezinosti, pa je uoio koliko je uzrujana.
Glas mu je postao bezizraajan. "Pretpostavljam da nisi dola zbog vrta."
"Nisam." Ovo e biti strano teko  ili moda i nee. On zna. I nije mi nita rekao. "Jesi li uo... onu udovinu optubu koja se kree gradom?"
"Jesam, juer", odgovori joj on izravno.
"Zato me nisi upozorio?"
"General Allegre zamolio me da priekam dok CarSig ne zavri s procjenom. Ako... ako ova runa glasina ima
sigurnosne implikacije, nisam slobodan djelovati samo u svoje ime. Ako nema... stvar je i dalje ozbiljna. Protiv optube se mogu boriti. Ovo je neto mnogo podlije." Osvrnuo se oko sebe. "No, kako je to sad ionako dolo do tebe, njegov je zahtjev postao nevaei i smatram da me vie ne obvezuje. Mislim da bi bilo bolje da ovaj razgovor nastavimo u kui."
Razmiljala je o pustom prostoru koji je bio izloen nebu i gradu. "Da."
"Izvoli." Rukom je pokazao prema Kui Vorkosigan, ali se nije ni pomaknuo kako bi dodirnuo Ekaterinu. Ona je uhvatila Nikkija za ruku, pa su ga oboje tiho slijedili stazicom koja je krivudala do prednjih vrata na kojima se nalazio straar.
Poveo ih je gore, na "svoj" kat, natrag u onu vedru i sunanu sobu u kojoj ju je nahranio onim nezaboravnim objedom. Kad su stigli u uti salon, posjeo je nju i Nikkija na krhku sofu, utu poput jaglaca, a sam sjeo na ravni stolac prekoputa njih. Oko usana su mu se vidjele crte napetosti kakve na njemu nije vidjela jo od Komarra. Nagnuo se naprijed, ruku sklopljenih meu koljenima, pa je zapitao: "Kako je to i kad dolo do tebe?"
Predala mu je  kako se njoj inilo, jedva razumljivo  izvjee o Vormoncriefovu upadu, potkrijepljeno povremenim Nikkijevim podrobnim objanjenjima. Miles je ozbiljno sluao kako Nikki zamuckujui prepriava priu i obraao mu se s ozbiljnim potovanjem koje je, ini se, uspjelo umiriti djeaka, usprkos zastraujuoj prirodi teme. Iako, bio je prisiljen doslovno isisati osmijeh sa svog lica kad je Nikki dospio do ivopisnog opisa trenutka u kojem je Vormoncrief zaradio krvavi nos  "a zakrvario si je i cijelu uniformu!" Ekaterina je zbunjeno trepnula kad je primijetila da su obojica prema njoj uputila istovjetan izraz zadovoljnog mukog divljenja.
Ali trenutak oduevljenja je proao.
Miles protrlja elo. "Kad bi sve ovisilo o mojoj procjeni, sad bih i ovdje odgovorio na neka Nikkijeva pitanja. Ali ini se da se u moju procjenu, na nesreu, sumnja. Sukob interesa je izraz koji jedva poinje opisivati moj poloaj u ovoj situaciji." Tiho je uzdahnuo i oslonio se o tvrdi naslon stolca, neuvjerljivo se pretvarajui kako je oputen. "Prva stvar koju bih elio istaknuti jest da u ovom trenutku teret dokazivanja nedunosti lei na meni. ini se da je povratni val iz ove kanalizacije promaio tebe, a ja bih se volio pobrinuti da tako i ostane. Ako se... ne budemo viali, nitko nee dobiti izgovor pomou kojega daljnje klevete moe usmjeriti prema tebi."
"Ali tako bi se pogorao tvoj poloaj", ree Ekaterina. "Izgledalo bi kao da sam povjerovala u Alexijeve lai."
"Ako uinimo suprotno, izgledat e kao da smo nekako zajedno isplanirali Tienovu smrt. Ne vidim kako bismo iz te situacije mogli izai neoteeni. Ali vidim kako moemo tetu smanjiti napola."
Ekaterina se duboko namrtila. / da te ostavim samoga dok te gaaju tim smeem1? Trenutak poslije, rekla je: "Tvoj prijedlog je neprihvatljiv. Smisli neto drugo."
Oi su mu se podigle prema njezinu licu, kao da tamo neto trae. "Kako ti eli..."
"O emu vi to razgovarate?" zahtijevao je odgovor Nikki, ije su se obrve namrteno skupile.
"Ah." Miles dotakne usne i promotri djeaka. "ini se kako su me moji politiki protivnici optuili da sam ubio tvog tatu tako to sam mu pokvario masku za kisik. A pronali su i razlog  u tome to se ja udvaram tvojoj mami."
Nikkijev se nos nabrao dok je ovo probavljao. "Zbilja ste je pitali da se uda za vas?"
"Pa, jesam. I to sam uinio prilino nespretno." Je li se on to zaista zarumenio? Kratko ju je pogledao, ali nije mogla rei stoje vidio na njezinu licu. Kao ni stoje iz toga zakljuio. "Ali sad se ja brinem da bi ljudi, ako se tvoja
mama i ja nastavimo viati, mogli pomisliti da smo se zajedno urotili protiv tvog tate. A ona se brine da e ti isti ljudi, ako se ne nastavimo viati, rei kako to dokazuje da ona vjeruje da sam gaja  oprosti ako te ovo uznemiruje  ubio. To ti se zove pat-pozicija."
"Prokleti bili svi", ree promuklo Ekaterina. "Ba me briga to te idiotske neznalice misle, govore ili rade. Nadam se da e se zaguiti svojim poganim traevima." Ruke su joj se stisnule u krilu. "Meni je vano samo to misli Nikki." Prokleti Vormoncrief.
Vorkosigan podigne obrvu prema njoj. "Zar si zaista mislila da druga verzija ne bi, prije ili poslije, dola do njega na isti nain kao i prva?"
Odvratila je pogled. Nikki se ponovno skutrio, nesigurno pogledavajui dvoje odraslih. Ovo nikako nije trenutak, zakljui Ekaterina, da mu kae da spusti noge sa skupog namjetaja.
"Dobro", dahne Miles. "Onda dobro." Sablasno joj je kimnuo. Potresla ju je unutranja vizija viteza koji sputa vizir kako bi se suoio s udarcem koplja. Na trenutak je prouavao Nikkija, a onda ovlaio usne. "Dakle  to ti misli o svemu ovome, Nikki?"
"Ne znam." Iako je na trenutak bio priljiv, sad se ponovno povlaio, to nije bio dobar znak.
"Ne mislim na injenice. Nitko ti jo nije ispriao dovoljno injenica da moe neto razabrati. Mislim na osjeaje. Na brige. Na primjer, boji li se mene?"
"Ma ne", promrmlja Nikki, obujmivi rukama koljena. Zurio je u svoje cipele koje su trljale fmu tkaninu kojom je sofa bila obloena.
"Boji se da bi to moglo biti istina?"
"To ne moe biti istina", estoko ree Ekaterina. "To je bilo fiziki nemogue."
Nikki podigne pogled. "Ali, mama, on je bio u CarSi-gu! A agenti CarSiga mogu uiniti sve to ele i mogu to prikazati kao neto sasvim drugo!"
"Hvala ti na tom... povjerenju, Nikki," ree Miles ozbiljno. "Valjda. Zapravo, Ekaterina, Nikki je u pravu. Mogu zamisliti nekoliko uvjerljivih scenarija u koje bi se mogli uklopiti fiziki dokazi koje si vidjela."
"Navedi jedan", ree ona prezirno.
"Najjednostavnije, mogao sam imati nepoznatog suuesnika." Bilo je to prilino strano, no njegovi su prsti nainili mali pokret zavrtanja, kao da netko prekida dovod kisika vezanom ovjeku. Nikki, naravno, nije uoio ni pokret ni ono na to se odnosio. "Iz toga se sve dalje razvija. Ako ja mogu smisliti takve zaplete, mogu i drugi, a siguran sam kako ima onih koji nee oklijevati da svoje blistave zamisli podijele s tobom."
"Predvidio si ovo?" pitala je ona, pomalo tupo.
"Deset godina u CarSigu ne mogu ne promijeniti ovjekov mozak. Na neke naine koji nisu nuno lijepi."
Plimni val gnjeva na kojem je prispjela ovamo polako se sputao, ostavljajui je da stoji na goloj obali. Nije kanila ovako otvoreno razgovarati pred Nikkijem. Ali Vor-moncrief je unitio svaku priliku da ga ona i dalje nastavi tititi tako to e ga ostaviti u neznanju. Moda je Miles u pravu. Moraju se uhvatiti u kotac s ovim. Sve troje to moraju uiniti, spremni ili ne, dovoljno odrasli ili ne, jednostavno moraju.
"ovjek moe neko vrijeme izbjegavati injenice, ali ne dugo. Na kraju se uvijek sve svede na povjerenje. Ili nepovjerenje." Okrenuo se prema Nikkiju, a iz pogleda mu se nije dalo nita iitati. "Evo to je istina, Nikki. Ja nisam ubio tvoga tatu. Izaao je ispod kupole s maskom za disanje koja je bila gotovo prazna, a koju prije toga nije provjerio. Dogodilo se da se predugo zadrao vani. Ja sam uinio dvije velike pogreke koje su me sprijeile u tome da mu pomognem. Nije mi uope drago zbog toga, ali sad to vie ne mogu popraviti. Jedini nain na koji to mogu nadoknaditi, jest da se pobrinem" Naglo je zastao i iznimno oprezno pogledao
Ekaterinu. "Da se pobrinem za to daje njegova obitelj zbrinuta i da joj nita ne nedostaje."
Uzvratila mu je pogled. Ako je bilo suditi po izvedbi za ivota, Tienu je njegova obitelj bila zadnja rupa na svirali, inae je ne bi ostavio bez prebijene pare, ne bi se potajno osramotio, ne bi Nikkiju uskratio lijeenje od ozbiljne genetike bolesti. Pa ipak, najvei Tienovi promaaji, iako e se moda pokazati da su to bombe tempirane na Nikki-jevu budunost, rijetko su imali utjecaja izravno na djeaia. U jednom je zamiljenom trenutku tijekom sprovoda pitala Nikkija moe li se sjetiti neke lijepe uspomene na oca. On se sjetio kako ih je Tien poveo na prekrasan jednotjedni izlet na more. Ekaterina se pak sjetila kako su karte za jednoin i hotelske rezervacije bile milostinja njezina brata Huga, ali nije mu to rekla. ak je i iz groba, pomislila je ogoreno, Tienov osobni kaos posezao za njom kako bi joj unitio mir. Moda nije loe daje Nikki uo Vor-kosigana kako se nudi da e podmetnuti lea i preuzeti odgovornost.
Nikkijeve su usne bile vrsto stisnute, a oi pomalo zamagljene, dok je probavljao Milesove izravne rijei. "Ali", poeo je, pa zastao.
"Pretpostavljam da ti na um padaju mnoga pitanja", ree Miles glasom punim blagog ohrabrivanja. "Koja su neka od njih? Ili moda samo jedno, ili dva?"
Nikki spusti pogled, pa ga opet podigne. "Ali  ali  zato nije provjerio masku?" Oklijevao je, pa ubrzano nastavio: "Zato nije mogao podijeliti vau? Koje su to bile dvije pogreke? to ste to slagali mami da se tako razljutila? Zato ga vi niste mogli spasiti? Kako su vam se zglobovi tako unitili?" Nikki je duboko uzdahnuo, uputio Mi-lesu prestravljen pogled i zamalo zaplakao: "Moram li vas sad ubiti, kao kapetan Vortalon?"
Miles je ovu bujicu pratio paljivo, no posljednje ga je pitanje zateklo. "Oprosti, kao tko?"
Zbunjena ga je Ekaterina ispod glasa obavijestila: "Kapetan Vortalon je Nikkijev omiljeni holovidni junak. On je pilot skonog broda koji juri iz pustolovine u pustolovinu s kraljeviem Xavom i verca oruje pokretu otpora za vrijeme cetagandanske okupacije. Postoji cijela jedna duga epizoda u kojoj on natjerava suradnike neprijatelja koji su postavili zasjedu njegovom tati  i osveuje se tako to ih jednog po jednog ubije."
"Ta epizoda mi je nekako promaknula. Zacijelo nisam bio na planetu. Zar mu doputa da u ovoj osjetljivoj dobi gleda toliko nasilja?" Milesove su oi iznenada zaiskrile.
Ekaterina stisne zube. "To je trebala biti odgojna serija, u smislu povijesno tonih podataka."
"Kad sam ja bio Nikkijevih godina, bio sam opsjednut likom koji se zvao lord Vorthalia Odvani, Legendarni Junak iz Vremena izolacije." Njegov sjetni glas poprimio je, dok je izgovarao drugi dio reenice, slatkast prizvuk nalik na onaj holovidnih pripovjedaa. "I to je poelo s ho-lovidom, kad malo bolje promislim. No prije nego to sam do kraja poludio za njim, nagovorio sam djeda da me odvede da pogledam izvorne dokumente u carskom arhivu. Pokazalo se da Vorthalia ba i nije bio tako legendaran i da nisu sve njegove prave pustolovine bile osobito junake. Mislim da bih jo i sad mogao otpjevati svih devet kitica pjesme kojom je ta serija poinjala"
"Molim te, nemoj", zastenjala je ona. "Pa, moglo je biti i gore. Drago mi je to mu nisi dopustila da gleda Hamleta."
"to je Hamlet?" smjesta je pitao Nikki. Poinjao se pomalo otvarati.
"Jo jedna velika osvetnika drama na istu temu, samo se ovaj put radi o prastarom kazalinom komadu sa Stare Zemlje. Kraljevi Hamlet vraa se kui s faksa  kad smo ve kod toga, koliko je star tvoj kapetan Vortalon?"
"Jako star", ree Nikki. "Ima dvadeset godina."
"No dobro, eto vidi. Nitko od tebe ne oekuje da se osveti kako spada, barem ne dok ne odraste dovoljno da se pone brijati. Jo se nekoliko godina ne mora brinuti
zbog toga."
Ekaterina je naumila povikati Lorde Vorkosigan! kako bi izrazila svoje zgraanje nad time to je razgovor skrenuo u crni humor, ali onda je primijetila da se na Nik-kijevu licu ita znatno olakanje. Sto je Miles ovim naumio? Suzdrala se od primjedbi i gotovo prestala disati, pa ga pustila da nastavi.
"Dakle, u toj drami kraljevi Hamlet vraa se na sprovod svog oca, a onda shvati da se njegova mama udala za njegova strica."
Nikki razrogai oi. "Udala se za svog brata?" "Ne, to nije tako prosta drama. Mamin brat je ujak, a stric je tatin brat." "Aha. Onda u redu."
"Tako se ini, ali Hamletu dojave kako je njegov stric koknuo njegova starog. Na nesreu, on ne moe provjeriti govori li njegov izvor istinu, ili lae. I tako on gotovo svih pet sljedeih inova ini grozne pogreke i zbog svoje neodlunosti ubije gotovo cijelu glumaku postavu."
"To je ba glupo", ree Nikki koji se ponovno posve otvorio. "Mogao gaje lijepo brzopentati."
"Na nesreu, tad brzopenta jo nije bila izumljena. Da jest, drama bi bila mnogo kraa."
"Oh." Nikki se zamiljeno namrtio prema Milesu. "A moete li vi upotrijebiti brzopentu? Porunik Vormon-crief je rekao... da ne moete. I daje to ba prikladno." Nikki je izvrsno oponaao Vormoncriefovo prenavljanje.
"Misli, mogu li sam sebe brzopentati? Ah, ne mogu. Na brzopentu moje tijelo reagira na udan nain i smatra se da moji odgovori nisu pouzdani. to mi je dobro dolo dok sam jo bio u Car Sigu, ali sad ba nije dobro. Zapravo, sad je to prokleto neprikladno. Ali ne bi mi bilo doputeno da me javno ispitaju i odrijee krivnje za smrt tvog
tate ak i da me se moe brzopentati, iz nekih sigurnosnih razloga koji su u sve to ukljueni. A ne bih to mogao uiniti ni samo pred tobom, iz istih razloga."
Nikki je malo poutio, pa onda naglo ispalio: "Porunik Vormoncrief je rekao da ste vi mutirani plemi."
"Tako me zove mnogo ljudi, ali nitko meni u lice."
"On ne zna da sam i ja mutac. I da je i moj tata bio. Zar se ne ljutite kad vas tako zovu?"
"Kad sam bio tvojih godina, to mi je strano smetalo. Sad mi se ini da to vie nije tako vano. Sad, kad na raspolaganju imamo dobro genetsko ienje, znam da ne bih prenio nita na svoju djecu, ak ni da sam tisuu puta o-teeniji." Usne su mu se uz vile dok je posebno pazio da sluajno ne pogleda prema Ekaterini. "Pod pretpostavkom da ikad uspijem nagovoriti neku odvanu enu da se uda za mene."
"Kladim se da nas... da mamu porunik Vormoncrief ne bi htio, da zna da sam ja mutac."
"U tom sluaju, ja te molim da mu to smjesta kae", ispali mrtvo-hladno Vorkosigan.
Za divno udo, ovime je osvojio Nikkijev kratki, prefrigani osmijeh.
Je li u tome bila fora? U tome da se tajne tako strane da se o njima ni govoriti ne smije  misli toliko zastraujue da priguuju ak i iste  mlade glasove izbace na povrinu s otvorenom, izravnom ironijom? Iznenada, njihova se nevolja vie nije tako mrano nadvijala nad njima, strah se smanjio i svi su mogli sve rei. ak se i nepodnoljivi teret poeo initi lakim.
"Nikki, zbog sigurnosnih razloga koje sam spomenuo, nisam ti u mogunosti sve ispriati."
"Da, znam", opet se pogrbio Nikki. "Zato to imam devet godina."
"U ovom je sluaju svejedno ima li devet, devetnaest ili devedeset. Ali mislim da postoji mogunost da sazna mnogo vie nego to sad zna. Volio bih te odvesti na raz-
govor s ovjekom koji ima pravo odluiti koliko pojedinosti je dobro da uje, a da to nikoga ne izloi opasnosti. I on je sam u ranom djetinjstvu u traginim okolnostima izgubio oca, tako da zna kako je tebi. Ako hoe, dogovorit u sastanak."
Na koga lije samo mislio? Zacijelo na nekoga od najviih asnika CarSiga. No ako je mogla suditi prema njegovim neugodnim sukobima s CarSigovcima na Komarru, bilo je teko zamislivo da mu netko od njih dragovoljno dade upute kako se dolazi do Glavnog trga, a tek ovo...
"U redu..." ree polako Nikki.
"Dobro." Kratak bljesak olakanja trepnuo je u Mileso-vim oima, pa smjesta izblijedio. "Au meuvremenu... uvjeren sam kako bi se ova kleveta ponovno mogla vratiti do tebe. Moda je uje od nekoga odrasloga, moda i od nekog svog vrnjaka koji je prislukivao odrasle kako o njoj razgovaraju. Ta e se pria vjerojatno ispremijeati i promijeniti dok se bude kretala uokolo, i to na udne naine. Zna li kako e izai s tim na kraj?"
Nikki je na trenutak djelovao ratoborno. Zamahnuo je akom. "Da ih opalim u nos?"
S osjeajem krivnje, Ekaterina se trznula. Miles je primijetio kako je zadrhtala.
"Od tebe bih oekivao zreliji i razumniji odgovor", od-recitira pobono Vorkosigan Nikkiju, drei jedno oko na njoj. Proklet bio taj ovjek koji je i u ovakvom trenutku uspijeva nasmijati! Moda ve dugo njega nitko nije opalio u nos? Kad je primijetio da ona gui smijeh, i njegove su se usne trznule.
Nastavio je neto ozbiljnije. "Predloio bih ti ovo: onome tko ti neto kae, jednostavno reci kako ta pria nije istinita i odbij svaku raspravu o tome. Ako ta osoba bude ustrajala, reci joj da mora o tome razgovarati s tvojom mamom, ili ujakom i ujnom Vorthvs. Ako ni onda ne odustane, ti lijepo pozovi mamu, ujaka ili ujnu. Ne trebam ti ja govoriti kako se tu radi o vrlo runim stvarima. Ni

jedna promiljena, asna odrasla osoba ne bi te smjela u njih uvlaiti, ali, naalost, to znai samo jedno  nai e se okruen nepromiljenim odraslim osobama koje e te muiti."
Nikki polako kimne. "Kao porunik Vormoncrief." Ekaterina je gotovo mogla vidjeti olakanje koje je Nikkiju donijelo ovo predstavljanje konceptualne ladice u koju je mogao strpati svoga muitelja. Ujedinjeni protiv zajednikog neprijatelja.
"Da budem pristojan koliko je to mogue  da."
Nikki je zapao u utnju tijekom koje je probavljao ono to je uo. Nakon to mu je dopustio da neko vrijeme mozga, Miles je predloio da svi zajedno odu u kuhinju kako bi se osnaili s nekoliko zalogaja, dodavi kako je kutija s novim okotom maia nedavno stigla na svoje tradicionalno mjesto uz penicu. Sva dubina njegove strategije razotkrila se tek kad je Mama Kosti  nakon stoje i Nik-kija i Ekaterinu naopala hranjivim nagradama koje bi ak i u stijenama potaknule promjenu agregatnog stanja  povela djeaka na drugu stranu dugake prostorije, ostavljajui Milesa i Ekaterinu gotovo same.
Ekaterina je, sjedei na stolcu uz Milesa, naslonila laktove na stol i gledala niz kuhinju. Uz tednjak su Mama Kosti i opinjeni Nikki kleali pokraj kutije pune dlakavih loptica koje su mijaukale. "Tko je taj ovjek za kojega misli da bi ga Nikki trebao vidjeti?" pitala je tiho.
"Dopusti mi da najprije vidim hoe li nam izai u susret i ima li uope vremena za to na raspolaganju", odgovorio joj je Miles oprezno. "Naravno, ti i Nikki ii ete zajedno."
"Razumijem... ali, mislila sam, Nikki se esto povue pred nepoznatim ljudima. Molim te, objasni tom ovjeku da to to Nikki uti ne znai da nije oajniki znatieljan."
"Pobrinut u se za to."
"Ima li on dovoljno iskustva s djecom?"
"Koliko ja znam, uope nema." Miles joj uputi potiten osmijeh. "Ali moda e mi biti zahvalan na prigodi za vjebanje."
"S obzirom na okolnosti, u to mije teko povjerovati." "S obzirom na okolnosti, bojim se da si u pravu. Ali vjerujem u njegov zdrav razum."
Mali milijun drugih pitanja koja su se prostirala meu njima morat e priekati, jer je Nikki doskakutao natrag s novostima da svi tek roeni maii imaju plave oi. Gotovo histerian osjeaj koji mu je nabirao lice kad su dolazili ovamo sad je potpuno nestao. Ova je kuhinja bila dobar barometar njegovih unutarnjih stanja: sad, kad su mu pozornost odvukli hrana i ljubimci koji su ga razonodili, bio je oito mnogo mirniji. Ekaterina je zakljuila kako to to mu sad druge stvari uope mogu privui pozornost govori sve. Imala sam pravo to sam dola k Milesu. Kako je Illyan znao?
Ekaterina je dopustila Nikkiju da brblja dok nije ostao bez rijei, a onda rekla: "Morali bismo poi. Moja e se ujna pitati to se s nama dogodilo." Poruka koju je uurbano navrljala govorila je gdje se nalaze, ali ne i zato; Ekaterina je bila isuvie uzrujana da bi joj ak i pokuala objasniti pojedinosti. Nije se ni najmanje veselila tome to e itavu ovu strahotnu zbrku morati objasniti ujaku i ujni, ali oni su barem znali istinu i mogla je raunati na to da e biti bijesni jednako kao i ona.
"Pym vas moe odvesti", smjesta ponudi Miles. Ovaj put joj nije pokuao postaviti nikakvu stupicu, primijetila je ona crnohumorno. Zaista brzo ui, ha?
Obeavi kako e je nazvati kad dogovori Nikkijev razgovor, Miles ih je osobno propustio u stranji odjeljak zemaljskog vozila i promatrao ih kako prolaze kroz vrata. Nikki je i tijekom ove vonje utio, no ta je tiina sad bila mnogo manje zastraujua.
i
Trenutak poslije, udno ju je pogledao, kao da neto procjenjuje. "Mama... jesi li ti odbila lorda Vorkosigana zato to je on mutac?"
"Ne", smjesta je i odluno odgovorila. Obrve su joj se skupile. Ne bude li dobio jasniji odgovor, sam e neto izmisliti, shvatila je i uzdahnula u sebi. "Gledaj. Kad me unajmio da mu napravim vrt, to nije bilo zato to je zaista elio vrt ili zato to je mislio da ja dobro radim. Samo je mislio kako e mu to dati priliku da me esto via."
"Pa", ree Nikki, "to ima smisla. Mislim, pa esto ste se viali, ne?"
Nekako se svladala da ga ne pogleda bijesno. Njezin posao njemu nije nita znaio  a to uope jest? Kad bi ovjek svakome mogao sve rei... "A bi li se tebi svialo da ti netko obea da e postati pilot skonog broda i ti onda naporno ui i radi, a na kraju se pokae da su te prevarili i da e raditi neto drugo?"
"Oh." Polako mu je poelo svitati.
"Bila sam ljuta zato to se poigravao sa mnom i mojim poloajem, i to na nain koji sam smatrala nasrtljivim i uvredljivim." Nije si mogla pomoi, pa je nakon kratke, zamiljene stanke, dodala: "ini se da je to njegov stil." Bi li ona mogla nauiti ivjeti s takvim stilom? Ili bi on mogao nauiti da mu je prokleto bolje da taj svoj stil ne iskuava na njoj? ivjeti, ili nauiti? Moemo li imati pomalo od obojega?
"Dobro onda... svia ti se on ili ne?"
Svianje nije bila rije koja bi makar i priblino mogla opisati ovu mjeavinu udnje, ljutnje i enje, osjeaj da ga duboko potuje i da joj istodobno neopisivo ide na ivce, sve te osjeaje koji su zajedno plutali u tamnom bazenu stare boli. Prolost i budunost ratovale su u njezinoj glavi. "Ne znam. Katkad mi se svia, da, i to jako."
Jo jedna duga stanka. "Ali jesi li zaljubljena u njega?"
Ono malo to je Nikki znao o zaljubljenosti odraslih, veinom je pokupio s holovida. Dio nje spremno je preveo njegovo pitanje kao ifru za Na koju e stranu skoiti i to e biti sa mnom? A opet... on nije mogao ni pojmiti ni podijeliti s njom svu sloenost njezinih romantinih nada-nja i strahova, ali svakako je znao kako treba izgledati sretan kraj.
"Ne znam. Ponekad. Mislim."
Udijelio joj je jedan od svojih odrasli-nisu-normalni pogleda. A ona se samo mogla sloiti s njim.
1
ETRNAESTO POGLAVLJE
Miles je iz arhiva Vijea grofova uzeo kopije svih rasprava koje su se tijekom protekla dva stoljea vodile oko osporavanja prava na nasljedstvo. Sad su se, zajedno s hrpom koju je izvukao iz dokumentacijske sobe Kue Vor-kosigan, irile preko dva obina i jednog radnog stola u knjinici. Bio je posve udubljen u sto pedeset godina star izvjetaj o obiteljskoj tragediji etvrtog lorda Vorlakiala, kad se na vratima predsoblja pojavio orunik Jankowski i oglasio: "Milorde, ovdje je komodor Galeni."
Miles iznenaeno podigne pogled. "Hvala, Jankowski." Orunik mu kimne i povue se, zatvarajui diskretno za sobom dvostruka vrata.
Galeni se doetao preko cijele goleme knjinice i budnim okom biveg povjesniara preao preko rasutih papira, pergamena i svitaka. "treba?" pitao je.
"Da. uj, ti si doktorirao s tezom o barravarskoj povijesti. Moe li se prisjetiti neke zaista zanimljive rasprave o nasljeivanju Okruga?"
"Lord Pononik, konj", smjesta odgovori Galeni. "Koji je uvijek glasao 'njiheee'."
"To ve imam." Miles mahne prema hrpi na suprotnoj strani ureenog stola. "Otkud ti ovdje, Duv?"
"Po slubenoj CarSigovskoj dunosti. Traio si izvjee analitiara, moj lorde Revizore, a u vezi s izvjesnim glasinama o pokojnom suprugu madame Vorsoisson."
Sjetivi se toga, Miles napravi grimasu. "CarSig kasni u fazi. Da je izvjee bilo gotovo juer, bilo bi od njega znatno vie koristi. Nema mnogo smisla narediti meni da se suzdrim, a onda dopustiti da Ekaterinu i Nikkija  i to u vlastitoj kui, dobri Boe  iznenada napadne onaj idiot Vormoncrief."
"Da. Illyan je rekao Allegreu, a Allegre meni. Volio bih da sam ja to poslije imao kome rei... ali u pono sam jo primao dounika izvjea i usporedne provjere, hvala na pitanju, milorde. Sve do juer kasno poslije podne nisam uspio izraunati nita nalik na pristojan omjer obavijesne pouzdanosti."
"Oh. Oh, ne. Pa nije Allegre valjda ovu... klevetu objesio osobno tebi o vrat? Sjedni, sjedni." Miles mahne rukom prema naslonjau koji je Komarranin privukao oko ugla stola i nasuprot Milesu.
"Naravno da jest. Ipak sam ja bio oevidac na tvojoj groznoj veeri, koja je, kako se ini, i pokrenula itavu stvar, a to je jo vanije  ionako ve pripadam krugu upuenih u komarrski sluaj." Galeni je sjeo, umorno pritom zastenjavi. Oi su mu automatski poele iskosa skeni-rati dokumente. "Allegre ne bi ni mrtav u taj krug upuenih dodao novu osobu, ako to nije apsolutno neophodno." "Mm, to ima smisla, barem se meni ini. Ali nisam mislio da e ti za to imati vremena."
"I nemam", ree ogoreno Galeni. Otkako sam promaknut u voditelja Komarrskih poslova, gotovo svaki dan poslije veere odradim jo pola smjene prekovremeno. Vrijeme za ovo morao sam oduzeti od svojeg ciklusa spavanja. Razmatram mogunost da prestanem jesti i da si jednostavno pokraj stola objesim bocu s infuzijom, pa tu i tamo potegnem koji gutljaj."
i
"Mislio sam da e se nakon nekog vremena Delia pobuniti."
"I jest, ali to je neto sasvim drugo", doda Galeni oaloenim glasom.
Miles poeka trenutak, ali Galeni nije nastavio razraivati tu temu. Dodue, zar je uope morao? Miles uzdahne. "ao mije", ponudi on ispriku.
"No, da. S gledita CarSiga, imam izvrsne novosti. Na povrinu jo nije izbio ni jedan podatak koji bi ukazivao da su procurile tajne vezane uz smrt Tiena Vorsoissona. Nikakva imena, nikakve naznake daje bilo... tehnikih aktivnosti, nema ak ni glasina o financijskim pronevjerama. Iz svake verzije nekoliko raznih scenarija vezanih uz tvoje ubojstvo Vorsoissona potpuno je, i na svu sreu, izostalo svako spominjanje komarrskih urotnika."
"Nekoliko scenarija! Koliko verzija se kree  ne, nemoj mi rei. Od toga bi mi samo skoio tlak, a ne bi bilo nikakve koristi." Miles je krgutao zubima. "Dakle, to, navodno sam se rijeio Vorsoissona  ovjeka dvostruko veega od sebe  uz pomo nekog vrajeg trika koji sam nauio dok sam jo bio u CarSigu?"
"Moda. U jedinom scenariju koji je dosad izronio, a koji te ne prikazuje kao usamljenog napadaa, jedini pomagai koje si imao na raspolaganju bili su zli i pokvareni agenti CarSiga. Koje si potplatio."
"To je mogao smisliti samo netko tko nikad nije morao ispuniti jedan od onih neshvatljivih Illvanovih formulara za iskazivanje prihoda i/ili rashoda", zastenje Miles.
Veselo se slaui s njim, Galeni slegne ramenima.
"A je li bilo  ne, ja u tebi rei", nastavi Miles. "Nije bilo dokaza daje bilo to procurilo iz kue Vorthysovih."
"Apsolutno nikakvih", prizna Galeni.
Miles u bradu promrmlja nekoliko zadovoljnih psovki. Bio je siguran da nije pogreno procijenio Ekaterinu. "Ui-
ni mi osobnu uslugu i pobrini se da taj podatak bude podcrtan crvenim u izvjeu koje e poslati Allegreu, moe?" Galeni podigne rastvoreni dlan kao da eli vrlo paljivo rei da se ne moe ni na to obvezati.
Miles polako ispusti dah. Nikakvo sigurnosno curenje, nikakva veleizdaja; samo besposlena zloba i nesretne okolnosti. I lagani dodir teoretske ucjene. Neto to je uzrujalo njega, to e  kad saznaju  uzrujati njegove roditelje, neto to je uzrujalo Vorthvsove, Ekaterinu, Nik-kija. Usudili su se time uznemiriti Ekaterinu... Paljivo se pobrinuo da odgurne u stranu bijes koji je kipio u njemu. Ovdje nema mjesta ljutnji. Samo besprijekorno proraunatoj i izvedenoj akciji.
"I to CarSig namjerava poduzeti s tim u vezi? Ako uope namjerava neto poduzeti", zapita naposljetku Miles.
"Zasad inimo najmanje to moemo. Nije ba da nemamo pametnijeg posla. Naravno, nastavit emo motriti sve podatke, za sluaj da se pojavi neto kljuno to bi pozornost javnosti opet moglo privui tamo gdje ne elimo. Dakako, bilo bi mnogo bolje da javnost ne obraa nikakvu pozornost ni na to, ali ova pria s ubojstvom zapravo nam ide na ruku. To je sjajan paravan koji se moe staviti pod nos onima koji odbijaju prihvatiti da je smrt Tiena Vorsoissona bila sluajna i u potpunosti opravdava injenicu da nije bila provedena daljnja istraga."
"Oh, da, u potpunosti", frkne Miles. Vidim ja kamo ovo vodi. Naslonio se i tvrdoglavo poput mazge prekriio ruke. "Znai li to da sam preputen sam sebi?"
"Ah..." ree Galeni. Dugo je izdisao i progovorio tek na kraju, kad mu je ah iscrpio sav zrak iz plua. "Ne ba sasvim."
Miles iskesi vrsto stisnute zube, ekajui da progovori Galeni, koji je ekao da progovori Miles.
Miles je prvi popustio. "Do avola, Duv, pa zar se od mene oekuje da mirno stojim i pojedem ova govna sirova?"
"Daj, Miles, pa nee ti to biti prvi put da neto zatakava. Mislio sam da vi tipovi iz Tajnih operacija ivite i diete za takve stvari."
"Nikad nisam zatakavao nita u svojem dvoritu. Nikad tamo gdje sam morao ivjeti. Sve moje dendariijske misije bile su 'udri i zbrii'. A smrad smo ostavljali daleko iza sebe."
U Galenijevu slijeganju ramenima nije bilo suuti. "Takoer moram naglasiti da su ovo tek preliminarni rezultati. injenica da zasad nita ne ukazuje na curenje podataka ne znai da se oni kasnije nee... u mlazu izliti na otvoreno."
Miles polako ispusti dah. "Dobro. Reci Allegreu da ima svog rtvenog jarca. Buhuhu." Trenutak poslije, dodao je: "Ali ne pada mi na pamet da se pravim kako sam kriv. To je bila nesrea s maskom za kisik i toka."
Galeni mahne rukom u znak prihvaanja. "CarSig se nee aliti."
Bilo je dobro, podsjeti Miles samoga sebe, to u komar-rskom sluaju nisu napukle sigurnosne mjere. No to je ujedno i ubilo njegovu slabanu, neizgovorenu nadu da e Richarsa i njegove kompie moi ostaviti na nimalo njenu brigu CarSiga. "Dok je sve ovo samo glasina, neka bude. Ali slobodno reci Allegreu, ako se ovaj cirkus pretvori u slubenu optubu za ubojstvo pred Vijeem..." Onda to?
Galenijeve se oi suzie. "Ima li razloga vjerovati da e netko podnijeti takvu tubu? Tko?"
"Richars Vorrutver. Dobio sam od njega neku vrstu... osobnog obeanja."
"Ali on to ne moe uiniti. Morao bi nagovoriti nekog lana Vijea da to uini umjesto njega."
"Moi e, ako nadglasa lorda Dona i bude potvren kao grof Vorrutver." A moje kolege e se zagrcnuti kad vide lorda Dona.
"Miles... CarSig ne moe pustiti u javnost dokaze koji okruuju smrt Tiena Vorsoissona. ak ni pred Vijee grofova."
Izraz na Galenijevu licu govorio je Osobito ne pred Vijee grofova. Poznavajui to prevrtljivo tijelo, Miles je suosjeao s Duvom. "Da. Znam."
S nelagodom, Galeni upita: "to kani poduzeti?" Miles nije ovaj scenarij elio izbjei samo zato da napne CarSigu ivce  imao je bolje razloge. Dva bolja razloga, majku i sina. Bude li paljivo odigrao, nita od predvidive juridike zbrke ne mora se dotaknuti Ekaterine i Nikkija. "Nita vie  i nita manje  od onoga to mi je posao. Malo u se igrati politike. Na barravarski nain."
Galeni gaje sumnjiavo prouavao. "Pa... ako zaista eli oko sebe prostrti dah nedunosti, morat e biti malo uvjerljiviji. Ti se... trza."
Miles se... trne. "Ima raznih vrsta krivnje. Ja nisam kriv za namjerno ubojstvo. Kriv sam za to to ga nisam sprijeio. I u tome nisam sam  suraivao sam s itavim odborom krivaca. Na ijem je elu bio glupi Vorsoisson osobno. Daje samo  kvragu, svaki put kad na Komarru iz atla ue u kupolu, natjeraju te da gleda onaj glupi vid o postupanju s maskom za disanje. ivio je tamo gotovo godinu dana. Bilo mu je reeno." Na trenutak je uutio. "Ali i ja sam trebao biti pametniji, a ne izlaziti iz kupole ako prije toga nisam obavijestio svoju vezu." "Ali nitko te nije optuio za nemar." Milesove se usne ogoreno iskrive. "Laskaju mi, Duv. Laskaju mi."
"Ja ti ne mogu pomoi", ree Galeni. "I na svom tavanu imam dovoljno sablasti koje rotaju." "Istina", uzdahne Miles.
Galeni ga je dugo promatrao, a onda naglo ree: "U vezi s tvojim klonom..."
"Bratom."
"Da, s njim. Zna li ti... razumije li ti... kog' on vraga kani uiniti u vezi s Kareen Koudelkom?"
"To pita CarSigovac ili Duv Galeni?"
"Duv Galeni." Galeni je prilino dugo utio. "Nakon... dvosmislene usluge koju mi je uinio kad smo se prvi put sreli na Zemlji, bio sam zadovoljan to je preivio i pobjegao. Nisam se previe iznenadio ni kad sam uo daje iskr-snuo ovdje, niti me udi  sad, kad sam upoznao tvoju majku  to gaje obitelj prihvatila. ak sam se pomirio i s vjerojatnou da u ga tu i tamo morati sresti." Glas mu je trunicu ohrapavio. "Ali nisam oekivao da e mutirati u mog ogora!"
Miles se nasloni, dok su mu se obrve podizale u djelominoj suuti. Suzdrao se od toga da uini neto nepristojno kao to je, recimo, smijuljenje. "Ja bih samo naglasio da ste vas dvojica, na izvanredno nastran nain, ve u rodu. On je tvoj brat po mlijeku. Tvoj ga je otac dao nainiti; prema nekim tumaenjima galaktikih zakona o klo-novima, to ga ini i Markovim ocem."
"Od same pomisli na to zavrti mi se u glavi. I to bolno." S iznenadnim se uasom zapiljio u Milesa. "Nemoj mi samo rei da Mark sebe smatra mojim bratom po mlijeku?"
"Zasad jo nisam usmjerio njegovu pozornost prema toj rupi u zakonu. Ali promisli, Duv, koliko e ti lake biti ako e ga ljudima morati predstavljati samo kao svog ogora. Mislim, mnogi ljudi imaju rodbinu koje se srame; to ti je ivotna lutrija. A takvi e ti pristupiti s mnogo suuti."
Galenijev je pogled govorio da se vrlo loe zabavlja.
"On e biti ujak Mark", naglasi Miles, polako irei usne u nimalo svetaki osmijeh, "a ti e biti ujak Duv. U nekom daljnjem koljenu, pretpostavljam da u ja biti ujak
Miles. Eto, a mislio sam da nikad neu biti niiji ujak, s obzirom na to da sam sin jedinac i sve to."
Kad smo ve kod toga... bude li Ekaterina ikad prihvatila njegovu prosidbu, smjesta e postati ujak i istodobno stei ak tri ogora, zajedno s pridruenim suprugama i hrpom ve spremnih neaka i neakinja. A da ne spominjemo tasta i njegovu enu. Pitao se hoe li se nekoga od njih stidjeti. Ili  nova i krajnje uznemirujua misao  hoe li netko od njih njega smatrati ogorom kojega se treba stidjeti...
"Misli li ti da e se njih dvoje vjenati?" zapita Galeni ozbiljno.
"Ja... nisam siguran u kakvom e se kulturalnom obliku na kraju pojaviti njihova veza, ali pouzdano sam uvjeren kako Marka od Kareen neete moi odvojiti ni pneumatskim ekiem. I premda Kareen ima sve razloge da se ne uri, ne vjerujem da jedna Koudelka zna kako iznevjeriti neije povjerenje."
Ovime je osvojio lagan trzaj Galenijeve obrve, kao i jedva primjetno smekavanje koje je u njemu beziznimno izazivalo svako podsjeanje na Deliju.
"Bojim se da e se morati pomiriti s Markom kao neotklonjivim dijelom inventara", zakljui Miles.
"Eh", ree Galeni. Bilo je teko rei predstavlja li taj zvuk mirenje sa situacijom ili gr u elucu. U svakom sluaju, ustao je i otiao.
Ulazei u crno-bijelo poploeno glavno predvorje iz stranjih hodnika i idui u smjeru cijevnog dizala, Mark je naletio na svoju majku koja se sputala niz glavno stubite.
"Oh, Mark," ree grofica Vorkosigan glasom koji je jasno odavao kako upravo njega eli vidjeti. Posluno se zaustavio i priekao je. Prouila je njegovo uredno odijelo, omiljene mu crne boje, blago prilagoeno uz pomo tam-
nozelene koulje za koju se iskreno nadao da svojom bojom nee upropastiti cjelinu. "Izlazi?"
"Uskoro. Upravo sam se dao u potragu za Pymom, elim ga zamoliti da mi dodijeli orunika-vozaa. Imam dogovoren razgovor s prijateljem lorda Vorsmvthea, ovjekom koji se bavi prehrambenim uslugama i koji mi je obeao objasniti barravarski sustav distribucije hrane. On je moebitna budua muterija  pa mi se uinilo kako bi moda izgledalo dobro da doem u zemaljskom vozilu, u vorkosiganskom stilu."
"Najvjerojatnije bi to bilo dobro."
Sto god da je poslije toga kanila rei, prekinula su dva nedorasla djeaka koja su izronila iza ugla: Pymov sin Ar-thur, koji je nosio tapi sa smrdljivom kuglicom i Denys, sin orunika Jankowskoga, koji je teglio staklenku optimistinih razmjera. Otkloparali su uza stube, usput bez daha pozdravivi groficu: "Dobar dan, milady."
Okrenula se kako bi ih promotrila dok prolaze, podignutih obrva koje su pokazivale da se zabavlja. "Novi znanstveni novaci?" pitala je Marka kad su oni, hihoui, odlupetali s vidika.
"Unovaeni su za poduzetnitvo. Martya je gotovo genijalna. Objavila je nagradu za svakog ulovljenog odbjeglog maslobuba, pa poslala svu slobodnu djecu orunika u potragu. Marka po komadu i bonus od deset maraka onome tko pronae maticu. Enrique ponovno provodi puno radno vrijeme cijepajui gene, labos je opet uhvatio stari ritam, a ja se opet mogu posvetiti financijskim planovima. Bube se vraaju ritmom od dvije do tri na sat; pretpostavljam da e potraga zavriti sutra, najkasnije prekosutra. Srea je to se, zasad, nijedno oruniko dijete nije sjetilo uuljati u labos i osloboditi vorkosiganske maslobube, kako bi time pojaalo svoje ekonomske resurse. Moda bih za to leglo trebao smisliti bravu."
Grofica se nasmijala. "Daj, Mark, pa ti vrijea njihov osjeaj za ast. To su ipak potomci naih orunika."
"Meni bi to, kad sam bio u njihovim godinama, sigurno palo na pamet."
"Palo bi i njima, samo da se ne radi o bubama njihova vazalnog gospodara." Nasmijeila se, ali taj je osmijeh brzo izblijedio. "Kad ve spominjemo uvrede... Htjela sam te pitati jesi li i ti douo neto od ovih ogavnih glasina koje se okolo ire o Milesu i njegovoj madame Vorsoisson?"
"Zadnjih sam dana uglavnom bio preko glave zatrpan poslom u labosu. A Miles, iz nekog razloga, izbjegava silaziti u podrum. Kakve ogavne glasine?"
Suzila je oi, ukliznula svoju ruku pod njegovu, pa zajedno s njim odetala do predsoblja knjinice. "Sino sam bila na veeri kod Vorinnijevih i tamo su me Alys i Illyan odvukli u stranu i svata mi napriali. Bilo mi je iznimno drago to me se njih dvoje prvo doepale Tijekom veeri u kut me stjeralo jo dvoje drugih ljudi i izblebetalo mi sprkane, alternativne verzije... zapravo, jedna od tih osoba htjela je iz mene izvui podatke. Drugi se nadao da u ja tu priu prenijeti Aralu, budui da mu se to nije osobno usudio rei u lice, gnjida mala beskimenjaka. ini se da su cijelim glavnim gradom poele kruiti glasine da se Miles na Komarru nekako rijeio Ekaterinina pokojnog supruga."
"Pa," ree Mark razumno, "ti o tome zna vie od mene. Je li ga se rijeio?"
Obrve su joj poskoile. "Je li to tebi vano?"
"Nije osobito. Iz svega to sam uspio primijetiti  uglavnom itajui izmeu redova, jer Ekaterina ne govori mnogo o njemu  na Tiena Vorsoissona nije imalo smisla troiti hranu, vodu, zrak i vrijeme."
"Je li ti Miles rekao neto to bi te natjeralo da... po-sumnja u okolnosti Vorsoissonove smrti?" pitala je ona,
sjedajui u naslonja uz golemo antikno zrcalo koje je ukraavalo boni zid.
"Pa, nije", prizna Mark i sjedne prekoputa nje. "Iako mi se uinilo kako si je on umislio da je kriv zbog nekakvog nemara. ini mi se da bi ta njihova romanca bila mnogo zanimljivija daje zaista zbog nje ubio tu u."
Zbunjeno je uzdahnula. "Mark, katkad mi se ini  svoj betanskoj psihoterapiji usprkos  kako tvoj odgoj na Jacksonovu Skrovitu jo uvijek curi iz tebe."
Bez imalo kajanja, slegnuo je ramenima. "Oprosti."
"Dirnuta sam tvojom neiskrenou. Samo te molim, nemoj svoje nesumnjivo iskrene osjeaje ponoviti pred Nikkijem."
"Ja sam moda s Jacksonova, gospoo, ali nisam ba potpuno glup."
Kimnula je, oito uvjerena da on govori istinu. Ponovno je otvorila usta, ali ju je prekinulo rastvaranje dvostrukih vrata knjinice iza kojih se pojavio Miles, koji je pratio komodora Duva Galenija kroz predsoblje.
Ugledavi ih, komodor zastane kako bi uljudno pozdravio groficu. Marka je pozdravio jednako uljudno, ali mnogo opreznije, kao da je Mark nedavno dobio neku gnusnu konu bolest, a on je prepristojan da to spomene. Mark mu na isti nain uzvrati pozdrav.
Galeni se nije zadravao. Miles je otpratio svog posjetitelja do izlaznih vrata kue, pa se istim putem vratio prema knjinici.
"Miles!" ree grofica ustajui i krenuvi za njim u knjinicu s licem na kojem se nenadano zatekao usredotoeni izraz. Mark se odgegao za njima, nesiguran je li majka zavrila s njim ili nije. Ona je priepila Milesa uz jednu od sofa koje su se nalazile uz kamin. "Ako sam dobro shvatila Pyma, juer je tvoja madame Vorsoisson bila ovdje, dok smo Aral i ja bili vani. Bila je ovdje, a ja sam je propustila!"
"Nije to ba bio drutveni posjet", ree Miles. Budui da ga je stjerala u stupicu, predao se i sjeo. "I teko bih mogao odgoditi njezin odlazak do trenutka kad ste se ti i otac vratili, s obzirom na to daje to bilo tek u pono."
"Razumno, uglavnom", ree njegova majka i dovri lov na Milesa sjedanjem na istovjetnu sofu nasuprot njegovoj. Mark je oprezno sjeo do nje. "Ali kad e nam napokon biti omogueno daje upoznamo?"
Oprezno ju je motrio. "Ne... tako skoro. Ako nema nita protiv. Stvari su meu nama trenutano vrlo... ovaj, osjetljive."
"Osjetljive", ponovi za njim grofica. "Zar to nije znatno poboljanje u odnosu na uniteni ivot praen povraanjem?"
Kratak pogled pun nade bljesne mu u oima, ali odmahnuo je glavom. "U ovom je to trenutku zaista vrlo teko rei."
"To u potpunosti razumijem. Ali samo zato to su mi Alys i Simon sino sve objasnili. Smijem li upitati zato smo za tu gadnu klevetu morali uti od njih, umjesto od tebe?"
"Oh. Oprosti." Kratko joj se naklonio, kao da se ispriava. "I sam sam to uo tek prekjuer. A s obzirom na vrtlog vaih drutvenih obveza, nismo se uspjeli ni sresti."
"Ti ve dva dana sjedi na tome? Trebala sam se zapitati zato si tijekom naa dva posljednja zajednika obroka iskazao toliko zanimanje za Koloniju Kaosa."
"Pa, zaista me zanimalo kako ivite na Sergvaru. Ali pravi je razlog zapravo bio u tome to sam ekao analizu iz CarSiga."
Grofica baci pogled prema vratima kroz koja je nedavno izaao komodor Galeni. "Ah", ree ona, kad je shvatila, "otud Duv."
"Da, otud Duv." Miles kimne. "Daje u pitanju bilo curenje sigurnosnih podataka, onda bi to bila sasvim druga stvar."
"Ali nije?"
"Oito nije. ini se da se radi o politiki motiviranoj izmiljotini, nastaloj iz posljedica... nekih okolnosti. Smislila ju je grupica grofova Konzervativaca i njihovih privjesaka koje sam u posljednje vrijeme uvrijedio. I obrnuto. Odluio sam to rijeiti na... politiki nain." Lice mu se smrknulo. "Na svoj nain. Zapravo, svaki as trebaju doi Dono Vor-rutver i Rene Vorbretten, da se malo posavjetujemo."
"Ah. Ima saveznike. Dobro." Oi su joj se zadovoljno stisnule.
On slegne ramenima. "To je bit politike, barem djelomino. Ili se samo meni tako ini."
"Sad si ti u politici  preputam te tvojim poslovima i tvoje poslove tebi. Ali to e biti s tobom i Ekaterinom? Hoete li vas dvoje uspjeti ovo prebroditi?"
Zapiljio se u neku udaljenu toku. "Nas troje. Nemoj zaboraviti Nikkija. Jo nisam siguran."
"Mislila sam", ree grofica, "pozvati Ekaterinu i Ka-reen na aj. Samo za nas dame."
Izraz uzbune, ako ne i prave panike, preletio je Mile-sovim licem. "Ja... ja... ne jo. Jednostavno... ne jo."
"Ne?" zapita grofica razoaranim glasom. "A kad onda?"
"Kareen njezini roditelji ne bi dopustili da doe, zar ne?" ubacio se Mark. "Mislim... mislio sam da su prekinuli svaku vezu." Unitio je njihovo tridesetogodinje prijateljstvo. Svaka ast, Mark. A s im e izai na bis? Sa sluajnom paljevinom Kue Vorkosigan? No, tako bi se barem rijeilo pitanje bublje najezde.
"Kou i Drou?" ree grofica. "Pa naravno da me izbjegavaju! Sigurna sam da me se ne usuuju pogledati u oi poslije one predstave koju su izveli kad smo se vratili!"
Mark nije bio siguran kako da to shvati, a Miles je samo ironino frknuo.
"Nedostaje mi", ree Mark, dok su mu ruke bespomono stiskale av hlaa. "Potrebna mi je. Za nekoliko dana moramo poeti s predstavljanjem maslobubljih proizvoda moguim velikim kupcima. Raunao sam na Kareeninu pomo. Ja... meni prodaja ba ne ide od ruke. Pokuao sam, ali to je uglavnom zavrilo tako da su ljudi s kojima sam razgovarao pobjegli na drugi kraj sobe i izmeu sebe i mene nagomilali namjetaj. A Martva je... previe izravna. Ali Kareen je sjajna. Ona moe bilo to prodati bilo kome. Osobito barravarskim mukarcima. Oni se jednostavno bace na pod i ponu se valjati po njemu, mau apama i trzaju repom  to je upravo zadivljujue. A ja... kad je ona sa mnom, uspijevam ostati miran, bez obzira na to koliko mi drugi ljudi ili na ivce. Oh, tako elim da se vrati..." Posljednje su mu rijei po-bjegle kroz priguen jecaj.
Miles pogleda majku, pa Marka, te odmahne glavom, zbunjen i sluen. "Mark, ti ne iskoritava svoje bar-ravarske resurse na pravi nain. Ima ovdje, u samoj ovoj Kui, moda najmoniju barravarsku branu posrednicu, a nije ti ak ni palo na pamet daje uvede u igru!"
"Ali... to bi ona mogla uiniti? S obzirom na okolnosti?"
"to bi uinila komodoru i Drou? Strah me i pomisliti." Miles protrlja bradu. "Bublje maslo, predstavljam ti lasersku zraku. Laserska zrako, predstavljam ti bublj... ups."
Njegova se majka nasmijeila, ali onda je prekriila ruke i zamiljeno poela pogledom prelaziti po velikoj knjinici.
"Ali, gospoo..." zamucao je Mark, "biste li mogli? Biste li htjeli? Nisam se usuivao pitati, poslije svega... to su te veeri ljudi jedni drugima izgovorili, ali sad zaista postajem oajan." Oajniki oajan.
"A ja se nisam htjela nametati dok ne dobijem izravan poziv", ree mu grofica. ekala je odgovor, udijelivi mu pritom blistav osmijeh pun oekivanja.
Mark je promislio. Njegove su usne tu nepoznatu rije oblikovale dvaput, vjebe radi, prije nego to je obliznuo usne, udahnuo i odaslao je u zrak bez zatitne mree: "U-pomo...?"
"Ali, Mark, pa naravno!" Osmijeh joj se izotrio. "Mislim da moramo uiniti sljedee  sjesti zajedno, nas petero, ti i ja i Kareen i Kou i Drou  i to ovdje, o da, upravo ovdje u ovu knjinicu, i malo porazgovarati."
Taj gaje zamiljeni prizor ispunio poetnom stravom, ali se zgrabio za koljena i zakimao glavom. "Da. To jest  ti e govoriti, zar ne?"
"Sve e biti u najboljem redu", uvjeravala gaje.
"Ali kako e ih uope nagovoriti da dou ovamo?"
"Mislim da to s punim povjerenjem moe prepustiti meni."
Mark pogleda svog brata koji se ironino osmjehivao. On, ini se, nije ni najmanje sumnjao u istinitost njezine tvrdnje.
Na vratima knjinice pojavio se orunik Pym. "Oprostite to smetam, miladv. Milorde, upravo pristie grof Vorbretten."
"Ah, sjajno." Miles skoi na noge, pa pouri uokolo do dugakog stola na kojem je poeo skupljati svitke, papire i biljeke. "Povedi ga ravno u moj stan i reci Mami Kosti da krene."
Mark ugrabi priliku. "Oh, Pym, trebat u vozilo i vozaa za otprilike", bacio je pogled na svoj krono, "deset minuta."
"Pobrinut u se za to, milorde."
Pym se ode prihvatiti svojih dunosti. Miles, odluna izraza na licu i s hrpom dokumenata pod rukom, izjuri za svojim orunikom.
Mark je sumnjiavo motrio groficu.
"Samo ti kreni na svoj sastanak", ree mu ona utjeno. "A kad se vrati, svrati do moje radne sobe i ispriaj mi kako je prolo."
Zvuala je kao da je to zaista zanima. "Misli da bi i ti moda neto uloila?" zapita on u napadu optimizma.
"Razgovarat emo o tome." Nasmijeila mu se s iskrenom ljubaznou, jedna od malobrojnih osoba u svemiru koje su to inile. Potajno ohrabren, i on pojuri istim putem kao maloprije Miles.
CarSigovac na ulazu propustio je Ivana na zemljite koje je okruivalo Kuu Vorkosigan, a onda se  zauvi piskanje svoje kom-veze  vratio u straarsku kuicu. Ivan je morao stati u stranu dok su se irom rastvarala eljezna vrata kroz koja je blistavo oklopno zemaljsko vozilo nahrupilo na ulicu. U Ivanovim se grudima podigla kratkotrajna nada da je u njemu Miles i da ga ipak nee morati sresti, ali zamagljeni lik koji mu je mahnuo kroz napola zatamnjenu stranju kupolu bio je isuvie oblast. To se nekamo zaputio Mark. Kad ga je Pym uveo u Mile-sove odaje, Ivan je zatekao svog mravijeg bratia kako sjedi u prozorskom udubljenju, u drutvu grofa Renea Vorbrettena.
"Oh, oprosti", ree Ivan. "Nisam znao da si za  da ima posla."
No sad je bilo prekasno za povlaenje. Miles se iznenaeno okrenuo prema njemu, suspregnuo trzaj, uzdahnuo i domahnuo mu neka ue. "O, Ivane. to je tebe dovelo amo?"
"Mama me poslala s porukom. Nemam pojma zato te jednostavno nije nazvala preko komkonzole, ali nisam se elio svaati, kad mi je ve pruila prigodu da zbriem." Ivan mu preda teku omotnicu. Papir s logotipom rezidencije i osobnim grbom lady Alys.
"Da zbrie?" pitao je Rene Vorbretten kojem se to inilo zabavnim. "A meni je zvualo kao da u cijeloj Vorbarr Sultani ove godine nema asnika na udobnijem poloaju."
"Ha!" ree Ivan mrano. "Uzmi si ga onda ti. To je kao da radim u uredu s punim teretnjakom buduih punica u stanju krajnje predsvadbene histerije, a osim toga sve do jedne su opsjednute nadziranjem svih i svega. Pojma nemam gdje je mama samo pronala toliko vorskih zmajevni. ovjek ih obino susree jednu po jednu, i to kad su okruene cijelom svojom obitelji koju mogu terorizirati. Skupiti ih sve na hrpu oko zajednikog posla, to jednostavno nije u redu." Privukao je stolac izmeu Renea i Milesa, pa sjeo, naglaeno zauzimajui poloaj koji je pokazivao daje on ovdje samo privremeno. "Zapovjedni lanac je potpuno izvrnut: dvadeset tri zapovjednika i samo jedan poslunik  ja. elim se vratiti u svoj stoer u kojem zapovjednici svoje sulude zahtjeve ne poinju uvodnikom koji glasi Ivane, dragi, bi li bio tako sladak da Ne znam to bih dao da opet ujem lijepi, duboki, izravni, muevni urlik Vorpatril!... to jest, da ga ujem od nekoga drugog a ne od grofice Vorinnis."
Miles je, cerekajui se, poeo otvarati omotnicu, a onda zastao i osluhnuo zvukove koji su ukazivali da Pym u predvorje priputa jo ljudi. "Ah", ree on. "Tono na vrijeme."
Na Ivanov uas, sljedei posjetitelji koje je Pym uu-kao u odaje svog gospodara bili su lord Dono, Byerly Vor-rutyer i orunik Szabo. Svi su oni pozdravili Ivana s veseljem od kojeg mu se smuilo. Lord Dono vrsto je i srdano stisnuo ruku Renea Vorbrettena, pa sjeo za okrugli stoli, ukoso od Milesa. By se objesio preko naslona sjedala na koje se spustio lord Dono, ponaajui se kao puki promatra. Szabo je uzeo obian stolac na kakvom je sjedio i Ivan, pa se odmaknuo od glavonja i prekriio ruke.
"Ispriajte me", ree Miles i dovri otvaranje omotnice. Izvukao je pismo lady Alys, preletio ga oima i nasmijeio se. "Ovako, gospodo. Moja teta Alys pie: Dragi Miles, pa uobiajene pristojnosti, bla, bla, a onda  Reci svojim prijateljima kako grofica Vorsmythe javlja da Rene moe raunati na glas njezina supruga. Donovo e pitanje kod njih trebati malo pogurati, ali mislim da bi spominjanje njegova budueg lanstva u Naprednjacima trebalo uroditi plodom. I lady Mary Vorville dojavljuje utjene vijesti za Renea, s obzirom na neke drage uspomene na njegova oca koje iz vojnikih dana nosi njezin otac, grof Vorville. inilo mi se neprikladnim lobirati za Dona kod grofice Vorpinski, ali ona me iznenadila svojim oduevljenim odobravanjem transformacije koju je prola lady Donna."
Lord Dono prigui smijeh, pa Miles zastane i upitno podigne obrvu.
"Grof  tad jo samo lord  Vorpinski i ja bili smo neko vrijeme vrlo dobri prijatelji", objasni Dono, s malim vragolastim osmijehom. "Poslije tebe, Ivane; mislim da si ti u to doba bio na Zemlji, u razdoblju obveznog sluenja u veleposlanstvu."
Na Ivanovo olakanje, Miles se nije raspitao za daljnje pojedinosti, ve je samo s razumijevanjem kimnuo i nastavio itati, glasom koji je savreno oponaao poskakiva-nje u dikciji lady Alys. Ako bi Dono osobno posjetio groficu i uvjerio je koliko je stvarna njegova promjena i kako je malo vjerojatno  malo vjerojatno je preslab izraz  da e se on, postane li grof, vratiti u staro oblije, to bi mu moglo uvelike pripomoi.
Lady Vortugalov javlja kako se od njezina svekra ni Rene ni Dono ne mogu niemu nadati. No ipak  ha, pazite sad ovo pomaknula je roenje grofova prvog unuka za dva dana unaprijed, pa pozvala grofa da bude nazoan prilikom otvaranja replikatora. Naravno, tamo e biti i
lord Vortugalov. Lady Vortugalovje takoer pripomenula kako supruga grofova glasakog zamjenika udi za pozivnicom, na carsko vjenanje. Jednu od rezervnih pozivnica proslijedit u, dakle, lady VorT. pa neka je ona dade kome god eli. Grofov zamjenik nee glasati protiv volje svog grofa, ali moglo bi mu se lako dogoditi da silno zakasni na jutarnju sjednicu, ili daje ak posve propusti. To vama nee ui u plus, ali e se moda pokazati kao znaajan minus za Richarsa i Sigura."
Rene i Dono poeli su vrljati biljeke.
"Stari Vorhalas osobno vrlo voli Renea, ali nee u ovom pitanju glasati protiv interesa Konzervativne stranke. Budui daje Vorhalasovo kruto potenje posljedica njegova openito krutog mozga, bojim se da je Donov sluaj kod njega posve beznadan.
Isto vrijedi i za Vortainea, pa nemojte na to troiti snagu. Ipak, iz pouzdanih sam izvora saznala kako njegova parnica, koju zbog razgranienja okrunih vodenih granica, vodi sa svojim susjedom, grofom Vorvolynkinom jo uvijek nije rijeena, a na uas obiju obitelji, ogorenje meu njima raste iz dana u dan. U uobiajenim okolnostima ne bih smatrala daje grofa Vorvolynkina mogue odvojiti od Konzervativaca, ali apat na uho koji mu je uputila njegova snaha, lady Louisa, a koju on oboava, apat koji je naznaio kako bi njegov glas za Renea i Dona mogao ozbiljno uznemiriti, podcrtano, njegova protivnika, dao je zapanjujue rezultate. Mislim da ga s pouzdanjem moete dodati na svoju stranu."
"No, ovo je zaista neoekivan blagoslov", ree veselo Rene, sve silovitije vrljajui.
Miles okrene list i nastavi: "Simon mije opisao besramno ponaanje onog, no, dobro, ovo je nevano, tum-di-dum, hehe, strahovito neodgojeno, podcrtano, hvala, teta Alys i sad smo pri kraju, Na kraju, moja me draga grofica Vorin-
nis uvjerava kako oba tvoja prijatelja mogu raunati na glas Okruga Vorinnis. Voli te tvoja teta Alys.
P.S. Neoprostivo je to ovo radite ovako neuredno i u posljednji as. Moj Ured eli ubrzano razrijeiti ovu zbrku kako bismo znali kojim odgovarajuim osobama, pristojno i na vrijeme, moramo uputiti pozivnice. U interesu pravodobnog razrjeenja ovih problema, slobodno daj Ivanu svaku zadau, ako misli da ti on moe biti koristan."
"Molim?" ree Ivan. "To si sad izmislio! Daj da vidim. .." S neugodnim smijekom, Miles iskosi papir prema Ivanu koji se nagne preko njegova ramena kako bi proitao post scriptum. Da, bio je to besprijekorni rukopis njegove majke. Prokletstvo.
"Richars Vorrutver je sjedio upravo ovdje", ree Miles, pokazujui na Reneov naslonja, "i rekao mi kako lady Alys ne glasa u Vijeu. ini se da mu je promaknuo podatak kako je ona na politikoj sceni Vorbarr Sultane provela vie godina nego svi mi zajedno. Ba teta." Osmijeh mu se proirio.
Okrenuo se i napola pogledao preko ramena kad je u dnevnu sobu ponovno uao Pym koji je pred sobom gurao ajna kolica. "Ah. Gospodo, mogu li vam ponuditi neto za osvjeenje?"
Ivan je malo ivnuo, ali na njegovo razoaranje, na ajnim se kolicima nalazio aj. No, dobro, i kava, kao i pladanj s uivancijama Mame Kosti koje su izgledale kao ukusan, jestivi mozaik. "A vino?" predloi on, pun nade, svom bratiu, dok je Pym ulijevao tekuinu u alice. "Ili barem pivo?"
"U ovo doba?" ree Rene.
"Moj dan je poeo vrlo rano", uvjeravao ga je Ivan. "Zaista."
Pym mu doda alicu kave. "Od ovoga ete se oporaviti,
milorde."
Nevoljko, Ivan prihvati alicu s kavom.
"Kad je moj djed u ovoj sobi drao politike sastanke, uvijek se moglo rei radi li se o planiranju sa saveznicima ili o pregovorima s protivnicima", obavijesti ih sve Miles. "Kad je radio s prijateljima, posluivao je aj, kavu i takve stvari, a od svih se oekivalo da ostanu prisebni. A kad je obraivao one druge, toile su se zapanjujue koliine alkohola svih boja i okusa, i to tako da su se uvijek najprije posluivala najbolja pia. Poslije bi stigla ona loija, ali dotad su posjetitelji bili ve u takvom stanju da nisu primjeivali razliku. Uvijek bih se uuljao kad je njegov posluitelj donosio vinsku kartu, jer sam znao da su, ako se pritajim, anse da me netko primijeti i izbaci vrlo male."
Ivan privue svoj stolac blie pladnju s delicijama. By je svoj stolac jednako strateki postavio uza suprotnu stranu kolica. Ostali su gosti prihvatili alice iz Pvmovih ruku i pijuckali. Miles na svom koljenu poravna rukom ispisani dnevni red.
"Prva toka", poeo je on. "Rene, Dono, je li lord uvar govornikog kruga odredio vrijeme i redoslijed kojim e se odvijati glasovanje o vaim sluajevima?"
"Jedno za drugim", odgovori Rene. "Moj ide prvi. Moram priznati, bio sam zahvalan kad sam saznao da u s tim biti gotov to je prije mogue."
"To je savreno, ali ne iz razloga iz kojih ti misli da jest", ree mu Miles. "Rene, kad te prozovu, smjesta e Govorniki krug prepustiti lordu Donu. A kad glasovanje o njemu bude dovreno, on e ga odmah prepustiti tebi. Naravno, jasno vam je zato?"
"Oh. Da.", ree Rene. "Oprosti, Miles, uope nisam mislio."
"Meni... nije ba najjasnije", ree lord Dono.
Miles na prste nabroji mogunosti. "Dono, ako najprije tebe uine grofom Vorrutverom, smjesta se moe okrenuti i dati glas Okruga Vorrutver za Renea i tako poveati broj njegovih glasova za jedan. Ali ako se najprije
bude odluivalo o Reneu, sjedalo Vorrutverovih jo e biti prazno i taj se glas jednostavno nee brojiti. A ako se jo dogodi i to da Rene izgubi  i to, recimo, za jedan glas  ti e izgubiti Vorbrettene kad se bude odluivalo o tebi."
"Ah", ree Dono glasom koji je pokazivao da mu je si-jevnulo. "Misli da su i nai protivnici obavili ovu matematiku? Misli  zato i predlae da se u posljednji as zamijenimo."
"Upravo tako", ree Miles.
"Hoe li oni predvidjeti i ovu izmjenu?" zabrinuto zapita Dono.
"Koliko je meni poznato, oni uope ne znaju da ste vas dvojica uli u savez", odgovori By, uz pomalo podrugljiv polunaklon.
Ivan se namrti prema njemu. "A koliko e im trebati da to saznaju? Kako mi moemo biti sigurni da ti nee sve to si ovdje uo smjesta otkucati Richarsu?"
"Nee", ree Dono.
"Ma nemoj? Moda si ti siguran na ijoj je By strani, ali ja nisam."
By se podrugljivo nasmijei. "Nadajmo se samo da i Richars dijeli tvoju zbunjenost."
Ivan odmahne glavom, pa upne paperjastu pogaicu od kampa koja mu se rastopila u ustima, i zalije ju kavom.
Miles posegne rukom pod svoj naslonja i izvue hrpu velikih, prozirnih svitaka. Zgulio je gornja dva i preko niskog stolia Reneu i Donu dodao svakome po jedan. "Oduvijek sam ovo elio pokuati", ree on presretno. "Sino sam ih izvukao s tavana. To je neto to je bilo od velike pomoi taktikim proraunima mog djeda; a vjerujem da je on taj tos nauio od svog oca. Moda bih mogao smisliti i komkonzolni program koji bi znao uiniti to isto. Ovo je raspored sjedenja u komori Vijea."
Dono podigne svoj svitak prema svjetlu. Dva reda praznih etverokuta u luku su preko papira oblikovala polukrug. "Mjesta nisu oznaena."
"Pretpostavlja se da oni koji se ovime slue znaju gdje tko sjedi", objasni mu Miles. Ipak, odvoji palcem jo jedan papir i doda mu ga. "Uzmi ga sa sobom, kod kue ispuni i naui napamet, moe?"
"Sjajno", ree Dono.
"Teoretski, ovo slui za usporeivanje dva povezana glasovanja bez sigurne veine. Za svaki okruni stolac treba odrediti boju  na primjer, crvena za negativan glas, zelena za pozitivan, neobojeni kvadrati predstavlja neodlune ili one za koje se ne zna kako e glasovati  a onda stavi papire jedan preko drugoga." Miles spusti na stoli aku fluorescentnih flomastera. "Tamo gdje dobije dva zelena ili dva crvena kvadratia, zanemari grofa. Ili ga ne mora uvjeravati, ili nema smisla. Ali tamo gdje ti ostanu prazni kvadratii, ili prazni kvadrati na boji, ili razliite boje jedna preko druge  na te se ljude mora usredotoiti i kod njih lobirati."
"Ah", ree Rene, uzme dva flomastera i nagne se nad stoli, pa pone bojiti kvadratie. "Kako elegantno i jednostavno. Uvijek sam to pokuavao izraunati u glavi."
"Da, ali kad se povezu tri ili pet glasovanja puta ezdeset grofova, nema te glave koja bi to uspjela izraunati."
Dono je, zamiljeno napuenih usta, ispunio desetak kvadratia, pa se premjestio pokraj Renea kako bi spojio preostala imena s njihovim sjedalima. Ivan je primijetio kako je Rene svoje kvadratie obojio vrlo uredno, ne prelazei flomasterom preko ruba. Dono je vrljao odvane, brze mrlje. Kad su zavrili, preklopili su svitke jedan preko drugoga, lagano ukoso.
"asna rije," ree Dono, "ovako s papira gledaju te ravno u oi, zar ne?"
Njih su dvojica poeli mrmoljiti, sastavljajui popis osoba s kojima se zajedno moraju pohrvati. Ivan ukloni mrvice pogaice od kampa s hlaa svoje uniforme. Byerly se pokrenuo kako bi predloio dvije male izmjene u rasporedu praznina i boja, zasnovane na dojmovima koje je, oh, naravno, posve sluajno, skupio boravei u Richarsovu drutvu.
Ivan je iskrivio vrat, prebrojavajui zelena i dvostruko zelena polja. "Jo nemate veinu", ree on. "Bez obzira na to koliko malo glasova skupili Sigur i Richars, bez obzira na to koliko njihovih simpatizera toga dana bude zabavljeno drugim stvarima, vas dvojica i dalje trebate skupiti vrstu veinu od trideset i jednog glasa, inae neete dobiti svoje Okruge."
"Upravo radimo na tome, Ivane," ree Miles.
Prema blistavom oku i opasno vedrom izrazu lica, Ivan je zakljuio da je njegov brati u svom gas-do-daske raspoloenju. Ivan se pitao hoe li Illvan i Gregor ikad poaliti dan kad su ga izvukli iz njegovih oboavanih galak-tikih tajnih operacija i zatvorili ga u kuu. Ispravak  pitao se kad e tono poaliti taj dan.
Na Ivanov oaj, palac njegova bratia svom se silinom spustio na nekoliko praznih kvadratia, iako se Ivan nadao da e mu oni promaknuti.
"Grof Vorpatril", ree Miles. "Ah, ha." Nasmijeio se Ivanu.
"Zato mene gleda?" zapita Ivan. "Pa ne moe se ba rei da Falco Vorpatril i ja svaki dan zajedno tulumarimo. Zapravo, zadnji put kad sam vidio staroga rekao mi je da sam beznadan sluaj i da sramotim svoju majku, njega i sve ostale nastrane stare Vorpatrile. Dobro, nije rekao nastrane stare, rekao je sve koji misle napravi nain, a to se na kraju svodi na isto."
"Oh, ti Falca u prilinoj mjeri zabavlja", okrutno je Miles proturjeio Ivanovu osobnom iskustvu. "Ali to je
najvanije, tebi nije problem dovesti Dona njemu u posjet. A kad ste ve tamo, moete obojica ubaciti koju dobru za Renea."
Znao sam da emo prije ili poslije doi do ovoga. "Nema ti pojma ega bih se ja sve morao nasluati da sam mu predstavio lady Donnu kao svoju zarunicu. Openito govorei, on nikad nije trpio Vorrutvere. A ako mu predstavim lorda Dona kao budueg kolegu..." Ivan zadrhti i zapilji se u bradatog mukarca koji je piljio u njega, udnovato uzvijene usne.
"Zarunicu, Ivane?" zapita Dono. "Nisam znao da ti je toliko stalo."
"No, sad sam kod tebe ionako propustio sve prilike, zar ne?" proguna mrzovoljno Ivan.
"Sad, kao i tijekom proteklih pet godina dok sam hladio noge u Okrugu. Ja sam bio tamo. A gdje si bio ti?" Dono prekine Ivanovu alopojku malim trzajem brade; kratak bljesak ogorenja u njegovim oima natjerao je Ivana da se sav stisne u sebe. Dono primijeti kako mu je neugodno, pa se polako i poprilino zloesto nasmijei: "Zaista, Ivane, oito je kako je cijeli ovaj dogaaj u potpunosti tvoja krivnja, budui da si bio toliko spor."
Ivan se trne. Prokletstvo, ta ena  taj mukarac  ta osoba me zaista prokleto predobro poznaje.
"U svakom sluaju," nastavi Dono, "budui da se bira izmeu Richarsa i mene, Falco e se ipak morati odluiti za jednog od Vorrutvera. Pitanje je samo za kojeg."
"A ja sam siguran kako ti moe jasno naglasiti sve Richarsove nedostatke", glatko se ubaci Miles.
"To moe netko drugi. Ja ne mogu", ree Ivan. "Slubujui asnici se ionako ne smiju mijeati u aktivnu politiku i eto vam sad." Prekriio je ruke i tako ustao, odnosno ostao sjediti, u obranu svoje asti.
Miles je piljio u njega. Ivan se s nelagodom mekoljio. Nadao se da se Miles nee sjetiti nazvati rezidenciju kako
bi mu njegova majka ponovila to mu je initi. Njoj je, naime, bilo jednostavnije suprotstaviti se kad nije bila prisutna, nego oi u oi. Namjestio je na lice izraz durenja, pogrbio se u stolcu i priekao  pomalo znatieljno  kakvu e taktiku kreativnog podmiivanja, ucjene ili zavrtanja ruke Miles ovaj put primijeniti kako bi podinio Ivana svojoj volji. Odvesti Dona u posjet Falcu Vorpatrilu, to e biti tako prokleto neugodno. Upravo je razmiljao kako e Falcu objasniti daje on sam potpuno nezainteresirani promatra, kad je Miles rekao: "Onda dobro. Idemo dalje"
"Rekao sam da neu!" oajno zaurla Ivan.
Miles ga pogleda, lagano iznenaen. "uo sam te. Sve je u redu, slobodan si. Nita vie neu traiti od tebe. Moe se opustiti."
S dubokim olakanjem, Ivan utone u stolac.
Uvjeravajui pritom sebe kako se zaista radi o dubokom olakanju, a ne o dubokom razoaranju. Sasvim sigurno se ne radi o dubokom uznemirenju. Ali... ali... ali... ja sam toj nesnosnoj maloj gnjidi potreban... ja moram vaditi njegove kestenie iz vatre...
"Idemo dalje", ree Miles. "Sad su na redu prljavi trikovi."
Ivan je, oima punim strave, buljio u njega. On je deset godina bio najbolji Illyanov agent u Tajnim operacijama... "Miles, ne ini to!"
"Da ne inim to?" raspita se Miles blago.
"to god da ima na pameti. Jednostavno, nemoj. Ja s tim ne elim imati nikakve veze."
"Ono to sam zapravo htio rei", ree Miles, gledajui ga upadljivo oporo, "jest da se mi, budui da je pravda na naoj strani, ne moramo sputati do niskih lukavtina kakve su, na primjer, podmiivanje, naruena ubojstva, blai oblici fizikog nasilja ili  heh!  ucjena. Osim toga, takvi potezi najee se... vraaju poput bumeran-
ga." Oko mu je zablistalo. "Ali moramo vie nego pozorno paziti na moebitne sline poteze svojih suparnika. Ponimo s oitim  podignite cijelu svoju etu orunika u stanje pune pripravnosti, osigurajte provjeru svojih vozila da ne bi netko po njima prkao, a pobrinite se i za to da onoga jutra kad se bude glasalo imate na raspolaganju i druga prijevozna sredstva i rute. Toga dana takoer odvojite sve ljude koje moete i poaljite ih da se pobrinu kako nita ne bi neoekivano stalo na put dolasku onih koji vas podravaju."
"Ako se, kako ti kae, ne sputamo nisko, kako emo onda nazvati onu varku s Vortugalovima i njihovim ma-terninim replikatorom?" s indignacijom zatrai odgovor Ivan.
"To emo nazvati neoekivanom sreom, s kojom nitko od nas ovdje nije imao nikakve veze", smireno mu odgovori Miles.
"Ah, znai, nije prljavi trik ono to ne moe dovesti do nas?"
"Tono, Ivane. Brzo ui. Djed bi bio... iznenaen."
uvi ovo, lord Dono se iznenada zamislio, pa se naslonio i poeo njeno gladiti bradu. Od njegova su slabanog osmijeha Ivana podilazili ledeni marci.
"Byerly." Miles se osvrtao u potrazi za preostalim Vor-rutverom koji je njeno grickao mali sendvi i ili spavao ili sluao, ovisno o tome to su znaile te napola sklopljene oi. U tom ih trenutku By irom otvori i nasmijei se. Miles je nastavio: "Jesi li od Richarsa ili Vormoncriefova drutvan-ca nauo neto to bi upuivalo na ovo posljednje?"
"ini se da su se zasad ograniili na uobiajenu kampanju. Mislim da jo nisu shvatili da ih moete ugroziti."
Rene Vorbretten sumnjiavo je motrio Byerlyja. "Moemo li? Prema mojem raunu, ne bih rekao. A kad i ako to shvate  a kladim se da e to prije ili poslije ipak sijev-nuti Borizu Vormoncriefu  to misli, to e poduzeti?"
By isprui ruku i zanjie je naprijed-natrag, kao da uspostavlja ravnoteu. "Grof Vormoncrief je staloeni stari panj. Kako god stvari budu ispale, on e preivjeti i opet glasovati. I opet, i opet. Ne moe se rei da mu je svejedno to e biti sa Sigurom, ali mislim da zbog njega nee prijei nikakve granice. Richars... e, pa, Richarsu je ovo glasovanje od ivotnog znaenja, nije li? Odmah se na poetku razbjesnio zato to je uope doveden u ovakvu situaciju. Richars je bijesan pas puten s lanca, a svaki je dan sve opasniji." inilo se da ova usporedba uope ne uznemiruje Bya; naprotiv, doimao se kao da u njoj, iz nekih samo njemu znanih razloga, uiva.
"No dobro, ako se tamo neto promijeni, ti nas obavijesti", ree Miles.
Byerly naini mali pozdravni pokret, rairivi ruku iznad srca. "ivim da bih sluio."
Miles podigne obrve i uputi Byerlyju prodoran pogled; Ivan se zapitao je li ova zajedljiva uporaba starog CarSi-govskog izraza moda teko pala ovjeku koji je u slubi CarSiga prolio toliko krvi i ostavio toliko kostiju. Najeio se od bojazni da e Miles odluiti uputiti Byu prijekor zbog ove slabane duhovitosti, ali, na Ivanovo olakanje, Miles je odluio da to zanemari. Jo su nekoliko trenutaka proveli odluujui tko e naciljati u kojeg neodlunog grofa, a onda je sastanak zavrio.
PETNAESTO POGLAVLJE
Ekaterina je, drei Nikkija za ruku, stajala na ploniku i ekala dok je ujak Vorthvs grlio svoju enu, opratajui se, a voza trpao njegov koveg u prtljanik zemaljskog vozila. im zavri sastanak na koji su se upravo zaputili, ujak Vorthvs otii e ravno u zranu luku i brzim carskim glasnikim brodom odletjeti na Komarr, kako bi se tamo pozabavio neim stoje Ekaterini opisao kao nekoliko tehnikih pojedinosti. Ona je pretpostavljala kako je to putovanje vrhunac dugih sati koje je u posljednje vrijeme provodio zatvoren u Carskom znanstvenom institutu; u svakom sluaju, Profesorica se nije iznenadila kad je rekao da putuje.
Ekaterina porazmisli o Milesovoj sklonosti prema ublaavanju injenica. Sino se bila spremna onesvijestiti kad je ujak pred sebe posjeo nju i Nikkija, pa ih obavijestio tko je Milesov "ovjek s ovlastima", onaj momak za kojega je Miles tvrdio kako e s razumijevanjem moi razgovarati s Nikkijem, zato stoje i sam kao dijete izgubio oca. Buduem caru Gregoru nije jo bilo ni pet godina kad je odvani krunski kraljevi Serg, tijekom povlaenja iz nepromiljene vojne pustolovine, raznesen u komadie u orbiti Escobara. Sve u svemu, bilo joj je drago to je nitko o tome nije obavijestio sve do trenutka kad je razgovor bio potvren, jer
tako nije imala vremena postati jo ivanijom no to je sad bila. Nije joj bilo drago stoje ruka kojom je drala Nik-kijevu bila malo previe vlana i malo previe hladna. Znala je da e Nikki svoje raspoloenje izvesti iz raspoloenja odraslih oko sebe; zbog njega se mora barem praviti da je mirna.
Napokon su se svi hrpimice ugurali u stranji odjeljak, mahnuli Profesorici i odvezli se. Ekaterina je zakljuila kako razvija znalaki pogled. Kad se prvi put vozila u slubenom zemaljskom vozilu koje je carstvo neprekidno dralo na raspolaganju njezinu ujaku, nije znala da njegov neobino visoki sjaj zapravo znai visoku razinu okloplje-nosti, a ni da je pozorni mladi voza CarSigovac do kosti. I premda se njezin ujak bezuspjeno trudio svojim nainom ivota iskljuiti iz visokog Vorstva, ipak se kretao u istim proienim krugovima, kao i Miles, i to s jednakom lakoom  Miles zato to se u njima kretao cijelog svog ivota, a njezin ujak zato to je njegovo inenjersko oko procjenjivalo ljude prema drugaijim mjerilima.
Ujak Vorthvs s ljubavlju se nasmijeio Nikkiju i potapao ga po ruci. "Ne izgledaj tako uplaeno, Nikki," brundao je on utjeno. "Gregor je dobar momak. Bit e sve u redu, a i mi emo biti s tobom."
Nikki je kimnuo, ne ba posve uvjeren. Ekaterina je govorila samoj sebi kako on izgleda tako blijedo samo zbog svog crnog odijela. Bilo je to njegovo jedino pristojno odijelo; posljednji gaje put nosio na oevu sprovodu i Ekaterina se natjera da zanemari tu neugodnu ironiju. Ipak, sama je sebi povukla crtu i odluila da nee odjenuti haljinu koju je imala na sprovodu. Njezina se sivo-crna haljina za svaki dan pomalo ve pohabala, ali morat e izdrati. Barem je bila ista i izglaana. Uredno je i pomalo strogo vezala kosu, uplevi je u punu na zatiljku. Dotaknula je kvricu, mali privjesak u obliku Barravara, koji je sakrila
pod crnu bluzu visokog ovratnika, kako bi se potajice ohrabrila.
"A nemoj ni ti izgledati tako uplaeno", doda juak Vorthvs, obraajui se Ekaterini.
Slabano se nasmijeila.
Od sveuiline je etvrti do carske rezidencije vonja bila kratka. Straari su ih skenirali i glatko propustili kroz visoka eljezna vrata. Rezidencija je bila nepregledna kamena graevina, nekoliko puta vea od Kue Vorko-sigan, trokatnica koja je, kroz nekoliko stoljea i nekoliko radikalnih promjena graditeljskih stilova, bila nadograena u obliku poneto nepravilnog, upljeg etverokuta. Prili su sporednom trijemu na istonom kraju.
Doekao ih je nekakav visoki kuni slubenik u odori Kue Vorbarra, pa ih poveo kroz dva vrlo duga hodnika kojima su odjekivali njihovi koraci, prema sjevernom krilu. I Nikki i Ekaterina zvjerali su oko sebe, Nikki otvoreno, Ekaterina prikriveno. inilo se da je ujak Vorthvs posve ravnoduan prema muzejskim izlocima koji su se posvud nalazili. On je ovim hodnicima proao ve desetak puta kako bi osobno predao izvjea vladaru triju svjetova. Miles joj je rekao da je ovdje ivio do svoje este godine. Je li osjeao pritisak mrane teine ove povijesti, ili je to jednostavno smatrao svojim igralitem? Ima pravo jednom pogaati.
ovjek u odori uveo ih je u elegantno namjeten ured veliine jednog kata kue Vorthvsovih. Blie ulaznim vratima, oslonjen uz golem komkonzolni stol, smjestio se napola poznati lik. Car Gregor Vorbarra bio je ozbiljan, vitak, tamnoput i naoit u onom ispijenom, intelektualnom smislu te rijei. Ekaterina je smjesta zakljuila kako ui-vo izgleda bolje nego na holovidu. Bio je odjeven u tam-noplavo odijelo na kojem su jedine naznake vojnikih ukrasa bile pruge koje su se nalazile na bonim avovima hlaa i tunici s visokim ovratnikom. Miles je stajao preko-
puta njega, odjeven u svoje uobiajeno, besprijekorno sivo odijelo iju je besprijekornost poneto naruavala injenica da je stajao razmaknutih nogu i drao ruke u depovima hlaa. Prekinuo se usred reenice; oi su mu se eljno podigle kad je ula Ekaterina, a usne mu se razdvojie. Svojem je kolegi revizoru trzavo, kratko i ohrabrujue kimnuo.
Ali Profesoru nije bilo potrebno davati znakove. "Gospodine, dopustite mi da vam predstavim svoju neakinju, madame Ekaterinu Vorsoisson i njezina sina, Nikdlaja Vorsoissona."
Gregor je potedio Ekaterinu nespretnog pokuaja da se nakloni tako to je smjesta koraknuo naprijed, uhvatio njezinu ruku i vrsto je stisnuo, kao da je ona jedna od jednakih meu kojima je on bio prvi. "Madame, ast mi je." Okrenuo se prema Nikkiju, pa se i s njim rukovao. "Dobro doao, Nikki. ao mi je to se prvi put sastajemo zbog ovako ozbiljne stvari, ali vjerujem da e nai sljedei susreti biti mnogo veseliji." Prizvuk njegova glasa nije bio ni ukoen ni pokroviteljski, ve jednostavan i izravan. Nikki se uspio rukovati kao odrasla osoba i tek malo razrogaio oi.
Ekaterina je i prije susretala mone mukarce; oni su uglavnom gledali kroz nju, pokraj nje, ili u nju, ali kao da je neodreeno, estetski procjenjuju, istim pogledom kojim je ona pregledavala ukrasne sitnice u hodniku rezidencije. Gregor ju je pogledao ravno u oi, kao da kroz njih moe vidjeti sve do njezina zatiljka. Bilo je to istodobno i razdraljivo neugodno, ali i neobino ohrabrujue. Mahnuo im je svima da pou prema u etverokut razmjetenim konim sofama i naslonjaima na drugom kraju sobe, pa tiho rekao: "Molim vas, izvolite sjesti."
Visoki su se prozori otvarali prema vrtu ije su se povrine u kaskadama sputale, blistave i pune ljetnog cvijea. Ekaterina se spustila na sofu, okrenuvi lea tom
prizoru, a Nikki je sjeo pokraj nje; osvjeavajue sjeverno svjetlo padalo je na lice njihova carskog domaina koji je sjeo u naslonja nasuprot njima. Miles je privukao obian stolac i sjeo, poneto dalje od svih njih. Prekriio je ruke i doimao se posve oputenim. Nije bila sasvim sigurna zbog ega je ona to dranje protumaila kao napeto, ivano i otuno. Kao masku. Staklenu masku...
Gregor se nagne naprijed. "Nikki, lord Vorkosigan me zamolio da se sastanem s tobom, zbog neugodnih glasina koje se ire u vezi sa smru tvog oca. S obzirom na okolnosti, tvoja majka i tvoj praujak takoer su se sloili daje to potrebno."
"Samo da se zna," ubacio se ujak Vorthvs, "ja nikako ne bih pristao da se malenoga dublje uvlai u sve to, da nije bilo onih lajavih budala."
Gregor kimne s razumijevanjem. "Prije nego to ponem, nekoliko utoka  rijei upozorenja. Nikki, ti toga vjerojatno nisi svjestan, ali u domu svog ujaka ivi pod izvjesnim sigurnosnim nadzorom. Na njegov zahtjev, taj je nadzor najee ogranien i neupadljiv onoliko koliko je to mogue. Tijekom protekle tri godine razina tog nadzora bila je podignuta samo dvaput, zahvaljujui nekim njegovim iznimno tekim sluajevima."
"Ujna Vorthvs pokazala mi je vanjske vid-kamere", nesigurno se usudio progovoriti Nikki.
"One su samo dio cijele prie", ree ujak Vorthvs. I to manji dio, ako je bilo suditi prema iscrpnom saetku koji je Ekaterini, onog dana kad su se ona i Nikki uselili, prepriao uljudni CarSigovac u civilki.
"Sve komkonzole su ili na sigurnosnim vezama, ili pod nadzorom", pojasnio je Gregor. "Oba se njegova vozila uvaju na strogo uvanim mjestima. Na svaki neovlateni prilazak posjedu CarSig bi trebao odgovoriti za manje od dvije minute."
Nikkijeve su se oi razrogaile.
"ovjek se pita kako je Vormoncriefu uspjelo ui", nije se Ekaterina mogla suzdrati a da mrano ne promrmlja. Gregor se nasmijeio u znak isprike. "Va je ujak odluio da CarSig nee pretresati svakog njegova sluajnog posjetitelja. A zahvaljujui svojim prijanjim posjetima, Vormoncrief je bio na popisu poznatih." Ponovno je pogledao Nikkija. "Ali, ako emo nastaviti dananji razgovor, to e nuno dovesti do prekoraenja nevidljive crte izmeu niske i visoke razine sigurnosnog nadzora. Dok bude ivio u kui svog ujaka, ili ako.. .bi ikad ivio u kui lorda Vorko-sigana, ne bi primijetio nikakve razlike. Ali  bude li elio otputovati na neko udaljenije mjesto na Barravaru, to e morati odobriti izvjesni slubenik sigurnosti, a moda e ti i putovanja na druge svjetove biti ograniena. Popis kola koje moe pohaati mogao bi iznenada postati vrlo uzak i biti ogranien na neto ekskluzivnije i, ao mi je to to moram rei, skuplje kole. Ono to je u svemu tome ipak neto veselije, jest injenica da vie nee morati susretati usputne zloince. Ono stoje mnogo manje veselo," uputio je lagano kimanje glavom Ekaterini, "jest injenica kako bismo morali pretpostaviti da su moebitni otmiari koji bi se kroz te mjere uspjeli probiti visokoprofesionalni i iznimno opasni."
Ekaterini je zastao dah. "Miles mi taj dio nije ni spomenuo."
"Ja bih se usudio rei kako to Milesu uope nije palo na pamet. On je pod istovrsnom razinom sigurnosnih mjera proveo vei dio svog ivota. Razmilja li riba o vodi?"
Ekaterina ubode pogledom Milesa. Na njegovu je licu bio vrlo udan izraz, kao da se upravo sudario sa zidom ijeg postojanja uope nije bio svjestan.
"Putovanja na druge svjetove", dograbi se Nikki jedine toke na tom zastraujuem popisu koja je njemu bila vana. "Ali... ja elim biti pilot skonog broda."
"Oekujem da e se, do trenutka kad bude dovoljno star da se koluje za pilota, situacija promijeniti", ree Gregor. "Ovo o emu sam ti sad govorio odnosi se uglavnom na sljedeih nekoliko godina. eli li i dalje nastaviti s razgovorom?"
Nikki lizne usnice. "Da", ree on. "elim znati."
"Drugo upozorenje", ree Gregor. "Kad bude odlazio odavde, nee u glavi imati nita manje pitanja nego to ih ima sad. Jednostavno, zamijenit e jedan komplet upitnika drugim. Sve to ti kaem bit e istinito, ali ne i potpuno. A kad zavrim, bit e to krajnja granica onoga to u ovom trenutku smije znati, i zbog svoje sigurnosti, i zbog sigurnosti Carstva. eli li i poslije ovoga nastaviti?"
Niki nijemo kimne. Ovaj gaje silni ovjek opinio. Kao i Ekaterinu.
"Tree i posljednje. Nae nas vorske dunosti katkad sustiu u previe njenoj dobi. Ono to u ti rei nametnut e ti obvezu utnje kakvu bi teko podnio i odrastao ovjek." Kratko je pogledao Milesa, Ekaterinu i ujaka Vorthvsa. "Iako, moi e o tome razgovarati s mamom, ujnom i ujakom. Ali ovo e moda biti prvi put da e se ozbiljno morati zakleti svojom asnom obiteljskom rijei. Moe li to?"
"Da", proape Nikki.
"Onda se zakuni."
"Kunem se svojom asnom rijei kao Vorsoisson..." Nikki zastane, uznemireno pretraujui Gregorovo lice.
"Da u ovaj razgovor zadrati za sebe."
"Da u ovaj razgovor zadrati za sebe."
"Vrlo dobro." Gregor se naslonio, oevidno u potpunosti zadovoljan. "Pokuat u ovo rei posve jednostavno. Kad je one noi lord Vorkosigan s tvojim ocem napustio kupolu i kad su doli na eksperimentalnu postaju, tamo su iznenadili neke lopove. A i lopovi su iznenadili njih. I tvoj otac i lord Vorkosigan bili su pogoeni zrakama iz
oamuta. Lopovi su pobjegli, ostavivi ih obojicu lancima oko zglobova vezane za ogradu s vanjske strane postaje. Nijedan od njih nije bio dovoljno snaan da raskine lance, iako su obojica pokuali."
Nikki kradomice pogleda Milesa, dvostruko manjega od Tiena, tek malo veega od samog Nikkija. Ekaterina je gotovo mogla vidjeti kako se okreu kotaii u njegovoj glavi. Ako se njegov otac, koji je bio mnogo vei i jai, nije uspio osloboditi lanaca, kako bi se moglo okriviti Milesa zato to to nije uspio uiniti?
"Lopovi nisu eljeli da tvoj tata umre. Nisu znali da mu je spremite za kisik gotovo prazno. Nitko to nije znao, to je poslije potvrdilo i ispitivanje brzopentom. Tehniki, takva smrt nije ubojstvo, nego ubojstvo iz nehaja, usput budi reeno."
Nikki je bio blijed, ali jo nije bio na rubu suza. Odvaio se: "A lord Vorkosigan... nije mogao s tatom podijeliti masku zato stoje bio svezan... ?"
"Bili smo na udaljenosti od otprilike jednog metra", ree Miles bezbojnim glasom. "Nijedan od nas nije mogao dosegnuti onoga drugoga." Rairio je ruke u stranu. Pritom su mu se rukavi povukli i otkrili pogledima vretenas-te ruiaste oiljke na mjestima na kojima su mu se lanci urezali u ruku do kosti. Je li Nikki mogao razumjeti daje on gotovo rastrgao vlastite ruke u pokuaju da spasi Tiena, pitala se sumorno Ekaterina. Pomalo smeteno, Miles povue orukavlje natrag i spusti ruke na koljena.
"A sad dolazi teki dio", ree Gregor, ponovno obuhvativi Nikkija pogledom. Nikkiju se to sigurno moralo initi kao da su njih dvojica jedini ljudi u svemiru.
Zar e nastaviti1? Ne  ne, ovdje se treba zaustaviti... Nije bila sigurna kakva se bojazan primjeuje na njezinu licu, ali Gregor joj je ipak s ohrabrenjem kimnuo glavom.
"Ovo je dio koji ti tvoja majka nikad ne bi ispriala. Razlog zbog kojeg je tvoj tata poveo lorda Vorkosigana na

postaju lei u tome to je tvoj tata dopustio lopovima da ga podmite. Ali predomislio se i zatraio od lorda Vorko-sigana da ga proglasi carskim svjedokom. Kad su shvatili da ih je izdao, lopovi su se razljutili. I zato su ga onako okrutno vezali uz ogradu, jer su eljeli kazniti njegov pokuaj da spere sramotu sa svog asnog imena. Kako bi bili posve sigurni da e ga osramotiti, ostavili su info-disk s dokazima
0 njegovoj umijeanosti privren na njegova lea, kako bi bili sigurni da e te podatke pronai spasitelji, a onda su nazvali tvoju mamu i rekli joj da doe po njega. Ali  ne znajui da su mu zalihe kisika pri kraju  nazvali su je prekasno."
Nikki je izgledao zaprepateno i siuno. O, jadni moj sine. Nikad ne bih u tvojim oima nagrdila Tienovu ast; jedino u tvojim oima svi mi i jesmo asni...
"Zbog nekih drugih injenica vezanih uz lopove, a o kojima s tobom nitko ne smije razgovarati, sve je ovo najstroa dravna tajna. Ostatak svijeta misli kako su tvoj tata i lord Vorkosigan otili na postaju sami, kako tamo nikoga nisu susreli, kako su se, hodajui u mraku, razdvojili
1 kako je lord Vorkosigan tvog tatu pronaao prekasno. Ako netko misli daje lord Vorkosigan imao neke veze sa smru tvog tate, mi mu neemo proturjeiti. Ti moe rei da to nije istina i da ne eli vie o tome razgovarati. Ali ne smije dopustiti da te bilo tko uvue u raspravu o tome."
"Ali..." ree Nikki, "ali to nije poteno!" "To je teko," ree Gregor, "ali neophodno. Potenje s tim nema nikakve veze. Tvoja mama, tvoj ujak i lord Vorkosigan ispriali su ti istu lanu priu kao i drugima, zato to su te eljeli potedjeti najteeg dijela, istine. I ne mogu rei da su u tome pogrijeili."
Miles i on izmijenie izravan pogled; Milesove su se obrve neznatno i upitno podigle, na to mu je Gregor uzvratio kratko i ironino kimnuvi glavom. Carske su se usne istanjile u neto to zapravo i nije ba bilo osmijeh.
"Svi su lopovi u carskom zatvoru, jednom od najstroe uvanih. I nitko od njih nee tako skoro izai iz njega. to god smo u ime pravde mogli uiniti uinili smo, i vie nam nita nije preostalo. Da je tvoj tata iv, i on bi sad bio u zatvoru. Ali smrt brie sve dugove asti. U mojim oima, on je iskupio svoj zloin i svoje asno ime. Vie od toga ne moe uiniti."
Sve je ovo bilo mnogo, mnogo tee od iega to je Eka-terina zamiljala, to se usuivala zamisliti. Nikad nije mislila da e Gregor ili netko drugi prisiliti Nikkija da se s tim suoi. Ujak Vorthvs doimao se vrlo smrknutim, ak je i Miles izgledao pomalo obeshrabreno.
Ali ne: ovo je bila ublaena verzija. Tien nije pokuavao iskupiti svoju ast; jednostavno je saznao daje njegov zloin otkriven i napinjao se da izbjegne posljedice. Ali bude li Nikki zaplakao Ba me briga za ast! Hou svog tatu natrag! bi li mu ona mogla zbog toga prigovoriti? Uinilo joj se da dio tih suza ve blista u njegovim oima.
Nikki dobaci pogled Milesu. "Koje su bile vae dvije pogreke?"
Odgovorio je vrsto, iako Ekaterina nije mogla pogoditi koliko gaje to napora kotalo. "Prva je ta to sam propustio obavijestiti svoju sigurnosnu podrku da naputam kupolu. Kad me Tien poveo na postaju, obojica smo oekivali priznanje i suradnju, a ne neprijateljski sukob. A onda, kad smo iznenadili... lopove, bio sam sekundu pres-por u izvlaenju svog oamuta. Oni su pucali prvi. Ja sam diplomatski oklijevao. Samo jedna sekunda. Ali ovjek esto najvie ali zbog najsitnijih propusta." "elim vidjeti vae zglobove."
Miles povue orukavlje, pa isprui ruke, najprije dlanom nagore, pa nadolje, kako bi ih Nikki mogao dobro prouiti.
Nikkijevo se elo nabralo. "Je li i vama ponestajalo
zraka?"
"Ne, moja je maska bila u redu. Provjerio sam je prije nego to sam je navukao."
"Oh." Nikki se ponovno naslonio. Doimao se iznimno tihim i zamiljenim.
Svi su ekali. Minutu poslije, Gregor je zapitao: "Ima li u ovom trenutku jo koje pitanje?"
Nijemo, Nikki odmahne glavom.
Zamiljeno se namrtivi, Gregor baci pogled na svoj krono, pa ustane, spustivi pritom ruku kako bi sve njih sprijeio da smjesta skoe na noge. Priao je radnom stolu, prekopao ladicu i vratio se do svog naslonjaa. Nagnuo se preko stola i pruio Nikkiju kodnu karticu. "Izvoli, Nikki, ovo je za tebe. Nemoj je izgubiti."
Na kartici nije bilo nikakvih oznaka. Nikki ju je znatieljno prevrtao, a onda svoju znatielju usmjerio prema Gregorovu licu.
"Na ovoj se kartici nalazi kod za moj osobni komkonzol-ni kanal. Samo nekoliko mojih najbliih prijatelja i roaka ima tu vrstu pristupa. Kad je umetne u prorez na svojoj komkonzoli, pojavit e se ovjek koji e te identificirati i, ako sam slobodan, spojiti te sa mnom preko najblie kom-konzole. Ne mora mu uope objanjavati zato me treba. Ako poslije bude imao jo pitanja  a to je vjerojatno, zato to sam ti rekao mnogo toga, a ostavio malo vremena da to pojmi  ili ako jednostavno s nekim eli o ovome porazgovarati, slobodno se poslui njome i nazovi me."
"Oh", ree Nikki. Nakon to je jo jednom okrenuo karticu u ruci, oprezno ju je spremio u dep na prsima svoje tunike.
Prema jedva primjetnom oputanju u dranju Grego-ra i ujaka Vorthvsa, Ekaterina je zakljuila kako je audijencija gotova. Promekoljila se, oekujui znak za pokret, ali Miles podigne ruku  zar njegova uvijek mora biti zadnja?
"Gregore  iako cijenim povjerenje koje si mi ukazao odbivi moju ostavku"
Obrve ujaka Vorthvsa zaprepateno su poletjele uvis. "Miles, pa nisi valjda ponudio ostavku na poloaj revizora zbog ovih bijednih brbljarija!"
Miles slegne ramenima. "inilo mi se kako je u tradiciji carskih revizora ne samo da budu asni, nego da se asno i ponaaju. Pitanja moralnog autoriteta i sve to."
"Ne nuno", ree Gregor blago. "Ja sam od svog djeda Ezara naslijedio nekoliko prepredenih starih panjeva. A premda su ga zvali Dorca Pravedni, mislim da se moj predjed u izboru svojih revizora uglavnom rukovodio kriterijem njihove sposobnosti da uvjerljivo zastrae hrpu prilino tvrdih vazalnih plemia. Moe li ti zamisliti koliku je hrabrost trebao imati jedan od Dorcinih Glasova da bi se suprotstavio, recimo, Pierreu Krvopiji?"
Zamiljajui taj prizor, Miles se nasmijeio. "S obzirom na oduevljeno strahopotovanje s kojim se moj djed prisjeao starog Pierrea... ovjek se svata zapita."
"Ako se pokae daje slika tvoje vrijednosti kao revizora u javnosti tako naruena, moji e te grofovi i ministri sami morati razrijeiti. Bez moje pomoi."
"Sumnjam u to", zagunao je ujak Vorthvs. "Gadna su to posla, sinko moj, ali sumnjam da e do toga doi."
inilo se da Miles u to nije ba posve uvjeren.
"Sad si otplesao sve propisane korake, Miles," ree Gregor. "I sad to lijepo ostavi na miru."
Miles kimne, prihvaajui Gregorovu tvrdnju  kako se Ekaterini uinilo  nevoljko, ali s olakanjem. "Hvala vam, gospodine. Ali elio bih dodati da sam se u ovome rukovodio i moguim osobnim posljedicama. Koje e se znatno pogorati prije nego to potonu na dno i umru. Jeste li sigurni kako elite da stojim uz vas u svadbenom krugu sve dok ova zbrka traje?"
Gregor ga pogleda u oi, kao da mu Miles uzrokuje glavobolju. "A ne, ne, nee se tako lako izvui iz svojih drutvenih obveza. Ako generalica Alys ne zatrai da bude uklonjen, stajat e u tom krugu i gotovo."
"Nisam se pokuavao izvui  !... ni iz ega." Pod Gregorovim se mrkim osmijehom malko smanjio.
"U mojem je poslu najljepe to to ga ima na koga prebaciti. Jednostavno u pustiti glas da se svatko tko eventualno ima primjedbe na nazonost mog brata po mlijeku u svadbenom krugu, moe poaliti lady Alys i predloiti joj sve promjene rasporeda sjedenja u posljednjem trenutku... koje se usudi predloiti."
Milesu ba nije uspjelo sprijeiti zlobni osmijeh da mu uspue na usta, iako je odvano nastojao. Prilino odvano. Donekle. "Platio bih brdo love samo da to vidim." No smijeak mu je izblijedio. "Ali te e glasine nastaviti stizati sve dok"
"Miles." Gregor ga podignutom rukom sprijei da nastavi. Oi su mu blistale mjeavinom veselja i oaja. "Ti ima, i to u vlastitoj kui, najveeg ovostoljetnog strunjaka za barravarsku politiku. Tvoj je otac i prije nego to si se ti rodio, nenaoruan pobjeivao u mnogo gadnijim stranakim sukobima nego to je ovaj. Porazgovaraj s njim o svojim brigama. Reci mu da sam ja poruio neka ti odrecitira isto ono predavanje o sukobu asti i dobrog glasa koje je i meni svojedobno odrao. Zapravo... reci mu daje to moj zahtjev i zapovijed." Dok je ustajao iz naslonjaa, mahnuo je rukom i time stavio blagonaklonu toku na ovu temu.
"Lorde Revizore Vorthys, prije nego to otputujete, elim s vama porazgovarati. Madame Vorsoisson" ponovno je prihvatio njezinu ruku "  porazgovarat emo opet, kad ne budem u tolikoj stisci s vremenom. Sigurnosne su mjere sprijeile da dobijete javno priznanje, ali
nadam se kako ste svjesni da ste zaradili iznimno velik, osobni asni kredit Carstva, i na njega se moete pozvati kad god elite ili vam bude potrebno."
Ekaterina trepne, toliko zapanjena da mu se zamalo usprotivila. Pa valjda je Gregor ovaj sastanak ugurao u svoj raspored prvenstveno zbog Milesove dobrobiti? No vie se od ovih nejasnih naznaka vezanih uz budue dogaaje na Komarru pred Nikkijem nisu usudili spominjati. Uspjela mu je nekako kratko kimnuti, te promrmljati zahvalu na utroenom carskom vremenu i brizi. Nikki se pomalo nespretno ugledao na nju, pa uinio isto.
Ujak Vorthys oprostio se s Nikkijem i njom, pa se zadrao kako bi uo to mu njegov carski gospodar eli rei prije ukrcaja na brod. Miles ih je otpratio u hodnik i obratio se posluniku u odori: "Gerarde, ja u ispratiti goste. A ti, molim te, pozovi vozilo madame Vorsoisson."
Zapoeli su dugu etnju hodnicima rezidencije. Ekaterina se preko ramena osvrnula prema vratima osobnog careva ureda.
"To je bilo... to je bilo vie nego to sam oekivala." Pogledala je prema Nikkiju koji je hodao izmeu njih. Lice mu je bilo odluno, ali ne i nabrano. "Jae." Okrutnije.
"Da", ree Miles. "ovjek treba paziti to poeli... Postoje posebni razlozi zbog kojih u ovoj situaciji Gregoru i njegovim procjenama vjerujem vie nego ikom drugom. Ali... moda ja nisam jedina riba koja ne razmilja o vodi. Od Gregora se oekuje da rutinski, svakog dana podnosi pritiske koji bi natjerali, recimo, mene u pijanstvo, ludilo ili izravnu smrtonosnu nepodnoljivost. Zauzvrat, on precjenjuje sve nas, a mi... mi se trudimo da ga ne razoaramo."
"On mi je rekao istinu", ree Nikki. Jo je trenutak koraao bez rijei. "I to mije drago."
Zadovoljna, Ekaterina se suzdrala od toga da progovori.
Miles je svog oca pronaao u knjinici.
Grof Vorkosigan sjedio je na jednoj od sofa koje su stajale pokraj kamina i prelistavao runi ita. Prema poluslubenoj odori u koju je bio odjeven  tamnozelenoj tunici i hlaama koje su podsjeale na hlae uniformi koje je cijeli ivot nosio  Miles je zakljuio kako se uskoro sprema izai, bez sumnje na jedan od bezbrojnih slubenih objeda koje su Potkralj i Potkraljica bili prisiljeni provakati na svom putu do Gregorova vjenanja. Miles se prisjetio zastraujueg popisa obveza koji mu je pruila lady Alys, a iji su se datumi bliili. Ali duboko je sumnjao da e se usuditi ublaiti te drutvene i kulinarske muke tako to e pozvati Ekaterinu da mu pravi drutvo.
Miles se ubaci na sofu nasuprot onoj na kojoj je sjedio njegov otac. Grof podigne oi i pogleda ga s opreznom znatieljom.
"Zdravo. Izgleda trunicu iznureno."
"Da. Upravo sam stigao s jednog od najteih razgovora koje sam vodio u svojoj revizorskoj karijeri." Miles protrlja stranju stranu svog jo uvijek bolnog i napetog vrata. Grof pristojno podigne upitne obrve. Miles nastavi: "Zamolio sam Gregora da objasni Nikkiju Vorsoissonu ovu zbrku s klevetom, do granice koju procjenjuje kao mudru. Ali on je tu granicu postavio mnogo dalje nego to bismo to bili uinili Ekaterina ili ja."
Grof se naslonio i odloio runi ita. "Misli daje ugrozio sigurnosne mjere?"
"Ne, zapravo to ne mislim", prizna Miles. "Svaki neprijatelj koji bi mogao zaskoiti Nikkija ve bi znao vie nego to mali sad zna. Za deset minuta bi iz njega sve mogli izbrzopentati i opet ne bi bili pametniji nego to su prije bili. Moda bi ga ak i vratili kui. Ili ne bi... U si-
gurnosnom smislu, Nikki nije nita opasniji nego to je bio prije ovog razgovora. A s novim saznanjima ne moe ni vie ni manje nego dosad ugroziti Ekaterinu." Ili mene. "Prava se urota uspjela zadrati u najuem krugu upuenih. Nije u tome problem."
"A problem je u  ?"
Miles nasloni laktove na koljena i zapilji se u svoj nejasni odraz u vrhovima ulatenih polu visokih izama. "Mislio sam da e Gregor  zbog krunskog kraljevia Serga  znati treba li i kako nekoga obavijestiti da mu je otac bio zloinac. Ako kraljevia Serga, s obzirom na njegove tajne poroke, moemo nazvati zloincem."
"Ja mogu", dahne grof. "Zloinac koji je u vrijeme svoje smrti ve bio napola poludio." Tadanji admiral Vorkosigan svjedoio je katastrofalnoj propasti invazije na Escobar i to na najvioj razini, prisjetio se Miles. Uspravio se, a otac ga pogleda ravno u oi, mrano se nasmije-ivi. "To to je onaj escobarski brod pogodio naslijepo bila je najvea politika srea koja je ikad zadesila Bar-rayar. Kad sad pogledam unatrag, ipak mi se ini da smo s Gregorom u vezi s tim loe postupili. Pretpostavljam da je on to bolje izveo?"
"Rekao bih daje on s Nikkijem postupio... dobro. U svakom sluaju, Nikki se s tom okantnom spoznajom nee morati suoiti tek kasnije u ivotu. Naravno, u usporedbi sa Sergom, Tien je bio tek potkupljiva budala. Ali svejedno je to bilo teko promatrati. Nijedno devetogodinje dijete ne bi trebalo uti takve gadosti o nekome tko mu je blizak. Pitam se kamo e ga to odvesti?"
"Na kraju... u desetu godinu", ree grof. "ovjek ini ono to mora. Odraste ili propadne. Mora vjerovati u to da e on odrasti."
Miles je bubnjao prstima po tkaninom presvuenom naslonu sofe. "Tek mi sad polako poinje svitati koliko je Gregor bio mudar. Time to je priznao Tienov prijestup,
uvukao je Nikkija meu nas. Sad je i njemu vano da odrava lanu priu, kako bi zatitio dobar glas svog pokojnog oca. udno. A to me, usput budi reeno, i dovodi k tebi. Gregor moli  zahtijeva i zapovijeda, nita manje!  da i meni odri isto predavanje o sukobu asti i dobrog glasa koje si i njemu svojevremeno odrao. Zacijelo je bilo nezaboravno."
Grofovo se elo nabralo. "Predavanje? Oh. Da." Nakratko se nasmijeio. "Znai, ostalo mu je to u pameti, ba dobro. ovjek se ponekad pita, u vezi s mladim ljudima, ostaje li im ono to im govori u glavi, ili na jedno uho ue, a na drugo izae."
Miles se s nelagodom promekoljio, pitajui se ide li ova posljednja primjedba i na njegov raun. Okej, dobro, koliko ove posljednje primjedbe ide na njegov raun. "Mm?" potakne on oca.
"Ja to ne bih nazvao predavanjem. Samo razjanjavanjem granice izmeu pojmova." Rairio je ruku dlanom prema gore, kao da pokretom eli uspostaviti ravnoteu. "Dobar glas je ono to drugi ljudi znaju o tebi. A ast ono to ti sam o sebi zna."
"Hm."
"Trenje nastupa onda kad se izmeu toga dvoga pojave razlike. Kad je u pitanju Vorsoissonova smrt, kako ti stoji, sam sa sobom?"
Kako mu uspijeva jednim jedinim potezom ovako pogoditi u sredite? "Nisam siguran. Raunaju li se neiste misli?"
"Ne", odgovori odluno grof. "Samo djela, i to s predumiljajem."
"A djela koja su nastala kao posljedice nesposobnosti?"
"To je siva zona, i samo mi, molim te, nemoj rei da u toj zoni sumraka nisi ve bio."
"U njoj sam gotovo cijeli ivot, gospodine. Dodue, tu i tamo znao sam uskoiti i pod zasljepljujui reflektor sposobnosti. Ali ostajem poraen kad treba zadrati visinu."
Grof podigne obrve i iskrivljeno se nasmijei, ali se milosrdno suzdrao od toga da se sloi sa svojim sinom. "Dakle. Meni se ini kako se tvoji sadanji problemi vie kreu podrujem dobroga glasa."
Miles uzdahne. "ini mi se kao da me sa svih strana ujedaju mali takori. Mali korozivni takori, koji zagrizu i nestanu prije nego to se ja dospijem okrenuti i zveknuti ih po glavi."
Grof je prouavao svoje nokte. "Moglo je biti i gore. Ne postoji trenutak u kojem se ovjek osjea tako uplje kao onda kad mu vlastita ast u komadiima lei pod nogama, a za nagradu dobiva dobar glas u javnosti. To ovjeku moe unititi duu. A ako se dogaa suprotno, to mu samo moe izrazito ii na ivce, i to je sve."
"O, da, izrazito", ogoreno ree Miles.
"Heh. No dobro. Mogu li ti ponuditi neka utjena razmiljanja?"
"Dapae, gospodine."
"Kao prvo, i to e proi. Usprkos injenici da su seks, ubojstvo, zavjera i jo malo seksa neodoljivo privlaan spoj, ljudi e se s vremenom zasititi te prie, a onda e neki drugi siroti momak nainiti neku drugu groznu pogreku u javnosti, a ta e javnost onda svoju pozornost usmjeriti na novu igru."
"Kakav seks?" promrmlja Miles oajno. "Nije bilo nikakvog seksa. Prokletstvo. Da ga je bilo, onda bi sve ovo bilo vrednije truda. Pa ja tu enu nisam jo dospio ni poljubiti!"
Grofove su se usne trznule. "Moja suut. Drugo, s obzirom na ovu optubu, ona znai da u budunosti niije osjetljive ivce nee uznemiriti optuba protiv tebe koja bi
se odnosila na neto beznaajnije od ovoga. Barem ne u bliskoj budunosti."
"Oh, divno. Znai li to da odsad smijem slobodno podizati pobune, samo ne smijem posegnuti za ubojstvom s predumilj aj em? "
"Zaudio bi se ti." Traak humora koji se pojavio u grofovim oima ubila je neka uspomena, ali kakva, to Miles nije mogao pogoditi. No onda su mu se usne opet uzvile. "Tree  ne moemo nadzirati to ljudi misle  jer da moemo, ja bih to sigurno iskoristio prije nego to se ovo dogodilo. Pokuavati utjecati ili odgovoriti na ono u to svaki drugi idiot na cesti vjeruje  i to na osnovi malo logike i jo manje podataka  moe posluiti samo tome da tebe izludi."
"Ali miljenje nekih ljudi mije vano."
"To je ponekad tono. Zna li i kojih ljudi u ovom sluaju?"
"Ekaterinino. Nikkijevo. Gregorovo." Miles je oklijevao. "I to su svi."
"Sto, zar se tvoji jadni ostarjeli roditelji ne nalaze na tom popisu?"
"Bilo bi mi iznimno ao kad vas dvoje ne biste vie imali dobro miljenje o meni", ree Miles polako. "Ali u ovom sluaju, vi niste oni... ne znam kako bih to rekao. Majinim rijeima  niste vi oni protiv kojih sam zgrijeio. Prema tome, vae opratanje nije osobito bitno."
"Hm", ree grof, trljajui usne i promatrajui Milesa s hladnokrvnim odobravanjem. "Zanimljivo. No dobro. to se tie etvrte utjene misli, elim naglasiti kako na ovim prostorima", zamah prsta naznaio je Vorbarr Sultanu, a preko nje i itav Barravar, "doi na glas kao lukav i opasan ovjek koji e bez sustezanja ubiti kako bi zadobio ono to eli ili to zatitio, uope nije loe. Zapravo, moda jo doe do zakljuka da ti je koristilo."
"Koristilo! Gospodine, znai li to da je vama nadimak Komarrski Kolja bio dobrodoao rekvizit?"
Oi njegova oca suzile su se, dijelom zbog mrgodnog veselja, dijelom iz uvaavanja. "Pa, recimo daje to bilo mijeano. .. prokletstvo. Ali da, teinu tog nadimka katkad sam koristio kad je trebalo pritisnuti izvjesne podlone ljude. A zato i ne bih, kad sam to ve ionako platio. Simon kae da je on iskusio istovrsni fenomen. Kad je naslijedio CarSig od Negrija Velikog tvrdio je kako, eli li razjariti svoje protivnike, mora samo mirno stajati i utjeti."
"Radio sam sa Simonom. On prokleto dobro zna razjariti ovjeka. I nije to samo zbog njegova memorijskog ipa ili zaostale Negrijeve sablasti." Miles odmahne glavom. Njegov je otac bio jedina osoba koja se, i to sa savreno prirodnom iskrenou, mogla odnositi prema Simonu II-lyanu kao prema obinom, ni po emu posebnom podinjenom. "No svejedno, ljudi su Simona moda smatrali zastraujuim, ali nikad pokvarenim. Da nije bio sposoban ostaviti dojam neumoljive ravnodunosti prema svim, kako da kaem, ljudskim potrebama, ne bi bio ni upola toliko straan." Zastao je, razmiljajui o zaguujuem nainu rukovoenja svog biveg zapovjednika i mentora. "Ali, prokletstvo... kad mi moji protivnici ve ne ele priznati ni minimum osjeaja za moral, volio bih da mi barem odaju poast za strunost u porocima! Da sam zaista kanio nekoga ubiti, uinio bih to mnogo spretnije i nikad ne bih za sobom ostavio takvu odvratnu zbrku. Nikome ne bi ni na pamet palo da se radi o ubojstvu, ha!"
"Vjerujem ja tebi", tjeio gaje grof. Iznenada je znatieljno nakrivio glavu. "Ah... a jesi li ikad?"
Miles se povukao dublje u sofu i poeao obraz. "Bila je jedna misija na koju me poslao Illvan... ali ne elim o tome razgovarati. Bio je to neugodan posao koji je trebalo obaviti izbliza, ali uspjelo nam je." Oi su mu zamiljeno poivale na sagu.
"Zaista? A traio sam od njega da te nikad ne alje u misije koje su povezane s atentatima."
"Zato? Bojao si se da bi mi se moglo svidjeti? Uostalom, to je ionako bilo mnogo sloenije od obinog atentata."
"Najee i jest tako."
Miles je minutu ili dvije piljio u neku toku izmeu njih dvojice. "Znai, sve to to mi govori svodi se na isto to mi je rekao i Galeni. Moram mirno stajati, jesti govna i smijeiti se."
"Ne", ree njegov otac. "Ne mora se smijeiti. Ali ako zaista eli savjet izvuen iz mojeg nagomilanog iskustva, onda ti ja kaem  uvaj svoju ast. A s dobrim glasom kako bude. I potrudi se da nadivi gadove."
Milesov pogled znatieljno preleti oevo lice. Nije se mogao sjetiti da je svog oca ikad vidio drugaijeg nego sjedokosog; sad mu je kosa bila gotovo posve bijela. "Znam da je tvoj dobar glas tijekom godina imao uspona i padova. A kad je prvi put pretrpio ozbiljnu tetu  kako si to preivio?"
"Oh, prvi put... to je bilo davno." Grof se nagnuo naprijed i zamiljeno kuckao palcem po usnicama. "Iznenada mi pada na pamet da bi meu izvjesnim starijim promatraima  iz tog narataja ima jo preivjelih  maglovito sjeanje na taj dogaaj moglo odmoi tvom sluaju. Kakav otac, takav sin?" Zabrinuto se mrtei, grof je promatrao Milesa. "Ali tu posljedicu svakako nikad nisam mogao predvidjeti. Vidi... poslije samoubojstva moje prve ene, posvud se prialo da sam je ja ubio. I to zbog nevjere."
Miles trepne. Prije je uo samo nepovezane djelie te stare prie, ali ne i ovaj posljednji detalj. "A, um, je li... je li ona bila nevjerna?"                               *
"Oh, da. Bilo je upravo groteskno kako smo se oko toga posvaali. Ja sam bio povrijeen, zbunjen  stoje za posljedicu imalo nespretan, smeteni bijes  a posebno me ometala moja kulturalna uvjetovanost. Na toj sam toki
svog ivota definitivno trebao dobru betansku psihoterapiju umjesto starog barravarskog savjeta koji smo dobili od... nije vano. Nisam znao  nisam mogao ni zamisliti da se neto takvo uope moe dogoditi. Bila su to davna vremena, mnogo mranija nego danas. Mukarci su se tad jo borili u dvobojima, zna, iako su dotad dvoboji ve bili protuzakoniti."
"Ali jesi lije... ovaj, nisi je valjda zaista... ovaj..."
"Ubio? Ne. Ili ako jesam, samo rijeima." Sad je grof pogledao u stranu i suzio oi. "Iako nikad nisam bio sto posto siguran da to nije uinio tvoj djed. On je dogovorio taj brak; znao sam da se osjea odgovornim."
Dok je razmatrao ovo to je uo, Milesove su se obrve uzdigle. "S obzirom na moje uspomene na djeda, to se uistinu ini uasnim i sasvim moguim. Jesi li mu ikad postavio to pitanje?"
"Ne." Grof je uzdahnuo. "Na kraju krajeva, to bih uinio da mi je na njega odgovorio potvrdno?"
Koliko je tad godina moglo biti Aralu Vorkosiganu? Dvadeset, dvadeset dvije? Bilo je to prije vie od pola stoljea. Tad je bio mnogo mlai nego to sam ja danas. Milesov se svijet vrtoglavo, vrlo polako poeo okretati oko nekih posve novih i iskrivljenih osovina, a stvari su sjedale na mjesto. "Onda... kako si to preivio?"
"Imao sam sreu, pretpostavljam, kakvu imaju budale i luaci. A u to sam doba svakako bio ijedno i drugo. Jednostavno mi se za sve fukalo. Podlo ogovaranje? Pokazat u ja njima da sam jo mnogo gori i dat u im dvostruko bolju priu daje premeu po ustima. Mislim da sam ih toliko zaprepastio da su na kraju uutjeli. Zamisli si budalu sa samoubilakim sklonostima koja nema to izgubiti, kako tetura uokolo u supijanoj, agresivnoj izmaglici. I jo sam k tome bio naoruan. Na kraju sam se i sam sebi smuio, kao to sam se dotad ve odavna smuio svima ostalima, pa sam se izvukao iz toga."
Tog izmuenog djeaka vie nije bilo  ostavio je za sobom ovog ozbiljnog starog ovjeka da ga milosrdno prosuuje. To je objanjavalo i zato Milesu njegov otac, iako je dobrim dijelom bio vrlo staromodan Barravarac, nikad nije ni jednim jedinim dahom spomenuo mogunost dogovorenog braka kao rjeenja za njegove romantine potekoe i zato mu nikad nije ak ni promrmljao nikakav prigovor na raun njegovih malobrojnih veza sa enama. Miles trne bradom i udijeli svom ocu nakrivljen osmijeh. "Gospodine, vau strategiju ne nalazim ni najmanje privlanom. Od alkohola mi je zlo. Nemam ba nikakvih samoubilakih sklonosti. A mogu izgubiti sve."
"Nisam tu strategiju ni preporuivao", ree grof blago. Naslonio se. "Poslije  mnogo poslije  kad sam i sam mogao mnogo toga izgubiti, stekao sam tvoju majku. A njezino dobro miljenje bilo je jedino koje me zanimalo."
"Da? A to bi bilo da si na kocki imao njezino dobro miljenje? to bi onda uinio?" Ekaterina...
"Kleknuo na koljena i puzao etveronoke, najvjerojatnije." Grof odmahne glavom i polako se nasmijei. "Onda, ovaj... kad e nam biti doputeno da upoznamo enu koja tako krepko djeluje na tebe? I nju i njezina Nikkija. Moda bi ih ovih dana mogao pozvati k nama na veeru?"
Miles se prestravio. "Ne... opet na veeru. Ne tako brzo."
"Frustrira me injenica da sam je jedva uspio poteno pogledati. Ali ono to sam vidio uinilo mi se vrlo privlanim. Nije premrava. Dobro je pljusnula kad se odbila od mene." Grof Vorkosigan se, prisjeajui se dogaaja, kratko nacerio od uha do uha. Milesov je otac posjedovao posve zastarjeli barravarski ukus kad su ene bile u pitanju; idealna je ena-, izmeu ostaloga, morala biti sposobna podnijeti povremena razdoblja gladi. Miles je morao priznati kako je i sam podloan slinim sklonostima. "Razmjerno sportska graa, takoer. Oito, moe trati
bre od tebe. I zbog toga ti preporuujem da se sljedei put umjesto izravnom potjerom, poslui umiljavanjem."
"Trudio sam se", uzdahne Miles.
Grof je svog sina promatrao napola veselo, napola ozbiljno. "Moram ti rei, ta tvoja povorka enskinja iznimno zbunjuje tvoju majku i mene. Nikad ne znamo trebamo li se poeti s njima intimnije povezivati ili ne."
"Koja povorka?" ree Miles uvrijeeno. "Kui sam doveo jednu jedinu galaktiku prijateljicu. Jednu. I nisam ja kriv to stvari nisu dobro ispale."
"Plus jo nekoliko, ovaj, iznimnih dama koje su ukraavale Illvanove izvjetaje, a nisu dospjele do naeg kunog praga."
Milesu se uinilo da osjea kako mu se oi postavljaju ukri. "Ali kako je on  Illvan nikad nije znao  valjda vam nikad nije spominjao  ne. Nemoj mi rei. Ne elim znati. Ali kunem se, kad ga sljedei put budem vidio" Nabusito je zurio u grofa koji mu se smijao, iako mu je lice bilo savreno ozbiljno. "Ali pretpostavljam da se Simon toga nee sjeati. Ili e se praviti daje zaboravio. Ta izborna amnezija koju je dobio iznimno je prikladna." Dodao je: "Uostalom, Ekaterini sam spomenuo sve vanije meu njima, prema tome..."
"Oh. To je bilo hvalisanje ili ispovijedanje?"
"ienje palube. Iskrenost... je jedino to kod nje pali."
"Iskrenost je jedino to pali kod svih s kojima si toliko blizak da gotovo ivite jedan u koi drugoga. Onda... je li ta Ekaterina samo jo jedna prolazna zaljubljenost?" Grof je oklijevao, a oi su mu se nabrale u kutovima. "Ili je to konano ona koja e zauvijek i silno voljeti moga sina  koja e njegovu kuu i imanja voditi nepovredivim potenjem  stajati uz njega u opasnosti, kroz bure i oluje, sve do smrti  i voditi ruku moje unuadi kad budu palila rtvu paljenicu na mojem sprovodu?"
Miles je na trenutak zastao kako bi se zadivio sposobnosti svog oca da izgovori ovakve reenice. To ga je podsjetilo na nain na koji borbeni atl-bombarder s apsolutnom preciznou isputa vatrene bombe. "To bi bio taj jednored, da... sve to to ste spomenuli, gospodine." Progutao je slinu. "Nadam se. Ako opet ne zaribam."
"Onda, kad emo je upoznati?" ponovio je grof uporno.
"Zasad je sve jo zbrkano." Miles ustane, osjeajui kako krajnji trenutak za dostojanstveno povlaenje upravo istjee. "Javit u vam."
Ali grof nije ustrajao u svom nastranom humoru. Umjesto toga, pogledao je svoga sina smrtno ozbiljnim, premda i dalje toplim pogledom. "Drago mi je da si je upoznao u trenutku kad ima dovoljno godina da zna to hoe."
Miles mu udijeli analitiko salutiranje, nejasan pokret dva prsta u opem smjeru svog ela. "I meni, gospodine."
ESNAESTO POGLAVLJE
Ekaterina je sjedila za ujninom komkonzolom, pokuavajui sastaviti ivotopis koji e prikriti njezino neiskustvo pred nadzornikom rasadnika gradskog bilja koji je opskrbljivao javne vrtove Vorbarr Sultane. Vrag e je odnijeti prije nego to pod preporuke navede lorda Revizora Vorkosigana. Ujna Vorthvs otila je na jutarnja predavanja, a Nikki je izaao s Arthurom Pymom, pod pokroviteljstvom Arthurove starije sestre; tek kad se oglasilo zvono na vratima i odvratilo joj pozornost od zadae kojom se bavila, postala je svjesna da je sama u kui. Bi li neprijateljski agenti s otmiarskim nakanama zvonili na glavna vrata? Miles bi znao odgovor na to pitanje. Zamiljala je Pyma kako, na ulazu u Kuu Vorkosigan, ledeno objanjava napasnicima da moraju otii straga, na ulaz za uhode... koji bi, bez sumnje, bio prekriven visokotehno-lokim kaktusima. Pokuavajui suspregnuti svoju novosteenu paranoju, ustala je i pola u predvorje.
Na njezino olakanje i zadovoljstvo, umjesto ubaenih Cetagandanaca, na pragu je stajao njezin brat Hugo Vor-vayne, u drutvu ovjeka ugodna lica kojeg je prepoznala tek nakon nesigurnog treptaja  Vassily Vorsoisson, Tie-nov najblii roak. Dosad ga je u ivotu vidjela doslovno jedanput, na Tienovu sprovodu, kad su razgovarali tek to-
liko koliko je bilo potrebno da on slubeno na nju prepie starateljstvo nad Nikkijem. Porunik Vorsoisson bio je kontrolor leta u velikoj vojnoj zranoj luci u Okrugu Vor-bretten; kad gaje prvi i posljednji put vidjela, bio je odjeven u slubenu zelenu uniformu kakva je i pristajala tunoj prigodi, ali danas je odjenuo neto oputeniju civilnu odjeu.
"Hugo, Vassilv! Kakvo iznenaenje  izvolite, uite, uite!" Obojici im je pokazala put prema Profesoriinoj prednjoj primaoj sobi. Vassilv joj je pristojno i sa zahvalnou kimnuo, pa odbio aj ili kavu, hvala lijepa, popili smo ih na jednoinskoj postaji. Hugo joj je kratko stisnuo ruke i pomalo se zabrinuto nasmijeio prije nego to je sjeo. Bio je u srednjim etrdesetim godinama; dijelom zbog uredskog posla u Carskom uredu za rudnike, a dijelom zbog brige njegove ene Rosalie, malo se proirio u struku. Ali na njemu je to djelovalo izvanredno vrsto i ulijevalo sigurnost. Svejedno, Ekaterini se uzbunjeno stis-nulo grlo kad je primijetila izraz napetosti na njegovu licu. "Je li sve u redu?"
"Mi smo svi dobro", ree on, udnovato naglasivi rije.
Proli su je ledeni trnci. "Tata?"
"Da, da, i on je dobro." Nestrpljivo je pokretom ruke odagnao njezin nemir. "Jedini lan obitelji koji je u ovom trenutku izvor zabrinutosti jesi ti, Kat."
Ekaterina je zbunjeno zurila u njega. "Ja? Menije dobro." Utonula je u veliki ujakov naslonja u kutu. Vassilv je privukao jedan od krhkih stolaca, pa se pomalo oprezno spustio na rub sjedala.
Hugo joj je prenio pozdrave od Rosalie, Edie i djeaka, a onda se neodreeno osvrnuo i pitao: "Jesu li ujak i ujna Vorthvs ovdje?"
"Ne, nisu. Ali ujna se svaki as treba vratiti s predavanja."
Hugo se namrtio. "Zapravo sam se nadao da emo uspjeti vidjeti ujaka Vorthvsa. Kad se on vraa?"
"Oh, on je otputovao na Komarr. Mora raistiti jo neke tehnike pojedinosti oko katastrofe solarnog zrcala, zna. Oekujemo da e se vratiti pred samo Gregorovo vjenanje."
"ije vjenanje?" pitao je Vassilv.
Ngh, ovo je bilo Milesovo maslo. Ona nije bila na "ti" s Grego  s carem, ona nije bila. "Vjenanje cara Gregora. Naravno da e ujak Vorthvs biti prisutan, s obzirom na to daje carski revizor."
Vassilvjeve su se usne prosvijetljeno zaoblile, oh, taj Gregor.
"Pretpostavljam da nema anse da itko od nas prie i blizu tom vjenanju", uzdahnuo je Hugo. "Jasno, mene takve stvari ni najmanje ne zanimaju, ali Rosalie i njezine prijateljice potpuno su poaavjele zbog toga." Kratko je oklijevao, pa nedosljedno dodao: "Je li istina da e ete Konjike strae biti odjevene u sve uniforme koje su noene kroz povijest, jo od Vremena izolacije i Ezarove vladavine?"
"Da", ree Ekaterina. "A pokraj rijeke e svake veeri biti veliki vatromet." Kad je to uo, u Hugove se oi uuljao jedva primjetan traak zavisti.
Vassilv se nakaljao i zapitao: "Je li Nikki ovdje?"
"Ne... izaao je s prijateljima pogledati regatu jedrenjaka na rijeci. Odrava se svake godine, u spomen na dan kad su, tijekom Desetogodinjeg rata, snage Vlada Vor-barre oslobodile grad. Ako sam dobro shvatila, ove godine su si dali truda  imaju nove kostime i odigrat e cijeli napad na Stari Zvjezdani most. Deki su bili silno oduevljeni." Nije spomenula kako e imati posebno sjajan pogled s balkona Kue Vorbretten, zahvaljujui ljubaznosti orunika Vorbrettenovih koji je bio Pymov prijatelj.
Vassilv se s nelagodom promekoljio. "Moda je tako i bolje. Madame Vorsoisson  Ekaterina  zapravo smo danas doli ovamo s posebnim razlogom vrlo ozbiljne naravi. Volio bih s vama otvoreno razgovarati."
"To... je openito najbolji pristup kad ovjek eli razgovarati." Dobacila je Hugu upitan pogled.
"Vassilv mi se obratio..." poeo je Hugo i prekinuo se. "Vassilv, moda je bolje da ti objasni."
Vassilv se nagnuo naprijed dlanova stisnutih meu koljenima i ozbiljno rekao: "Vidite, radi se o ovome. Primio sam krajnje uznemirujue obavijesti iz izvora koji se nalazi ovdje, u Vorbarr Sultani, a koje se odnose na ono to se dogaa  to je nedavno izalo na vidjelo  i tie se nekih vrlo uznemirujuih vijesti o vama, mom pokojnom roaku i lordu Revizoru Vorkosiganu."
"Oh", ree ona bezbojnim glasom. Dakle, Stare zidine, odnosno ono stoje od njih ostalo, a koje su opasavale Vorbarr Sultanu, nisu ograniile klevetanje na glavni grad  slinavi se trag oito protezao i do gradova u provincijskim okruzima. Nekako je dosad vjerovala da je ova zloudna igra neto ime se zanimaju samo dokoni visoki Vorovi. Naslonila se i namrtila.
"Budui da se inilo kako se te vijesti blisko tiu obiju naih obitelji  a, naravno, i zato to se neto tako neobino mora najprije dvostruko provjeriti  iznio sam to Hugu i zatraio njegov savjet, nadajui se da e on ublaiti moje strahove. Umjesto toga, potvrda glasina koju mi je pruila vaa ogorica Rosalie te je strahove samo poveala."
Potvrda ega? Moda bi mogla tono pogoditi, ali nije eljela navoditi svjedoke. "Ne razumijem."
"Reeno mi je..." Vassilv zastane kako bi nervozno navlaio usne, "kako je u visokim vorskim krugovima op-epoznato daje lord Revizor Vorkosigan odgovoran za sabotiranje Tienove maske za disanje one noi kad je on umro na Komarru."
Ovo je mogla prilino jednostavno razoriti. "Reene su vam lai. Tu je priu smislila zlokobna mala kabala politikih protivnika lorda Vorkosigana, kako bi ga onesposobila za borbu u nekim parnicama vezanima uz nasljeivanje okruga, a koje e se uskoro voditi pred Vijeem grofova. Tien je sam sebe sabotirao; uvijek je bio nemaran kad se radilo o ienju i provjeravanju opreme. To je samo glasina. Nitko nije podnio nikakvu slubenu optubu."
"Pa kako je to mogue?" ree Vassilv razumno. Ali njezina vjera da e ga brzo prizvati pameti umrla je im je on nastavio: "Onako kako je to meni bilo objanjeno, optuba se moe podnijeti samo pred Vijeem u kojem sjede njemu jednaki. Moda se njegov otac i povukao na Ser-gyar, ali ovjek sa sigurnou moe tvrditi kako je njegova koalicija centra jo uvijek dovoljno mona da takvo to sprijei."
"Ja se tome svakako nadam." Moe se sprijeiti, i te kako, ali ne iz razloga u koji je vjerovao Vassilv. Dok su joj se usne tanjile, hladno je zurila u njega.
Hugo se uznemireno ubacio: "Ali, vidi, Ekaterina, ista osoba obavijestila je Vassilvja da je lord Vorkosigan tebi silom pokuao nametnuti branu ponudu."
Oajno je uzdahnula. "Silom? Ne, nikako nije."
"Ah", razvedrio se Hugo.
"Ali zaprosio me. Vrlo... nespretno."
"Moj Boe... to je, znai, istina?" Hugo se na trenutak doimao preneraenim. inilo se kako ga je ovo zaprepastilo trunicu vie od optube za ubojstvo  stoje dvostruko manje laskavo, zakljuila je Ekaterina.
Dodirnula je lijevu stranu svog bolera, ocrtavajui ne vie toliko tvrd rub presavijenog papira koji je nosila u depu. Milesovo pismo nije bilo neto to je eljela ostavljati uokolo, iz straha da bi ga netko mogao pronai i proitati, a osim toga... i ona gaje sama katkad eljela ponov-
no proitati. Tu i tamo. est do dvanaest puta dnevno. "Ne ba sasvim."
Hugovo se elo nabralo. "Kako to misli, ne ba sasvim? Meni se inilo daje to pitanje na koje se moe odgovoriti samo sa da ili sa ne."
"To je... teko objasniti." Oklijevala je. Iznositi pred Tienovim najbliim roakom podrobne pojedinosti o tome kako je desetljee Tienova privatnog kaosa iscrpilo njezinu duu  to jednostavno nije bilo na njezinu popisu, zakljuila je. "A i prilino je osobno."
Vassilv se usluno ubacio: "U pismu je stajalo da ste prilino zbunjeni i uznemireni."
Ekaterina stisne oi. "Uostalom, a koje vam je zapravo njukalo poslalo te... obavijesti?"
Vassilv odgovori: "Va prijatelj  kako on sam tvrdi  koji je u velikoj brizi za vau sigurnost."
Prijatelj? Profesorica joj je bila prijateljica. Kareen, Mark... Miles, ali on teko da bi ogovarao samoga sebe, dakle tko... Enrique? Tsipis? "Ne mogu zamisliti da bi ijedan moj prijatelj uinio ili rekao takvo to."
Hugovo se zabrinuto mrtenje produbilo. "U pismu se spominje i to da lord Vorkosigan na razne naine vri na tebe pritisak. Da je na neki neobian nain zarobio tvoje misli."
Nije. Samo moje srce, ini mi se. Misli su joj bile savreno iste  bunio se samo ostatak nje. "On je vrlo privlaan mukarac", priznala je.
Hugo i Vassilv izmijenili su zbunjene poglede. Obojica su upoznala Milesa na Tienovu sprovodu; naravno, u toj je prigodi Miles bio vrlo povuen i sluben, a bio je jo uvijek i ozbiljno iscrpljen radom na sluaju. Nisu imali prigode vidjeti kakav je on kad se zaista otvori  onaj njegov neuhvatljivi osmijeh, blistave, prodorne oi, duhovitost, rjeitost i strast... izbezumljeni pogled kad se suoio s
maslobubima u odori Vorkosiganovih... s tim sjeanjem u mislima nije se mogla svladati i nasmijeila se.
"Kat," ree Hugo duboko uznemirenim glasom, "taj ovjek je mutac. Jedva ti dosee do ramena. Upadljivo je grbav  zaista ne znam zato to nije kirurki ispravljeno. On je, jednostavno, udan."
"Oh, imao je on na desetke operacija. Izvorna su oteenja bila mnogo, mnogo tea. Jo i danas ima stare izblijedjele oiljke po cijelom tijelu."
Hugo je piljio u nju. "Po cijelom tijelu?"
"Um. Pretpostavljam. Barem iz onoga to sam ja mogla vidjeti." Jedva se uspjela zaustaviti prije nego stoje dodala na gornjem dijelu tijela. Savreno nepotrebna matarija u kojoj je Miles posve gol i poput dara umotan u plahte i pokrivae na krevetu, a ona je s njim i polako istrauje sloenu mreu njegovih oiljaka sve nie i nie... na trenutak ju je omela. Trepnula je kako bi otjerala taj prizor, nadajui se kako joj oi nisu poletjele ukri. "Morate priznati da ima naoito lice. Oi su mu vrlo... ivahne."
"Glava mu je prevelika."
"Nije, nego je njegovo tijelo samo trunicu premaleno u odnosu na nju." Zaboga, kako je dolo do toga da se s Hugom svaa oko Milesove anatomije? Pa, dovraga, nije on nekakav kljakavi konj kojega ona pokuava kupiti protivno savjetu svog veterinara. "No, bilo kako bilo, nas se nita od toga ne tie."
"Tie nas se ako je on  ako si ti" Hugo je vakao usnu. "Kat... ako ti netko prijeti, ucjenjuje te ili neto slino, ne mora se tome sama suprotstaviti. Ja znam da moemo dobiti pomo. Moda si ti napustila svoju obitelj, ali obitelj nije napustila tebe."
Na alost. "Hvala ti na ovoj procjeni moje naravi", ree ona zajedljivo. "Osim toga, zar ti misli da mene na ujak, lord Revizor Vorthvs nije u stanju zatititi, ako bi se za tim ukazala potreba? Ili ujna Vorthvs?"
Vassily s nelagodom ree: "Ja sam siguran da su vai ujak i ujna vrlo dragi ljudi  na kraju krajeva, uzeli su vas i Nikkija k sebi  ali ako sam dobro shvatio, oni su oboje nepraktini intelektualci. Mogue je da oni uope ne razumiju opasnost. Moj izvor kae da vas oni uope ne uvaju. Doputaju vam da idete kamo hoete i kad hoete i to bez ikakva nadzora, te da se sastajete s kojekakvim sumnjivim personama."
Njihova nepraktina ujna bila je jedna od najveih barravarskih strunjakinja za gnusne pojedinosti politike povijesti Vremena izolacije, govorila je i itala etiri jezika, kroz dokumentaciju je mogla preletjeti okom dostojnim CarSigovskih analitiara  a tim se poslom sad bavilo nekoliko njezinih bivih studenata  te je imala tridesetogodinje iskustvo u bavljenju mladim ljudima i mukama koje oni sami sebi nanose. A to se tie ujaka Vorthvsa  "Analiza konstrukcijskih pogreaka meni se ni najmanje ne ini kao nepraktina disciplina. Pogotovo ne kad ukljuuje strunu procjenu sabotaa." Duboko je udahnula, pripravna da nastavi u ovom smjeru.
Vassilvjeve su se usne stisnule. "Glavni je grad na glasu kao nezdravo mjesto. Previe monih i bogatih mukaraca  i njihovih ena  s premalo ogranienja nametnutih njihovim porocima i sklonostima. Opasan je to svijet kojemu mladi djeak ne bi smio biti izloen, osobito ne kroz... ljubavne odnose svoje majke." U mislima je Ekate-rina jo uvijek bijesno praskala na ovu reenicu, kad se Vassilvjev glas spustio do priguenog apata punog uasa, pa dodao: "ak sam uo  tako se pria  da ovdje u Vor-barr Sultani ivi visoki vorski plemi koji je nekad bio ena, a onda je dao da mu presade enski mozak u muko tijelo."
Ekaterina trepne. "Oh. Da. To je zacijelo lord Dono Vorrutver. Upoznala sam ga. I nije se radilo o transplantaciji mozga  ma, fuj! kakvo pogreno tumaenje! 
radi se o savreno uobiajenoj betanskoj tjelesnoj preobrazbi."
Obojica su izbeila oi prema njoj. "Ti si srela to stvorenje?" ree Hugo. "Gdje?"
"Um. Zapravo... u Kui Vorkosigan. Dono se ini kao vrlo bistar momak. Mislim da e sjajno voditi Okrug Vorrutver, ako ga Vijee proglasni nasljednikom njegova pokojnog brata." Jo je trenutak ogoreno razmatrala tezu, pa dodala: "Kad se sve uzme u obzir, zaista se nadam da e dobiti titulu. To bi Richarsu i njegovim klevetnikim pajdaima prilijepilo i te kakvu ljivu na oko!"
Pa, elja bi ti se mogla i ostvariti. Pa ipak... ona se suprotstavila naoruanim teroristima i preivjela. Pobijedila je. Njezina definicija sigurnosti... vie nije bila toliko uska.
"To bi trebao biti ovjek iz tvojeg drutvenog sloja", nastavljao ju je uvjeravati Hugo. "Netko tko ti u potpunosti odgovara."
Mislim da sam ga nala. A uz njega ide i kua u kojoj ne udarim u zid svaki put kad se protegnem. Ne bih udarila u zid ni da se proteem u vjenost. Nakrivila je glavu. "A to ti misli, Hugo, stoje moj drutveni sloj?"
. Potpuno se izbezumio. "Na drutveni sloj. Sloj solidnih, potenih, odanih Vorova. ije su ene skromne, pristojne, uspravne..."
Odjednom je svom silinom eljela biti neskromna, nepristojna... a vie od svega... neuspravna. Zapravo, eljela je biti velianstveno vodoravna. Palo joj je na pamet kako izvjestan nerazmjer u visini postaje posve nevaan kad ovjek  odnosno, dvoje ljudi  lee... "Znai, ti misli da bih trebala posjedovati kuu?"
"Da, svakako."
"A ne cijeli planet?"
Huga je ovo zbunilo. "Molim? Naravno da ne!"
"Zna, Hugo, tek sam to sad shvatila, ali tvoja je vizija poneto... skuena." Miles je mislio kako bi ona trebala posjedovati planet. Zastala je, a osmijeh joj se sporo prikradao usnama. A zato ne, pa i njegova je majka posjedovala planet. Pretpostavljala je kako sve zapravo ovisi o tome na stoje ovjek naviknut. Ali nije imalo smisla rei to nag-las; ova dvojica ne bi shvatila alu.
A kako se dogodilo da je njezin velikoduni i oboavani, iako poneto suzdrani  ponajvie zbog velike razlike u godinama meu njima  brat, iznenada postao tako uskogrudan? Ne... nije se Hugo promijenio. Potresao ju je zakljuak koji se logino nametnuo.
Hugo ree: "Prokletstvo, Kat, ja sam ispoetka bio uvjeren kako je taj dio pisma budalatina, ali ini se da ti je taj mutirani plemi ipak na neki udan nain zavrtio glavom."
"A ako je to istina... on ima zastraujue saveznike", ree Vassilv. "U pismu je stajalo kako je Vorkosiganu priliku da te utjera u stupicu otvorio sam Simon Illvan." Usne su mu se sumnjiavo iskrivile. "Iskreno govorei, taj dio pisma me najvie natjerao da se zapitam pravi li to ipak netko od mene budalu."
"Upoznala sam Simona", prizna Ekaterina. "I mislim daje vrlo... sladak."
Ovu je izjavu popratila zbunjena tiina.
Pomalo nespretno, dodala je: "Naravno, ako sam dobro shvatila, on se uvelike opustio nakon stoje dobio lijeniki otpust iz CarSiga. Vidljivo je da mu je to s plea ski-nulo velik teret. "vSa zakanjenjem, unutranji su dokazi sjeli na mjesto. "ekajte malo  to ste rekli, tko vam je poslao ovaj barravarski lonac glasina i izmiljotina?"
"To mi je priopeno u najstroem povjerenju", ree Vassilv oprezno.
"Bio je to onaj glupi panj, Alexi Vormoncrief, zar ne? Ah!" Prosvjetljenje je izletjelo, divlje, poput bljeska iz atomske vatrene bombe. Ali nee joj pomoi bude li vri-
tala, psovala ili poela bacati stvari. Stisnula je ruke uz naslone, kako dvojica mukaraca ne bi primijetila da joj se tresu ruke. "Vassilv, Hugo vam je trebao rei  Alexi me zaprosio, a ja sam ga odbila. ini se kako je pronaao nain na koji e osvetiti svoju povrijeenu tatinu." Podla gnjida!
"Kat," ree Hugo polako. "Razmotrio sam i tu mogunost. Priznajem, taj momak je malice, hm, nije u dodiru sa stvarnou, i ako ti nije drag, neu se zauzimati za njega  iako se meni ini daje potpuno besprijekoran  ali vidio sam njegovo pismo i procijenio da je on iskreno zabrinut za tebe. Malo pretjeruje, da, ali to drugo i moe oekivati od zaljubljenog ovjeka?"
"Alexi Vormoncrief nije zaljubljen u mene. On ne moe vidjeti dalje od vrka svog vorskog nosa i kako bi uope mogao spoznati tko sam ja i kakva sam? Da napuni moju odjeu slamom i stavi na nju vlasulju, on uope ne bi primijetio razliku. On jednostavno vue poteze za koje je kulturalno uvjetovan." No dobro, ne samo kulturalno nego i vie fundamentalno, bioloki uvjetovan, a nije jedini koji pati od toga, zar ne? Bila je voljna priznati da Alexi do izvjesne mjere osjea iskren seksualni nagon, ali bila je sigurna kako je predmet svoje poude posve nasumino odabrao. Ruka joj je odlutala prema boleru, prema mjestu iznad njezina srca s kojeg su Milesove rijei koje je znala napamet odjeknule i prole kroz nered izmeu njezinih uiju: elio*sam posjedovati vae oi...
Vassilv nestrpljivo mahne rukom. "Sve je to posve nevano, barem meni, ako ve ne vaem bratu. Vi vie niste djevica s mirazom kojom njezin otac moe raspolagati kao i sa svim svojim ostalim blagom. Alija, ja imam jasnu obiteljsku dunost da se pobrinem za Nikkijevu sigurnost, ako imam razloga vjerovati daje ona ugroena."
Ekaterina se sledila.
Vassilv joj je predao starateljstvo nad Nikkijem na temelju njezine asne rijei. Ali nita mu ne bi bilo lake nego da svoju odluku povue. Ona bi bila ta koja bi morala pokrenuti parnicu pred sudom  i to sudom njegova okruga  kako bi dokazala ne samo da je ona dostojna, ve i daje on nedostojan i nesposoban da vodi brigu o djetetu. Vassilv nije bio osuivani zloinac, nije bio pijanac, ni raspikua, ni opsjednuti luak; bio je tek asnik-samac, savjesni orbitalni kontrolor leta koji je dobro radio svoj posao, obian, poten ovjek. Nije imala nikakve anse pobijediti ga na sudu. Da je Nikki barem djevojica, tad bi prava bila obrnuta...
"Meni se ini da bi vam devetogodinji djeak u vojnoj bazi bio neugodan teret", ree ona naposljetku neodreeno.
Vassilv se doimao zaprepatenim. "Pa, nadam se da nee doi do toga. U najgorem sluaju, planirao sam ga ostaviti s njegovom bakom Vorsoisson dok se stvari ne razrijee."
Ekaterina je na trenutak vrsto stisnula zube, pa rekla: "Naravno, Nikki smije posjetiti Tienovu majku kad god ga ona pozove k sebi. Na sprovodu mi je jasno stavila do znanja kako se osjea loe i kako ovog ljeta nee primati goste." Navlaila je suhe usne. "Molim vas, definirajte to je za vas najgori sluaj. I to tono mislite kad kaete dok se stvari ne razrijee."
"Pa," slegne Vassilv ramenima kao da se ispriava, "nadam se da ete se sloiti kako bi bilo vrlo loe da sam doao ovamo i zatekao vas zaruenu s mukarcem koji je ubio Nikkijeva oca."
Zar bi u tom sluaju bio spreman sad, odmah, istog dana povesti Nikkija sa sobom? "Ve sam vam rekla. Tie-nova je smrt posljedica nezgode, a ta je optuba najia kleveta." Nain na koji je preuo njezine rijei iznenada ju je strahovito podsjetio na Tiena; je li ta zaboravljivost obiteljska crta Vorsoissonovih? Usprkos opasnosti da ga time
uvrijedi, nabusito se zagledala u njega: "Mislite li da vam laem, ili tek mislite da sam glupa?" Borila se da umiri svoje disanje. Suoila se ona ve s mnogo opasnijim ljudima nego to je poteni, ali na krivi put zavedeni Vassilv Vorsoisson. Ali nikad s ovjekom koji bi mi jednom jedinom rijeju mogao oduzeti Nikkija. Stajala je na rubu dubokog, mranog ponora. Kad bi se sad strmoglavila u njega, borba da se uspne natrag bila bi bolnija i prljavija od svega to bi mogla i zamisliti. Ne smije Vassilvju dati priliku da joj uzme Nikkija. A moe ga sprijeiti  kako? U zakonskom je smislu izgubila i prije nego to je borba uope poela. Prema tome, ne poinji.
Iznimno je oprezno birala rijei. "A to smatrate da bi bilo rjeenje?"
Hugo i Vassilv nesigurno su se pogledali. Vassilv se odvaio: "Kako to mislite?"
"Ne mogu znati jesam li prekoraila crtu ako mi ne kaete gdje ste je povukli."
Hugo se usprotivio. "Kat, ovo ba nije ljubazno od tebe. Nama je na srcu tvoja dobrobit."
"Nemate vi pojma u emu je moja dobrobit." Nije to ba bilo posve tono; Vassilv je upravo spustio apu na ono to joj je bilo najvanije na svijetu. Nikki. eno, progutaj svoj gnjev. Tijekom braka postala je strunjak za guenje svojih osjeaja. Ali u posljednje vrijeme to joj vie nije godilo.
Vassilv se muio s objanjenjem. "Pa... svakako bih elio biti siguran da Nikki nije izloen nepoeljnom utjecaju ljudi slabog karaktera."
Udijelila mu je tanak osmijeh. "Nema problema. Bit u vie nego sretna ako ubudue mogu izbjei Alexija Vor-moncriefa."
Izmueno ju je pogledao. "Ja sam mislio na lorda Vor-kosigana. Kao i na njegove prijatelje i politike saveznike. Barem  barem dok se ovaj iznimno tamni oblak ne ra-
isti s njegova ugleda. Na kraju krajeva, taj je ovjek optuen za ubojstvo mog roaka."
Ekaterina se uspjela podsjetiti kako je Vassilvjev bijes vie posljedica osjeaja za obiteljsku dunost nego iskrene tuge. Nije joj bilo poznato da su se on i Tien vidjeli vie od triput u ivotu. "Oprostite," ree ona odluno, "ako protiv Milesa ne bude iznesena slubena optuba  a ne vjerujem da e se to u ovom sluaju dogoditi  to bi ga u vaim oima oistilo od ovoga? to se mora dogoditi da se predomislite?"
inilo se da se Vassilv na trenutak zbunio.
Hugo je nesigurno dometnuo: "Kat, ja ne elim ni da ti bude izloena nemoralu."
"Zna, Hugo, to je zaista vrlo neobino," ree mu Ekaterina srdano, "ali nekako se dogodilo da mi je lord Vor-kosigan propustio uputiti pozivnicu na bilo koju od svojih orgija. To me zaista smuuje. Misli da je to moda zato to u Vorbarr Sultani sezona orgija jo nije poela?" Htjela je nastaviti, ali se ipak ugrizla za jezik. Sarkazam je bio rasko kakvu sebi  a ni Nikkiju  nije mogla priutiti.
Hugo ju je za ovaj ispad nagradio mrtenjem i stisnutim usnama. On i Vassilv dugo su se gledali, u oitom naporu da pokuaju prebaciti prljav posao jedan na drugoga. Ekaterina bi se inae tome nasmijala, ali ovo je bilo isuvie bolno. Vassilv je naposljetku slabano promucao: "Ona je tvoja sestra..."
Hugo je duboko udahnuo. On je bio jedan Vorvavne; znao je svoje dunosti, zaboga. Svi smo mi Vorvayneovi svjesni svojih dunosti. I izvravat emo ih do smrti. Nije vano jesu li i koliko glupe ili bolne ili kontraproduktivne, da! Na kraju krajeva, Ekaterina, pogledaj sebe, ti si svoju zakletvu danu Tienu drala jedanaest godina...
"Ekaterina, ini se daje teret pao na moja plea i da ti ja ovo moram rei. Sve dok se ne smire ove glasine o ubojstvu, odluno zahtijevam da ne ohrabruje tog Milesa
Vorkosigana, kao i da ga u potpunosti prestane viati. U suprotnom, morat u se sloiti kako je Vassilv posve u pravu to eli istrgnuti Nikkija iz te situacije."
Hoe rei, istrgnuti Nikkija iz apa njegove majke i njezina ljubavnika. Nikki je ove godine ve izgubio jednog roditelja, a zbog povratka na Barravar izgubio je i sve svoje prijatelje. Tek je poeo otkrivati i upoznavati grad u koji su ga bacili, oprezno se poeo otvarati i stvarati nova prijateljstva, gubiti onaj drveni oprez koji je neko vrijeme nagrivao njegov osmijeh. Zamiljala ga je ponovno otrgnutog, bez prava da je via  jer na kraju bi dolo i do toga, zar ne? Vassilv je nju, a ne glavni grad sumnjiio za nemoral  ubaenog u tree nepoznato mjesto, meu nepoznate strance koji ga nee gledati kao dijete u kojem treba uivati nego kao dunost koju treba izvriti... ne. Ne.
"Oprostite. U potpunosti sam voljna suraivati. Samo nikako da ijednog od vas dvojice navedem na to da mi objasni kakvu suradnju eli. Savreno mi je jasno zbog ega ste zabrinuti, ali kako emo to rijeiti? Definirajte rjeenje. Ako treba ekati da Milesovi neprijatelji prestanu ogovarati, to bi moglo potrajati. Njegov je posao takav da svakodnevno dolazi u sukobe s monicima. A on nije osoba koja e ustuknuti bez poduzimanja protumjera."
Neto nesigurnije, Hugo ree: "Barem ga neko vrijeme izbjegavaj."
"Neko vrijeme. Dobro. Sad se ve nekamo kreemo. Koliko dugo ga tono moram izbjegavati?"
"Ja... teko mogu rei."
"Tjedan dana?"
Pomalo uvrijeen, Vassilv se ubacio: "U svakom sluaju due od toga!"
"Mjesec dana?"
Hugo je izmueno zamahao rukama. "Ne znam, Kat! Pretpostavljam, sve dok ne zaboravi te udne ideje koje ima o njemu."
"Ah. Znai, zauvijek. Hm. Nekako se ne mogu odluiti je li to dovoljno odreeno razdoblje ili nije. Mislim da nije." Duboko je udahnula i s oklijevanjem  budui da se radilo o dugom razdoblju, a koje bi njima moglo biti prihvatljivo  rekla: "Do kraja moje godine alovanja?"
Vassilv ree: "Najmanje toliko!"
"Vrlo dobro." Oi su joj se stisnule, pa se nasmijeila, zato to je bilo bolje nasmijeiti se nego zaurlati. "Drim vas za vau obiteljsku rije, Vassilv Vorsoisson."
"Ja, ovaj, uh..." ree Vassilv, neoekivano stjeran u kut. "Pa... dotad e se sigurno neto razrijeiti."
Dala sam im previe, i to prebrzo. Trebala sam pokuati sa Zimoslavom. Iznenada se neeg dosjetila i dodala: "Ipak, pridravam sebi pravo da ga obavijestim  i da mu iznesem razloge  sama. Licem u lice."
"AH, Kat, je li to pametno?" pitao je Hugo. "Bolje da ga nazove preko komkonzole."
"Sve manje od razgovora oi u oi bilo bi kukaviki."
"Zar mu ne moe poslati pismo?"
"Nikako. Ne s ovakvim... novostima." Kakav bi to gnusan obrat bio, takvo pismo dok je Milesova ljubavna izjava zakljuana uz njezino srce.
Promatrajui njezin prkosni pogled, Hugo se povukao. "Dobro, jedan posjet. Ali kratak."
Vassilv, u znak pristanka, nevoljko slegne ramenima.
Poslije ovoga, na njih se spustila nelagodna tiina. Ekaterina shvati kako bi ih obojicu trebala pozvati na objed, ali je istodobno bila svjesna kako ih sad ne eli pozvati ni da nastave s disanjem. Da. A zapravo bi trebala svim silama oaravati i tjeiti Vassilvja. Protrljala je sljepoonice u kojima je divlje udaralo. Kad je Vassilv izveo slabaan pokuaj povlaenja iz Profesoriina salona mrmljajui neto o tome kako ima jo nekog posla, nije uinila nita da ih sprijei.
Za njihovim je leima u povlaenju zakljuala ulazna vrata, pa se vratila u primau sobu i sklupala se u ujakovu naslonjau nesposobna odluiti bi li se trebala ispruiti, proetati, ili upati korov. U svakom sluaju, u vrtu korova nije bilo jo otkad ju je Miles posljednji put uzrujao. Ujna Vorthvs e se s predavanja vratiti tek za jedan sat, kad e Ekaterina svoju paniku moi izliti u njezino uho. Ili u njezino krilo.
Morala je Hugu priznati jednu stvar: inilo se da se > nije polakomio za prigodom da njegova mala sestrica postane grofica po svaku cijenu, niti je nagovijestio kako se ona u sve to upustila zbog novca. Vorvavneovi nikad nisu bili lakomi za materijalnim.
Jednom je Nikkiju kupila skupog robotiziranog kunog ljubimca s kojim se igrao nekoliko dana, a potom ga zanemario. Zaboravljen je leao na polici sve do dana kad je ona, istei sobu, pokuala baciti igraku. Krov se poeo tresti od Nikkijeva izbezumljenog prosvjedovanja i molbi koje su slamale srce.
Usporedba ju je postidjela. Zar je Miles bio igraka koju nije eljela sve dok joj ga nisu pokuali oduzeti? Duboko u njezinim grudima netko je vritao i jecao Ne moete mi nareivati, prokletstvo, ja sam odrasla osoba. Ali Nikki je na kraju zadrao svog ljubimca.
Osobno e Milesu prenijeti loe vijesti o Vassilvjevoj zabrani. Ali ne jo, Boe, ne odmah, ne jo. Jer ne bude li se ova mrlja na njegovu dobrom glasu nenadano i udesno rijeila, moda ga poslije toga jo vrlo, vrlo dugo nee smjeti vidjeti.
Kareen je promatrala kako njezin otac uranja u meku podstavu sjedala zemaljskog vozila koje je teta Cordelia poslala po njih, pa se nemirno mekolji, najprije smjetajui svoj ma-tap u krilo, pa uz bok. Nekako ba nije bila uvjerena kako je ta nelagoda posljedica starih ratnih ozljeda.
I
"Poalit emo ovo, znam da hoemo", svadljivo je rekao mami po esti put, dok se smjetala uz njega. Stranja se kupola vozila spustila nad njih, zaustavljajui blistavo poslijepodnevno sunce, pa vozilo glatko zabrunda i tiho krene. "Jednom kad nas se ta ena doepa, zna da e nam za deset minuta zavrtjeti mozak, a mi emo samo mirno sjediti i kimati kao idioti, slaui se sa svakom njezinom sumanutom zamisli."
Oh, nadam se, nadam se! Kareen vrsto stisne usta i ostane mirno sjediti. Jo nije bila na sigurnom. Komodor je jo uvijek mogao narediti vozau tete Cordelije da se okrene i vrati ih kui.
"Sluaj, Kou," rekla je mama, "ne moemo ovako do vijeka. Cordelia je u pravu. Vrijeme je da sve ovo uredimo razumnije."
"Ah! To je ta rije  razumno. Jedna od njezinih omiljenih. Osjeam se kao da mi je netko ve objesio metu za plazmiki luk upravo ovdje." Prstom je pokazao svoje grudi, kao da se crvena toka iri njegovom zelenom uniformom.
"Sve je ovo vrlo neugodno," ree mama, "a ako nikom drugom nije dosta tog cirkusa, meni jest. Ja elim vidjeti nae stare prijatelje i uti sve o Sergvaru. Pa ne moemo zbog ovoga zaustaviti sve nae ivote."
Naravno, ali moj moete. Kareen malo vre stisne zube.
"A ja ne elim da se onaj udni mali debeli klon" ako je bilo suditi po tome kako su njegove usne, trzajui se, barem dvaput preuredile izbor rijei, oklijevao je  "udvara mojoj keri. Objasni ti meni zato njemu trebaju dvije godine betanske psihoterapije ako nije napola lud, ha? Ha?"
uti, mala, uti i ne govori nita. Umjesto toga, grickala je zglobove prstiju. Na svu je sreu vonja trajala vrlo kratko.
Orunik Pym doekao ih je na ulazu u Kuu Vorkosi-gan. Njezinu je ocu udijelio jedan od onih slubenih vojnih kimanja glavom koja su podsjeala na salutiranje. "Dobar dan, komodore. Madame Koudelka. Dobro doli, gospoice Kareen. Milady vas oekuje u knjinici. Ovim putem, molim vas..." Kareen se, kad se Pym okrenuo kako bi ih otpratio, gotovo bila spremna zakleti da mu se oni kapak tr-znuo i namignuo joj, ali danas je besprijekorno igrao ulogu ravnodunog posluitelja i nije joj davao vie naznaka.
Pym ih je uveo kroz dvostruka vrata i slubeno najavio. Povukao se diskretno, ali se  poznavajui Pyma  istodobno namjerno drao kao da ih preputa zasluenoj sudbini.
U knjinici je namjetaj bio djelomino presloen. Teta Cordelia oekivala ih je u golemom naslonjau koji je moda posve sluajno podsjeao na prijestolje. Uz njezine su se bokove smjestila dva manja naslonjaa koja su gledala jedan prema drugome. U jednome je sjedio Mark, odjeven u svoje najbolje crno odijelo, obrijan i dotjeran kakav je bio i na Milesovoj ukletoj veeri. Kad su Koudel-ke uli, skoio je na noge i pomalo nespretno, pozorno stao, oito nesposoban odluiti se je li gore srdano kim-nuti ili ne uiniti nita. Zadovoljio se time stoje ostao stajati i izgledati punjeno.
Prekoputa tete Cordelije smjestio se posve nov komad namjetaja. Pa sad, nije ba bilo tono rei da je bio nov; radilo se o postarijem i pohabanom kauu koji je posljednjih petnaestak godina ivio na tavanu Kue Vorkosigan. Kareen ga se nejasno sjeala iz vremena kad su se jo igrali skrivaa. Kad gaje posljednji put vidjela, na njemu su bile nagomilane prasne kutije.
"Ah, eto vas svih", ree veselo teta Cordelia. Mahnula je prema drugom naslonjau. "Kareen, zato ti ne bi sjela ovdje, do mene." Kareen je pojurila posluati zapovijed, pa vrsto stisnula naslone za ruke. Mark se ponovno
spustio na rub svog naslonjaa i uznemireno zvjerao prema njoj. Kaiprst tete Cordelije podigao se u potrazi za metom, pa pokazao najprije prema Kareeninim roditeljima, a potom prema kauu. "Kou, Drou, vas dvoje lijepo sjednite  tamo."
S neobjanjivim oajem, njih je dvoje buljilo u potpuno bezopasni stari komad namjetaja.
"Oh", dahnuo je komodor. "Oh, Cordelia, ovo je prljava igra..." Poeo se okretati kako bi poao prema izlazu, no zaustavila ga je ruka njegove ene koja mu se poput klijeta spustila na nadlakticu.
Grofiin se pogled izotrio. Glasom koji je Kareen od nje ula tek iznimno rijetko, ponovila je. "Sjednite. Tamo." To nije bio ak ni njezin grofovski glas; bilo je to neto starije, vre, jo vie i zastraujue puno samopouzdanja. Kareen shvati da je to glas zapovjednice broda, a oboje njezinih roditelja desetljeima je ivjelo u vojnom zapovjednom lancu.
Njezini su roditelji potonuli u sofu kao da ih je netko presavinuo.
"Eto." Grofica se uvalila u svoj naslonja sa zadovoljnim osmijehom na licu.
Uslijedila je duga tiina. Kareen je mogla uti staromodni mehanizam sata koji je kuckao na zidu predsoblja s druge strane vrata. Mark ju je preklinjao pogledom, Ima li ti pojma koji se vrag ovdje dogaa? Uzvratila mu je jednakom mjerom, Ne, zar ne zna ti?
Njezin je otac triput promijenio poloaj svog tapa, ispustio ga na sag, pa ga naposljetku povukao petom izme prema sebi i ostavio ga da lei na podu. Mogla je vidjeti kako mu poskakuju eljusni miii dok krgue zubima. Majka joj je prekriila noge, pa ih spustila, pa  mrtei se  gledala niz sobu prema staklenim vratima, pa opet svrnula pogled na ruke koje je krila u krilu. Najvie su zapravo nalikovali na dvoje srednjokolaca koje je netko
zatekao kako se eve na kauu u dnevnom boravku... hm. Njeno poput perja, naznake su se poele mitariti Kareeninim mozgom. Pa nisu valjda...
"Ali, Cordelia," iznenada prasne mama, kao da se obraa cijelom svijetu i naglas nastavlja razgovor koji se dosad vodio telepatski, "pa zar ne elimo da naa djeca budu bolja od nas? Da ne ine iste pogreke!"
Oh. Oh! Ooooh! Bila je u pravu i sad je silno eljela uti priu koja se iza toga krila...! Njezin je otac podcijenio groficu, razabere Kareen. Za ovo joj nije bilo potrebno vie od tri minute.
"Pa, Drou," ree teta Cordelia razumno, "meni se ini da ti se ta elja ostvarila. Kareen je u svakom sluaju postupila bolje. Njezine su odluke i djela bili na svaki nain promiljeni i razumni. A koliko ja mogu procijeniti, nije nainila nijednu pogreku!"
Prst njezina oca zadrhtao je u smjeru Marka i on jedva izbaci iz sebe: "To... to je pogreka!"
Mark se zgrbio i zatitniki ovio ruke oko svog trbuia. Jedva primjetno, grofica se namrtila; komodorova se eljust stisne.
Hladno, grofica nastavi: "O Marku emo raspravljati ubrzo. Ali sad vam elim skrenuti pozornost na to kako inteligentnu i dobro obavijetenu ker imate. Treba priznati, nije bila prisiljena poput vas dvoje graditi ivot u emocionalnoj izolaciji i kaosu graanskog rata. Oboje ste joj priutili ljepe i bolje okolnosti i ne vjerujem da vam je zbog toga ao."
Komodor mrzovoljno slegne ramenima u znak slaganja. Mama je uzdahnula s nekom vrstom negativne nostalgije, kao da ne ali za prolou ve se raduje to joj je uspjela izmaknuti.
"Uzmimo jedan, nimalo sluajan, primjer", nastavi grofica. "Kareen, jesi li kontraceptivne usadke nabavila prije nego to si poela s tjelesnim eksperimentiranjem?"
Teta Cordelia je bila tako prokleto betanski... Jednostavno je ispaljivala ovakve reenice usred nevezanog razgovora. Kareen i njezina brada podigoe se u obranu svog dostojanstva. "Naravno", ree ona sigurnim glasom. "I dala sam da mi razrezu djevinjak i prola sam program klinikog teaja iz podruja odnosnih anatomskih i fiziolokih tema, a prateta Naismith kupila mi je prvi par naunica, poslije ega smo otile van na kolae."
Tata je trljao zajapureno lice. Mama je izgledala kao da... joj zavidi.
"Usudila bih se rei", nastavljala je dalje teta Cordelia, "da ti svoje prve korake u usvajanju zrele spolnosti takoer ne bi opisala kao slueno, tajno natezanje u mraku, puno zbrke, straha i boli."
Mama je sve vie tonula u negativnu nostalgiju. Kao i Mark.
"Naravno da ne bih!" Kareen nije namjeravala o tim pojedinostima raspravljati s mamom i tatom, iako je umirala od elje da na miru o svemu tome popria s tetom Cordelijom. Bila je previe stidljiva da pone s pravim mukarcem, pa je, na preporuku Markove psihijatrice, unajmila Praktinog Hermafroditskog Seksualnog Terapeuta. PHST joj je ljubazno objasnilo kako su hermafro-diti iznimno popularni kod mlaih ljudi koji ele proi uvodni teaj praktine seksualnosti. I sve je ispalo zaista zaista dobro. Mark, koji je uznemireno uao za svojom komkonzolom u oekivanju njezina postkoitalnog izvjea, bio je istinski sretan zbog nje. Naravno, njegov je uvodni teaj u seksualnu praksu ukljuivao tako gadne muke i traume da je bilo posve prirodno to je bio bolestan od brige. Sad mu je uputila utjean osmijeh: "Ako je ovo Barravar, ja biram Betu!"
Teta Cordelija zamiljeno je rekla: "Nije to ba tako jednostavno. Oba se drutva trude rijeiti isti osnovni problem  kako osigurati svojoj novopristigloj djeci do-
bru brigu. Betanci su se odluili za izravan, tehnoloki pristup, tako to gonadama svakog djeteta dodjeljuju obvezni biokemijski zasun. Seksualna je sloboda plaena potpunim drutvenim nadzorom nad njezinim reproduktivnim posljedicama. Jesi li se ikad zapitala kako se to provodi? Trebala bi. Stvar je sljedea: na Beti dre pod nadzorom tvoje jajnike. Na Barravaru su, osobito tijekom Vremena izolacije, bili prisiljeni pod nadzorom drati cijelu enu pridruenu tim jajnicima. Dodaj jednadbi barravarsku potrebu da u cilju preivljavanja povea broj stanovnika, jednako silnu kao stoje betanska potreba da taj broj iz istih razloga smanji, spoji to s barravarskim krajnje neobinim i spolno nepravednim zakonima o nasljeivanju i tu smo gdje smo."
"Muimo se u mraku", zastenje Kareen. "Ne, hvala." "Nikad je nismo smjeli tamo poslati. S njim", gunao je tata.
Teta Cordelia primijeti: "Kareen je odluila provesti studijsku godinu na Beti i prije nego to je upoznala Marka. Tko zna? Da Mark nije bio tamo daje, ovaj, izolira, moda bi upoznala nekog zgodnog Betanca i on bi je tamo zadrao."
"Ili ono", promrmlja Kareen. "Ili ona." Tatine su se usne vrsto stisnule. "Takva su putovanja jednosmjerna ee nego to mislite. Ja svoju vlastitu majku oi u oi nisam vidjela vie od triput u proteklih trideset godina. Ako nita drugo, ostanu li Kareen i Mark zajedno, vas dvoje moete raunati kako e se ona esto vraati na Barravar."
inilo se daje mamu ovo iznimno pogodilo. Promatrala je Marka iz posve novog kuta. On je uspio sloiti usluan osmijeh pun nade.
Tata je rekao: "Ja za Kareen elim sigurnost. No. Sreu. Financijsku stabilnost. to je loe u tome?"
Usne tete Cordelije suutno su se iskrivile. "Sigurnost? Pa? To sam i ja eljela za svoje deke. Nije uvijek bilo tako, ali tu smo gdje smo. A to se sree tie... mislim da se nikoga ne moe usreiti, ako on sam u sebi nema sposobnost da bude sretan. Ipak  kao to i sami otkrivate  ljude se lako moe unesreiti."
Tata se namrtio jo jae, kao da se duri, utiavi time Kareeninu nagonsku potrebu da glasno pozdravi ovo razumno izlaganje. Bolje je pustiti Babu da ovo dovede u red...
Grofica je nastavljala: "A to se posljednjega tie... hm. Je li itko s vama razgovarao o Markovu financijskom statusu? Kareen, ili Mark... ili Aral?"
Tata odmahne glavom. "Ja sam pretpostavio da on nema ni prebijene pare. Poao sam od pretpostavke daje, kao i svaki vorski nasljednik, dobio izvjesnu svotu za uzdravanje i da ju je  kao i svaki vorski nasljednik  prokockao."
"Ja nisam bez prebijene pare", estoko se usprotivio Mark. "Radi se samo o privremenim potekoama s protokom gotovine. Kad sam sastavljao proraun za ovo razdoblje, nisam mislio da u usred svega zapoeti novi posao."
"Drugim rijeima, nema ni prebijene pare", ree tata.
"Zapravo," dometne teta Cordelia, "Mark se potpuno sam uzdrava. Svoj prvi milijun zaradio je jo na Jackso-novu Skrovitu."
Tata je razjapio usta, pa ih smjesta zatvorio. Svojoj je domaici uputio pogled pun nevjerice. Kareen se samo nadala da mu nee pasti na pamet poblie istraivanje naina na koji se Mark dokopao tog bogatstva.
"Mark je uloio sredstva u itav niz zanimljivih i manje ili vie sigurnih pothvata", nastavila je ljubazno teta Cordelia. "Obitelj ga podrava  upravo sam i sama kupila neto dionica njegova maslobubljeg projekta  i
uvijek emo mu pritei u pomo ako neto bude trebao. Ali Mark ne treba na deparac."
Mark je istodobno djelovao i prestravljeno i presretno to ga se tako majinski zastupa... kao da je... no, dobro... tako majinski. Kako to nikad prije nitko nije uinio.
"Ako je tako bogat, zato mojoj keri daje plau u dunikim priznanicama?" elio je znati tata. "Zato se ne moe malo isprsiti?"
"Prije kraja financijskog razdoblja?" pitao je Mark, istinski zgroen. "Pa da izgubim sve kamate?"
"Osim toga, to nisu dunike priznanice", rekla je Kareen. "To su dionice!"
"Marku ne treba novac", ree teta Cordelia. "Njemu treba ono to zna da ne moe kupiti novcem. Na primjer, srea."
Mark, zbunjen ali i posluan, nagovijesti daje shvatio: "Znai... oni ele da im platim za Kareen? Kao miraz? Koliko? Naravno da u"
"Ne, ti panju!" uasnuto krikne Kareen. "Nije ti ovo Jacksonovo Skrovite  ovdje se ljudi ne kupuju i ne prodaju! Osim toga, miraz je ono to je curina obitelj davala frajerovoj, a ne obrnuto."
"To mi se ini udnim", ree Mark namrtivi se i cupkajui bradu. "Nekako besmislenim. Jesi sigurna da nije bilo obrnuto?"
"Jesam."
"Ba mene briga "ako on i ima milijun maraka", poeo je tata tvrdoglavo i, kako je Kareen vjerovala, ne ba posve iskreno.
"Betanskih dolara", odsutno ga ispravi teta Cordelia. "Na Jacksonovu vrijedi samo vrsta valuta."
"Galaktiki valutni teaj za barravarsku carsku marku ravnomjerno se poboljava jo od rata za Hegen-sku Os", poeo je objanjavati Mark. Prolo je polugodite o toj temi pisao referat; Kareen gaje redigirala. O tome bi
vjerojatno mogao govoriti sljedeih nekoliko sati. Na svu sreu, teta Cordelia podigla je prst koji je zaustavio tu prijeteu navalu ivane erudicije.
inilo se da su se tata i mama nakratko izgubili u nekim svojim proraunima.
"No dobro", pone ponovno tata, ovaj put neto manje tvrdoglavo. "Ba me briga ima li tvoj sin etiri milijuna maraka. Menije vana samo Kareen."
Teta Cordelia zamiljeno je spojila vrhove prstiju. "Dobro, Kou, to ti onda hoe od Marka? eli li da on Kareen ponudi brak?"
"Ovaj", ree tata, posve zateen. Ono to je on elio bilo je, koliko je Kareen mogla razabrati, da Marka odnesu grabeljive ivotinje, po mogunosti zajedno s njegova etiri milijuna maraka u vezanim ulaganjima, ali teko da bi to mogao rei Markovoj majci.
"Da, naravno, ja u joj ponuditi brak ako ona to eli", ree Mark. "Samo nisam mislio da bi ona to ve eljela. eli li?"
"Ne", ree Kareen odluno. "Ne elim... barem ne jo. Tek sam poela otkrivati samu sebe, rasti, spoznavati tko sam zapravo. I ne elim sad stati."
Obrve tete Cordelije uzdignule su se. "Tako ti vidi brak? Kao kraj i naputanje osobnog razvoja?"
Kareen je tek sa zakanjenjem spoznala kako bi se ta primjedba mogla shvatiti kao vrijeanje nekih ovdje nazonih. "Za neke ljude jest tako. Ako nije, zato onda sve prie zavravaju kad se grofova ki uda? Zar vam se to nikad nije uinilo pomalo mranim? Mislim, jeste li ikad proitali narodnu priu u kojoj kraljevnina majka ini ita drugo osim to rano umire? Nisam nikad uspjela shvatiti je li to upozorenje ili preporuka."
Teta Cordelia prstima pritisne usne kako bi sakrila osmijeh, no mama se doimala prilino zabrinutom.
"Poslije vjenanja razvija se na drugaije naine", ree mama oprezno. "Nije to kao u bajci. / ivjeli su sretno do kraja ivota ne govori ba sve o braku."
Tatine su se obrve skupile i on iznenada progovori udnovatim, nesigurnim glasom: "A ja sam mislio da je nama ba dobro ilo..."
Mama mu potape ruku u znak ohrabrenja. "Ali naravno da jest, ljubavi."
Mark je odvano rekao: "Ako se Kareen eli udati za mene, zaprosit u je. Ako ne eli, neu. Ako eli da odem, otii u" Posljednja je reenica bila popraena prestravljenim pogledom prema njoj.
"Neu!" vrisne Kareen.
"Ako hoe da proem kroz cenatr grada na rukama i to natrake, pokuat u. Uinit u sve to ona eli", dovri Mark.
Zamiljen izraz na maminu licu ukazivao je kako se barem njoj svia stav koji je Mark zauzeo. "eli li se zaruiti?" pitala je ona Kareen.
"Pa to je gotovo isto kao i brak", ree Kareen. "Daju se one zakletve."
"Pretpostavljam, dakle, da ti zakletve shvaa ozbiljno?" ree teta Cordelia uz udnovat trzaj obrve usmjeren prema posjednutima na tajanstveni kau.
"Ali naravno."
"Kareen, ini se da sve ovisi o tebi", ree teta Cordelia uz lagan osmijeh. "to ti eli?"
Mark je svom silinom epao svoja koljena. Mama je sjedila bez daha. Tata je izgledao kao da jo uvijek razmilja o onom dijelu u kojem su spominjali sretan ivot do kraja ivota.
Ovo je bila teta Cordelia. Znai, pitanje nije bilo retoriko. Kareen je sjedila i utjela, napinjui se da u ovoj zbrci razabere istinu. Jer nita vie ili manje od istine ovdje nee dostajati. Ipak, kojim to rijeima rei...? Ono
to je ona eljela nije bilo jednostavno barravarsko pravo na... ah. To. Uspravila se i pogledala tetu Cordeliju, pa mamu i tatu, te naposljetku Marka, ravno u oi.
"Ne elim zaruke. Ono to elim... ono toya elim  jest poloiti pravo prvokupa na Marka."
Mark se uspravio i razvedrio. E, sad je konano govorila jezikom koji su oboje razumjeli.
"To nije pokupila na Beti", ree zbunjeno mama.
"Je li to nekakav novi obiaj s Jacksonova?" zahtijevao je odgovor sumnjiavi tata.
"Ne. To je novi Kareenin obiaj. Upravo sam ga smislila. Ali potpuno odgovara." Podigla je bradu.
Usne tete Cordelije veselo su se trzale. "Hm. Zanimljivo. No dobro. Govorei kao, ovaj, Markova zastupnica u ovoj stvari, elim naglasiti kako pravo prvokupa nije otvoreno vjeno i nije jednosmjerno. Postoje vremenska ogranienja. lanci koji omoguuju reviziju ugovora. Nadoknade."
"Uzajamno", zapuhano se ubacio Mark. "Uzajamno pravo prvokupa!"
"Da, to bi pokrilo mogue probleme s nadoknadom. A vremensko ogranienje?"
"Traim godinu dana", ree Kareen. "Do sljedee Lje-toslave. elim barem godinu dana, da vidim to moemo uiniti. I ni od koga ne traim nita," uputila je bijesan pogled roditeljima, "osim da mi se skinu s grbae!"
Mark je usrdno kimao. "Dogovoreno, dogovoreno!"
Tata trne palcem prema Marku. "Taj e se sa svime sloiti!"
"Nee", ree razborito teta Cordelia. "Mislim da ete na kraju zakljuiti kako se on nikad nee sloiti ni sa im to bi moglo uiniti Kareen nesretnom. Ili bezvrjednijom. Ili nesigurnom."
Tatino se mrtenje uozbiljilo. "Zaista? A kako e biti sigurna od njega1? Nije sva ona betanska psihoterapija bila bez razloga!"
"Naravno da nije", sloi se teta Cordelia. Kimanjem glave potvrdila je ozbiljnost situacije. "Ali vjerujem da je dala rezultata  Mark?"
"Da, gospoo!" Sjedio je tamo i oajniki nastojao izgledati izlijeeno. Nije mu ba uspijevalo, ali se svakako iskreno trudio.
Grofica tiho doda: "Mark je veteran naih ratova kao i bilo koji drugi Barravarac kojega poznajem, Kou. On je unovaen u najranijoj dobi, to je jedina razlika. Na svoj udni i usamljeniki nain, jednako se silovito borio i jednako mnogo stavio na kocku. A mnogo je i izgubio. Pa valjda mu moe dati barem toliko vremena da mu zacijele rane, koliko je i tebi trebalo?"
Komodor je odvratio pogled, a lice mu se umirilo.
"Kou, ja nikad ne bih ohrabrivala ovu vezu kad bih vjerovala daje ona za ijedno od nae djece opasna."
On je ponovno pogleda. "Ti? Znam ja tebe! Tvoje povjerenje u ljude je izvan svake pameti!"
Ona je mirno doekala njegov pogled. "Da. I na taj nain dobivam rezultate bolje nego to bih se mogla i nadati. Kao to se moda i sam sjea."
Nesretno je napuio usta i malo nogom gurkao svoj tap. Na ovo nije odgovorio. Ali dok ga je promatrala, na maminu se licu pojavio udan mali osmijeh.
"No dobro", prekine vedro teta Cordelia tu tiinu koja se razvlaila. "Mislim da smo uspjeli postii dogovor. Kareen ima pravo prvokupa na Marka, i obrnuto, do sljedee Ljetoslave kad emo se, moda, ponovno svi sastati i procijeniti rezultate ovog sastanka, a prema potrebi i nastaviti pregovore."
"to, zar emo sad samo mirno stajati i gledati kako ovo dvoje  nastavljaju dalje?" povikao je tata, u posljednjem, blijedom pokuaju da izrazi svoju indignaciju.
"Da. elimo da oboje imaju jednaku slobodu djelovanja kakvu... ste imali vas dvoje", kimne ona prema Karee-ninim roditeljima, "u istom razdoblju svojih ivota. Moram priznati, Kou, tebi je bilo mnogo lake nastaviti, s obzirom na to da je sveukupna rodbina tvoje zarunice bila razasuta po drugim gradovima."
"Sjeam se da si umirao od straha pred mojom braom", prisjetila se mama iji se udni mali osmijeh proirio. Markove su se oi zamiljeno razrogaile.
Kareen se udila tom neobjanjivom djeliu povijesti; njezini ujaci Droushnakovi imali su, prema njezinu iskustvu, zlatna srca. Tata je stisnuo zube, ali mu se pogled, kad ga je uputio mami, poneto smekao.
"Dogovoreno", ree Kareen odluno.
"Dogovoreno", smjesta za njom odjekne Markov glas.
"Dogovoreno", ree teta Cordelia i podigne obrve u smjeru para na kauu.
Mama je rekla: "Dogovoreno." Jo uvijek s tim istim zagonetnim, udnim smijekom u oima, ekala je tatu.
Uputio joj je dug, zaprepaten to, zar i ti? pogled. "Prela si na njihovu stranu!"
"Da, rekla bih da jesam. Zar nam se nee pridruiti?" Osmijeh joj se i dalje irio. "Znam da ovaj put nemamo narednika Botharija koji bi te mogao onesvijestiti i oteti kako bi nam se ti protiv svoje volje pridruio. Ali da smo po Uzurpatorovu glavu morali otii bez tebe, silno bismo se loe proveli." Stisak njezine ruke na njegovoj pojaao se.
Dugo mu je trebalo, no naposljetku je tata odvojio oi od nje i estoko se namrtio u Markovu smjeru: "Neka ti bude jasno, ako joj padne dlaka s glave, sam idem u potjeru za tobom!"
Mark je usrdno kimnuo.
"Tvoj dodatak ugovoru prihvaen je", promrmljala je teta Cordelia blistavih oiju.
"Onda dogovoreno!" ispali tata. Mrzovoljno se uvalio u sofu s izrazom na licu koji je govorio vidite-li-vi-ljudi--to-ja-sve-zbog-vas-ne-inim. Ali nije isputao maminu ruku.
Mark je zurio u Kareen, oduevljen i posve smotan. Gotovo je mogla zamisliti cijelu Crnu kvadru kako u njegovoj glavi skae gore-dolje i veselo urla, dok ih lord Mark uutkuje kako ne bi privukli pozornost na sebe.
Kareen se pokuala ohrabriti dubokim udahom, pa uvukla ruku u dep bolera i izvukla svoje betanske naunice, one koje su znaile da je odrasla heteroseksualka s kontracepcijskim implantatima. Svaku je malo pogurnula i one su ukliznule u usne resice. Nije to bila, pomisli ona, deklaracija nezavisnosti, jer jo je uvijek ivjela u paukovoj mrei raznovrsnih ovisnosti. Bila je to vie deklaracija Kareen. Ja sam ono to jesam. A sad da vidimo koliko toga mogu uiniti.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Pomalo zadihan, orunik Pym propustio je Ekaterinu u predvorje Kue Vorkosigan. Malo je pogurnuo ovratnik koulje u tuniku kako bi ga poravnao, pa se nasmijeio sa svojom uobiajenom dobrodolicom.
"Dobar dan, Pym," ree Ekaterina. Bila je sretna stoje uspjela ukloniti drhtanje iz svoga glasa. "Moram vidjeti lorda Vorkosigana."
"Da, madame."
Sa zakanjenjem, Ekaterina spozna kako mu se ono Da, milady! u istom ovom predvorju na dan veere bilo sluajno omaknulo. U onom trenutku uope to nije primijetila.
Pym ukljui kom-vezu. "Milorde? Gdje se nalazite?" Kroz kom-vezu je odjeknulo slabano kuckanje, praeno priguenim Milesovim glasom: "Na tavanu sjevernog krila. Zato?"
"Madame Vorsoisson je ovdje i eljela bi vas vidjeti." "Smjesta u sii  ne, ekaj." Kratka stanka. "Dove-di je gore. Kladim se da bi ovo eljela vidjeti."
"Da, milorde." Rukom je pokazao prema stranjim vratima. "Ovuda." Pola je za njim prema cijevnom dizalu, a on je dodao: "Mali Nikki danas nije s vama, madame?"
"Ne." Obeshrabrila ju je i sama pomisao da bi morala objasniti razlog. I zato nije vie nita dodala.
Izali su iz dizala na petoj razini, jedinoj koju nije posjetila tijekom onog prvog, nezaboravnog obilaska. Slijedila je Pyma hodnikom na ijem podu nije bilo sagova, kroz dvoja dvostruka vrata u golemu prostoriju niska stropa koja se irila na obje strane krila. Krovne grede, rukom is-piljene iz velikih stabala, kriale su se nad njihovim glavama, a izmeu njih, buka je ve bila poutjela. S greda su, uzdu dva broda nastala zahvaljujui visoko nagomilanoj starudiji, visjela priruna rasvjetna tijela.
Dijelom se radilo o uobiajenom tavanskom otpadu: otrcanom namjetaju i svjetiljkama koje vie nisu bile dobre ni za sluinske sobe, okvirima za slike koji su izgubili svoj sadraj, oguljenim zrcalima, umotanim pravokutnicima i kvadratima koji su moda bili slike, smotanim tapiserijama. Bilo je i jo starijih uljanica i svijenjaka. Tajanstveni sanduci, kartonske kutije, napukli koni kovezi i drveni sanduci puni oiljaka, na kojima su inicijali davno mrtvih ljudi bili utisnuti pod bravice.
A onda je postajalo sve iznimnije. Hrpa zahralih konjanikih kopalja s nabranim, izblijedjelim srebrno-sme-im barjacima omotanima oko njih bila je oslonjena na rukom piljeni stup. Okviri na kojima su jedna do druge bile vrsto stisnute izblijedjele orunike odore, srebrne i smee. Goleme koliine konjanike opreme; sedla, uzde i oglavi sa zahralim zvoncima, napola otkinutim uresima, zamrljanim srebrnim oplatama, sa zveckavim ogrlicama koje su toliko dugo udarale jedna o drugu da im se blistava caklina strusila; rukom vezeni prekrivai i podmetai za sedla na kojima su se nalazili inicijali Vorkosiganovih, VK, s razraeno utkanima raznim inaicama njihova grba; deseci maeva i bodea nasumino su bili nabacani na bave, kao elini buketi.
Miles, odjeven u majicu kratkih rukava, sjedio je otprilike na trietvrt sobe, u jednom od uzdunih brodova, okruen otpadom i trima otvorenim sanducima, uz koje se nalazilo nekoliko hrpica napola posloenih papira i svita-ka. Jedan od sanduka, oito nedavno otkljuan, bio je do ruba puno skrovite odbaenog energetskog oruja iji su naponski uloci, nadala se Ekaterina, odavno bili prazni. inilo se da je drugi, manji sanduk izvorite nekih od uokolo poslaganih papira. Podigao je pogled i oduevljeno joj se nasmijeio od uha do uha.
"Rekao sam ti da je tavan neto to vrijedi vidjeti. Hvala ti, Pym."
Pym je kimnuo i povukao se, pozdravljajui svog gospodara kratkim kimanjem koje je Ekaterina ve nauila raspoznati kao mnogo sree.
"Nisi pretjerivao", sloila se Ekaterina. Kakva je ovo punjena ptica koja je naglavake visjela u kutu i neprijateljski zurila u njih zloudnim staklenim oima?
"Jedan jedini put kad sam ovamo doveo Duva Galeni-ja, on je zamalo dobio napad drhtavice. Pred mojim se oima ponovno pretvorio u profesora doktora Galenija i poslije me satima  danima  davio elei znati zato ovo smee nije uredno katalogizirano. Ako pogrijeim, pa ga podsjetim na to, i dandanas me nastavlja gnjaviti. Mislio sam da e ga zadovoljiti to stoje moj otac dao ugraditi kli-matiziranu prostoriju za dokumentaciju." Domahnuo joj je da sjedne na dugi, uglaani sanduk od orahovine.
Sjela je i nijemo mu se nasmijeila. Trebala bi mu priopiti loe vijesti i smjesta otii. Ali bilo je tako oito da je u jednom od svojih nesuzdranih raspoloenja, da ga nije imala srca oneraspoloiti. Kad je to tono njegov glas postao glazba za njezine ui? Neka brblja jo malo, jo makar samo malo...
"Uglavnom, naletio sam na neto to bi te, mislim, moglo zanimati" Ruka mu je krenula prema hrgi pre-
krivenoj bijelom plahtom, a onda zadrhtala iznad sanduka s orujem. "Zapravo, i ovo je prilino zanimljivo, iako mislim da bi se vie svialo Nikkiju. Ima li on smisla za groteskno? Kad sam ja bio u njegovim godinama, bio bih presretan da sam naletio na ovakvo to. Ne znam kako mi je to samo promaknulo  oh, naravno, djed je uvao sve kljueve kod sebe." Podigao je grubu vreu od smeeg platna i pomalo sumnjiavo prekopao po njezinu sadraju. "A ako se ne varam, ovo je vrea puna cetagandanskih skalpova. eli li ih vidjeti?"
"Vidjeti moda, dodirnuti nipoto."
Usluno joj je primaknuo vreu kako bi je ona mogla pregledati. Osueni i poutjeli komadii koe, nalik na pergamenu, za koje su se jo drali poneki pramenovi kose, dok su drugi otpali, uistinu su joj izgledali kao ljudski skalpovi. "Ufff', ree ona s uvaavanjem. "Je li ih tvoj djed sam skinuo?"
"Mm, nije nemogue, iako se ini daje to mnogo skalpova za samo jednog ovjeka, pa makar on bio i general Piotr. Mislim daje vjerojatnije kako su ih skupili i njemu kao trofeje donijeli njegovi gerilci. Sve je to lijepo i krasno, ali to je mogao uiniti s njima? Nije ih mogao baciti, ipak su to darovi."
"A to e ti s njima uiniti?"
Slegnuo je ramenima i ubacio vreu natrag u sanduk. "Bude li Gregor ikad morao poslati diskretnu diplomatsku uvredu Cetagandancima, za to u ovom trenutku nema potrebe, pretpostavljam da im moemo vratiti skalpove zajedno s naim najdubljim isprikama. Ovako nasumce, ne mogu se dosjetiti nekoj drugoj svrsi."
Zatvorio je sanduk, pretraio hrpicu malih mehanikih kljueva koja mu je leala uz koljeno, pa ga ponovno zakljuao. Podigao se na koljena, bono okrenuo sanduk pred njom, poloio zastrti predmet na njega i povukao pokrov kako bi ona mogla vidjeti to je to.
Bilo je to prelijepo staro sedlo, slino onome staromodnog konjanikog stila, ali lake grae, namijenjeno dami. Tamna koa bila je prekrasno ureena utisnutim rezbari-jama lia, paprati i cvjetnih uzoraka. Zeleni barun podstavljenog i uivenog sjedala napola se izlizao, osuio i raspucao, i iz njega je virilo punjenje. Javorovo i maslinovo lie, urezano u kou i paljivo obojeno, okruivalo je slovo V uz koje su se nalazila neto sitnija slova B i K, stvarajui ovalan oblik. Vezivo, ije su boje bile iznenaujue svijetle, ponavljalo je botaniki uzorak s podmetaa.
"Negdje bi se trebale nalaziti i odgovarajue uzde, ali jo ih nisam uspio pronai", ree Miles, prstom prelazei preko inicijala. "To je sedlo jedne od mojih baka s oeve strane, ene generala Piotra, kraljevne i grofice Olivije Vorbarra Vorkosigan. Oito je da ga je esto koristila. Moja se majka nikad nije dala nagovoriti na jahanje  iako nikad nisam u potpunosti shvatio zato  a ni otac nije bio strastan jaha. I tako je djedu preostalo da me pokua nauiti jahanju, kako bi se tradicija odrala. Ali kad sam odrastao, ni ja vie nisam imao za to vremena. Zar nisi ti jednom rekla da zna jahati?"
"Nisam jahala od djetinjstva. Prateta je drala ponija za mene  iako mislim da je to vie bilo zbog gnojiva za vrt. Moji su roditelji ivjeli u gradu i nisu imali mjesta za konja. To je bila debela i zlovoljna ivina, ali ja sam je oboavala." Ekaterina se nasmijeila tom sjeanju. "A sedlo nije bilo obvezno."
"Mislio sam, moda bismo mogli ovo dati popraviti i obnoviti, pa ga ponovno staviti u uporabu."
"Uporabu? Ali ono bi svakako moralo biti u nekom muzeju! Runa izrada  unikat  povijesno znaenje  ne mogu ni zamisliti koliku bi cijenu postiglo na aukciji!"
"Ah  istu sam raspravu vodio i s Duvom. Ne samo da je izraeno runo, izraeno je i po narudbi, posebno za kraljevnu. Najvjerojatnije ga je dobila na dar od djeda.
Zamisli tog majstora, koji nije bio radnik nego umjetnik, kako bira kou, bui je, ije i rezbari. Zamiljam ga kako rukom utrljava ulje u kou i razmilja kako e se njegovim djelom koristiti grofica, kako e se tom sedlu diviti i na njemu joj zavidjeti prijateljice, kako ono postaje dio njezina ivota koji je i sam bio umjetniko djelo."
Dok je on govorio, ona je u glavi nagaala vrijednost sedla koja je svakim trenutkom vrtoglavo rasla. "Za Boga miloga, pa daj ga najprije procijeniti!"
"Zato? Zato da bih ga posudio muzeju? Za to ne moram odreivati cijenu svoje bake. Da ga prodam nekom kolekcionaru koji gomila predmete jednako kao i novac? Neka on samo gomila novac, takve ljude ionako ne zanima nita drugo. Jedini kolekcionar dostojan ovoga sedla bio bi netko tko je osobno opsjednut kraljevnom-groficom, netko od onih ljudi koji se beznadno zaljubljuju u osobe iz davnih vremena. Ne. Onome tko je ovo sedlo nainio dugujem to da ga stavim u odgovarajuu uporabu, onako kako je on to elio."
Iscrpljena kuanica koja je bila prisiljena na tednju, a koja je jo uala u Ekaterini  Tienova supruga koja je morala paziti na svaku marku  bila je uasnuta. Ali u njezinoj su tajnoj dui Milesove rijei odjeknule poput zvona. Da. Tako to treba biti. Ovo se sedlo treba nalaziti ispod prave dame, a ne ispod staklenog zvona. I vrtovi su namijenjeni tome da ih se gleda, mirie, da se kroz njih ee, da ih se prekopava. Ni stotinu objektivnih mjerila nije moglo opisati pravu vrijednost jednog vrta; jedino je mjerilo moglo biti uivanje onih koji se njime koriste. Samo je koritenje davalo znaenje. Kako je to Miles nauio? Da te ne volim ni zbog ega drugoga, samo bih se zbog ovoga mogla zaljubiti u tebe ...
"Eh, sad." Na njezin je osmijeh odgovorio osmijehom od uha do uha i duboko udahnuo. "Bog dragi zna da je krajnje vrijeme da se ponem baviti nekom tjelovjebom,
I
ili e sva ova kulinarska diplomacija kojom se posljednjih dana bavim posve unititi Markove napore da se razlikuje od mene. U gradu postoji nekoliko parkova s jahaim stazama. Ali ne zabavlja me ba pomisao na to da jaem sam. Misli da bi mi moda eljela praviti drutvo?" Trep-nuo je nekako lano naivno.
"Zaista bih to voljela", ree ona iskreno. "Ali ne mogu." Mogla je vidjeti kako se u njegovim oima pojavljuje barem deset protuargumenata, spremnih da odgalo-piraju u napad. Ali podigla je ruku kako bi ga sprijeila da izlije tu rijeku rijei. Dolo je vrijeme da privede kraju ovu porciju udovoljavanja samoj sebi, ovu lanu sreu, prije nego to joj oslabi volja. Prisilni sporazum s Vassilvjem Vorsoissonom dopustio joj je samo zalogaj Milesa, ne i cijeli objed. Ne i cijelu gozbu... Ali vratimo se okrutnoj stvarnosti. "Neto novo je iskrsnulo. Juer su mi u posjet doli Vassilv Vorsoisson i moj brat Hugo. Na to ih je, kako se pokazalo, nagnalo otrovno pismo Alexija Vormoncriefa."
Saeto mu je prepriala pojedinosti njihova razgovora. Miles je uao, dok mu se lice sve vie umirivalo, i paljivo sluao. Za promjenu, nije joj upadao u rije.
"Ali objasnila si im kako stoje stvari?" pitao je kad je ona zastala da udahne.
"Pokuala sam. Razbjesnjela sam se gledajui ih kako... jednostavno otpisuju moje rijei i vie vjeruju podlim insinuacijama onog idiota Alexija, ba njega od svih ljudi. Pretpostavljam da se Hugo iskreno zabrinuo za mene, ali Vassilv je sav pun potpuno krivih pojmova o obiteljskim dunostima i pretjeranih ideja o moralnoj pokvarenosti glavnoga grada."
"Ah", ree Miles slabanim glasom. "Romantiar. Razumijem."
"Miles, oni su bili spremni odvesti Nikkija isti as! A ja nemam nikakvog zakonskog naina da se izborim za starateljstvo. ak i kad bih prijavila Vassilvja opinskom
sudu u Okrugu Vorbretten, nikad ne bih mogla dokazati da je on krajnje nepodoban za staratelja  zato to nije. On je samo krajnje naivan. Ali sjetila sam se  prekasno, tek sino  Nikkijeve sigurnosne klasifikacije. Bi li Car-Sig uinio neto da sprijei Vassilvja?"
Miles se namrtio i skupio obrve. "Najvjerojatnije  ne bi. Ne radi se o tome da bi on Nikkija htio povesti na drugi planet. CarSig ne bi imao primjedbi na to da Nikki ivi u vojnoj bazi  upravo suprotno, smatrali bi to sigurnosno boljim od ivota u kui tvog ujaka ili u Kui Vorko-sigan. Tamo bi Nikki bio gotovo potpuno anoniman. A ne vjerujem ni da bi bili presretni da pokrene parnicu koja bi ponovno bespotrebno privukla pozornost na komarrski sluaj."
"Bi li oni zaustavili tu parnicu prije nego to bi i poela? I u iju korist?"
Zamiljeno je psiknuo kroza zube. "U tvoju korist, ako bih ja to zatraio, ali zbilja bi bilo nalik na njih da to izvedu tako da time maksimalno pojaaju lanu priu o Ko-marru  tako su proli tjedan u svojim jednotranim mozgovima klasificirali i ovu klevetu o ubojstvu. Jedva se toga usudim dotaknuti  to god uinio, samo bi pogoralo stvari. Pitam seje li netko... je li netko ovo predvidio?"
"Znam da iza Vassilvja stoji Alexi. Misli da i iza Alexi-ja netko stoji, netko tko te eli namamiti da u javnosti povue neki tetan potez?" To bi nju uinilo posljednjom karikom u ovom lancu kojim su skriveni neprijatelji eljeli potegnuti Milesa prema neodrivom poloaju. Sledila se od pomisli na to. Ali to e se dogoditi samo ako ona  i Miles  uine ono to je neprijatelj predvidio.
"Ja... hm. Nije nemogue." Jo se dublje namrtio. "Bilo bi ionako mnogo bolje da tu stvar privatno, unutar obitelji izgladi tvoj ujak. Vrijedi li jo uvijek plan da e se on vratiti s Komarra neposredno prije vjenanja?"
"Da, ali samo ako se njegove takozvane male tehnike pojedinosti ne pokau sloenijima nego to oekuje."
Milesovo je lice bilo grimasa suutnog razumijevanja. "Znai, nema nikakvih jamstava." Zastao je. "Okrug Vor-bretten, ha? Bude li na kraju zaista dolo do toga, mogao bih se tiho pozvati na svoje usluge Reneu Vorbrettenu koji bi, ovaj, mogao urediti tu stvar. Mogla bi preskoiti opinski sud i ii ravno na upuivanje priziva njemu osobno. Tako ja ne bih u to morao umijeati ni CarSig ni sebe izravno. Ali ipak, to nee upaliti ako u meuvremenu Sigur dobije titulu."
"Ne elim da na kraju doe do toga. Ne elim na Nik-kija tovariti vie nikakve brige. Sve je dosad ionako bilo dovoljno strano za njega." Sjedila je ukoeno i drhtala, premda nije mogla rei je li to od straha, od bijesa ili nekog njihova otrovnog spoja.
Miles se teturajui uspravio iz unja, pa prilino oprezno sjeo uz nju na sanduk od orahovine i pogledom pretraio njezino lice. "Ovako ili onako, moemo postii da na kraju sve bude dobro. Za dva su dana oba glasanja o nasljedstvu na dnevnom redu Vijea grofova. Kad jednom glasanje bude zavreno, nestaju politiki razlozi zbog kojih me se nastoji onemoguiti ovom optubom i sve e polako poeti blijedjeti." To bi zvualo vrlo utjeno, da nije dodao: "Barem se nadam."
"Nisam smjela predloiti da te stavim u karantenu do kraja mog razdoblja alovanja. Trebala sam najprije Va-ssilvju predloiti da to bude do Zimoslave. Prekasno mi je to palo na pamet. Ali ne mogu riskirati da izgubim Nikki-ja, jednostavno ne mogu. Ne sad, kad smo doli ovako daleko, ne nakon svega to smo preivjeli."
", smiri se. Mislim da si nagonski dobro postupila. Moj djed je esto koristio staru konjaniku poslovicu 'Preko tekog terena treba prijei to bre moe'. Jednostavno emo se malo pritajiti da ne izazivamo jadnog
Vassilvja. A kad se vrati tvoj ujak, on e ga ve dovesti u red." Iskosa joj je dobacio pogled. "Ili me, naravno, moe odluiti ne viati cijelu godinu."
"To bi mi bilo iznimno neugodno", prizna ona.
"Ah." Jedan se kut njegovih usana podigao. Nakon kratke stanke, rekao je: "Onda to, jednostavno, ne moemo dopustiti."
"Ali, Miles, dala sam asnu rije. Nisam eljela, ali sam je dala."
"Silom su te na to natjerali. Ali, zna, taktiko povlaenje nije lo odgovor na iznenadni napad. Najvanije je da preivi. A poslije toga ti bira bojno polje. I poinje s protunapadom."
Nekako se, iako to nije bilo njezino djelo, dogodilo da se njegovo bedro nalo uz njezino. Nisu se dodirivali, ali meu njima je strujala toplina i sigurnost, ak i kroz dva sloja tkanine, njegove sive, njezine crne. Nije ba mogla potraiti utjehu tako da se nasloni na njegovo rame, ali moda bi se njezina ruka mogla priuljati oko njegova struka, moda bi mogla nasloniti obraz na njegovu glavu. Bio bi to ugodan osjeaj koji bi joj olakao duu. Ne bih to trebala uiniti.
Da, trebala bih. Sad i zauvijek.
Miles uzdahne. "Potukao me vlastiti dobar glas. Mislio sam da mi je jedino vano to mislite ti, Nikki i Gregor. A na Vassilvja sam posve zaboravio."
"I ja."
"Tata mi je to ovako objasnio: dobar glas je ono to ljudi misle o tebi, ali ast je ono to ti sam o sebi zna."
"Je li to ono stoje Gregor imao na umu kad ti je rekao da porazgovara s njim? Tvoj se otac ini mudrim. Rado bih ga upoznala."
"I on tebe eli upoznati. Naravno, odmah poslije ovog objanjenja pitao me kako ja stojim sam sa sobom. On tako dobro... vidi."
"Mislim... da znam na stoje mislio." Mogla bi smotati svoje prste oko njegove ruke koja je oputeno poivala na njegovu bedru, tako blizu nje. Osjet bi sigurno bio topao i pun pouzdanja... Ve si i prije izdala samu sebe zato to si bila eljna dodira. Ne ini to. "Onoga dana kad je umro Tien, ja sam od osobe koja je dala doivotnu zakletvu i drala je se, postala osoba koja je tu zakletvu prekrila i otila. Ta mi je zakletva bila najvanija na svijetu... odnosno, kad sam dala nju, odrekla sam se ostatka svijeta. Sigurna sam da Tien ne bi onako glupo odjurio u no da mu ja nisam rekla da ga ostavljam." Nakratko je uutjela. U sobi je vladala potpuna tiina. Debeli, stari kameni zidovi zaustavljali su gradsku buku. "Vie nisam onakva osoba kakva sam bila. Ne mogu se vratiti. I ne svia mi se osobito ovo to sam postala. Ali ipak se... drim. No nemam pojma kamo dalje. Za ovu cestu nisam dobila mapu."
"Ah", ree Miles. "Ah. O tome govorimo." U njegovu glasu nije bilo ni traga zbunjenosti; progovorio je s prizvukom odlunog prepoznavanja.
"Pred kraj, moja je zakletva bila jedini dio mene koji nije bio samljeven u prah. Kad sam o tome pokuala razgovarati s ujnom Vorthvs, ona me uvjeravala kako sam postupila dobro, zato to su svi ionako mislili da je Tien idiot. Ali ti razumije... da to nije imalo nikakve veze s Tienom, bio on svetac ili udovite. To ima veze sa mnom i s mojom rijeju."
On slegne ramenima. "Ne razumijem zastoje to nekome tako teko vidjeti? Meni je to vie nego oito i razumljivo."
Okrenula je glavu i spustila pogled prema njegovu licu koje se uzdiglo prema njezinu, strpljivo i znatieljno. Da, on je savreno dobro razumio  a opet, nije ju ni pokuao utjeiti tako to bi otpisao njezinu uznemirenost kao neutemeljenu ili je nastojao uvjeriti kako to nije vano. Osjeala se kao da je pred njom netko rastvorio vrata neega
za to je dotad vjerovala da je ormar u kojem ui i da je kroz ta vrata iskoraila u drugu zemlju koja se pruila pred njezinim zadivljenim oima. Oh.
"Da", sloi se ona tiho. On zna. Njemu je sve jasno, vidi sve do one ogorene blatne mlake aljenja na dnu zdenca due. Kako to samo zna?
"Radije asna smrt nego neastan ivot. Pa, to se mene tie, nitko se ne moe poaliti da sam pobrkao prioritete... Zna..." Krenuo je odvratiti pogled, ali se predomislio i ponovno je pogledao, ravno u oi. Lice mu je bilo pomalo blijedo. "Nije zapravo posve istinito da sam otputen iz CarSiga zbog medicinskih razloga. Illvan mi je dao otkaz. Zato to sam krivotvorio izvjee o svojim napadajima."
"Oh", ree ona. "Nisam to znala."
"Znam da nisi. Nije ba da idem okolo i svima to priam, iz razloga koji su prilino oiti. Tako sam silno nastojao zadrati svoju karijeru  admiral Naismith mi je bio sve, on je bio moj ivot, moja ast, u tom trenutku i vei dio mojeg identiteta  ali umjesto toga, sam sam je upropastio. Ali ne moe se rei da nisam pritom sam sebi podmetnuo nogu. Admiral Naismith u poetku je bio la, poslije sam se iskupio time to sam ga pretvorio u istinu. I taje istina neko vrijeme posve dobro drala vodu; uz pomo malog admirala dobio sam sve to sam u ivotu elio. Poslije nekog vremena, poeo sam vjerovati kako se svi grijesi mogu na taj nain otkupiti. Najprije lae, poslije to popravi. Isto sam tako uinio i s tobom. Navike su jae ak i od ljubavi, zar ne?"
Sad se usudila obujmiti ga rukom. Zaista nema razloga da oboje gladuju... Na trenutak je ostao bez daha, kao ovjek koji stavlja hranu pred divlju ivotinju kako bi je namamio da mu prie. Izgubivi hrabrost, povukla se.
Duboko je udahnula i usudila se progovoriti. "Navike, da. Ponekad se osjeam napola obogaljenom zbog svojih
starih refleksa." Starih oiljaka na dui. "inilo mi seda je Tien... uvijek samo jednu misao udaljen od mene. to misli, hoe li njegova smrt ikad izblijedjeti?"
Sad je nije gledao. Zato to se nije usuivao? "Na to moe samo ti odgovoriti. Meni se ini da moje vlastite sablasti uvijek, sasvim nepozvane, jau uza me. Ili su se malo prorijedile, ili sam se na njih ve naviknuo." Osvrnuo se po tavanu, otpuhnuo i saeto dodao: "Jesam li ti ikad ispriao kako sam ubio svog djeda? Velikog generala koji ih je sve preivio, Cetagandance, Ludog Jurija, sve to je ovo stoljee uope moglo baciti na njega?"
Nije se dala navui na to da ga zadovolji odgovorom koji bi iskazivao ok kakav je on smatrao da ova dramatina izjava zasluuje. Samo je podigla obrve.
"Nasmrt sam ga razoarao, eh, onog dana kad sam pao na prijamnom za vojnu akademiju i izgubio prvu priliku za vojniku karijeru. Te je noi umro."
"Naravno," ree ona suho, "i za to si kriv ti, a nikako injenica da mu je bilo gotovo sto godina."
"Da, svakako, znam to", slegne Miles ramenima i otro je pogleda ispod svojih tamnih obrva. "Na isti nain na koji ti zna daje Tienova smrt bila nesretan sluaj."
"Miles," ree ona nakon duge, zamiljene stanke, "pokuava li ti to nadmaiti moj broj mrtvaca na savjesti?"
Zaprepastio se i usne su mu krenule oblikovati uvrijeeni odgovor, koji je ipak oslabio u obino "Oh". Njeno je lupkao elom o njezino rame, kao da glavom udara o zid. Kad je ponovno progovorio, njegov ljutiti glas nije sasvim uspio prikriti iskrenu bol: "Kako ti mene moe podnijeti? Ja sam ak i samome sebi nepodnoljiv."
Mislim daje ovo bila iskrena ispovijed. Sad smo valjda stigli jedno drugome do kraja. ", sve je u redu."
Ovaj put je prihvatio njezinu ruku oko koje su se njegovi prsti zatvorili toplo, kao daje grli. Nije se zapanjeno odmaknula, iako je osjetila udnovat drhtaj kako prolazi
cijelim njezinim tijelom. Zar izgladnjivati samoga sebe ne znai takoer o samoga se sebe ogrijeiti?
"Da se posluim Kareeninom betanskom psiholokom terminologijom," ree ona, pomalo zadihano, "imam Stvar kad su u pitanju zakletve. Kad si postao Carski Revizor, morao si se ponovno zakleti. Iako si zakletvu ve jednom poloio. Kako si to mogao podnijeti?"
"Oh", ree on, osvrui se nekako neodluno. "Znai, kad su tebi davali tvoju ast, nisu ti dali model s tipkom za resetiranje? Moja tipka je ovdje." Pokazao je u smjeru svog pupka.
Nije si mogla pomoi; njezin je nesretni smijeh poletio i odjeknuo od stropnih greda. Kad se nasmijala, neto se u njoj, neto stoje zamalo prepuknulo, ipak opustilo. Kad bi je ovako nasmijavao, osjeala se kao da zrak i svjetlo prelaze preko ozljeda previe mranih i bolnih da bi se do-taknule, i da s tim smijehom stie i mogunost ozdravljenja. "Znai, tome to slui? Nisam znala."
Nasmijeio se i ponovno zarobio njezinu ruku. "Vrlo mudra ena jednom mi je rekla  jednostavno mora ii dalje. Nikad nisam uo dobar savjet koji se u svojoj biti nije upravo na to svodio. ak ni od svog oca."
elim zauvijek biti s tobom, kako bi me smijehom ozdravio. Zagledao se u njezin dlan kao da ga eli poljubiti. Bio joj je toliko blizu da je mogla osjetiti svaki njihov dah u zajednikom gibanju. Tiina se produila. Dola je ovamo kako bi odustala od njega, nije dola po porciju maenja... ako ovo jo trenutak potraje, zavrit e tako da e ga poljubiti. Njegov miris napunio joj je nosnice, usta, krvotokom natopio svaku stanicu njezina tijela. inilo se da je lako biti prisan tijelom, nakon to su proli prisnost uma.
Naposljetku se, s neizmjernim naporom, uspravila. S vjerojatno jednakim naporom, on je pustio njezinu ruku. Srce joj je lupalo kao daje trala. Pokuavajui progovoriti
svakodnevnim glasom, rekla je: "Znai, ti smatra da moramo priekati da ujak sve objasni Vassilvju? Misli li zaista daje cijela ova besmislica zapravo zamka?"
"Tako mirie. Ne mogu ti jo tono rei koliko je slojeva smrada ispod nje. Moda je to zaista samo Alexijev pokuaj da me se rijei."
"Ali ovjek se ne moe ne prisjetiti tko su Alexijevi prijatelji. Razumijem." Pokuala je zazvuati ivahno. "Onda, hoe li preksutra u Vijeu priepiti Richarsa i Vor-moncriefovu stranku?"
"Ah", ree on. "U vezi s tim, neto ti moram rei." Odvratio je pogled, potapao usne, ponovno je pogledao. Jo se uvijek smijeio, ali oi su mu postale ozbiljne, gotovo sumorne. "ini mi se da sam nainio strateku pogreku. Ne znam zna li, ovaj, da je Richars Vorrutver pokuao potegnuti ovu klevetu kao polugu kojom e iz mene izmamiti glas za sebe?"
Oklijevajui je rekla: "Pretpostavila sam da se iza kulisa odvija neto tome slino. Ali nisam mislila da je bilo tako izravno."
"Zapravo, bilo je prilino grubo." Napravio je grimasu. "Kako ucjena nije vrsta ponaanja koju bih ja ohrabrivao, odgovorio sam tako to sam sav svoj utjecaj, kakav god on bio, stavio na raspolaganje Donu."
"Odlino!"
Kratko se nasmijeio, ali odmahnuo glavom. "Richars i ja sad smo u patpoziciji. Bude li on osvojio titulu, injenica da sam mu se otvoreno suprotstavio gotovo e ga prisiliti da izvri svoju prijetnju, kako je i obeao. U tom e trenutku imati i pravo da iznese optubu, a i mo. Nee smjesta krenuti  pretpostavljam da e mu trebati nekoliko tjedana da organizira saveznike i skupi sredstva. A ako ima imalo taktike pameti, priekat e dok ne proe Gregorovo vjenanje. Ali jasno ti je to slijedi."
eludac joj se stisnuo. Bilo joj je i te kako jasno to slijedi, ali... "Moe li se on tebe rijeiti tom optubom za Tie-novo ubojstvo? Mislila sam da e svaka takva optuba biti unaprijed sprijeena."
"Pa, ako ne bude pametnijih glava koje e Richarsa odgovoriti od toga... taj posao postaje vrlo neobian. Zapravo, to vie mislim o tome, gadnije mi izgleda." Rairio je prste na sivom koljenu hlaa, pa poeo nabrajati: "U-bojstvo ne dolazi u obzir." Ako je bilo suditi po grimasi na njegovu licu, alio se. Zamalo. "Gregor to nikad ne bi dopustio za grijeh manji od izravne veleizdaje, a Richars je upravo neugodno odan Carstvu. Koliko ja znam, on najiskrenije vjeruje da sam ja ubio Tiena, to ga, na neki nain, ini potenim ovjekom. Odvesti Richarsa u stranu i tiho mu objasniti pravu istinu o Komarru, to ne dolazi u obzir. Ja oekujem manevre golemih razmjera oko dokaznog materijala i nedostatka istoga, kao i osudu koja e glasiti Nije dokazano. No dobro, CarSig bi mogao proizvesti neke lane dokaze, ali nelagodno mi je i pomisliti kakvi bi oni mogli biti. Ni moj ni tvoj dobar glas nije na njihovu popisu prioriteta. A prije ili poslije doi e trenutak kad e i tebe u sve to uvui, a ja... ja uope neu moi nadzirati to to e se dogaati."
Odjednom je primijetila da su joj zubi vrsto stisnuti. Jezikom je oblizala usne, kako bi opustila zgrene miie eljusti. "Ako sam u starim danima za neto postala strunjak, onda je to podnoenje tekoa."
"Ja sam se nadao da u ti omoguiti neke nove dane."
Jedva je znala kako da na to odgovori, pa je samo slegnula ramenima.
"Postoji jo jedno rjeenje, jo jedan nain na koji mogu od tebe odvratiti tu... septiku jamu."
"Oh?"
"Mogu popustiti. Mogu prestati voditi kampanju. Okrug Vorkosigan moe se pri glasanju suzdrati... ne, to
ne bi bilo dovoljno da popravi tetu. Morao bih glasati za Richarsa. Javno se povui."
Udahnula je. Ne! "Je li to Gregor od tebe zatraio? Ili CarSig?"
"Ne. Barem ne jo. Ali pitao sam se... bi li ti htjela da to uinim?"
Tri ga se duga udaha nije usuivala pogledati. A kad konano jest, ravnoduno je rekla: "Meni se ini da bismo, poslije toga, oboje morali upotrijebiti onu tvoju tipku za resetiranje."
Prihvatio je to licem na kojem se gotovo nije primijetila nikakva promjena, osim udnog malog trzaja u kutu usana. "Dono nema dovoljno glasova."
"Sve dok ima tvoj glas... ja u biti zadovoljna."
"Jesi li sigurna da zna to e poslije toga najvjerojatnije uslijediti?"
"Jesam."
Potajno je ispustio dug uzdah olakanja.
Zar ne postoji nita to bi ona mogla uiniti da mu olaka borbu? Milesovi neprijatelji sigurno ne bi potezali tolike konce kad ne bi eljeli izazvati neke nesmotrene kretnje s njihove strane. Znai  mirovanje i utnja. Ali ne mirovanje plijena koji se skriva, nego lovca koji eka. Pretraivala je Milesovo lice, koje je bilo uobiajena vesela maska. Ali ispod nje se trzao ivac... "Pitam tek znatielje radi, kad si zadnji put upotrijebio simulator napadaja?"
Izbjegao je njezin pogled. "Pa... nije ba bilo nedavno. Imao sam previe posla. Zna da me to obori s nogu na itav dan."
"Zar ne bi bilo gore da te obori s nogu usred dvorane Vijea na dan glasanja? Ne moe dopustiti da se to dogodi. Dva puta mora glasovati. Obeaj mi da e ga veeras upotrijebiti."
"Da, gospoo," ree on posluno. Iz udnog se malog bljeska u kutu oka dalo razabrati da nije toliko slomljen
kako je nagovjetavao njegov kratki izgled prebijenog psa. "Obeavam."
Obeanja. "Moram ii."
Ustao je bez protivljenja. "Ispratit u te." Krenuli su, drei se za ruke, probijajui se prema vratima kroz nakupine odbaene povijesti. "Kako si dola ovamo?"
"Taksijem."
"Mogu li zapovjediti Pymu da te odveze kui?"
"Naravno."
Na kraju se i on povezao s njom, u stranjem odjeljku prostranog starog, oklopljenog zemaljskog vozila. Razgovarali su o svakodnevnim sitnicama, kao da na raspolaganju imaju sve vrijeme ovoga svijeta. Vonja je bila kratka. Kad ju je ostavio pred kuom, nisu se ni dodirnuli. Vozilo je krenulo. Posrebrena je kupola skrivala... sve.
Ivan se toliko osmjehivao da se svakog asa moglo dogoditi da mu popucaju eljusni miii. Dvorac Vorhartung veeras je bio blistavo ureen  Vijee grofova prireivalo je prijem za novopridolo komarrsko izaslanstvo koje je trebalo prisustvovati Gregorovu vjenanju, koje su Ko-marrani uporno zvali Laisinim vjenanjem. Svjetla i cvijee krasili su glavno predvorje, kao i velianstveno stubite koje je vodilo na galeriju dvorane Vijea, te u veliku dvoranu za primanje u kojoj se odravala veera. Prijam je imao dvostruku svrhu, jer je osim vjenanja slavio i injenicu da su proli tjedan bili izglasani, odnosno  ovisno o politkom stajalitu, silom progurani  trokovi za poveano solarno zrcalo. Bio je to carski vjenani dar uistinu planetarnih razmjera.
Poslije gozbe slijedili su govori i holovidna prezentacija koja je prikazala planove, ne samo za popravak zrcala, koji je bio od vitalne vanosti za nastavak komarrskog te-raformiranja, nego i za izgradnju nove skone postaje koju e graditi zajedniki barravarsko-komarrski konzorcij sas-
tavljen od tvrtki Industrija Toscane i Vorsmvthe d.o.o. Ivanu je njegova majka dodijelila komarrsku nasljednicu kojoj e biti pratitelj tijekom ove intimne veerice za petstotinjak uzvanika; na alost, imala je vie od ezdeset godina, bila je udana, a bila je i teta budue carice.
Nimalo zbunjena visokim vorskim okruenjem, ova vesela sjedokosa dama dostojanstveno je pripovijedala o svom veinskom vlasnitvu Industrija Toscane, o posjedovanju nekoliko tisua komarrskih glasakih dionica, te o neudanoj unuci koju je oito oboavala. Ivan se, divei se vid-slikama, sloio kako je unuka armantna, prelijepa i oito neizmjerno inteligentna, no kako je osim toga imala i samo sedam godina, ostavili su je kod kue. Nakon stoje posluno proveo tetu Annu i njezinu najuu pratnju kroz dvorac, istiui njegove najvanije arhitektonske i povijesne znaajke, Ivan je nekako uspio cijelo drutvo usmjeriti natrag prema krdu Komarrana koji su okruivali Grego-ra i Laisu, pa poeo smiljati bijeg. Dok je teta Anna, glasom ugoenim da nadglasa amor, obavjetavala Ivanovu majku kako je on uistinu sladak deko, Ivan je natrake iz-blijedio kroz gomilu i poprijeko krenuo prema posluiteljima koji su stajali uz bone zidove i posluivali pie poslije veere.
Zamalo se zabuio u mladi par koji se kretao bonim brodom dvorane, uglavnom zato to su njih dvoje gledali jedno drugo, umjesto da gledaju kamo hodaju. Lord Wil-liam Vortashpula, nasljednik grofa Vortashpule, nedavno je oglasio svoje zaruke s lady Cassiom Vorgorov. Cassie je predivno izgledala; oi su joj blistale, lice joj se privlano rumenjelo, a nosila je duboko izrezanu haljinu  prokletstvo, je li uinila neto da povea svoje poprsje, ili je, jednostavno, tijekom posljednjih nekoliko godina, sazrela? Ivan se jo uvijek odluivao, kad je ona susrela njegov pogled: zabacila je glavu, od ega su cvjetii u njezinoj glatkoj smeoj kosi poskoili, nasmijeila se, vre stisnula
ruku svog zarunika, pa se progurala pokraj Ivana. Lord Vortashpula dospio gaje tek smeteno i kratko pozdraviti, prije nego to je bio odvuen dalje.
"Zgodna cura", ree gunav glas uz Ivanov bok, natjeravi Ivana da se trne. Okrenuo se i ugledao svog roaka u tko-zna-kojem koljenu, grofa Falca Vorpatrila, kako ga motri ispod neopisivo upavih sijedih obrva. "Ba je teta, Ivane, da si propustio ansu kod nje. Najurila te zbog bolje prilike, zar ne?"
"Nije Cassie Vorgorov najurila mene", ree Ivan, pomalo zajapuren. "Nikad joj se nisam ak ni udvarao."
Falcovo je duboko smijuljenje bilo upravo neugodno puno nevjerice. "Tvoja mi je majka rekla daje Cassie svojedobno bila prilino zaljubljena u tebe. ini se da se lijepo oporavila. Cassie, mislim, ne tvoja majka  jadna ena. Iako mi se ini da je i lady Alys preboljela sva svoja razoaranja u vezi s tvojim propalim ljubavima." Bacio je pogled prema drugom kraju sobe i grupi oko cara, gdje se II-lyan brinuo za lady Alys na svoj uobiajeni, mirni nain.
"Nijedna moja ljubav nije propala, gospodine," ree Ivan ukoeno. "Sve su moje veze zavravale sporazumno i na zadovoljstvo obiju strana. Ja sam svojom odlukom jo uvijek u igri."
Falco se samo nasmijeio. Ivan, s prezirom odbijajui i dalje biti metom muenja, pristojno se naklonio ostarjelom, ali jo uvijek uspravnom grofu Vorhalasu koji je priao svom starom kolegi Falcu. Falco je bio naprednjaki konzervativac, odnosno konzervativni naprednjak, zloglasan po svom sjedenju na rubu izmeu dviju stranaka koje su mu se udvarale. Vorhalas je bio kljuni ovjek konzervativne opozicije centristikoj maineriji na ijem su se elu nalazili Vorkosiganovi. Nije bio voa stranke, ali bio je na glasu zbog elinog potenja, ovjek od kojega su svi oekivali da postavlja mjerila.
U tom je trenutku niz brod polako doetao Ivanov brati Miles, lagano se smijeei i drei ruke u depovima svoje smee-srebrne uniforme Kue Vorkosigan. Ivan se napeo, spreman da se baci na pod i izbjegne vatrenu liniju u sluaju daje Miles u potrazi za dragovoljnim sudionikom u nekoj bezbonoj shemi koja mu je, bez sumnje, bila na pameti, no Miles mu je tek oputeno salutirao. Promrmljao je pozdrav dvojici grofova i s potovanjem kimnuo Vorhala-su, a starac mu je, trenutak poslije, na isti nain uzvratio.
"Kamo si krenuo, Vorkosigane?" oputeno ga upita Falco. "Ide li na primanje koje poslije ovoga prireuje Kua Vorsmvthe?"
"Ne, to primanje pokriva ostatak ekipe. Ja u se pridruiti Gregorovu primanju." Oklijevao je, a onda se nasmijeio, kao da ih poziva: "Osim ako vas dvojica, gospodo, niste voljni ponovno razmotriti tubu lorda Dona i poi sa mnom na neko mirno mjesto gdje bismo mogli o tome porazgovarati?"
Vorhalas je samo odmahnuo glavom, no Falco se gun-avo nasmijao. "Miles, daj, odustani ve jednom. To je beznadan sluaj. Bog dragi zna da si dao sve od sebe  a ako ne zna on, znam ja, zato to sam se proli tjedan na svim mjestima na kojima sam bio spoticao preko tebe  ali bojim se da e se Naprednjaci morati zadovoljiti ovom pobjedom s darivanjem solette."
Miles se obazre po gomili koja se razilazila, pa neodreeno slegne ramenima. Ivan je znao da je Miles obavio golem posao u Gregorovo ime, politizirajui na sve strane kako bi se osigurali glasovi za popravak solette, a usto je vodio i estoku kampanju za Renea i Dona. Nikakvo udo da je izgledao iscijeeno. "Mislim da smo svi mi donijeli odluku od koje emo u budunosti imati koristi. Poveanje solarnog zrcala urodit e plodom za carstvo mnogo prije nego to teraformiranje bude dovreno."
"Mm", ree Vorhalas neodreeno. Kad se glasovalo o zrcalu, on se suzdrao, ali Gregor je osigurao takvu veinu da to nije nita znailo.
"Da je barem Ekaterina mogla veeras biti ovdje i vidjeti sve ovo", doda Miles sa aljenjem.
"Da, zaista, zastoje nisi poveo?" pitao je Ivan. Nije razumio Milesovu strategiju u toj stvari; njemu se inilo da bi opkoljeni par imao mnogo vie koristi od toga da se otvoreno suprotstavi javnom miljenju i tako ga prisili da ih zaobie, nego od ovog kukavikog povlaenja. Osim toga, junaenje je bilo vie u Milesovu stilu.
"Vidjet emo. Poslije preksutranjeg glasovanja." Ispod glasa je dodao: "Volio bih daje to prokleto glasovanje ve zavrilo."
Ivan se nacerio i takoer spustio glas, odgovarajui mu: "Ma daj, to kae ti, koji si takav Betanac? Polubeta-nac. Miles, ja sam mislio da ti vjeruje u demokraciju. Nisi se valjda predomislio?"
Miles se tanahno nasmijeio i odbio zagristi mamac. Srdano je poelio laku no svojim starijim kolegama, pa, pomalo ukoeno, odetao.
"Aralov mali ne izgleda dobro", primijetio je Vorhalas, zurei za njim.
"No, da, ipak su ga iz slube otpustili zbog medicinskih razloga", naini ustupak Falco. "Pravo je udo daje u vojsci i toliko dugo ostao. Pretpostavljam da su ga na kraju ipak dohvatile stare brige."
To je bilo tono, pomisli Ivan, iako ne na nain na koji je to Falco mislio. Vorhalas se doimao pomalo sumorno, moda je razmiljao o Milesovu prenatalnom oteenju stoltoksinom i bolnoj povijesti obitelji Vorhalas koja je bila vezana s tim sluajem. Saalivi se nad starcem, Ivan se ubacio: "Nisu, gospodine. Bio je ranjen na dunosti." Zapravo, to sivilo lica i tekoe u kretanju snano su upu-
ivale na to da je Miles nedavno imao jedan od svojih napadaja.
Grof Vorhalas zamiljeno se namrtio prema Ivanu. "Dakle, Ivane. Ti ga poznaje barem jednako dobro koliko i ostali. to ti misli o ovoj runoj prii koja se iri o njemu i pokojnom suprugu one Vorsoissonove?"
"Mislim, gospodine, daje to potpuna izmiljotina."
"I Alys to tvrdi", primijetio je Falco. "A rekao bih  ako je netko u poloaju da zna istinu, onda je to ona."
"Tu se potpuno slaem s tobom." Vorhalas dobaci pogled prema carskoj grupici na drugoj strani blistave i prepune primae sobe. "Ali takoer mislim i to da je ona do krajnjih granica odana Vorkosiganovima i da e bez oklijevanja lagati da zatiti njihove interese."
"Djelomino ste u pravu", ree zajedljivo Ivan. "Potpuno im je odana, da."
Vorhalas mahne rukom da ga umiri. "Ne grizi, mali. Prepostavljam da nikad neemo saznati istinu. Stoje ovjek stariji, to se vie navikava na ivot s takvim nesigurnostima."
Ivan je uspio priguiti razdraeni odgovor. Upit grofa Vorhalasa bio je esti takav, vie ili manje zaobilazan, upit koji je Ivan veeras morao podnijeti. A ako je Miles morao podnijeti makar upola toliko, nije udo daje izgledao iznureno. Iako, pomisli Ivan sa aljenjem, najvjerojatnije je broj ljudi koji bi se takvo to usudili pitati Milesa u lice bio iznimno malen, stoje znailo daje sva paljba bila usmjerena prema Ivanu. Tipino, ba tipino.
Falco ree Vorhalasu: "Ako ne ide k Vorsmvtheovi-ma, zato se ne vrati sa mnom u Kuu Vorpatril? Tamo, ako nita drugo, moemo piti sjedei. Ionako sam s tobom htio u miru porazgovarati o ovom pitanju vodnog razgranienja."
"Hvala ti, Falco. To zvui znatno mirnije. Nita ne moe izazvati tako zamorno oduevljenje naih kolega
kao izgledi da e velike svote novaca prijei iz ruke u ruku."
Iz toga je Ivan zakljuio kako su tvrtke u Okrugu Vorhalas posve ispale iz igre u ovoj novoj komarrskoj prilici. Staklasta tupost koja ga je polako obuzimala nije imala veze s tim to je previe popio; zapravo, bio je uvjeren da je to zato to je popio premalo. Upravo je htio nastaviti svoje putovanje prema baru, kad mu je za oko zapela bolja zabava.
Olivia Koudelka. Bila je odjevena u haljinu od bijele i be ipke koja je nekako uspijevala naglasiti njezinu plavokosu stidljivost. I bila je sama. Barem privremeno.
"Oh. Ispriajte me, gospodo, vidim prijateljicu u nevolji." Ivan je pobjegao sjedokosima, pa se oborio na svoj plijen, dok mu je osmijeh obasjavao lice, a mata radila prekovremeno. Ivanov je radar uvijek preskakao njenu Oliviju Koudelku, u korist njezinih starijih sestara, Delije i Martve. Ali Delia se odluila za Duva Galenija, a Martva je odbila Ivanovo udvaranje na potpuno jasan nain. Moda. .. moda je trenutak prerano prestao silaziti niz obiteljsko stablo Koudelkinih.
"Dobra veer, Olivia. Kakva lijepa haljina." Da, ene su troile toliko vremena na svoju odjeu daje uvijek bilo dobro poeti razgovor priznanjem njihovim naporima. "Uiva?"
"Oh, bok, Ivane. Da, svakako."
"Nisam te prije vidio. Mama me dodijelila nekim Ko-marranima da im se malo uvlaim."
"Oh, stigli smo vrlo kasno. Ovo nam je etvrta postaja veeras."
Mi? "Zar je i ostatak obitelji ovdje? Naravno, vidio sam Deliju s Duvom. Zaglavili su tamo, u onoj nakupini oko Gregora."
"Jesu? Oh, odlino. Moramo se pozdraviti s njima prije nego to krenemo."
"to radi poslije ovoga?"
"Idemo se promuvati po Vorsmvtheovu tulumu. To bi moda moglo biti iznimno znaajno."
Dok je Ivan nastojao deifrirati ovu posljednju, zagonetnu napomenu, Olivia je podigla pogled i ugledala nekoga. Usne su joj se razdvojile, a oi zablistale, to je na jedan vrtoglavi trenutak podsjetilo Ivana na Cassie Vorgorov. Uzbunjeno je slijedio smjer njezina pogleda. Ali tamo nije bilo nikoga osim lorda Dona Vorrutvera koji se oito opratao sa svojom starom prijateljicom, groficom Vormuir. Grofica, vitka i elegantna u crvenoj haljini koja se upadljivo dopunjavala s Donovim trijeznim crnim odijelom, potapala je Dona po nadlaktici, nasmijala se i otila. Koliko je Ivanu bilo poznato, grofica Vormuir i njezin mu jo se uvijek nisu pomirili; pitao se kakvo je zapravo bilo druenje izmeu nje i Dona. Od same pomisli, mozak mu se zgrio.
"Kua Vorsmvthe, ha?" ree Ivan. "Moda bih i ja mogao poi. Ako nita drugo, kladim se da e ovom prigodom posluiti dobro vino. Kako e stii do tamo?"
"Zemaljskim vozilom. Treba prijevoz?" Savreno. "Oh, pa da, hvala ti." Ovamo je doao sa svojom majkom i Illvanom. Ivan je tvrdio da je to zato to je elio izbjei da se lak njegova sportskog vozila oguli u guvi na parkiralitu, a majka je tvrdila da je to zato to eli biti sigurna da e se on pojaviti i izvriti svoju dunost po nareenju. Nije predvidio kako e mu nedostatak vlastitog vozila biti od taktike pomoi. Blistavo se nasmijeio Oliviji.
Dono im je priao, smijeei se iznimno zadovoljno, na nain koji je uznemirio Ivana i podsjetio ga na lady Donnu. Ivan nije bio ba oduevljen time da se u javnosti pokazuje u Donovu drutvu. Moda mu uspije svesti Oli-vijine pozdrave na minimum, pa je odvui odavde.
"ini se da se zabava privodi kraju", ree Dono Oliviji. Ivanu je samo kratko kimnuo u znak pozdrava. "Da javim Szabou da doveze zemaljsko vozilo?"
"Najprije se moramo javiti Deliji i Duvu. A onda moemo ii. Oh, ponudila sam Ivanu da se s nama poveze do Vorsmvtheovih. Mislim da e biti dovoljno mjesta."
"Svakako", s vedrom se dobrodolicom nasmijei Dono.
"Je li uzeo paket?" zapitala je Olivia Dona, gledajui za crvenim bljeskom koji se gubio u gomili.
Donov se smijeak nakratko proirio u izvanredno zao osmijeh. "Aha."
Dok se Ivan jo uvijek bezuspjeno trudio smisliti kako e se otarasiti osobe koja im je osiguravala prijevoz, oko nekih se stolova probio Byerly Vorrutyer i obruio se na njih. Prokletstvo. Sve gore i gore.
"Ah, Dono," pozdravi By svog bratia. "Jo uvijek misli zavriti veer kod Vorsmvtheovih?"
"Da. Treba li i ti prijevoz?"
"Odavde do tamo ne trebam. Imam drugi dogovor. Ali ako me poslije moe odbaciti kui, bio bih ti iznimno zahvalan."
"Naravno."
"Prilino si dugo na balkonu razgovarao s groficom Vormuir. Prevakavali ste stara dobra vremena?"
"Oh, da." Dono se neodreeno nasmijao. "Ovo i ono, ma zna i sam."
By gaje prodorno pogledao, ali Dono nije dalje objanjavao. By zapita: "Jesi li danas poslije podne uspio vidjeti groficu Vorpinski?"
"Da, konano, a i neke druge. Od Vortainea nije bilo pomoi, ali s obzirom na to da je Olivia bila sa mnom, bio je prisiljen barem biti pristojan. Na alost, Vorfolse, Vor-halas i Vorpatril odbili su moju molbu." Ispod svojih crnih obrva Dono je Ivanu odaslao pomalo dvoznaan pogled.
"Dodue, za Vorfolsea nisam siguran. Nitko nije otvorio vrata. Moda zaista nije bio kod kue, teko je rei."
"Kako stoje glasovi?" pitao je By.
"Priblino, By. Priblinije nego to sam se ikad i usudio sanjati. Od te mije neizvjesnosti ve zlo u elucu."
"Preivjet e. Ovaj... priblinije ijoj strani?" raspitao se By.
"Pogrenoj. Na alost. No dobro..." uzdahne Dono. "Barem se nee moi rei da se nismo trudili iz petnih ila."
Olivia odluno ree: "Ti e ui u povijest." Dono pritisne njezinu ruku ovijenu oko svoje nadlaktice i zahvalno joj se nasmijei.
By slegne ramenima, stoje prema njegovim mjerilima predstavljalo utjenu gestu. "Tko zna to se jo moe dogoditi da se stvari preokrenu?"
"Izmeu veeras i sutra ujutro? Ne ba mnogo, bojim se. Kocke su vie-manje baene."
"Glavu gore. Jo uvijek ima nekoliko sati za obraivanje glasaa u Kui Vorsmvthe. Ne poputaj. I ja u ti pomoi. Vidimo se tamo..."
I tako se Ivan, umjesto u prigodi da se nasamo drui s Oliviom, zatekao u zamci, stijenjen s njom, Donom, Sza-bom i jo dvojicom orunika Vorrutyerovih u stranjem odjeljku slubenog vozila pokojnog grofa Pierrea. Pierreo-vo je vozilo bilo jedno od rijetkih koje je Ivan vidio, a koje se po ustajaloj udobnosti i paranoinim blindiranim dodacima moglo mjeriti s Milesovim ruevnim ostatkom iz doba Namjesnitva. Ne moe se rei da nije bilo udobno  Ivan je na svemirskim stanicama spavao u hostelima koji su imali sobe manje od ovog stranjeg odjeljka. Ali nekako se dogodilo da se Olivia zatekla izmeu Dona i Szaboa, dok je Ivan dijelio tjelesnu toplinu s dvojicom orunika.
Preli su dvije treine puta do Kue Vorsmythe kad se Dono, koji je zurio kroz kupolu dok su mu se male oko-
mite crte urezivale izmeu obrva, iznenada nagnuo naprijed i interkomom rekao vozau: "Joris, proi ponovno pokraj kue grofa Vorfolsea. Pokuat emo jo jedanput."
Vozilo je svom teinom zaokrenulo za ugao, pa krenulo istim putem natrag. Nekoliko trenutaka poslije, pred oima im se ukazala stambena zgrada u kojoj se nalazio Vor-folseov stan.
Obitelj Vorfolse oborila je sve planetarne rekorde u dosljednom biranju gubitnike strane u svakom barrayar-skom ratu tijekom proteklih sto godina, to je ukljuivalo i kolaboraciju s Cetagandancima i potporu pogrenoj strani tijekom Vordarianove uzurpacije. Njihov trenutani, poneto potiteni nasljednik, pritisnut silnim porazima svojih predaka, ivotario je u glavnom gradu tako to je staru propuh-kuu klana Vorfolse iznajmio poduzetnom proleteru s velianstvenim ambicijama, dok je sam ivio iskljuivo od prihoda koje je dobivao od te najamnine. Umjesto doputene ete od dvadeset orunika, drao je jednog jedinog, postarijeg i jednako potitenog ovjeka koji je igrao ulogu sluge za sve. Ali ako nita drugo, Vorfolseovo povueno odbijanje da stane uz bilo koju frakciju ili stranku znailo je da njegov glas nije automatski da za Richarsa. A glas je glas, inilo se Ivanu, ma kako nastran bio.
Uska garaa koja se prostirala na nekoliko razina i koja je bila pridruena zgradi, osiguravala je parkiralini prostor za proleterske stanovnike, a Ivan nije ni najmanje sumnjao da su ga i te kako precijenjeno plaali. Parkira-lina su se mjesta inae u glavnom gradu iznajmljivala po kvadratnom metru. Joris je ugurao Pierreovo vozilo kroz uski ulaz, pa je iznenada bio prisiljen zaustaviti se, primijetivi da su sva mjesta namijenjena gostima ve zauzeta.
Ivan je bio nakanio u miru ostati s Olivijom u vozilu, ali se morao predomisliti kad je Olivia iskoila iz vozila i pridruila se Donu. Dono je ostavio Jorisa da eka dok se ne isprazni neko mjesto, pa  okruen Olivijom i svojim
tjelohraniteljima  preao pjeaki pristup koji se nalazio u ravnini s ulicom i zaokrenuo za ugao, prema glavnom ulazu u zgradu. Razapet izmeu znatielje i opreza, Ivan je krenuo za njima. Kratkim pokretom ruke, Szabo postavi jednog od svojih ljudi na strau uz vanjska vrata, a drugoga uz izlaz iz cijevnog dizala na treem katu, i tako ih je, kad su konano stigli pred Vorfolseova vrata, bilo samo etvero, to i nije bio osobito zastraujui broj.
Iznad ploice s brojem stana bila je, poneto ukoso, privrena neupadljiva mjedena ploica na kojoj je pisalo Kua Vorfolse. Slova su trebala biti zastraujua, no  s obzirom na okolnosti  djelovala su tek prilino otuno. Ivan se prisjetio kako njegova teta Cordelia esto govori da su vlade samo mentalne izmiljotine. Lord Dono pritisne ploicu zvona.
Nekoliko minuta poslije, kroz interkom je odjeknuo svadljiv glas: "to hoete?"
Dono pogleda Szaboa i proape: "Je li to Vorfolse?"
"Zvui kao da jest", promrmlja Szabo odgovor. "Njegovu starom oruniku glas se mnogo vie trese."
"Dobra veer, grofe Vorfolse," ree Dono razgovijetno u kom. "Ja sam lord Dono Vorrutver." Rukom mahne prema svojoj pratnji. "Vjerujem da poznajete Ivana Vor-patrila i vou mojih orunika, Szaboa. Ovo je gospoica Olivia Koudelka. Navratio sam kako bismo porazgovarali o vaem glasu tijekom sutranjeg glasovanja o mojem nasljeivanju Okruga."
"Sad je previe kasno", ree glas.
Szabo zakoluta oima.
"Ne bih elio ometati va san", ree Dono, ne predajui se.
"Dobro. Onda idite."
Dono uzdahne. "Svakako, gospodine. Ali prije nego to krenemo, je li mi barem doputeno saznati kako kanite sutra o tome glasovati?"
I
"Ba me briga koji e Vorrutver naslijediti okrug. itava je ta obitelj poremeena. Kuga na obje vae stranke."
Dono uzdahne, i dalje se smijeei. "Da, gospodine, ali razmotrite posljedice. Budete li se suzdrali, a odluka ne bude donesena, jednostavno e se cijeli postupak ponavljati dok napokon netko ne dobije veinu. Takoer bih elio istaknuti kako ete zacijelo zakljuiti da e vam moj roak Richars biti... vrlo nemiran kolega  nagle je naravi, sklon frakcijama i svaama."
Kroz interkom se protegnula tiina tako duga da se Ivan zapitao nije li u meuvremenu Vorfolse otiao na spavanje.
Olivia se nagnula prema mikrofonu i vedro rekla: "Grofe Vorfolse, gospodine, ako glasate za lorda Dona, neete poaliti. On e marljivo sluiti i Okrugu Vorrutver i cijelom Carstvu."
Trenutak poslije, glas je odgovorio: "Eh, vi ste jedna od cura komodora Koudelke, zar ne? Znai li to da Aral Vorkosigan podupire ovu besmislicu?"
"Lord Miles Vorkosigan, koji je glasaki zamjenik svog oca, podupire me u potpunosti", uzvrati Dono.
"Nemiran. Eh, ako je netko nemiran, taj tip jest."
"Nema nikakve sumnje", ree ugodnim glasom Dono. "I sam sam to primijetio. Ali, kako kanite glasati?"
Jo jedna stanka. "Ne znam. Razmislit u."
"Hvala vam, gospodine." Dono im svima rukom pokae kako je vrijeme za povlaenje. Mala pratnja slijedila ga je prema cijevnom dizalu.
"Iz ovoga se ba ne moe zakljuiti neto definitivno", ree Ivan.
"Ima li ti pojma kako pozitivno zvui Razmislit u, u svjetlu nekih odgovora koje sam dosad uo?" ree Dono potiteno. "U usporedbi s nekim svojim kolegama, grof Vorfolse je pravi vodopad slobodoljubivosti." Pokupili su orunika, pa se spustili niz cijev. Dok su stizali pred pri-
zemno predvorje, Dono doda: "Ipak, treba cijeniti Vorfol-seovu postojanost. Postoji mali milijun sumnjivih naina na koje bi mogao cijediti prihode iz svojeg okruga kako bi ovdje udobnije ivio, ali on se ipak nije na to odluio."
"Ha", ree Szabo. "Da sam ja jedan od njegovih vazalnih ljudi, i te kako bih ga prokleto ohrabrivao da neto ukrade. To bi bilo bolje od ove bijedne krtake farse. To jednostavno nije pristojno i nije vorski. Ne ostavlja dobar dojam."
Izali su iz zgrade. Szabo je bio na elu, Olivia i Dono nekako su se zatekli jedno uz drugo, a Ivan je kaskao za njima, dok su na zaelju bila dva orunika. Dok su prolazili pjeakim ulazom u podzemnu garau, Szabo se naglo zaustavio i rekao: "Do avola, gdje je vozilo?" Podigao je runu kom-vezu do usta: "Joris?"
Olivia je progovorila s nelagodom: "Ako je netko drugi doao pred garau, Joris je morao odvesti auto sasvim do vrha, vratiti se ovamo i izai kako bi ih propustio. Ovdje nema mjesta za okretanje tog vozila."
"Ne bez" poeo je Szabo. Prekinulo ga je tiho zujanje koje je dopiralo naizgled niotkud, ali zvuk je Ivanovu uhu bio i predobro poznat. Szabo se stropotao poput oborenog stabla.
"Oamut!" zaurla Ivan i skoi iza najblieg stupa sa svoje desne strane. Pogledom je potraio Oliviju, no ona se s Donom izmaknula u suprotnu stranu. Jo su dva dobro naciljana pucnja iz oamuta oborila preostalu dvojicu orunika koji su se razdvajali na suprotne strane, iako je jedan od njih prije pada uspio opaliti naslijepo.
Ivan je, uei izmeu stupa i oronulog vozila, proklinjao svoju nenaoruanost, istodobno nastojei razabrati iz kojeg su smjera stigli pucnji. Stupovi, vozila, slaba rasvjeta, sjene... neto dalje uz kolnik, nejasan je oblik izronio iz sjene etvrtastog betonskog stupa i nestao meu gusto zbijenim vozilima.
Pravila borbe oamutima bila su jednostavna. Skini sve to se kree, a razvrstaj ih poslije i nadaj se da nitko od njih nije imao sranu manu. Ivan bi mogao uzeti oamut iz ruku Donova onesvijetenog orunika, samo kad bi ga uspio dosegnuti a da pritom i sam ne bude oboren...
Iz smjera kolnika zauo se promukao apat: "Na koju je stranu otiao?"
"Dolje, prema izlazu. Goff e ga srediti. Obori onog prokletog asnika im ga uspije jasno naciljati."
Znai, najmanje trojica napadaa. Pretpostavimo da ih je i vie. Barem jedan vie. Proklinjui to to se nalazi na istini, Ivan se etveronoke odmaknuo od stupa koji gaje titio pred zrakama oamuta, pa se kroz redove vozila pokuao zaobilazno probiti natrag, prema ulazu u garau. Ako uspije doi do ulice
Ovo je sigurno otmica. Da se radilo o naruenom ubojstvu, njihovi bi napadai zacijelo izabrali smrtonosnije oruje, a cijelo bi se drutvance dosad ve pretvorilo u dobro mljeveno meso i razletjelo se po oblinjim zidovima. Kroz uski prorez izmeu vozila uspio je sa svoje lijeve strane, u smjeru silaznog pristupa, primijetiti kako se pomaknulo neto bijelo: Olivijina veernja haljina. Tupi je mesnati udarac odjeknuo iz smjera jednog stupa, a slijedio ju je muan zvuk, nalik na onaj koji nastaje kad bundeva udari o beton. "Dobar!" podigne se Donov glas.
Ivan se podsjeti kako je Olivijina majka bila osobna tjelohraniteljica malodobnog cara. Pokuao je zamisliti oputene obrede dijeljenja majinskih savjeta u kui Kou-delkinih. Bio je siguran kako ti savjeti nisu bili ogranieni na peenje kolaa.
Pred njim je jurnuo u crno odjeven lik.
"Evo ga! Dri ga! Ne  on mora ostati pri svijesti!"
Koraci u trku, ukanje i dahtanje, tup udarac, priguen krik  molei se da svi drugi imaju pametnijeg posla, Ivan posegne za orunikovim oamutom, zgrabi ga i po-
novno se sagne u zaklon. Sa silaznog pristupa zdesna zaulo se puhanje vozila koje je brzo i protuzakonito natrake silazilo prema njima. Ivan se odvai i virne prema vozilu. Stranja vrata izubijanog podiznog kombija s treskom su se rastvorila upravo kad se vozilo trznulo i zaustavilo se u zavoju. Dvojica su mukaraca gurala Dona prema kombiju. Dono je teturao, otvorenih usta, a na licu mu se itao izraz zaprepatene agonije.
"Gdje je Goff?" zarei voza, koji se nagnuo kako bi pogledao svoje drugove i njihov trofej. "Goff!" zaurla on.
"Gdje je cura?" pitao je jedan od otmiara.
Drugi ree: "Pusti curu. Daj, pomozi mi da ga nagnem natrag. Obavit emo posao, ostaviti ga ovdje i briemo prije nego to mala dospije pozvati pomo. Malka, napravi krug i doepaj se onog velikog asnika. On nije trebao biti s njima." Uvukli su Dona u kombi  ne, samo napola u kombi. Jedan je ovjek iz depa izvukao bocu, skinuo poklopac i stavio je na rub poda kombija, kako bi mu bila pri ruci. Koji vrag...? Ovo nije otmica.
"Goff?" ovjek odreen da se doepa Ivana nesigurno je zazvao prema sjenama, dok je pognuto trkarao izmeu vozila.
Iz ruke ovjeka koji se sagnuo nad Dona dopirao je, s obzirom na okolnosti, iznimno neugodan zvuk vibracij-skog noa. Stavljajui sve na kocku, Ivan skoi i opali.
Uspio je izravno pogoditi tipa koji je bio u potrazi za Goffom. ovjek se zgrio, pao i vie se nije ni pomaknuo. Donovi orunici nosili su borbene oamute, oito ne bez razloga. Ivan je jednoga od preostalih uspio tek okrznuti. Obojica su pustila Dona i pojurila se sakriti iza kombija. Dono se sruio na plonik i stisnuo se, to  s obzirom na svu oamutnu paljbu oko njega  vjerojatno nije bio nita loiji potez od pokuaja bijega, no Ivanu se pred oima pojavila vizija nemilog prizora koji e se odigrati krene li kombi unatrag.
Neto nie, s druge strane kombija, brzo su jedna za drugom prasnule jo dvije oamutne zrake.
Tiina.
Trenutak poslije, Ivan oprezno zapita: "Olivia?"
Zadihana, glasom poput male djevojice, ona je uzvratila: "Ivane? Dono?"
Dono se zgrio na ploniku i zastenjao.
Oprezno, Ivan ustane i krene prema kombiju. Nekoliko sekundi poslije, vjerojatno zato to je ekala da vidi hoe li on privui novu paljbu, Olivia je ustala iz svog zaklona i brzo potrala uz kolnik kako bi im se pridruila.
"Gdje si nala oamut?" zapitao ju je Ivan kad je iskoila iza kombija. Bila je bosonoga, a veernju je haljinu podigla oko bokova.
"Kod Goffa." Pomalo odsutno, u jednom je trzaju slobodnom rukom spustila suknju. "Dono! Oh, ne!" Ugurala je oamut u izrez haljine i kleknula pokraj mukarca odjevenog u crno. S izrazom munine na licu podigla je ruku kojom se slijevala krv.
Dono dahne: "Samo me porezao po nozi. Promaio je. Oh, boe, au, au!"
"Krvari na sve strane. Mirno lezi, ljubavi!" zapovjedila mu je Olivia. Pomalo se panino osvrnula oko sebe, skoila, zavirila u spiljsku tamu unutranjosti teretnog odjeljka kombija, pa odluno poela trgati trake s ipkastog gornjeg dijela suknje. Jo nekoliko paranja i uspjela je od svoje veernje haljine sloiti podloak i nekoliko zavoja. Poela je podloak vrsto vezivati uz dugu i plitku porezo-tinu na Donovu bedru, kako bi zaustavila krvarenje.
Ivan je obiao kombi, skupio dvije Olivijine rtve, pa ih odvukao i hrpimice ubacio u kombi gdje su mu bili na oku. Olivia je uspjela napola podii Dona u sjedei poloaj. Glava mu je leala meu njezinim grudima dok je ona uznemireno milovala njegovu crnu kosu. Dono je bio blijed i drhtao je, a disanje mu je bilo isprekidano.
"Dobio si u solarni pleksus, zar ne?" pitao je Ivan.
"Ne. Malo nie", dahtao je Dono. "Ivane... sjea se kako sam se... kad bi za vrijeme utakmice netko od vas deki dobio u prepone i savio se... kako sam se uvijek smijao? ao mi je. Pojma nisam imao... ao mi je."
"", tjeila gaje Olivia.
Ivan klekne kako bi bolje pogledao ranu. Olivijina je prva pomo dala rezultata: be ipka bila je natopljena svijetlom sukrvicom, ali krvarenje se svakako usporilo. Dono nee ovdje iskrvariti. Napadai su razrezali Donove hlae; naputeni vibracijski no odbaen je leao u blizini. Ivan ustane i pogleda bocu. Glava mu se trznula kad je osjetio otar miris tekueg zavoja. Razmotrio je mogunost da Oliviji ponudi neka ga stavi na Donovu ranu, ali nije mogao znati je li u tekuinu neto dodano. Oprezno je ponovno zatvorio poklopac, pa se osvrnuo po prizoritu. "ini se", ree on, tresui se, "kako je nekome bila namjera ponititi tvoju betansku operaciju, Dono. Diskvalificirati te prije nego to glasovanje uope pone."
"Da, to sam i sam shvatio", promumlja Dono.
Olivia podigne glas pun bijesa i uasa: "Ali to je strano!"
Dono uzdahne: "To je... najvjerojatnije Richarsovo maslo. Nisam mislio da e ii ovako daleko..."
"To je" pone Ivan i stane. Namrtio se u smjeru vibracijskog noa i pogurnuo ga vrkom izme. "Sad, ne kaem da odobravam ovo to si uinio, Dono. Ne kaem da odobravam ono to tek kani uiniti. Ali ovo jednostavno nije u redu."
Donova, ruka zatitniki odluta prema preponama. "Do avola", ree on slabanim glasom. "A jo ga nisam ni isprobao. uvao sam se. Htio sam barem jednom u ivotu u prvu branu no ui kao djevica."
"Moe li ustati?"
"Ti se ali."
"Ne." Ivan se osvrne s nelagodom. "Olivia, gdje si ostavila Goffa?"
Pokazala je rukom: "Tamo, kod treeg stupa."
"Dobro." Ivan ga ode pokupiti, ozbiljno se pitajui kamo je nestalo Pierreovo vozilo. I prijestupnik je Goff jo uvijek bio u nesvijesti, iako neznatno, ali uznemirujue vie oputen od ostalih oamuenih rtava. Ivan zakljui da to ima neke veze sa zelenkastom bojom njegove koe i golemom kvrgom na tjemenu. Dok je odvlaio Goffa k ostalima, usput je zastao pokraj Szaboa i s njegove kom-veze pozvao Jorisa. Nije bilo odgovora, iako se inilo da Sza-bovo bilo udara svojim redovitim ritmom.
Dono se mekoljio, ali jo nije bio spreman ustati. Ivan se namrtio, osvrnuo, pa potrao uz kolnik prema izlazu.
Ve je na sljedeem zavoju ugledao Pierreovo vozilo kako mirno i pomalo ukoso stoji na betonu. Ivan nije znao kojim su trikom namamili Jorisa na izlazak, ali mladi je orunik kao oamuena hrpica leao pred vozilom. Ivan uzdahne i odvue ga natrag, pa ga ubaci u stranji odjeljak, a onda oprezno unatrag odveze vozilo do kombija.
Donu se vraala boja u lice, a sad se samo malo pog-nuo dok je sjedio.
"Moramo Dona odvesti lijeniku", uznemireno ree Olivia Ivanu.
"Da. Bit e nam potrebni kojekakvi lijekovi", sloio se Ivan. "Svnergin za neke," iskrivio je vrat prema Szabou koji se trzao i stenjao, no nije jo doao k svijesti, "a brzo-penta za neke druge." Namrtio se u smjeru hrpe prijestupnika. "Dono, prepoznaje li ti kojega od ovih mamlaza?"
Dono stisne oi. "Nikad ih u ivotu nisam vidio."
"Najamnici, pretpostavljam. Unajmljeni kroz tko zna koliko posrednika. Moda e potrajati danima da gradska straa, ili CarSig, ako ih ovo uope uspije zainteresirati, otkriju tko iza svega stoji."
Dono uzdahne: "Dotad e glasovanje ve biti zavreno."
Ne elim imati nikakve veze s ovim. Ovo nije moj posao. Nisam ja kriv. Ali zapravo je ovo bio politiki presedan koji se nikome nee dopasti. Osim toga, ovo je bilo jednostavno uvredljivo. Ovo je bilo... nije bilo poteno.
"Olivia," ree Ivan naglo, "moe li ti voziti Donovo vozilo?"
"Mislim da mogu..."
"Dobro. Pomozi mi ukrcati vojsku."
Uz Olivijinu je pomo Ivan uspio ugurati trojicu oa-muenih orunika Vorrutverovih u stranji odjeljak, uz nesretnog Jorisa, a razoruane su bandite znatno manje paljivo utrpali u prtljanik njihova vlastitog kombija. Ivan je vrsto zakljuao vrata s vanjske strane, preuzeo vibracijski no, pun naramak ilegalnih oamuta i bocu tekueg zavoja. Olivia je njeno pomogla Donu da odepa do vozila i smjestila ga na prednje sjedalo gdje je mogao ispruiti nogu. Promatrajui plavokosu glavu sagnutu nad crnokosu, Ivan duboko uzdahne i odmahne glavom.
"Kamo idemo?" pitala je Olivia, pritiskajui tipke za sputanje kupole.
Ivan se ubacio za upravlja kombija i viknuo preko ramena: "U Kuu Vorpatril!"
OSAMNAESTQ POGLAVLJE
Velika dvorana Vijea grofova imala je prigueno, hladno ozraje, usprkos vedrom vodopadu obojenog svjetla koji se kroz prozore od vitraja visoko na istonom zidu obru-avao na parket od hrastovine. Miles je bio siguran da je uranio, ali uoio je Renea, koji je oito stigao jo prije, kako sjedi u klupi Okruga Vorbretten. Miles spusti svitke i popise glasova na svoju klupu u prvom redu, pa se kroz klupe polukruno vrati do Renea koji je sjedio u drugom redu, desno.
Rene je izgledao vrlo lijepo u uniformi Kue Vorbretten, tamnozelenoj s priguenim naranastim obrubom, no lice mu je bilo neprirodno blijedo.
"Eto," ree Miles s lanom vedrinom, kako bi podigao borbeni moral svom kolegi, "i taj danje doao."
Rene se uspio slabano osmjehnuti. "Nije dobro. Miles, neemo uspjeti." ivano je kucnuo prstom o svoj popis, istovjetan Milesovu.
Miles osloni stopalo u smeoj izmi o Reneovu klupu, nagne se naprijed s namjerno nehajnim dranjem, pa baci pogled na papire: "Nategnutije je nego to sam mislio da e biti", prizna on. "Ipak, nemoj nae izraune smatrati za gotovu stvar. Nikad ne zna tko e se u zadnji as predomisliti i naglo nestati."
"Na nesreu, to vrijedi za obje strane", potiteno istakne Rene.
U nemogunosti da mu proturjei, Miles slegne ramenima. Odluio je da u buduim glasovanjima unaprijed osigura viak glasova. Demokracija, da ne bi. Osjetio je ubod svoje poznate stare, adrenalinom pojaane nervoze pred bitku, iako pred njim nije bilo katarzine mogunosti da poslije, budu li stvari pole zaista loe, olaka duu tako to e nekoga upucati. S druge strane, ovdje je bilo malo vjerojatno i da e njega netko upucati. Budi zahvalan na malim stvarima.
"Jesi li sino kod Gregora ostvario kakav napredak?" pitao gaje Rene.
"Mislim da jesam. Bio sam tamo do dva ujutro, pravio se da pijem i raspravljao s prijateljima Henrija Vorvolka. Mislim da sam ipak uspio pridobiti Vorgarina na tvoju stranu. Ali Dona je bilo... tee prodati. Kako je sino prolo kod Vorsmvtheovih? Jeste li ti i Dono uspjeli u zadnji as obii sve s popisa?"
"Ja jesam," ree Rene, "ali Dona nisam vidio. Uope se nije pojavio."
Miles se namrti. "Oh? A ja sam shvatio da i on ide tamo. Mislio sam, zajedno ne moete nikoga propustiti."
"ovjek ne moe biti na dva mjesta istodobno." Rene je oklijevao. "Dona je njegov brati Byerly traio na sve strane. Naposljetku je otiao vidjeti gdje je zapeo, ali vie se nije vratio."
"Hm." Ako... ne, prokletstvo. Daje Dono, na primjer, ubijen, dosad bi ve cijela dvorana brujila o tome. Glasina bi se proirila kroz puzavac orunika Vorbarr Sultane. CarSig bi se javio. Neto bi se dogodilo. Miles bi to sigurno douo. Ili ne bi?
"Tatya je ovdje", uzdahne Rene. "Rekla je da ne moe podnijeti misao da ostane kod kue i eka na vijesti... ako nam to veeras jo uope bude kua."
"Sve e biti u redu."
Miles odeta do sredine dvorane i podigne pogled prema udubljenom polumjesecu galerije za posjetitelje i njezinoj lijepo izrezbarenoj drvenoj ogradi. I galerija se poinjala polako puniti zainteresiranim Vorovima i ostalim ljudima koji su imali ili iznudili pravo na ulazak. Tatya Vorbretten bila je tamo, skrivena u zadnjem redu, jo bljea od Renea, a podrku joj je pruala jedna od Reneovih sestara. Miles prema njoj podigne palac s optimizmom koji ni najmanje nije osjeao u sebi.
Novi su ljudi kapali u dvoranu. Stigla je i gomila koja je ila uz Boriza Vormoncriefa. S njima je bio i Sigur Vorbretten koji je oprezno i pristojno izmijenio kimanje glavom sa svojim roakom Reneom. Sigur nije ni pokuao zatraiti pravo na Reneovu klupu, ve je sjeo u blizinu zatitnikog krila svog tasta. Bio je neupadljivo odjeven u konzervativno dnevno odijelo, ne usuujui se jo navui uniformu Kue Vorbretten. Doimao se ivanim, to bi razvedrilo Milesa da nije znao kako Sigur uvijek izgleda ivano. Miles ode do svoje klupe i pokua smiriti vlastite ivce kriajui na popisu one koji su ve stigli.
Rene je dotumarao do njega. "Gdje je Dono? Ne mogu mu predati rije onako kako smo planirali, ako bude zakasnio."
"Bez panike. Konzervativci se sigurno nee uriti, nastojat e odgoditi poetak dok se ne skupe svi njihovi ljudi. Od kojih neki uope nee doi. Ako bude potrebno, ja u izai za govornicu i glagoljati, ali u meuvremenu, pusti njih da opstruiraju poetak."
"Dobro", ree Rene i vrati se na svoje mjesto. Isprep-leo je prste i poloio ruke na klupu, kao da ih eli sprijeiti u trzanju.
Nek ide sve kvragu, Dono ima dvadeset sposobnih orunika. Nije mogao nestati, a da to ba nitko ne primijeti. Potencijalni bi grof morao biti sposoban bez pomoi
pronai dvoranu Vijea. Ne treba mu Miles da ga dri za ruku i vodi. Lady Donna bila je slavna po svojoj sklonosti prema upadljivim kanjenjima i dramatinim ulascima. Milesu se inilo da je i tu naviku trebala ostaviti na Beti, zajedno s ostalom prtljagom. Bubnjao je prstima po klupi, izmaknuo se malo iz Reneova vidika, pa pritisnuo svoju kom-vezu.
"Pym?" proaptao je u nju.
"Da, milorde?" smjetaje odgovorio Pym sa svojeg poloaja na parkiralitu, gdje je uvao Milesovo zemaljsko vozilo i, bez sumnje, brbljao sa svim ostalim orunicima na istoj dunosti. Dobro, ne ba sa svima: grof Vorfolse uvijek bi dolazio sam, taksijem. Samo, ovaj put ga jo nije bilo.
"Molim te, nazovi Kuu Vorrutyer u moje ime i saznaj je li lord Dono krenuo. Ako ga ita zadrava, pobrini se da to rijei i ubrzaj dolazak. Sve to treba, moe? A onda mi se javi."
"Razumijem, milorde." Siuno se svjetlo na kom-vezi ugasilo.
U dvoranu je odluno uao Richars Vorrutyer koji je ratoborno izgledao u urednoj uniformi Kue Vorrutyer kojom je ve unaprijed naglaavao svoj grofovski poloaj. Posloio je biljeke na klupu svog Okruga, u sredini drugog reda, osvrnuo se po dvorani i sjurio prema Milesu. Plavo i sivo dobro mu je pristajalo, ali dok se bliio, Miles s potajnim uitkom primijeti kako su avovi njegove uniforme bili nedavno proireni. Koliko ju je godina Richars drao skrivenu u ormaru, ekajui na ovaj trenutak? Miles ga pozdravi laganim osmijehom, skrivajui svoj gnjev.
Richarsu je to znatno slabije uspijevalo, barem se Milesu tako inilo. Obratio mu se tihim rezanjem i rekao: "Kau daje poten politiar onaj koji ostaje kupljen. ini se da se ti ne uklapa u to, Vorkosigane."
"Trebao bi pametnije birati svoje neprijatelje", dahne Miles.
Richars zaguna: "Ti takoer. Ja ne blefiram, kao to e nauiti do kraja dananjeg dana." Uspravno je otiao posavjetovati se s grupicom mukaraca koja se skupila oko Vormoncriefove klupe.
Miles je uspio zadrati svoju razdraenost pod nadzorom. Ako nita drugo, uspjeli su Richarsa zabrinuti; da nisu, nikad se ne bi ovako izletio. Do avola, gdje je Dono? Miles je na marginama svojih popisa crtao plaeniko runo oruje i razmiljao koliko zapravo ne eli da mu ovdje, u slijepom kutu, sljedeih etrdeset godina sjedi Richars Vorrutyer.
Dvorana se sve vie punila, postajala toplijom i bunijom, kao daje oivljavala. Miles ustane i obie prostoriju, provjeravajui to je s njegovim naprednjakim saveznicima, zastajui kako bi u posljednji as dometnuo koju rije potpore za Renea i Dona ljudima koji su, prema njegovu popisu, jo uvijek bili neodluni. Gregor, koji je uspio pronai slobodnu minutu, uao je kroz mala vrata iza njegova postolja koja su vodila iz njegove privatne sobe za sastanke. Zauzeo je svoje uobiajeno mjesto na obinom, vojnikom logorskom stolcu, nasuprot svim svojim grofovima, te izmijenio kimanje glavom s lordom uvarom govornikog kruga. Miles prekine razgovor koji je upravo vodio i ukliz-ne u svoju klupu. Kad je odbilo tono vrijeme, lord uvar pozvao je nazone da se umire.
Prokletstvo, a od Dona jo uvijek ni traga ni glasa! Ali ni njegov protivnik nije imao dovoljno glasova. Kao to je Miles i predvidio u svom razgovoru s Reneom, itav je niz konzervativnih grofova zatraio svoje pravo na dvominut-ne govore, pa su poeli predavati rije jedan drugome, s mnogo dugih stanki izmeu govornika, a u kojima su ukali papiri. Svi grofovi, imajui iskustva s ovim postupkom, pogledali su na svoj krono, prebrojili prisutne glave
i udobno se smjestili. Gregor je ravnoduno promatrao, ne doputajui sebi pokazati ni najmanji znak nestrpljenja ili, zapravo, bilo kojeg osjeaja koji bi se mogao pojaviti na njegovu smirenom, uskom licu.
Miles se ugrize za usnu dok mu je srce poinjalo bre udarati. Da, ovaj trenutak u koji se umijeao bio je vrlo nalik na bitku. Ako je neto propustio uiniti, sad je bilo prekasno da to nadoknadi. Idemo. Idemo. Idemo.
Ekaterinino je grlo zaepio val uznemirenja kad je otvorila vrata i ugledala Huga i Vassilvja kako stoje na trijemu njezine ujne. Zatim je slijedio val bijesa usmjeren prema obojici, zato to su unitili zadovoljstvo koje je nekad osjeala kad bi vidjela svoju obitelj. Jedva se suzdrala da smjesta ne zapone prosvjedovati i objanjavati kako zaista jest slijedila njihova pravila. Barem priekaj dok ne iznesu optubu. Suspregnula je osjeaje koji su prijetili da e eksplodirati, pa odbojno rekla: "to je? to sad hoete vas dvojica?"
Pogledali su se. Hugo je rekao: "Moemo li ui?"
"Zato?"
Vassilvjeve su se ake stisnule; protrljao je jedan naizgled vlaan dlan o av svojih hlaa. Danas je odabrao odjenuti svoju poruniku uniformu. "Stvar je iznimno hitna."
Vassilv je, osim uniforme nosio svoj ve poznati upo-mo-ja-sam-u-pokvarenom-glavnom-gradu izgled. Eka-terina je ozbiljno padala u napast da im obojici zalupi vrata pred nosom i prepusti Vassilvja zlehudoj sudbi da ga ubiju i pojedu ljudoderi koji su, prema njegovu uvjerenju, nastanjivali mrane uliice i primae sobe Vorbarr Sultane. Ali Hugo je dodao: "Ekaterina, molim te. Zaista se radi o vrlo hitnoj stvari."
Nevoljko je popustila i pokazala im rukom prema ujni-nu salonu.
Nisu sjeli. Vassilv je smjesta pitao: "Je li Nikki ovdje?"
"Jest. Zato?"
"elim da ga smjesta spremite za put. elim ga odvesti iz glavnog grada to prije bude mogue."
"Molim1?" zamalo je zakriala Ekaterina. "Zato? Kakve ste sad lai progutali? Nisam lorda Vorkosigana ni vidjela ni ula, osim tijekom jednog kratkog posjeta, kad sam mu prekjuer otila objasniti svoje izgnanstvo. A s tim ste se posjetom sloili! Hugo mije svjedok!"
Vassilv je mahao rukama. "Ne radi se o tome. Primio sam najnovije obavijesti koje su me uznemirile jo vie od prethodnih."
"Ako dolaze iz istog izvora, onda ste vea budala nego to sam i u snu pomiljala da moete biti, Vassilv Vor-soisson."
"Provjerio sam ih tako to sam nazvao samog lorda Richarsa. A u prola dva dana saznao sam mnogo vie o ovoj razornoj situaciji. im Richars Vorrutver danas ujutro bude izglasan za grofa Okruga Vorrutver, kani javno iznijeti optubu protiv lorda Revizora Vorkosigana za ubojstvo mog roaka. Mislim da e u tom trenutku krv prtati po zidovima."
Ekaterinin se eludac stisnuo u vor. "Oh, ne! Taj idiot...!"
Ujna Vorthvs, uzbunjena podignutim glasovima, pojavila se iza ugla kuhinje upravo na vrijeme da ovo uje. Nikki, koji joj je kaskao za petama, priguio je oduevljeni uzvik Ujae Hugo! im je primijetio izraze napetosti na licima odraslih.
"Oh, Hugo, zdravo", rekla je ujna Vorthvs. Nesigurno je dodala: "I... ovaj... Vassilv Vorsoisson, ako se ne varam?" Ekaterina je i njoj i Nikkiju ispriala samo najos-novnije pojedinosti o posljednjem posjetu ove dvojice; Nikki je bio uvrijeen i pomalo zaplaen. Ujna Vorthvs
slagala se s Milesovim miljenjem da je najbolje priekati da se vrati ujak Vorthvs i pokua urediti taj nesporazum.
Hugo joj je s potovanjem kimnuo na pozdrav, pa ozbiljno nastavio: "Moram se sloiti s Ekaterininim miljenjem, ali ono samo podupire Vassilvjeve brige. Ne mogu ni zamisliti to je opsjelo Vorrutvera da takvu optubu iznosi dok je Aral Vorkosigan osobno u gradu. ovjek bi pomislio da e imati barem toliko pameti da prieka da se Potkralj vrati na Sergvar i tek onda napadne njegova nasljednika."
"Aral Vorkosigan!" povikala je Ekaterina. "Zar misli da e Gregor ravnoduno prihvatiti takav napad na jednog od svojih Glasova? Zar mislite da e oprostiti osobi koja bi takav javni skandal otvorila dva tjedna prije njegova vjenanja? Richars nije idiot... on je potpuno lud!" Ili djeluje zaslijepljen panikom, ali kakav bi razlog imao Richars za paniku?
"Koliko ja znam, on vjerojatno jest lud", ree Vassilv. "Ipak je on jedan Vorrutver. Ako ovo zavri kao jedna od onih uzajamno razornih ulinih borbi meu visokim Vo-rovima kakve smo znali viati u prolosti, nitko u glavnom gradu nee biti na sigurnom. Pogotovo ne osobe koje su oni uspjeli privui u svoju orbitu. elim da Nikki bude ve daleko odavde kad glasovanje pone. Znate i sami, moda jednoinske veze budu u prekidu." Mahnuo je prema ujni Vorthvs kako bi ona potvrdila taj podatak.
"Da, to je mogue", prizna ona. "Ali ak ni otvoreni rat za uzurpaciju prijestolja nije razorio itav grad. Sve u svemu, borbe su bile ograniene na nekoliko manjih sredita."
"Ali borbe se jesu vodile oko Sveuilita", ispalio je zauzvrat Vassilv.
"Neke jesu."
"Jesi li ih ti vidjela?" pitao je Nikki ije se zanimanje smjesta prebacilo na novu temu.
"Mi smo ih samo locirali, dragi, kako bismo znali koja mjesta treba izbjegavati", objasnila mu je ujna.
Iako pomalo nevoljko, Vassilv je dodao: "Ekaterina, ako elite, moete nam se pridruiti  dakako, i vi, ma-dame Vorthvs  ili jo bolje, moete potraiti utoite u kui svog brata." Pokazao je prema Hugu. "Budui daje opepoznato da ste privukli pozornost lorda Vorkosigana, nije nemogue da i vi postanete metom napada."
"Zar je mogue da vama jo nije palo na pamet da ste vi sami oruje kojim u tu istu metu ciljaju Milesovi neprijatelji? Da ste im dopustili da vama manipuliraju, da vas koriste kao svoje orue?" Ekaterina duboko udahne kako bi se smirila. "Je li ijednom od vas dvojice pala na pamet mogunost da Richars Vorrutver nee biti izglasan za grofa? Da e nasljedstvo moda dobiti lord Dono?"
"Ta luda ena?" ree Vassilv zaprepateno. "To je nemogue!"
"On niti je lud, niti je ena", ree Ekaterina. "A postane li on grof Vorrutver, sav e se ovaj va napor svesti na nita."
"Nije to neto u to bih se okladio svojim ivotom  ili Nikkijevim  madame", ree Vassilv ukoeno. "Ako vi odluite ostati ovdje i staviti ivot na kocku, neu vam se suprotstaviti. Ali imam neporecivu obvezu da zatitim Nikkija."
"Kao i ja", ree Ekaterina ravnoduno. "Ali, mama," ree Nikki, oito nastojei razabrati o emu se radi u ovoj ubrzanoj raspravi, "lord Vorkosigan nije ubio tatu!"
Vassilv se lagano pognuo i bolno se, suutno nasmijeio. "Ali, Nikki, kako ti to zna?" pitao je blago. "Nitko to ne zna. U tome i jest problem."
Nikki naglo zatvori usta i nesigurno se zapilji u Eka-terinu. Shvatila je da on pojma nema kako tajnovit mora
ostati njegov tajni razgovor s carem  a ni ona to nije znala.
Morala je priznati, Vassilvjev je nemir bio zarazan. Huga je oito ve tresla groznica. I premda se ve odavna nije pojavila svaa meu grofovima koja bi ozbiljnije ugrozila sigurnost Carstva, ta injenica ne bi oivjela nikoga tko bi imao peh i zatekao se na vatrenoj liniji carskih trupa koje bi pohrlile uguiti neku novu svau. "Vassilv, s obzirom na to kako je blizu Gregorovo vjenanje, grad je preplavljen snagama sigurnosti. Svaka osoba  bez obzira na svoj poloaj  koja bi uinila ma i najmanji potez prema poticanju javnog nereda istog bi se trenutka nala na podu i to tako brzo da ne bi ni shvatila to ju je snalo. Vai su strahovi... pretjerani." eljela je zapravo rei neosnovani. Ali to ako Richars zaista naslijedi titulu i, zajedno s njom, pravo da pred vijeem iznosi optube za zloin usmjerene protiv svojih novih kolega?
Vassilv odmahne glavom. "Lord Vorkosigan stvorio je sebi mone neprijatelje."
"Lord Vorkosigan jest moan neprijatelj!" Ugrizla se za jezik, ali bilo je ve prekasno.
Vassilv je na trenutak piljio u nju, a onda odmahnuo glavom i okrenuo se prema Nikkiju. "Nikki, uzmi svoje stvari. Vodim te sa sobom."
Nikki pogleda Ekaterinu. "Mama?" ree on nesigurno.
Sto je ono Miles govorio o starim navikama koje nam postavljaju zasjedu? Neprekidno je iznova poputala Tie-novim eljama kad se radilo o stvarima vezanima uz Nikkija, ak i kad se nije s njim slagala, zato to je bio Nikki-jev otac, zato to je imao na to pravo, a ponajvie zato to bi prisiliti Nikkija da bira izmeu svojih dvoje roditelja bilo jednako okrutno kao i doslovno ga prepiliti napola. U svoje su sukobe uvijek izbjegavali mijeati Nikkija. To to je Nikki bio Tienov talac u nastranom i spolno neravnopravnom barravarskom skrbnikom zakonodavstvu nije
bilo od primarnog znaenja, iako se mnogo puta zatekla leima stjerana upravo uz taj zid.
Ali, prokleto bilo, Vassilvju se Vorsoissonu nije ni na to zaklela. On nije posjedovao polovicu Nikkijeva srca. A to ako ona i Nikki vie nisu bili igra i pijun, nego saveznici, jednakovrijedni pod opsadom? Kakve joj onda mogunosti stoje na raspolaganju?
Prekriila je ruke i utjela.
Vassilv posegne za Nikkijevom rukom. Nikki se sakrije iza Ekaterine i povie: "Mama, je 1' da ne moram ii? Veeras sam trebao ii k Arthuru! Ne elim ii s Vassilvjem!"
Vassilv duboko uzdahne u nastojanju da povrati ravnoteu i dostojanstvo. "Madame, obuzdajte svoje dijete!"
Dugo je zurila u njega. "Ali, Vassilv," ree naposljetku, svilenkastim glasom, "mislila sam da mi osporavate pravo na Nikkijevo odgajanje. Svakako mi se inilo da nemate povjerenja u moju sposobnost da se dobro brinem za njega. Pa kako bih ga onda ja mogla obuzdati?"
Ujna Vorthvs uoila je nijansu i trznula se; Hugo, otac troje djece, takoer ju je uoio. Upravo je Nikkiju preutno dala doputenje da prijee sve granice. Neenja Vassilv nita nije shvatio.
Ujna Vorthvs tiho je poela: "Vassilv, zar zaista mislite daje mudro"
Jo stroe, Vassilv isprui ruku. "Nikki. Idemo. Moramo stii na vlak koji s postaje Sjeverna vrata odlazi u jedanaest i pet!"
Nikki stavi ruke na lea i odvano ree: "Ne."
Glasom iz kojeg je odjekivalo posljednje upozorenje, Vassilv ree: "Ako te budem morao dii i odnijeti, neu oklijevati."
Zadihan, Nikki mu uzvrati: "A ja u vritati. I svima u rei da si me oteo. Svima u rei da ti nisi moj otac. I sve e to biti istina!"
Hugo je pokazivao sve veu uznemirenost. "Za boga miloga, Vassilv, ne tjeraj maloga u histeriju. To zna potrajati satima. A svi bulje u tebe kao da si reinkarnacija Pierrea Krvopije. Prilaze ti slatke male starice i pljuju po tebi"
"I ja sam jedna takva", prekine ga ujna Vorthvs. "Gospodo, dopustite mi da vas odgovorim od"
Izmueni i zajapureni Vassilv ponovno je pruio ruku, ali Nikki je bio bri i ovaj put kliznuo iza Profesorice. "Ja u im rei da si me ti oteo s nemoralnom nakanom!" izjavio je, skriven iza pozamane barijere.
okiranim glasom Vassilv zapita Huga: "Otkud on zna za takve stvari?"
Hugo pokua mahanjem ruke ublaiti stvar. "Vjerojatno je samo negdje uo taj izraz. Djeca svata pokupe, zna i sam."
Vassilv oito nije znao. Ili se radilo samo o loem pamenju?
"Nikki, gledaj", ree Hugo razumnim glasom, prig-nuvi se kako bi virnuo prema djeaku koji se sklonio iza zapjenjene Profesorice. "Ako ne eli poi s Vassilvjem, kako bi bilo da ode u posjet meni i teti Rosalie, i Edie, i dekima, samo nakratko?"
Nikki je oklijevao. Kao i Ekaterina. Moda bi ovaj plan mogao i uspjeti, ako ga se jo malo pogurne. Ali Vassilv je iskoristio trenutak nepanje i ponovno krenuo zgrabiti Nikkijevu ruku.
"Ha! Imam te!"
"Au! Au! Au!" vritao je Nikki.
Moda se to dogodilo zbog toga to Vassilv nije imao roditeljski uvjebano uho koje bi znalo uoiti razliku izmeu stvarne boli i bunog zvunog efekta, ali kad je Ekaterina mrko zakoraila naprijed, on je ustuknuo i nesvjesno opustio stisak. Nikki se oteo i pojurio uza stubite.
"Ja ne idem!" zaurlao je preko ramena Nikki, pentrajui se po stubitu. "Ne idem! Ne elim! Ne moete me natjerati. Mama ne eli da ja idem!" Na vrhu stuba divlje se okrenuo kao da e poletjeti natrag, upravo u trenutku kad je Vassilv, koji je jurnuo za njim, stigao do dna stubita: "I po-alit e to si rastuio moju mamu!"
Hugo, deset godina stariji i znatno iskusniji, oajno je odmahivao glavom i slijedio ih, ali znatno sporije. Ujna Vorthvs, izgledajui vrlo uzrujano i nekako sivo u licu, nala se na zaelju. S gornjeg je kata odjeknuo tresak vrata.
Dok joj je srce divlje lupalo, Ekaterina je stigla u gornji hodnik i zatekla Vassilvja kako navaljuje na vrata ujakove radne sobe i trese kvaku.
"Nikki! Otvori vrata! Smjesta ih otkljuaj, uje me!" Vassilv uperi pogled pun preklinjanja prema Ekaterini. "Uinite neto!"
Ekaterina se oslonila o suprotni zid, prekriila ruke i polako se nasmijeila. "Poznajem samo jednog ovjeka koji je uspio nagovoriti Nikkija da izae iz zakljuane sobe. A on nije ovdje."
"Naredite mu da izae!"
"Vassilv, ako uistinu elite preuzeti skrbnitvo nad Nikkijem, ovo je va problem", ree mu Ekaterina hladno. Prvi od mnogih jasno se podrazumijevalo.
Hugo, koji se zadihano dovukao stubama, utjeno ree: "Na kraju se ipak smire i izau. Prije ili poslije, pogotovo ako unutra nema hrane."
"Nikki zna", ree Profesorica nezainteresirano, "gdje Profesor skriva svoje kolae."
Vassilv je ustao i zapiljio se u teka drvena vrata i njihove eljezne okove. S oklijevanjem je rekao: "Pa, pretpostavljam da bismo ih mogli razvaliti."
"Ne u mojoj kui, Vassilv Vorsoisson!" ree ujna Vorthvs.
Vassilv mahne Ekaterini. "Onda mi donesite odvija!"
Nije se ni pomaknula. "Naite ga sami." Nije dodala slaboumni kretenu, odnosno, ne ba sasvim naglas, ali inilo se da se to podrazumijeva.
Vassily se bijesno zajapurio, ali se ponovno prignuo. "to on to radi? ujem glasove."
I Hugo se prignuo. "Mislim da koristi komkonzolu."
Ujna Vorthvs baci kratak pogled niz hodnik, prema svojoj spavaoj sobi. Iz koje su vrata vodila u kupaonicu iz koje su druga vrata vodila u Profesorovu radnu sobu. Pa, ako ujna Vorthvs nema namjeru dvojici mukaraca koji su pritisnuli ui o vrata ukazati na taj nebranjeni, alternativni pristup, zato bi to Ekaterina uinila?
"ujem dva glasa. Za ime boje, pa koga bi on mogao nazvati?" pitao je Vassilv prezirnim tonom koji nije traio odgovor.
Iznenada, Ekaterina pomisli da zna koga Nikki zove. "Oh," ree ona slabim glasom, "zaboga." Ujna Vorthvs piljila je u nju.
U trenutku je Ekaterinu uhvatila histerina elja da pojuri kroz sva ona nebranjena vrata i ugasi komkonzolu prije nego to bude prekasno. Ali u mislima joj je odjeknuo glas pun smijeha... Da vidimo to e se dogoditi.
Da. Da vidimo.
Jedan od saveznika Boriza Vormoncriefa mljeo je u Govornikom krugu. Miles se pitao koliko e jo dugo Konzervativci uspijevati odrati svoju taktiku zavlaenja. Gregor je poeo izgledati kao da se smrtno dosauje.
Iz male sobe za sastanke izronio je carev osobni oru-nik, uspeo se na postolje i promumljao neto u uho svom gospodaru. Gregor je na trenutak izgledao iznenaeno, uzvratio s nekoliko rijei i otpravio orunika. Kratko je domahnuo rukom lordu uvaru govornikog kruga koji se dovukao do njega. Miles se napeo, oekujui da Gregor
presijee ovo odugovlaenje i zapovjedi da se pristupi glasovanju, ali lord Govornik samo je kimnuo i vratio se na svoje mjesto. Gregor je ustao i uronio u vrataca iza postolja. Grof za govornicom primijetio je taj pokret i pogledao u stranu, zastao, pa nastavio. Moda to nije nita vano, ree Miles sebi; ak i carevi s vremena na vrijeme moraju na zahod.
Iskoristio je taj trenutak kako bi ponovno ukljuio kom-vezu. "Pym? Sto se dogaa s Donom?"
"Upravo sam dobio potvrdu iz Kue Vorrutyer", javio se Pym trenutak poslije. "Dono stie. Prati ga kapetan Vorpatril."
"Tek sad?"
"Koliko sam shvatio, tek se prije jedan sat vratio kui."
"Pa kog' je vraga radio cijelu no?" Valjda Dono nije odabrao upravo no prije glasovanja da ode s Ivanom ganjati enske  s druge strane, moda je elio neto dokazati... "Nije vano. Samo se pobrini da stignu ovamo u komadu."
"Radimo na tome, milorde."
Gregor se zaista vratio dovoljno brzo da se moglo pretpostaviti kako je otiao samo do zahoda. Ne prekidajui zbivanje za Govornikim krugom, vratio se na svoje mjesto, ali je dobacio Milesu udan, pomalo oajan i prilino zbunjen pogled. Miles se uspravio i zapiljio u njega, ali Gregor nije davao daljnje naznake  umjesto toga, vratio se svom uobiajenom, ravnodunom izrazu iza kojega se moglo skrivati sve: od smrtne dosade do paklenog bijesa.
Miles svojim protivnicima nije elio priutiti zadovoljstvo da ga vide kako grize nokte. Ako im ne pristigne novo ljudstvo, Konzervativci e uskoro ostati bez govornika. Miles jo jednom prebroji glave, odnosno, pregleda prazne klupe. Danas je odaziv bio velik, jer je glasovanje bilo vano. Ba kao stoje lady Alys i obeala, nije bilo ni Vortuga-lova ni njegova glasakog zamjenika. Ali mnogo je tee bilo objasniti zato nema Vorhalasa, Vorpatrila, Vorfolsea
i Vormuira. Budui da su trojica od njih, moda i sva etvorica, bili sigurni glasai Konzervativne stranke, nije to bila nikakva teta. Poeo je na margini svitka risati isprepleteni vjeni noeva, maeva i malih eksplozija, pa nastavio ekati.
"...sto osamdeset devet, sto devedeset, sto devedeset jedan", brojio je Enrique glasom koji je prtao od zadovoljstva.
Kareen je na trenutak ostavila ono ime se bavila za laboratorijskom komkonzolom, pa se nagnula oko ekrana kako bi pogledala escobaranskog znanstvenika. Uz Mar-tyinu je pomo dovravao posljednji inventar pronaenih maslobuba u odori Vorkosiganovih, istodobno ih ponovno smjetajui u svjee oienu elinu nastambu koja je otvorena stajala na laboratorijskom stolu.
"Nedostaje jo samo devet jedinki", nastavio je En-rique veselo. "To je manje od pet posto ukupnog broja. Prihvatljiv gubitak u okolnostima ovako nesretne nezgode, rekao bih. Glavno da imam tebe, mila moja."
Okrenuo se prema Martvi i pruio ruku pokraj nje kako bi dohvatio staklenku u kojoj se nalazila maslobublja matica koju je tek sino pobjedonosno uspjela vratiti najmlaa ki orunika Jankowskoga. Nagnuo je staklenku i istresao bubu na dlan koji ju je eljno oekivao. Tijekom svega to je propatila za vrijeme svog bijega, matica je, prema Enriqueovim mjerenjima, narasla oko dva centimetra i sad ne samo daje ispunjavala cijeli dlan, nego se i prelijevala preko rubova. Podigao ju je prema svom licu i isputao ohrabrujue zvukove nalik na poljupce, te vrkom jagodice prsta milovao njezin debeljukasti oklop. Ona se vrsto prihvatila za dlan svojim pandicama i siui mu krv, isputala prijetee itanje.
"Tako se glasaju kad su sretni", obavijesti Enrique Martvu, primijetivi njezin sumnjiavi pogled.
"Oh", ree Martva.
"eli je podragati?" Kao da je poziva, ispruio je prema njoj dlan na kojem je poivala divovska buba.
"Pa... zato ne?" I Martva izvede pokus, a za nagradu je dobila istovrsno itanje, a buba je napela lea. Martva se iskrivljeno nasmijeila.
U sebi, Kareen je mislila kako se ovjek koji idealnom zabavom smatra hranjenje, milovanje i brigu za stvorove koji na njegovo oboavanje uglavnom uzvraaju neprijateljskim zvukovima, jednostavno mora sjajno sloiti s Mar-tyom. Enrique je jo neko vrijeme srdano cvrkutao, pa ubacio maticu u elinu nastambu u kojoj su je smjesta preplavili, pomazili, oistili i nahranili njezini radini potomci.
Kareen ispusti raznjeen uzdah, pa ponovno obrati pozornost na deifriranje Markovih vrljotina koje su zapravo bile analiza proizvodnih trokova njihovih pet glavnih predloenih prehrambenih proizvoda. Dati svakome od njih ime, to e biti pravi izazov. Markove su zamisli bile beivotne, a Milesa nije imalo smisla ni pitati, jer su se njegovi ogoreni prijedlozi svodili na Rigotina od vanilije i Zohar-keksi.
Jutros je Kua Vorkosigan bila vrlo tiha. Svi orunici koje nije posudio Miles otili su s Potkraljem i Potkralji-com na nekakav pomodni politiki doruak koji se odravao u ast budue carice. Veina osoblja dobila je slobodno jutro. Mark je ugrabio priliku  i Mamu Kosti, koja je u meuvremenu postala njihova stalna savjetnica za razvoj prehrambenih proizvoda  pa otiao pogledati malo postrojenje za pakiranje maslobubljih mlijenih proizvoda. Tsipis je slino postrojenje pronaao u Hassadaru i upravo ga selio na prostraniju lokaciju, te skrenuo Markovu pozornost na njihovo naputeno zemljite i njegove mogunosti da postane pilot-tvornica maslobubljih proizvoda.
Kareenin je jutarnji dolazak na posao bio kratak. Sino je prvi put zatraila svoje pravo da prespava u Kui Vor-kosigan. Na njezino potajno zadovoljstvo, prema njoj i Marku nitko se nije ponaao kao prema zloincima, maloj djeci ili idiotima  ukazano im je isto potovanje kao i svim ostalim odraslim parovima. Zatvorili su vrata Markove sobe i posvetili se onome to se nije ticalo nikoga osim njih. Mark je jutros na posao otiao veselo fukajui  pogreno, jer je oito naslijedio potpuni nedostatak sluha svog biolokog pretka-brata. Kareen je znatno milozvunije pjevuila sebi u bradu.
Prekinulo ju je oprezno kucanje na dovratku laboratorija. Tamo je stajala jedna od slukinja i izgledala zabrinuto. Osoblje Kue Vorkosigan uglavnom je izbjegavalo zalaziti u hodnik u kojem se nalazio labos. Neki su se bojali maslobuba. Veina se bojala nagomilanih jednolitre-nih kantica bubljeg masla koje su sad od poda do stropa obrubljivale obje strane hodnika. Svi su znali da proi ovim hodnikom znai izloiti sebe opasnosti da budu uvueni u labos na iskuavanje novog maslobubljeg proizvoda. Ovaj posljednji rizik uvelike je smanjio promet i buku. Koliko je Kareen bilo poznato, ova se mlada dama bojala svih triju opasnosti.
"Gospoice Koudelka, gospoice Koudelka... Doktore Borgos, imate posjetitelje."
Slukinja se izmaknula u stranu kako bi u laboratorij propustila dvojicu mukaraca. Jedan je bio mrav, a drugi... golem. Obojica su bila odjevena u zguvanu putnu odjeu krojenu na nain koji je Kareen, ivei ve neko vrijeme uz Enriquea, prepoznala kao escobarsku modu. Mr-avko je bio u ranim srednjim godinama, ili je bio mlai, ali se ponaao kao da je srednjih godina. Bilo je to teko odrediti. U naruju je nosio fascikl pun svitaka. Golemi se jednostavno... nadvijao.
Mravko je koraknuo naprijed i obratio se Enriqueu: "Jeste li vi doktor Enrique Borgos?"
Enrique je ivnuo kad je uo escobarski naglasak, daak domovine u ovom dugotrajnom i usamljenom izgnanstvu meu Barravarcima. "Da?"
Mravi mukarac radosno mahne slobodnom rukom: "Napokon!"
Enrique se stidljivo, ali usrdno nasmijeio. "Oh, i vi ste uli za moje radove? Jeste li vi kojim sluajem... ulagai?"
"Teko." Mravko se nacerio od uha do uha. "Ja sam asnik za uvjetne otpuste Oscar Gustioz  a ovo je moj pomonik, narednik Muno. Doktore Borgos" asnik Gustioz slubeno poloi ruku na Enriqueovo rame, "uhieni ste prema nalogu Cortes Planetaris de Escobar, zbog prijevare, krae, nepojavljivanja na sudu i krenja propisa o uvjetnom putanju na slobodu."
"Ali, ali..." sav se zapljuvao Enrique, "ovo je Bar-rayar! Ovdje me ne moete uhititi!"
"O, da, mogu", ree mrko asnik Gustioz. Pljusnuo je fascikl na laboratorijski stolac koji je maloprije napustila Martva i otvorio ga. "Ovdje imam, sljedeim redom, slubeni sudski nalog za uhienje," poeo je prevrtati zguvane, navrljane svitke oblijepljene biljezima, "preliminarni pristanak na izruenje dobiven u barravarskom veleposlanstvu na Escobaru, zajedno s tri odobrene prijave za posredovanje, zavrni pristanak Carskog ureda u Vorbarr Sultani, preliminarno i zavrno nareenje ureda grofa Okruga Vorbarra, osamnaest razliitih doputenja za prijevoz zatvorenika s barravarskih skonih postaja koje se nalaze izmeu ovog mjesta i nae domovine te, naposljetku, ali ne i najmanje vano, doputenje gradske strae Vorbarr Sultane koje je potpisao osobno lord Vorbohn. Trebalo mije mjesec dana da se probijem kroz sve ove birokratske prepreke i ne elim na ovom neprosvijeenom
planetu ostati vie nijedan sat. Doktore Borgos, sa sobom smijete ponijeti jednu torbu."
"Ali," povikala je Kareen, "Mark je platio jamevinu za Enriquea! Kupili smo ga  sad je na!"
"Uvjetno putanje na slobodu ne brie optube za kriminalne radnje, gospoice," ukoeno je obavijesti escobar-ski asnik. "Naprotiv, bijeg se dodaje optunici."
"Ali  zato ete uhititi samo Enriquea, a ne i Marka?" pitala je zbunjena Martva. Zurila je u hrpu svi-taka.
"Ne izlijei s prijedlozima", ispod glasa zarei Kareen.
"Ako govorite o opasnom luaku poznatom kao lord Mark Pierre Vorkosigan, gospoice, moram vam rei da sam dao sve od sebe. Vjerujte mi, zaista sam se trudio. Potratio sam tjedan i pol skupljajui dokumentaciju. Ali on ima diplomatski imunitet klase III koji ga titi doslovno od svega, osim od ubojstva. Osim toga, primijetio sam kako je dovoljno da razgovijetno izgovorim njegovo prezime pa da se suoim s kamenim zidom opstrukcije od strane svakog barravarskog asnika, tajnice, slubenika veleposlanstva ili birokrata na koje sam naletio. Neko mi se vrijeme inilo da ludim. Na kraju, morao sam se pomiriti sa svojim oajem."
"Meni se inilo, gospodine, da su vam i lijekovi pomogli", srdano primijeti Muno. Gustioz ga bijesno pogleda.
"Ali vi mi neete izmaknuti", nastavi se Gustioz obraati Enriqueu. "Jedna torba. Smjesta."
"Ne moete samo tako upasti ovamo i odvesti ga, bez ikakva upozorenja ili neeg slinog!" prosvjedovala je Kareen.
"Imate li vi ikakva pojma koliko me napora i pozornosti kotalo nastojanje da do njega ne stigne nikakvo upozorenje?" ree Gustioz.
"Ali nama je Enrique potreban! On je naoj novoj tvrtki sve! On je cijeli na odjel za istraivanje i razvoj. Bez
Enriquea nikad neemo proizvesti maslobube koji jedu autohtonu barravarsku vegetaciju!"
Bez Enriquea, mogu se oprostiti od maslobublje industrije u povojima  njezine dionice postat e bezvrijedne. Cijelo ljeto posla, svi Markovi uurbani organizacijski napori, sve e to otii niz kanalizaciju. Nikakva dobit  nikakav prihod  nikakva odrasla samostalnost  nikakav skliski, vrui seks s Markom  nita, samo dugovi, gubitak asti i hrpa pametnjakovia iz obitelji koji e stati u red kako bi mogli rei Rekli smo vam... "Ne moete ga odvesti!"
"Upravo suprotno, gospoice," ree asnik Gustioz, skupljajui svoje svitke, "mogu i hou."
"Ali to e s Enriqueom biti na Escobaru?" pitala je Martva.
"eka ga suenje", ree Gustioz glasom punim gnusnog zadovoljstva. "Poslije ega ide u zatvor, barem seja za to predano molim. I to na dugo, dugo vrijeme. Nadam se i da e mu dosuditi plaanje sudskih trokova. Raunovodstvo e podivljati kad predam svoje putne trokove. Moja nadreena mi je rekla da e to biti kao godinji odmor. Doma si za dva tjedna. A enu i djecu nisam vidio puna dva mjeseca..."
"Ali to je potpuno beskorisno", ree uvrijeeno Martva. "emu ga strpati u eliju na Escobaru, kad ovdje moe raditi na dobrobit cijelog ovjeanstva?" Kareen je nagaala daje i Martva uspjela na brzinu izraunati pad vrijednosti svojih dionica.
"To neka se dogovore doktor Borgos i njegovi bijesni vjerovnici", ree joj Gustioz. "Ja samo radim svoj posao. Konano."
Enrique je izgledao strahovito uznemireno. "Ali tko e se brinuti za moje jadne male curice? Vi nemate razumijevanja!"
Gustioz je oklijevao i uznemirenim glasom rekao: "U mojim nareenjima nije bilo ni spomena o tome da doktor Borgos nekoga uzdrava." Zbunjeno je zurio u Kareen i Martvu.
Martva ree: "Kako ste uope uspjeli ui? Kako ste proli pokraj CarSigova straara na ulazu?"
Gustioz zatrese svojim fasciklom. "Stranicu po stranicu. Trajalo je etrdeset minuta."
"Ustrajao je na tome da provjeri svaki svitak", objasni Muno.
Martva uurbano zapita slukinju: "Gdje je Pym?"
"S lordom Vorkosiganom, gospoice."
"Jankowski?"
"I on."
"A ostali?"
"Svi su otili s milordom i miladv."
"Prokletstvo! A Roic?"
"On spava, gospoice."
"Dovedi ga ovamo."
"Ali, gospoice, on ne voli da ga se budi kad nije na dunosti..." ree ivano slukinja.
"Pozovi ga!"
Nevoljko, sobarica se poela vui iz laboratorija.
"Muno", ree Gustioz koji je ovu razmjenu rijei promatrao s rastuim uznemirenjem, "sad." Pokazao je prema Enriqueu.
"Da, gospodine." Muno epa Enriquea za lakat.
Martva dograbi preostalu Enriqueovu ruku. "Ne! ekajte! Ne moete ga odvesti!"
Gustioz se mrtio u smjeru sobarice koja se povlaila. "Idemo, Muno."
Muno je potegnuo. Martva je potegnula na drugu stranu. Enrique je povikao: "Au!" Kareen je dograbila prvi predmet koji je mogao posluiti kao oruje, metalni tap
za mjerenje, pa se umijeala. Gustioz je ugurao fascikl sa svicima pod pazuho, pa krenuo ukloniti Martyu.
"Pouri!" zavritala je Kareen sobarici, pa pokuala saplesti Muna tako to mu je ugurala metar meu koljena, itava je gomilica kruila oko rastegnutog Enriquea kao sredinje toke vrtloga, pa je Kareen uspjela. Muno je ispustio Enriquea koji je pao prema Martyi i Gustiozu. U divljem pokuaju da povrati ravnoteu, Munova se teka ruka spustila na kut maslobublje nastambe koja se nahe-rila na kutu stola.
Kutija od nehrajueg elika poletjela je u zrak. Sto devedeset dva zaprepatena maslobuba u smee-srebr-nim odorama izbaena su u golemoj cvrkutavoj, luaki razmahanoj putanji po cijelom laboratoriju. Budui da su aerodinamiki maslobubi djelovali poput siunih cigli, u pljusku su se spustili na ljude koji su se natezali i poput keksia pucketali pod njihovim nogama. Nastamba je zveknula na pod, a za njom je poletio i Muno. Gustioz, koji se pokuao skloniti od ovog iznenadnog napada iz zraka, ispustio je fascikl iz ruke. Papiri s biljezima u svim duginim bojama pridruili su se lepravom valu maslobuba u zraku. Enrique je zavijao kao opsjednut. Muno je jednostavno vritao i divljaki udarao maslobube kako bi ih skinuo sa sebe, poslije ega se pokuao uspentrati na laboratorijski stol.
"Pogledajte to ste sad uinili!" urlala je Kareen na es-cobarske asnike. "Vandalizam! Tvorni napad! Unitavanje privatnog vlasnitva! Unitavanje privatnog vlasnitva visokog vorskog plemia i to na samom Barravaru! Sad ste zbilja nadrapali!"
"Joj!" viknuo je Enrique, nastojei odrati ravnoteu stojei na prstima, kako bi smanjio pokolj pod njihovim nogama. "Moje cure! Jadne moje curice! Pazite gdje staje-te! Bezumni ubojice!"
Matica, ija je putanja, zahvaljujui teini, bila neto kraa, odgegala se pod laboratorijski stol.
"Kakve su to uasne stvari?" zgaeno je pitao Muno koji je i dalje uao na stolu koji se zibao.
"Otrovne bube", obavijesti ih Martva. "Novo bar-ravarsko tajno oruje. Na mjestu na kojem vas dodirnu meso e vam nabubriti, pocrnjeti i otpasti." Odvano je pokuala spustiti jednog maslobuba niz Munov ovratnik ili uz nogavicu, ali on se uspjeno obranio.
"To nije istina!" uvrijeeno je viknuo Enrique, poskakujui poput balerine.
Gustioz je bio na podu, divlje skupljajui svitke i nastojei ne dodirnuti razasute maslobube, kao i izbjei da oni dodirnu njega. Kad je ustao, lice mu je bilo grimizno. "Narednice!" zaurlao je. "Smjesta silazite! Zgrabite zatvorenika. Ovog asa odlazimo!"
Muno je nekako uspio svladati svoje zaprepatenje i malo se postidio to ga je njegov drug zatekao u povlaenju. Paljivo je siao sa stola, profesionalno zgrabio En-riquea i izgurao ga kroz laboratorijska vrata, dok je Gustioz skupljao posljednje od svojih svitaka i silom ih gurao natrag u fascikl.
"A moja jedna torba?" pitao je Enrique, dok ga je Muno poinjao tjerati niz hodnik.
"Ja u ti u zranoj luci kupiti prokletu etkicu za zube", dahtao je Gustioz, teturajui za njima. "I donje rublje. Platit u ga iz vlastitog depa. Sve to treba, samo da konano odemo!"
Kareen i njezina sestra istodobno su udarile o vrata i trebalo im je nekoliko sekundi da se proguraju. Isteturale su na hodnik dok je njihovo budue biotehnoloko bogatstvo zarobljeno odmicalo, jo uvijek prosvjedujui i objanjavajui kako su maslobubi bezopasni i dobronamjerni simbioti. "Ne moemo im dopustiti da ga odvedu!" viknula je Martva.
Hrpa maslobubljih kantica 'stropotala se na Kareen koja je pokuavala povratiti ravnoteu. Odskakivale su od njezine glave i ramena, bubajui o pod. "Au!" Uhvatila je nekoliko otprilike kilogram tekih kartona i zagledala se za mukarcima koji su nestajali. Naciljala je u Gustiozov zatiljak, zavitlala kanticu desnom rukom i povukla se. Martva, branei se od kantica koje su se obruavale sa suprotnog zida, zurila je u nju razrogaenih oiju, kimnula u znak razumijevanja, pa i sama dograbila jedan projektil.
"Spremna?" dahne Kareen. "Jedan, dva"
DEVETNAESTO POGLAVLJE
CarSigovcima za dolazak do rezidencije lorda Revizora Vorthvsa nisu trebale dvije minute  trebale su im gotovo etiri. Ekaterina se, uvi kako se otvaraju ulazna vrata, zapitala bi li bilo nepristojno od nje kad bi na tu injenicu upozorila mladog kapetana stroga lica koji se uspinjao stubama u pratnji zdepastog narednika koji je izgledao kao da nema smisla za humor. Ali nije bilo vano; Vassilv, kojega je promatrao sve razdraeniji Hugo, i dalje se naizmjence ulagivao i prijetio Nikkiju kroz zakljuana vrata. U sobi iza njih, protegnula se duga tiina.
Oba su se mukarca okrenula i zapanjeno promotrila novopridolice. "Pa dobro, koga je nazvao?" prigueno je pitao Vassilv.
asnik CarSiga obojicu je ignorirao. Okrenuo se kako bi pristojno pozdravio ujnu Vorthvs, ije su se oi samo nakratko razrogaile. "Gospoo profesor Vorthvs." Pozdrav je proirio i na Ekaterinu. "Madame Vorsoisson. Ispriavamo se to ovako upadamo. Dobili smo obavijest da se ovdje odvija sukob. Moj carski gospodar naloio mi je i zapovjedio da privedem sve nazone."
"Mislim da razumijem, kapetane... ovaj, Sphaleros, zar ne?" ree slabanim glasom ujna Vorthvs.
L..
"Da, gospoo." Kimnuo joj je glavom, pa se okrenuo prema Hugu i Vassilvju. "Identificirajte se, molim vas."
Hugo je prvi doao do daha. "Zovem se Hugo Vor-vayne. Ja sam stariji brat ove dame", pokae on prema Ekaterini.
Vassilv je automatski stao u stav "pozor", pogleda prikovanog uz Horusovo oko CarSiga na kapetanovu ovratniku. "Porunik Vassilv Vorsoisson. Trenutano na dunosti pri OrbKonLetu, utvrda Kithera River. Ja sam skrbnik Nikkija Vorsoissona. Kapetane, vrlo mije ao, ali vjerujem da ste dobili lanu dojavu."
Hugo se s nelagodom ubacio. "To nije bilo lijepo od njega, svakako, ali on je samo devetogodinje dijete, gospodine, i uzrujao se zbog nekih obiteljskih potekoa. Nije to nita hitno. Natjerat emo ga da vam se ispria."
"Mene se to ne tie, gospodine. Ja imam svoje zapovijedi." Okrenuo se prema vratima, izvukao sitan svitak iz rukava svoje tunike, bacio pogled na ono to je na njega bilo uurbano navrljano, vratio ga, pa otmjeno pokucao na vrata. "Mladi gospodin Nikolaj Vorsoisson?" Nikki je odgovorio: "Tko je to?" "Pjeadijski kapetan Sphaleros, CarSig. Od vas se trai da mi se pridruite."
ulo se struganje brave i vrata su se u zamahu otvorila. Izgledajui istodobno pobjedniki i prestraeno, Nikki je zurio u asnika i smrtonosno oruje koje mu je visjelo o boku. "Da, gospodine," zacvilio je.
"Molim vas, poimo ovuda", pokazao je kapetan prema stubitu. Narednik se izmaknuo u stranu.
Vassilv je gotovo zavijao: "Zato sam ja uhien? Nisam uinio nita loe!"
"Niste uhieni, gospodine," odgovorio je pjeadijski asnik strpljivo. "Samo emo vas zadrati zbog ispitiva-
nja." Okrenuo se ujni Vorthvs i dodao: "Vi, gospoo, naravno, niste zadrani. Ali moj carski gospodar iskreno vas poziva da se pridruite svojoj neakinji."
Ujna Vorthvs dodirnula je usne, a oi su joj blistale znatieljom. "Vjerujem da u to i uiniti. Hvala vam, kapetane."
Kapetan otro kimne naredniku koji se pourio ponuditi ujni ruku kako bi lake sila stubitem. Nikki je kliz-nuo oko Vassilvja i bolno vrstim stiskom zgrabio Ekate-rininu ruku.
"Ali," ree Hugo, "ali, ali, ali zato?"
"Meni nije reeno zato, gospodine," ree kapetan glasom u kojem se nije osjeala ni isprika ni zabrinutost. Popustio je tek toliko da doda: "Pretpostavljam da ete to pitanje morati postaviti kad stignete."
Ekaterina i Nikki slijedili su ujnu Vorthvs i narednika; Hugo i Vassilv nisu imali druge nego se pridruiti povorci. Na dnu stubita Ekaterina baci pogled prema Nikkije-vim bosim nogama i zaprepateno cikne: "Cipele! Nikki, gdje su ti cipele?" Uslijedilo je kratko zadravanje dok je ona brzo odgalopirala dolje, pa nala jednu cipelu pod uj-ninom komkonzolom, a drugu uz kuhinjska vrata. Ekaterina ih je obje stisnula u ruku, pa su izali iz kue.
Golemo, neoznaeno crno zrano vozilo dojmljivo je zauzimalo golem prostor na uskom ploniku pred kuom. Jednim je krajem zdrobilo malu gredicu nevena, drugim zamalo promailo stablo sikomore. Narednik je pomogao damama i Nikkiju da se ukrcaju u stranji odjeljak, pa stao u stranu, nadgledajui Hugov i Vassih/jev ulazak. Kapetan im se pridruio. Narednik je ukliznuo naprijed, uz vozaa, pa je vozilo naglo poskoilo u zrak, razbacavi pritom neto lia, granica i cjepanica sa sikomore. Velikom brzinom, vozilo se okrenulo i na visini rezerviranoj
samo za hitne sluajeve prolazilo iznad krovova kua nie nego to je Ekaterina bila naviknuta letjeti.
Prije nego stoje Vassilv uspio svladati hiperventiliranje kako bi upitao Kamo nas vodite? i upravo u trenutku kad je Ekaterina uspjela ugurati Nikkijeva stopala u cipele i vrsto stisnula iak-trake, stigli su nad dvorac Vorhartu-ng. Vrtovi koji su ga okruivali bili su raskoni i puni raznovrsnih boja u punom ljetnom cvatu. Rijeka je blistala i klokotala u strmoj dolini ispod njih. Grofovski barjaci, koji su naznaavali da je zasjedanje Vijea u tijeku, u svijetlim su redovima leprali na motkama. Ekaterina se zatekla kako iznad Nikkijeve glave udno trai smee-srebrnu zastavu. Zaboga, evo je, srebrni je uzorak listova i planina blistao na suncu. Parkiralita su bila krcata. Pedesetak oru-nika u raznovrsnim kunim odorama, sjajni poput velikih ptica, sjedili su ili se oslanjali o svoja vozila, brbljajui. Zrano vozilo CarSiga uredno se spustilo na golemi otvoreni prostor uz boni ulaz.
Poznati sredovjeni ovjek u odori koja je oznaavala pripadnost Gregoru Vorbarri osobno, ekao je na njih. Tehniar ih je sve, ak i Nikkija, pregledao sigurnosnim skenerom. S kapetanom na zaelju, mukarac u odori poveo ih je kroz dva uska hodnika, pokraj golemog broja straara iji oklopi i naoruanje nisu nita dugovali povijesti, ali jesu sve tehnologiji. Uveo ih je u malu sobu s drvenim oplatama na zidovima, u kojoj se nalazila komkon-zola, holovidni konferencijski stol, aparat za espresso... i to je zapravo bilo sve.
ovjek u odori obiao je stol i uputio posjetitelje da ostanu stajati iza stolaca. "Vi, gospodine, vi, gospodine, vi, mladi gospodine i vi, gospoo." Izvukao je stolac jedino za ujnu Vorthvs i promrmljao: "Ako biste izvoljeli sjesti, gospoo profesor Vorthvs." Pregledao je poredak koji je up-
ravo ustanovio, zadovoljno kimnuo i uronio u mala vrata na suprotnom kraju sobe.
"Gdje smo?" proape Ekaterina ujni.
"Zapravo, nikad prije nisam bila u ovoj sobi, ali mislim da se nalazimo tono iza careva postolja u dvorani Vijea", uzvratila joj je apatom ujna.
"Rekao je", dometne Nikki slabim glasom u kojem se uo osjeaj krivnje, "kako mu se sve to ini suvie sloenim da se rijei preko komkonzole."
"Tko je to rekao, Nikki?" ivano je pitao Hugo.
Ekaterina pogleda pokraj njega, prema malim vratima koja su se ponovno otvorila. Car Gregor, danas i sam odjeven u uniformu Kue Vorbarra, ukoraio je u sobu, ozbiljno se nasmijeio Ekaterini i kimnuo Nikkiju. "Molim vas, Profesorice, nemojte ustajati", dodao je tihim glasom kad je ona pokuala stati na noge. Vassilv i Hugo izgledali su kao da ih je netko posve izbacio iz koloteine i smjesta stali u stav "pozor". Gregor doda: "Hvala vam, kapetane Sphaleros. Moete se vratiti svojim redovitim dunostima u postaji."
Kapetan je salutirao i povukao se. Ekaterina se pitala hoe li on ikad saznati to se krilo iza ove bizarne zadae prijevoza koja ga je dopala, ili e mu dananji dogaaji zauvijek ostati tajnom.
Gregorov ovjek u odori, koji je slijedio cara, pridri stolac na elu stola svom gospodaru koji ree gostima: "Molim vas, sjednite."
"Duboko se ispriavam", obrati se Gregor svima njima, "zbog ovog nenadanog preseljenja, ali u ovom trenutku ne mogu napustiti mjesto dogaaja. Tamo u dvorani bi se svakog trenutka mogli prestati razvlaiti. Barem se nadam." Poloio je ruke na stol pred sobom. "A sad, bi li netko bio toliko ljubazan da mi objasni zato je Nikki
mislio da ga netko eli oteti protiv volje njegove majke?"
"Potpuno protiv moje volje", doda Ekaterina za zapisnik.
Gregor podigne obrve prema Vassilvju. Vassilv se doimao posve oduzetim. Gregor, ohrabrujui ga, doda: "Saeto, ako je mogue, porunice."
Iz stanja mirovanja Vassilvja je izvukla njegova vojnika disciplina. "Da, gospodine," zamuca on. "Bilo mije reeno  jutros rano nazvao me porunik Alexi Vormoncrief i obavijestio me kako lord Richars Vorrutver, uspije li danas dobiti grofoviju, kani pred Vijeem optuiti lorda Milesa Vorkosigana za ubojstvo mog roaka. Alexi je rekao  Alexi se bojao kako e poslije toga u glavnom gradu doi do velikih nereda. Bojao sam se za Nikkijevu sigurnost, pa sam doao kako bih ga sklonio na sigurnije mjesto dok se stvari... dok se stvari ne smire."
Gregor je kuckao prstima po stolu. "To je bila vaa zamisao ili je to predloio Alexi Vormoncrief?"
"Ja..." Vassilv je oklijevao, pa se namrtio. "Zapravo, Alexi je to predloio."
"Shvaam." Gregor podigne pogled prema svom ovjeku koji je stajao uza zid i otrim glasom ree: "Gerard, zabiljei ovo. Ve je trei put ovaj mjesec vrlo zaposleni porunik Alexi Vormoncrief privukao na sebe moju negativnu pozornost i to u stvarima koje se tiu politikih pitanja. Podsjeti nas da mu naemo premjetaj na nekom mjestu u carstvu na kojem nee imati toliko posla."
"Da, gospodine," promrmlja Gerard. Nita nije zapisao, ali Ekaterina je znala da to nije ni potrebno. ovjeku ne treba memorijski ip da bi se sjetio Gregorovih zapovijedi  jednostavno bi se sjetio.
"Porunice Vorsoisson," ustro ree Gregor, "bojim se da su glasine i ogovaranja u samoj sri politike scene
glavnog grada. Razluiti istinu od lai, to zahtijeva puno radno vrijeme i neprekidan napor iznenaujue velikog broja pripadnika CarSiga. Uvjeren sam da im to dobro polazi za rukom. Prema profesionalnom miljenju mojih analitiara u CarSigu, klevetanje lorda Vorkosigana nema izvorite u komarrskim dogaanjima  o kojima sam u potpunosti obavijeten  ve je to kasnije izmislila grupi-ca, hm, izdajnikih je prejaka rije, nezadovoljnih ljudi koji dijele politike nazore i smatraju kako e ta kleveta posluiti dovoenju lorda Vorkosigana u neugodnu situaciju."
Gregor je Hugu i Vassilvju dao trenutak da ovo pro-vau, pa nastavio: "Vaa je panika preuranjena. ak ni ja ne znam kako e zavriti dananje glasanje. Ali moete biti uvjereni, porunice, kako je moja ruka zatitniki poloena nad vau obitelj. Nee biti doputeno da ikakva zla sudba zadesi lanove kuanstva lorda Revizora Vorthvsa. Vaa je zabrinutost za svaku pohvalu, ali je posve nepotrebna." Glas mu je postao trunicu hladniji. "S druge strane, teko mogu pohvaliti vau lakovjernost. Na tome ete morati poraditi."
"Da, gospodine," zacvili Vassilv. Sad je ve imao posve iskolaene oi. Nikki se stidljivo nasmijeio Gregoru. Gregor mu ba nije namignuo, ali mu je udijelio lagano irenje oiju. Nikki je zadovoljno utonuo u stolac.
Zauvi kucanje na vratima koja su vodila u hodnik, Ekaterina se trne. ovjek u odori poao ih je otvoriti. Nakon priguenog razgovora, stao je u stranu kako bi propustio jo jednog asnika CarSiga, majora u neslubenoj zelenoj odori. Gregor podigne pogled i domahne mu da prie. Major pogleda udnovate carske goste, pa se prigne i pone mrmljati u carsko uho.
"U redu", ree Gregor. "U redu," pa doda, "a bilo je ve i vrijeme. Dobro. Dovedite ga ravno ovamo." asnik kimne i pouri iz sobe.
Gregor se osmjehne svima njima. Profesorica mu je vedro, a Ekaterina stidljivo uzvratila. Hugo se takoer bespomono nasmijeio, no jo je bio zaprepaten. Ekaterina se sjetila da na veinu ljudi Gregor prilikom prvog susreta ostavlja takav dojam.
"Bojim se", ree Gregor, "da u neko vrijeme imati mnogo posla. Nikki, uvjeravam te da te danas nitko nee odvojiti od tvoje mame." Dok je to govorio, oi su mu bljesnule prema Ekaterini, pa je dodao, lagano kimajui glavom. "Ali kad zavri zasjedanje Vijea, rado u u potpunosti sasluati to vas brine. Orunik Gerard e vam pronai mjesta na galeriji, odakle moete promatrati sjednicu. Na Nikkija bi to moglo odgojno djelovati." Ekaterina nije bila sigurna je li to poziv ili zapovijed, ali svakako je zvualo neodoljivo privlano. Okrenuo je ruku dlanom prema gore. Svi su zateturali na noge, osim ujne Vorthvs kojoj je ceremonijalno pomogao orunik. Gerard im udvorno pokae prema vratima.
Gregor se nagnuo i neto tiim glasom dodao Vassilvju koji se upravo okrenuo kako bi poao: "Porunice, ja imam potpuno povjerenje u madame Vorsoisson. Predlaem i vama da ga razvijete."
Vassilv je uspio istisnuti neto to je zvualo kao nghGospodine! Odukali su u hodnik. Hugo ne bi u svoju sestru piljio s veim zaprepatenjem ni da joj je upravo izrasla druga glava.
Na pola puta niz uski hodnik morali su se svrstati u jed-nored, budui da se u suprotnom smjeru vraao major. Ekaterina je zapanjeno primijetila da major sa sobom vue Byerlyja Vorrutvera koji je izgledao oajniki iscrpljeno. By je bio neobrijan, a skupo veernje odijelo bilo mu je izguvano i prljavo. Oi su mu bile oteene i podlivene krvlju, ali su se trznule kad je proao pokraj nje i prepoznao
je. Uspio joj se ak i kratko, ironino nakloniti, ruke rairene preko srca, a da pritom nije ni zastao.
Hugo okrene glavu i zapilji se za vitkim Bvevim likom koji je odmicao. "Ti pozna tog udnog tipa?" pitao je.
"To je jedan od mojih udvaraa", smjesta odgovori Ekaterina, odluivi okrenuti ovu prigodu sebi u korist. "Byerly Vorrutver, roak Richarsa i Dona. Siromaan, neoprezan i neosjetljiv na uvrede, ali vrlo duhovit... ako ovjek voli tu vrstu zajedljivog humora."
Prepustivi Hugu da iz ove naznake razabere kako nezatienoj udovici prijete i gore stvari od panje izvjesnog omanjeg grofovskog nasljednika, slijedila je orunika prema, oito privatnom, cijevnom dizalu. Ono je ponijelo druinu na drugi kat, gdje su proli jo jednim uskim hodnikom na ijem su se kraju nalazila neupadljiva vrataca. Jedan je straar CarSiga stajao uz njih. Drugi je zatvarao moebitnu vatrenu liniju stojei na suprotnoj strani galerije.
Na galeriji dvorane Vijea bilo je zauzeto otprilike tri etvrtine sjedala. Brujila je tihim razgovorima koje su vodile dobro odjevene ene, te mukarci u neslubenim zelenim odorama i lijepim civilnim odijelima. Ekaterina se odjednom osjetila pohabano i upadljivo u svojoj alobnoj odjei, posebno kad je Gregorov orunik za njih raistio mjesta u sredini prvog reda, pristojno, ali bez objanjenja zatraivi od petorice mlade gospode koja su ih zauzimala, da se povuku. Nitko se nije usudio usprotiviti ovjeku odjevenom u tu odoru. Ispriala im se osmijehom dok su prolazili pokraj nje; oni su njoj uzvratili znatieljnim pogledima. Osigurala je Nikkija izmeu sebe i ujne Vor-thys. Hugo i Vassily sjeli su joj zdesna.
"Jeste li ikad prije bili ovdje?" proaptao je Vassily, oiju iskolaenih kao i Nikki.
"Nisam", ree Ekaterina.
"Ja sam jednom bio, davno, sa kolom", prizna Hugo. "Ali, naravno, Vijee nije zasjedalo."
inilo se da samo ujnu Vorthys ovo okruenje nije zaprepastilo, ali  s druge strane  ona je kao povjesniarka redovito odlazila u arhive dvorca Vorhartung, jo i prije nego to je ujak bio promaknut u revizora.
Ekaterina je usrdno pretraivala dvoranu koja se pod njom pruala poput pozornice. Usred zasjedanja, prizorite je bilo iznimno areno, jer su svi grofovi bili odjeveni u najelegantnije modele uniformi svojih Kua. Pretraivala je tu kakofoniju duginih boja kako bi pronala maleni lik odjeven u  u usporedbi s nekima, priguenu i ukusnu  smee-srebrnu uniformu... evo ga! Miles je upravo usta-jao sa svog stolca u prvom redu krivulje koja se nalazila s desne Ekaterinine strane. Zgrabila je ogradu galerije i rastvorila usne, ali on nije podigao pogled.
Bilo bi nezamislivo ovdje ga glasno zazvati, iako u ovom trenutku nitko nije stajao u Govornikom krugu; za vrijeme zasjedanja Vijea nisu bile doputene upadice s galerije, a u krug su mogli ui samo grofovi i ljudi koje bi oni pozvali kao svjedoke. Miles se s lakoom kretao izmeu svojih monih kolega i priao Reneu Vorbrettenu kako bi se s njim o neem posavjetovao. Ma kako da je Aralu Vorkosiganu prije svih onih godina bilo teko ugurati svog oteenog sina u ovaj skup, sad su se, ini se, naviknuli na njega. Dakle, promjene su mogue.
Rene, koji je podigao pogled prema galeriji, prvi ju je primijetio pa usmjerio i Milesovu pozornost. Miles podigne glavu, a oi mu se rairie, dok mu se u pogledu vidjela mjeavina ushita, zbunjenosti i  kad je ugledao Huga i Vassilvja  zabrinutosti. Ekaterina mu se usudila umiru-jue mahnuti, zapravo, samo je malo rairila dlan pred
grudima i brzo ga vratila u krilo. Miles joj je uzvratio onim svojim udnim, lijenim pozdravom kojim se koristio kako bi izrazio zapanjujue veliku koliinu urednikih komentara; u ovom sluaju, pozdrav je predstavljao opreznu ironiju koja je skrivala duboko potovanje. Pogled mu je preao na ujnu Vorthvs; obrve su mu se upitno i s mnogo nade podigle, pa joj je kimnuo na pozdrav, to je ona uzvratila. Usne su mu se uzvile.
Richars Vorrutver, koji je razgovarao s nekim grofom u prvom redu, primijetio je Milesov pozdrav i pogledao prema galeriji. Richars je ve nosio plavo-sivu uniformu svoje kue, punu grofovsku odoru, to je znailo da je  mnogo toga uzeo zdravo za gotovo, pomisli Ekaterina s otrim neodobravanjem. Hladno se namrtila ovjeku koji je, u najmanju ruku, bio suautor njezinih trenutanih nevolja. Znam ja takve kao to si ti. Ne bojim te se.
Gregor se jo uvijek iz svoje odaje nije vratio na postolje; o emu samo razgovaraju on i By Vorrutver? Dok joj je oko popisivalo mukarce u dvorani, shvatila je da Dono jo nije stigao. Taj bi se energini lik isticao u svakoj prostoriji, ak i ovoj. Ne postoji valjda tajni razlog za Richar-sovo nepodnoljivo samopouzdanje?
No upravo u trenutku kad joj se uzbunjeni vor poeo vezivati u grudima, deseci glava ispod nje okrenuli su se naglo prema vratima dvorane. Tono ispod Ekaterine ulazila je grupica mukaraca. ak je i iz ovog kuta uspjela prepoznati bradatog lorda Dona. Nosio je kadetsku plavo-sivu uniformu Kue Vorrutver, gotovo istovjetnu Richarsovoj, ali mnogo bolje prekrojenu, s dodacima i ukrasima grofovskog nasljednika. Uznemirujue je bilo to to je Dono epao, ukoeno hodajui kao da ga mui neprekidna bol. Na njezino iznenaenje, uz njega je uao Ivan Vorpatril. Bila je manje sigurna tko su preostala etvorica, iako joj se inilo da je prepoznala neke od njihovih uniformi.
"Ujno Vorthvs!" proaptala je. "Tko su ovi grofovi s Donom?"
Ujna Vorthvs uspravila se s iznenaenim i zbunjenim izrazom na licu. "Onaj s upom sijede kose u plavom i zlatnom je Falco Vorpatril. Mlai je Vorfolse, ma zna, onaj udak s June obale. Postariji gospodin sa tapom je, za Boga miloga, grof Vorhalas osobno. A zadnji je grof Vollkaloner. Uz Vorhalasa, njega smatraju najukoenijim starim panjem u Konzervativnoj stranci. Pretpostavljam da se s glasovanjem ekalo dok oni ne stignu. Mislim da e sad sve konano krenuti."
Ekaterina pogledom potrai Milesa da vidi kakav je njegov odgovor na ovo. Olakanje koje je osjetio kad je ugledao lorda Dona vidljivo se izmijealo s oajem kad je ugledao kako, svi zajedno, nadiru Richarsovi najodaniji glasai. Ivan Vorpatril odvojio se od grupice i sjurio prema Reneovoj klupi, a na licu mu se irio izrazito neobian, veseo osmijeh. Ekaterina se naslonila, dok joj je srce nemirno lupalo, oajniki nastojei deifrirati razgovor koji se dolje vodio, ali do njezinih je uiju doprlo tek tiho, nerazgovijetno brujanje.
Ivan je odluio jo jedan trenutak uivati u izrazu pos-vemanjeg izbezumljenja na licu svog bratia lorda-Revi-zora-koji-je-ovdje-bog-i-batina. O, da, kladim se da ti je teko prokuiti to se ovdje dogaa. Pretpostavljao je da bi se trebao osjeati krivim to jutros nije odvojio trenutak kako bi Milesa na brzinu pozvao preko komkonzole i objasnio mu to se sprema, ali zaista, tad je ve bilo prekasno i Milesu ta obavijest ne bi mnogo pomogla. Jo e nekoliko sekundi Ivan imati prednost nad Milesom u njegovoj vlastitoj igri. Uivaj. No Rene Vorbretten se doi-
mao jednako zbunjenim, a Ivan s njim nije morao poravnati nikakve raune. Dosta je bilo.
Miles pogleda svog bratia s izrazom izmijeanog ushita i bijesa. "Ivane, ti kret" poeo je on.
"Nemoj... to rei." Ivan podigne ruku kako bi ga zaustavio prije nego to otpusti jedan od svojih rjeitih vodopada. "Maloprije sam ti opet spasio dupe. I kako mi ti zahvaljuje? Nikako. Samo me mui i vrijea. Takva mije zlehuda sudba."
"Pym mi je dojavio da dovodi Dona. Na emu sam ti zahvalan", ree Miles kroz stisnute zube. "Ali kog' si vraga i njih morao dovesti?" Trznuo je glavom prema etvorici konzervativnih grofova, koji su se upravo kretali dvoranom prema klupi Boriza Vormoncriefa.
"Gledaj i vidjet e", promrmlja Ivan.
Kad je grof Vorhalas stigao u ravninu s Richarsovom klupom, ovaj se uspravio i nasmijeio: "Bilo je i vrijeme, gospodine! Kako mije drago to vas vidim!"
Richarsov je osmijeh izblijedio kad je Vorhalas proao pokraj njega, a da prema njemu nije ni glavu okrenuo. S obzirom na to kako je Vorhalas prihvatio njegov pozdrav, Richars je mogao biti i posve nevidljiv. Vorkalloner, koji je slijedio starijeg lana stranke, barem je priznao Richarso-vo postojanje tako to mu se namrtio.
Ivan je prestao disati, pun sretnog oekivanja.
Richars je pokuao ponovno, kad je Falco Vorpatril, snjenobijele kose, tekim korakom prolazio pokraj njega. "Sretan sam to ste uspjeli doi, gospodine..."
Falco se zaustavio i ledeno se zapiljio u Richarsa. Glasom tihim, ali ipak dovoljno snanim da odjekne od svih zidova dvorane, Falco ree: "Nee jo dugo biti sretan. Meu nama, Richarse, postoji nepisano pravilo: ako ima
plan koji prelazi granice etikoga, odigraj tu igru tako prokleto dobro da te nitko ne ulovi. A ti takvoj igri nisi dorastao." Prezirno frknuvi, slijedio je svoje kolege.
Vorfolse, koji je prolazio zadnji, bijesno je siktao na Richarsa: "Kako ste se usudili uvui me u svoje planove tako to ste iskoristili moju zgradu za izvoenje svog napada? Pobrinut u se da vas zbog toga rastrgaju na komade!" Odmarirao je za Falcom, udaljujui se na svaki nain od Richarsa to je vie mogao.
Miles je irom razrogaio oi i razjapio usta, a njegovo je shvaanje situacije iz trenutka u trenutak raslo. "Burna no, ha, Ivane?" dahne on, primjeujui Donovo epanje.
"Ne bi vjerovao."
"Iskuaj me."
Brzo i ispod glasa, Ivan ree Milesu i zaprepatenom Reneu: "Skraena verzija glasi: grupica plaenih razbojnika eljela je vibracijskim noem ponititi Donovu be-tansku operaciju. Zaskoili su nas kad smo izlazili od Vor-folsea. Dobro su razradili plan za uklanjanje Donovih orunika, ali nisu raunali da emo tamo biti Olivia Kou-delka i ja. Umjesto toga, mi smo uklonili njih i kao dokazni materijal predoili ih Falcu i starom Vorhalasu, pa predali stvar njima u ruke. Naravno, nitko se nije potrudio obavijestiti Richarsa; ostavili smo ga u mraku glede tih novosti. Prije nego to proe dananji dan, Richars e poeljeti iskuati vibracijski no na vlastitom grlu."
Miles napui usne. "A dokazi? Richars je zacijelo upotrijebio nekoliko slojeva posrednika za ovakav potez. A ako je zaista vjebao na Pierreovoj zarunici, mora se priznati da je zbilja lukav. Nee biti lako dovesti trag do njegovih vrata."
Jo uurbanije, Rene doda: "Kako se brzo moemo doepati dokaza?"
"Moglo bi potrajati i tjednima, ali Richarsov se maher prijavio za Carskog svjedoka." Naavi se na vrhuncu svoje pobjede, Ivan udahne.
Miles nakrivi glavu: "Richarsov maher?"
"Byerly Vorrutver. ini se kako je on pomogao Richar-su sve ovo namjestiti. Ali stvari su pole po zlu. Richarsovi unajmljeni mamlazi slijedili su Dona i trebali su ga zaskoiti pred Kuom Vorsmvthe, ali im se uinilo da kod Vorfol-sea imaju bolju priliku. By je dobio napadaj, sav se pjenio kad me u ranu zoru konano pronaao. Taj jadni, histerini, velianstveni um koji je stajao iza svega toga pojma nije imao kamo su nestali svi njegovi pjeaci. A ja sam ih zarobio. To mi je bilo prvi put u ivotu da vidim Byerlyja Vorrutyera bez teksta." Ivan se zadovoljno nacerio. "A onda su doli CarSigovci i odveli ga."
"Kako... neoekivano. Nisam u ovoj igri Byerlyja smjestio na to mjesto", mrtio se Miles.
"A meni se inilo da si ti prokleto previe pun povjerenja. Meni neto u vezi s Byem od samog poetka nije sjelo kako treba, ali jednostavno nisam tono znao to"
Vorhalas i njegovi drugovi sad su se skupili oko klupe Boriza Vormoncriefa. inilo se da je Vorfolse najglasniji, bijesno je mahao rukama i povremeno se preko ramena ogledao prema Richarsu koji je taj prizor promatrao oima punim panike. Vormoncrief je vrsto stisnuo zube i duboko se namrtio. Dvaput je odmahnuo glavom. Mladi je Sigur djelovao uasnuto: nesvjesno, ruke su mu se za-titniki sklopile u krilu, a koljena stisnula.
Sve sotto uoe rasprave privedene su kraju kad je kroz mala vrata iza postolja u dvoranu uao car Gregor i ponovno zauzeo svoje mjesto. Domahnuo je lordu uvaru govornikog kruga da mu prie, a ovaj se pourio prema
njemu. Kratko su se posavjetovali. Lord uvar prijee prostoriju pogledom; naposljetku je priao Ivanu.
"Lorde Vorpatril," pristojno je kimnuo. "Vrijeme je da svi osim grofova napuste dvoranu. Gregor kani zatraiti poetak glasovanja. Ako niste pozvani kao svjedok, morat ete pronai mjesto na galeriji."
"Idem iz ovih stopa", ree Ivan srdano. Miles pobjedniki podigne palac prema Reneu, pa pouri prema svojoj klupi. Ivan se okrenuo i poao prema vratima.
Polako je proao pokraj klupe Okruga Vorrutyer, a tamo je Dono veselo govorio Richarsu: "Pomakni se, prijatelju. Tvoji mamlazi su me sino promaili. Kad glasovanje bude zavreno, pred vratima e te ekati gradska straa lorda Vorbohna."
Iznimno nevoljko, Richars se pomaknuo prema krajnjem rubu klupe. Dono se uvalio u klupu i prekriio noge u izmama  i to ih je, kako je Ivan primijetio, prekriio u lancima  pa udobno rairio laktove.
Richars je frknuo ispod glasa: "Samo se ti nadaj. Ali kad dobijem titulu, Vorbohn nee imati nadlenosti nada mnom. A Vorkosiganova e se stranka tako izbezumiti zbog njegovih zloina, da nee imati prigodu da se na mene baci kamenjem."
"Kamenjem, Richarse, dragi?" preo je Dono. "Nisi ti te sree. Ja predviam da e te zatrpati prava lavina."
Ostavljajui za sobom obiteljski susret Vorrutverovih, Ivan je stigao do dvostrukih vrata koja su straari rastvorili pred njim. Tako mi Boga, ovo je bio dobro obavljen posao. Pred samim se vratima osvrnuo preko ramena i otkrio da Gregor pilji u njega. Car mu je udijelio jedva primjetan osmijeh i tek malu naznaku kimanja glavom.
Ali Ivan se zbog toga nije osjetio presretnim. Pod tim se pogledom osjeao kao daje potpuno gol. Prekasno se sjetio Milesove uzreice kako je nagrada za dobro obavljen posao obino jo tei posao. Na trenutak je, stojei u predvorju pred dvoranom, razmotrio nagonsku potrebu da, umjesto lijevo, prema stubitu koje je vodilo do galerije, skrene desno, prema izlazu u vrtove. Ali ovo konano razrjeenje ne bi propustio ni za to na planetu. Uspeo se stubama.
"Pali!" ispalila je Kareen.
Dvije su kantice bubljeg masla u visokom luku poletjele hodnikom. Kareen je oekivala da e se spustiti na prijestupnike uz poznati blump, kao kamenje, samo malo otpornije. Ali kantice koje su se nalazile na vrhu hrpe bile su iz nove zalihe koju je Mark pronaao na nekoj rasprodaji. Jeftinija, tanja plastika nije imala strukturni integritet prijanjih kantica. Nisu udarile kao kamenje; udarile su kao granate.
Poslije sudara s Munovim ramenima i Gustiozovom glavom kantice su se raspale i bublje se maslo rasprsnulo po zidovima, stropu, podu i, posve sluajno, po prvotnim metama. Budui da je drugi plotun bio u zraku i prije nego to je prvi pogodio cilj, iznenaeni su se Escobaran-ci okrenuli u pravi as da prime sljedee maslene bombe ravno u grudi. Muno je imao reflekse dovoljno brze da se obrani od tree kantice koja se razletjela na podu i sve nazone obula u nazuvke od skliskog, bijelog bubljeg masla.
Divlje uzbuena Martva sad je zavijala i vritala kao opsjednuta, pa nastavila ispaljivati kantice niz hodnik to je bre mogla. Nisu se sve kantice razletjele; neke su pogaale cilj uz zadovoljavajue mukao zvuk. Muno se, psujui, borio s jo nekoliko kantica, no zagrizao je mamac i ispustio Enriquea na onoliko vremena koliko mu je bilo potrebno da dograbi kantice koje su se nalazile na njiho-
voj polovici hodnika i uzvrati paljbu sestrama Koudelka. Martva se uspjela izmaknuti kantici koja je ciljala prema njoj; sljedea se razletjela pred Kareeninim nogama. Munov pokuaj da maslobubljom paljbom osigura odstupnicu svojoj druini razbio mu se o glavu kad se Enrique spustio na koljena i izmigoljio hodnikom prema svojim zatitnicama koje su vritale poput Valkira.
"Povucimo se u labos", povikala je Kareen. "I zakljuajmo vrata! Iz labosa moemo pozvati pomo!"
Na suprotnom kraju hodnika, otvorila su se vrata iza lea escobarskih osvajaa. Kareen je osjetila trenutak radosti kad je kroz njih uteturao orunik Roic. Pojaanje! Roic je bio neodoljiv u izmama, boksericama i oamut-nom pojasu koji je prikopao naopako. "Koji vrag" poeo je Roic, ali ga je, na nesreu, prekinula posljednja runda prijateljske vatre koju je nasumce odaslala Martva, pogodivi ga u grudi.
"O, joj, oprosti!" vikne ona kroz dlanove kojima je pokrila usta.
"Koji se vrag ovdje dogaa?" zaurlao je Roic, pokuavajui iupati oamut s pogrene strane pojasa i to rukama skliskim od maslobubljeg preljeva. "Probudili ste me! Ovo je trei put jutros da me netko budi! Ja se moram naspavati! asna mi orunika, sljedeeg kurbinog sina koji me probudi zadavit u golim rukama!"
Kareen i Martva stisnule su se jedna uz drugu u trenutku istog estetikog uitka, promatrajui visinu, irinu ramena, duboki odjek glasa i openito, dobru porciju sportski graenog mladog mukog tijela koju je Roic predstavljao. Martva je uzdahnula. Escobaranci, naravno, pojma nisu imali tko je ovaj mladi goli barbar koji je urlao i stajao izmeu njih dvojice i jedine njima poznate rute za bijeg. Uzmaknuli su nekoliko koraka.
"Roic, oni ele oteti Enriquea!" uurbano je povikala Kareen.
"A da? Ba dobro", pospano mirne Roic prema njoj. "Pobrinite se da s njim odnesu i njegove vraje bube..."
Uspanieni je Gustioz nakanio sunuti pokraj Roica prema vratima, no umjesto toga, okrznuo ga je pa su se obojica poskliznula po bubljem maslu i poletjela na pod, okruena oblakom slubene i povjerljive dokumentacije. Roicovi neispavani, no ipak dobro uvjebani refleksi preuzeli su nadzor, pa je pokuao priepiti svog sluajnog napadaa uz pod, to nije bilo lako, kad se uzme u obzir da su obojica bila pokrivena znatnim koliinama maziva. Odani Muno uspio je zateturati u uanj i hrabro pokuao dograbiti nekoliko kantica za jo jedan maslobublji plotun, no njegovu je vjetu ruku uhvatio Enrique i pokuao ga sprijeiti. Obojica su se pokliznula i pala na opasni pod hodnika. No Muno je uspio epati jedan od Enriqueovih glenjeva i sad ga je poeo povlaiti hodnikom.
"Ne moete nas sprijeiti!" dahtao je Gustioz, napola poklopljen Roicom. "Imam pravovaljani uhidbeni nalog!"
"Gospodine, ja vas ne elim sprijeiti!" urlao je Roic.
Kareen i Martva poletjele su dograbiti Enriqueove ruke, pa ga poele povlaiti u suprotnom smjeru. Budui da nijedna od strana u sukobu nije mogla raunati na trenje, natjecanje je neko vrijeme bilo neodlueno. Kareen je riskirala i ispustila jednu Enriqueovu ruku, pa poskoila preko njega i smjestila dobro odmjeren udarac u Munov runi zglob; on je zaurlao i popustio. Dvije djevojke i znanstvenik teturali su jedno preko drugog, pa se naposljetku probili natrag i proli kroz vrata laboratorija. Martva ih je uspjela zalupiti i zakljuati trenutak prije nego to se Munovo rame zabilo u njih sa suprotne'strane.
"Komkonzola!" dahnula je preko ramena svojoj sestri. "Nazovi lorda Marka! Nazovi nekoga!"
Kareen je otrla bublje maslo iz oiju, poletjela prema komkonzolnom stolcu i poela utipkavati Markov osobni kod.
Miles je iskrivio vrat i, beznadno izvan kruga ujnosti, promatrao Ivana kako stie u prvi red galerije i tamo bez-duno izbacuje jednog nesretnog zastavnika iz njegova stolca. Mlai asnik, nieg ina i tjelesne visine, nevoljko je predao svoje fantastino mjesto i povukao se, poavi u potragu za stojeim mjestom u stranjem dijelu galerije. Ivan uklizne pokraj Profesorice i Ekaterine. Uslijedilo je doaptavanje; prema irokom mahanju Ivanovih ruku i njegovu samozadovoljnom smijeku, Miles je nagaao kako upravo prepriava damama svoj sinonji junaki podvig.
Prokletstvo, da sam ja bio tamo, jednako bih tako dobro uspio spasiti lorda Dona kao i... A moda i ne.
Miles je Ekaterinina brata Huga i Vassilvja koji su joj sjedili s druge strane prepoznao na temelju kratkog susreta s njima na Tienovu sprovodu. Zar su se opet doklatili u grad kako bi maltretirali Ekaterinu zbog Nikkija? Sad su se, sluajui Ivana, doimali potpuno zateenima. Ekateri-na je rekla neto estoko. Ivan se s nelagodom nasmijao, a onda se okrenuo i mahnuo Oliviji Koudelki koja je upravo sjedala u posljednji red. Nije bilo poteno da netko tko je probdio cijelu no sad izgleda tako svjee... Presvukla se  iz sinonje veernje haljine u iroki svileni kostim s modernim hlaama u komarrskom stilu. Ako je bilo suditi prema njezinu mahanju i osmijehu, u borbi nije bila ozlijeena. Nikki je neto uzbueno pitao, a Profesorica mu je odgovorila; s ledenim je neodobravanjem piljila u smjeru zatiljka Richarsa Vorrutvera.
Koga vraga cijela Ekaterinina obitelj radi s njom tamo gore? Kako je uspjela nagovoriti Huga i Vassilvja da surauju i pou s njom u ovaj posjet? I kakve veze sa svim tim ima Gregor? Miles bi se mogao zakleti da je vidio oruni-ka u odori Kue Vorbarra kako se vraa, nakon to ih je smjestio na njihova mjesta... U dvorani Vijea, lord uvar govornikog kruga udario je drkom konjanikog koplja s barjakom Vorbarrinih o drvenu ploicu umetnutu u pod samo za tu svrhu. Klik-klak, odjeknulo je dvoranom. Sad nema vremena odjuriti na galeriju i saznati to se dogaa. Miles uspije odvojiti svoju pozornost od Ekaterine i pripremi se na bavljenje poslom. Poslom koji e odluiti hoe li budunost za njih dvoje biti san ili nona mora... Lord uvar glasno je rekao: "Moj Carski Gospodar priznaje grofa Vormoncriefa. Istupite i predajte svoju tubu, milorde."
Grof Boriz Vormoncrief ustane, potape svog zeta po ramenu i odluno krene zauzeti svoje mjesto u Govornikom krugu, pod obojenim prozorima, suelice polukrugu svojih kolega grofova. Izgovorio je kratak i sluben zahtjev da Sigur bude priznat kao pravi nasljednik Okruga Vorbretten, s obzirom na dokazni materijal  Reneov genetski sken  koji je svojim kolegama podijelio davno prije ovog glasovanja. Richarsov sluaj, koji je bio sljedei na redu, Vormoncrief ni jednom rijeju nije spomenuo. Zaboga, pa to je pomak od saveznitva do udaljavanja! Dok je sluao, Richarsovo je lice bilo mirno i nepomino. Boriz je odstupio.
Lord uvar ponovno je udario kopljem. "Moj Carski Gospodar priznaje grofa Vorbrettena. Istupite i izrecite svoje pobijanje ovog zahtjeva, milorde."
Rene je ustao, ali nije napustio klupu. "Lorde uvaru, privremeno predajem svoje mjesto u Govornikom krugu lordu Donu Vorrutveru." Ponovno je sjeo.
Iz klupa se zauo kratkotrajan amor. Svi su shvatili logiku koja je stajala iza ove zamjene; na Milesovo duboko i prikriveno zadovoljstvo, inilo se daje Richars iznenaen. Dono je ustao, odepesao naprijed do Govornikog kruga, pa se okrenuo kako bi se suoio s okupljenim barravar-skim grofovima. Kratki je bijeli osmijeh bljesnuo kroz njegovu bradu. Miles je pratio njegov pogled prema galeriji i u posljednji trenutak uspio ugledati Oliviju Koudelku koja je ustala i pobjedniki podigla palce.
"Gospodaru, lorde uvaru, lordovi." Dono je navlaio usne i upustio se u slubeno iznoenje svog zahtjeva da mu bude dodijeljena titula grofa Okruga Vorrutver. Sve je nazone podsjetio kako su primili potvrene primjerke svih njegovih lijenikih nalaza i izjave svjedoka, dane pod zakletvom, kao dokaz njegova novog spola. Ukratko je ponovio svoje argumente kako pravo na nasljedstvo ima kao prvi sljedei mukarac u obiteljskoj liniji, kako ga je pokojni grof odredio za nasljednika i kako je ovjek koji ima iskustva u voenju Okruga, u emu je pomagao svom pokojnom bratu Pierreu.
Lord Dono stajao je lagano rairenih nogu, ruku sklopljenih na leima, samopouzdana dranja. Podigao je bradu. "Kao to je nekima od vas ve poznato, sino je netko pokuao oteti pravo na donoenje odluke iz vaih ruku. Netko je elio da se odluka o budunosti Barravara ne donese u ovoj dvorani, nego u nekoj pokrajnjoj uliici. Bio sam rtvom napada; na svu sreu, nisam tee ozlijeen. Moji su napadai trenutano u rukama lorda Vorboh-na, a svjedok je pruio dovoljno dokaza na temelju kojih e moj roak Richars biti uhien zbog sumnje da je skovao urotu i htio poiniti ovo zlodjelo. Vorbohnovi ga ljudi ekaju pred vratima dvorane. Richars e odavde izai ili s lisicama na rukama, ili e vaom odlukom biti stavljen iznad policijske jurisdikcije. U tom sluaju, o njegovoj ete krivnji poslije morati odluivati vi.
Vladavina nasilnika tijekom Krvavih stoljea zasluna je za mnoge ivopisne incidente u povijesti Barravara, pogodne da se prema njima napie drama. Ali ne vjerujem da biste vi eljeli povratak te dramatinosti u svakodnevni ivot. Stojim pred vama, spreman i voljan sluiti svom caru, carstvu, svom okrugu i njegovim ljudima, zauzimajui se za vladavinu zakona." Ozbiljno je kimnuo prema grofu Vorhalasu, koji mu je uzvratio: "Gospodo, odluka je u vaim rukama." Dono napusti Govorniki krug.
Prije mnogo godina  jo prije Milesova roenja  jedan je od sinova grofa Vorhalasa bio pogubljen zbog sudjelovanja u protuzakonitom dvoboju. Grof je odluio da zbog toga nee podii svoj barjak i pobuniti se; od tog je vremena svim svojim kolegama jasno stavljao do znanja kako od njih oekuje jednako potovanje zakona. Bilo je to svojevrsno moralno uvjeravanje s iskeenim zubima; kad se radilo o etikim pitanjima, nitko se nije usuivao proturjeiti Vorhalasu. Ako je u Konzervativnoj stranci postojala kraljenica koja ju je prijeila da se sroza, onda je to bio stari Vorhalas. A kako se inilo, Dono je upravo uspio strpati Vorhalasa u svoj stranji dep. Ili mu gaje Richars svojim potezom tamo strpao... Miles fune kroza zube, suspreui uzbuenje. Dobar potez, Dono, dobar, dobar. Savren.
Lord uvar ponovno je udario kopljem i prozvao Ri-charsa da odgovori na Donov zahtjev. Richars se doimao potresenim i ljutim. Odlunim korakom jo nije pravo ni stigao do Govornikog kruga, a usne su mu se ve poele pokretati. Okrenuo se prema dvorani, duboko udahnuo, pa zapoeo sa slubenim uvodom u svoje pobijanje.
Milesovu je pozornost odvuklo ukanje na galeriji; stizale su zakasnjele pridolice. Podigao je pogled i razrogaio oi, ugledavi svoje roditelje kako stiu u red iza Profesorice i Ekaterine, mrmljajui pregovaraju o mogunosti da sjede zajedno, ispriavaju se i zahvaljuju zaprepatenom
paru Vorova koji je smjesta ustupio svoja mjesta Potkralju i Potkraljici. Oito su se s doruka uspjeli spasiti na vrijeme da stignu na glasovanje jo su bili slubeno odjeveni, grof Aral u smee-srebrnu uniformu istovjetnu Milesovoj, a grofica u moderan, vezeni be komplet, pla-menocrvene kose spletene u razraeno mnotvo pletenica koje su joj se ovijale oko glave. Ivan izvije vrat, zaprepasti se, kimne im na pozdrav i promrmlja neto u bradu. Profesorica, koja je paljivo pratila Richarsov govor, smjesta ga je uutkala. Ekaterina se nije osvrtala; vrsto se drala za ogradu galerije i napeto zurila dolje, u Richar-sa, kao da snagom volje eli izazvati puknue arterije u sreditu za govor njegova mozga. Ali on je neumorno ml-jeo, pribliavajui se zakljuku svog izlaganja.
"To da sam ja oduvijek bio Pierreov nasljednik razvidno je iz injenice kako on nikad nije na taj poloaj imenovao nekog drugog. Priznajem, nas se dvojica nismo osobito voljeli, zbog ega sam osobno uvijek alio, ali kao to mnogi od vas imaju razloga znati, Pierre je bio, ah, kako da kaem, teka osoba. No ak je i njemu bilo jasno da osim mene, nema koga odrediti za svog nasljednika.
Dono je bolesna ala lady Donne, ala koju smo i predugo podnosili. Ona je sama bit upravo one vrste galaktike pokvarenosti", njegov pogled i ruka kratko su poletjeli prema mutiranom Milesu, kao da eli naglasiti daje tijelo njegova neprijatelja vanjski i vidljivi znak nutarnjeg, nevidljivog otrova, "protiv kakve se po svaku cijenu moramo boriti. Da, kaem boriti, i kaem to hrabro i glasno  boriti kako bismo sauvali priroenu nam istou. Lady Donna iskra je koja bi mogla zapaliti pobunu protiv najdubljih, najosnovnijih temelja naeg poretka. Ona je uvreda asti carstva. Molim vas da njezino nametljivo prenemaganje privedete kraju kakav ono i zasluuje."
Richars pogledom prijee dvoranu, eznutljivo traei znakove odobravanja svojih zauujue ravnodunih slu-
atelja, pa nastavi. "Jo bih samo dodao neto u vezi sa slaboumnom prijetnjom lady Donne da e optubu za navodni napad na nju  a koji je mogao naruiti svatko dovoljno ojaen njezinim prenemaganjem  iznijeti na odluku ovom vijeu. Ja kaem  neka je iznese. A tko e, u tom sluaju, biti njezina siva eminencija, osoba koja e tubu u njezino ime iznijeti?" irokom je gestom pokazao prema Milesu, koji je sjedio u svojoj klupi, jedne noge u izmi ispruene u stranu, sluajui Richarsa sa svom ravnodunou koju je uspio skupiti. "Onaj koji je i sam optuen za mnogo strasnije zloine, zloine koji idu ak do ubojstva s predumiljajem."
Richars je oito bio uznemiren, jer je svoju dimnu zavjesu pustio daleko prerano. No ipak se od tog dima Miles poeo guiti. Proklet bio, Richarse. Nije mogao sebi dopustiti ni trenutak oklijevanja, nije u ovoj dvorani mogao ne odgovoriti na taj izazov.
"Ispravak krivog navoda, moj lorde uvaru." Ne mijenjajui poloaj, Miles je ugodio svoj lijeno razvueni glas tako da ga mogu uti u cijeloj dvorani. "Ja nisam optuen. Ja sam oklevetan. A izmeu toga dvoga postoji i vie nego primjetna zakonska razlika."
"Ironian e to biti dan kad ti bude pokuao na ovom mjestu iznijeti optubu za zloin", uzvratio mu je Richars, podboden, kako se Miles nadao, nagovjetajem pro-tutube.
Sa svog mjesta u zadnjem redu oglasio se lord Vorha-las: "U ovom sluaju, gospodaru, moj lorde uvaru, gospodo  nakon to sam vidio dokaze i uo istrano ispitivanje, bit e mi zadovoljstvo da osobno iznesem optubu protiv lorda Richarsa."
Lord uvar se namrtio i upozoravajue potapao svoje koplje. Iz povijesnog je iskustva znao kako doputenje grofovima da ponu govoriti preko reda vrlo brzo do-
vodi do glasnih dvoboja rijeima i akama, a  u starim vremenima, kad nisu bili dostupni detektori oruja  znalo je biti i masovnih pucnjava, pa i dvoboja do smrti. Ali car Gregor sluao je raspravu gotovo posve bezizraajna lica, ne pokazujui ni najmanje namjere da se umijea.
Richars je svakim trenutkom sve vie gubio nadzor nad sobom; Miles je to jasno razabirao iz toga kako se zajapurio i sve tee disao. Na Milesovo zaprepatenje, Richars je rukom pokazao prema Ekaterini. "Odvaan je zloinac onaj koji bestidno stoji ovdje dok ga s galerije promatra supruga njegove rtve  iako pretpostavljam da joj pogled na njega teko pada, zar ne?"
Lica su se okrenula prema blijedoj eni na galeriji, odjevenoj u crninu. Doimala se prestravljenom i oduzetom, jer ju je Richarsova neeljena pozornost izbacila iz sigurnog poloaja nevidljivog promatraa. Pokraj nje, Nikki se ukoio. Miles se uspravio; jedino se tako uspio suzdrati da ne jurne preko dvorane i ne zgrabi Richarsa za grlo i zadavi ga na licu mjesta. To ionako ne bi pomoglo. Bio je prisiljen upustiti se u drugaiju vrstu borbe, sporiju, ali  zakleo se sam sebi  u konanici djelotvorniju. Kako se Richars usuuje na javnom mjestu oboriti na Ekaterinu, napasti njezine najintimnije muke, pokuati manipulirati njezinim najintimnijim odnosima, i sve to samo zato da bi se doepao vlasti?
Ono to je Miles predviao, nona mora u kojoj e se morati braniti od optubi, ostvarila se sad i ovdje. Ve sad e biti prisiljen obratiti pozornost ne samo na istinu, nego i na vanjski dojam, paziti na svaku izgovorenu rije i to kako e ona odzvoniti u uima sluatelja koji bi u budunosti mogli postati njegovim sucima. Richars je uinio tri koraka natrag neuspjelim napadom na Dona; moe li se uspentrati na vrh preko Milesova i Ekaterinina tijela? inilo se da svakako kani pokuati.
Ekaterinino je lice bilo posve mirno, ali bijelo oko usana. Neki oprezni centar u zabaenom kutku Milesova mozga potrudio se, za svaki sluaj, upamtiti kako ona izgleda kad je zaista ljuta. "Varate se, lorde Richars," ispalila je ona s visine. "A oito je kako to nije vaa prva pogreka."
"Zaista?" uzvratio joj je Richars. "A zbog ega ste onda onako uasnuto pobjegli pred njegovom javnom prosid-bom, ako ne zbog zakasnjele spoznaje o njegovoj ulozi u smrti vaeg pokojnog supruga?"
"To se vas ni najmanje ne tie!"
"ovjek se mora zapitati kakvim vas je otad pritiscima izloio kako bi zadobio va pristanak..." Njegov ljigavi osmijeh pozivao je nazone da upotrijebe matu i zamisle najgore.
"Samo onaj ovjek koji je potpuna budala!"
"Dokazi se, madame, nalaze tamo gdje ih ovjek nae."
"Tako vi zamiljate dokaze?" prezirno je frknula Eka-terina. "Pa dobro. Vau zakonsku teoriju vrlo je lako unititi"
Lord uvar udario je kopljem. "Upadice s galerije nisu doputene", poeo je on, podiui pogled prema njoj.
Iza Ekaterine, Potkralj Sergvara zapiljio se u lorda uvara, kaiprstom savjetodavno potapao svoj nos i kratkom gestom s dva prsta zaokruio Richarsa koji je stajao dolje: Ne, pusti ga da se sam objesi. Ivan se osvrnuo preko ramena, naglo se nacerio od uha do uha, pa se opet okrenuo prema prizoru. Oi lorda uvara bljesnule su prema Gregoru, na ijem je licu jedina naznaka bio traak osmijeha. Neto slabijim glasom, lord uvar nastavi: "Ali mogue je odgovarati na izravna pitanja postavljena iz Govornikog kruga."
Richarsovo je pitanje bilo vie retoriko, proraunato da ostavi dojam, a ne da dobije odgovor, procijenio je
Miles. Pretpostavljao je da e Ekaterina biti zatiena tiinom koja se trai na galeriji i nije oekivao kako e biti prisiljena odgovarati na izravna pitanja. Izraz na Richar-sovu licu podsjetio ga je na ovjeka koji drai tigricu, a onda iznenada shvaa da ona nije na uzici. U kojem e smjeru skoiti? Miles je prestao disati.
Ekaterina se nagnula naprijed i zgrabila ogradu tako vrsto da su joj lanici pobijeljeli. "Lorde Vorkosigan, vrijeme je da ovo privedemo kraju!"
Iznenaen, Miles se trznuo u svom sjedalu. "Madame?" Lagano joj se naklonio. "Vaa elja je za mene zapovijed..."
"Ba dobro. Hoete li se oeniti mnome?"
U Milesovim se uima podigla buka nalik na onu za-pjenuanog mora; na trenutak, u ovoj sobi nije bilo dvije stotine ljudi, nego samo dvoje. Ako je ovo varka smiljena da uvjeri njegove kolege kako je neduan, hoe li upaliti? Koga briga? Iskoristi trenutak! Zadri tu enu! Nemoj joj dopustiti da ti ponovno izmakne! Najprije mu se podigao jedan kut usana, a potom i drugi. Naposljetku je osmijeh od uha do uha preuzeo vlast nad njegovim licem. Nagnuo se prema njoj. "Ali, naravno, madame. Svakako. Sad odmah?"
inila se na trenutak zateenom, moda prizorom njega koji istog trenutka naputa dvoranu Vijea, odluan da iskoristi ovu priliku prije nego to se ona dospije predomisliti. Pa, on je spreman, ako je i ona... Primirila ga je, mahnuvi rukom. "O tome emo razgovarati poslije. Dovrite ovaj posao."
"Sa zadovoljstvom." Iskesio se prema Richarsu koji je zijevao poput ribe na suhom. A onda se jednostavno veselo nasmijeio. Dvije stotine svjedoka. Sad se ona vie ne moe predomisliti...
"Toliko to se tie te linije vaeg razmiljanja, lorde Richars," dovrila je Ekaterina. Naslonila se i otresla ruke kao da s njih neto brie, pa dodala, ali nikako ispod glasa: "Glupane."
Nije bilo zabune; car Gregor nesumnjivo se sjajno zabavljao. Nikki, koji je sjedio pokraj Ekaterine, oduevljeno je poskakivao i mrmljao neto to je izgledalo kao To, mama! Galerijom se proirilo prigueno smijuljenje. Ivan je tek nadlanicom protrljao usta, iako su mu se oi suzile od smijeha. Ponovno je pogledao iza Ekaterininih lea, prema mjestu na kojem je Potkraljica izgledala kao da se zagrcnula, a Potkralj je nekako uspio napadaj smijeha pretvoriti u napadaj kalja. Iznenada preplavljena stidom, Ekaterina je utonula u svoj stolac, ne usuujui se pogledati svog brata ili Vassilvja. Ali gledala je prema Milesu, a oi su joj se smekale bespomonim osmijehom.
Miles joj je uzvratio, smijuljei se kao idiot. Najcrnji Richarsov pogled samo se odbio od njega, kao od zatitnog polja. Gregor kratko domahne lordu uvaru da ponovno pokrene stvari.
U tom je trenutku Richars ve posve izgubio nit svog izlaganja, kao i prednost trenutka, sredite panje i suut svojih sluatelja. Svi koji pozornost nisu usmjerili prema Ekaterini, usmjerili su je prema Milesu, razveseljeni i nestrpljivi da se privede kraju Richarsova runa drama. Richars je slabano i nemuto dovrio svoj govor, te napustio Govorniki krug.
Lord uvar pozvao je na poetak glasovanja. Gregor, koji je kao grof Vorbarra glasovao prvi, nije se suzdrao nego rekao Dalje, pridravajui si pravo da glasuje na kraju, u sluaju da bude potreban odluujui glas. Bila je to povlastica cara, koju Gregor nije esto iskoritavao. Miles je poeo pratiti glasove, ali do trenutka kad je doao red na njega ve je bio zaposlen time stoje svojim najljep-
im rukopisom na marginama svitaka po petstoti put vr-ljao rijei Ekaterina Nile Vorvayne Vorsoisson, isprepletene s lord Miles Naismith Vorkosigan. Rene Vorbreten, smijui se od uha do uha, morao ga je upozoriti da je na njemu red da se oglasi, to je izazvalo jo jednu salvu priguena smijeha s galerije.
Nije bilo vano; injenicu da je glasovanje dostiglo arobnu granicu od trideset jednog glasa Miles je razabrao iz ukanja u dvorani i na galeriji, nakon to su-oni koji su brojili glasove zakljuili da je Dono proao. Richars je dobio bijednih desetak glasova, budui da se, poslije odlunog glasa lorda Vorhalasa za Dona, nekoliko njegovih pristalica iz Konzervativne stranke suzdralo od glasovanja. Ukupan zbroj Donovih glasova na kraju je bio trideset dva; ne ba vrsta pobjeda, no kako je donesena s jednim glasom vie od potrebnog minimuma, Gregor se, s oitim zadovoljstvom, izjasnio kao suzdran, to na krajnji rezultat vie nije imalo nikakva utjecaja.
Zaprepateni je Richars u klupi Okruga Vorrutver zateturao na noge i oajno povikao: "Moj gospodaru, ulaem albu na ovu odluku!" Zapravo i nije imao drugog izbora; sad gaje samo nova runda mogla spasiti od gradske strae koja gaje strpljivo ekala s druge strane vrata dvorane.
"Lorde Richars," slubenim je glasom odgovorio Gregor, "odbijam sasluati vau albu. Moji su se grofovi izjasnili i njihova odluka ostaje na snazi." Kimnuo je lordu uvaru koji je naloio naoruanim uvarima dvorane da brzo izvedu Richarsa kroz vrata prema sudbini koja ga je ekala s druge strane. Sve se dogodilo tako brzo da se Richars od zaprepatenja nije oporavio ni toliko da pone uzalud prosvjedovati ili se otimati. Milesovi se zubi stis-nue od divljakog zadovoljstva. Prekrii me, Richarse, moe? Tebe sam sredio.
Pa... istini za volju, Richars je sredio samoga sebe, kad je usred noi naciljao u Dona i promaio. Za to je trebalo zahvaliti Ivanu i Oliviji, a  na neki nejasan nain, pretpostavljao je Miles  i tajnom Richarsovu savezniku, Byerlyju Vorrutveru. Kad ovjek ima prijatelje kakav je By, ne trebaju mu neprijatelji. A ipak... neto se u Ivanovu verziju sinonjih dogaaja nekako nije dobro uklapalo. Poslije. Ako ovo ne uspije razmrsiti carski revizor, onda nee nitko. Poet e s ispitivanjem Bya koji je, kako je pretpostavljao, u ovom trenutku bio u sigurnim rukama CarSiga. Ili, jo bolje, poet e s... Milesove su se oi suzile, no tu je misao bio prisiljen napustiti jer se Dono ponovno podigao na noge.
Grof Dono Vorrutyer stao je u Govorniki krug kako bi smireno zahvalio svojim novim kolegama i slubeno vratio govorniko pravo Reneu Vorbrettenu. S malim, ali vrlo zadovoljnim osmijehom vratio se u klupu Okruga Vorrutyer u kojoj je sad sjedio sam, neosporno na to imajui pravo. Miles se svom snagom napinjao da ne okrene glavu preko ramena kako bi se mirno mogao zapiljiti prema galeriji, ali tu i tamo uspio bi kradomice pogledati Ekaterinu. Tako se dogodilo daje uspio primijetiti trenutak u kojem se njegova majka napokon nagnula izmeu Ekaterine i Nikkija kako bi joj uputila prve estitke.
Ekaterina se okrenula i problijedjela. Njezini budui svekar i svekrva smijeili su joj se sa savrenim oduevljenjem i izrazili Ekaterini, kako se Miles nadao, odgovarajue oduevljenu dobrodolicu.
Okrenula se i Profesorica i iznenaeno neto izjavila; no ona se potom rukovala s Potkraljicom, drei se kao da otkriva urotu nekog tajnog sestrinstva. Milesu je poneto ilo na ivce to dranje postarijih dama koje kao da su skovale neku veselu majinsku urotu. Zar je mogue daje sve ovo vrijeme izmeu njihova dva kuanstva postojao slobodan protok informacija? Stoje moja majka govorila
o meni? Palo mu je na pamet da poslije zatrai izvjee od Potkraljice. Ali onda se ipak prizvao k pameti.
I Potkralj Vorkosigan pruio je, pomalo nespretno, ruku preko Ekaterinina ramena i srdano stisnuo njezinu. Pogledao je pokraj nje, prema Milesu, nasmijeio se i rekao neto, a Milesu je bilo drago to to nije mogao uti. Prirodno, Ekaterina je ljupko odgovorila na ovaj izazov i predstavila im svog brata i dobrano zaprepatenog Vassi-lyja Vorsoissona. Na licu mjesta Miles je donio odluku kako e Vassilvja, bude li ikad vie davio Ekaterinu zbog Nikkija, okrutno i bez milosti poslati Potkraljici na jednu dozu betanske psihoterapije poslije koje njegov mozak vie nikad nee biti isti.
Ta je uzbudljiva pantomima, na alost, privedena kraju kad je prema mjestu u Govornikom krugu krenuo Rene Vorbretten. Posjetitelji galerije ponovno su svoju pozornost obratili zbivanjima ispod njih. Osjeajui Ekate-rinine tople oi na sebi, Miles se uspravio i pokuao izgledati zaposleno i djelotvorno, ili barem pozorno. Bio je siguran kako nije uspio zavarati svog oca koji je prokleto dobro znao kako prigodom uobiajenog glasovanja u Vijeu u ovakvom trenutku sve ovisi o tome kako se ovjek dri.
Rene je odvano pokuao odrati svoj govor, to nije bilo nimalo lako nakon maloprijanjih uzbudljivih dogaanja. Naveo je kako je proteklih deset godina odano sluio kao grof, to je prije njega inio i njegov djed, pa ukazao svojim kolegama na vojniku karijeru svog pokojnog oca koji je poginuo u ratu za Hegensku Os. Dostojanstveno ih je zamolio da ga ponovno potvrde, pa siao, osmjehujui se napeto.
Jo je jednom lord uvar pozvao na glasovanje i Gre-gor je jo jednom predao red sljedeem, zasad se ne izjanjavajui. Ovaj je put Miles uspio zadrati pozornost na
brojenju glasova. vrstim glasom, grof Dono dao je svoj prvi glas u ime Okruga Vorrutver.
Sigur je proao neto bolje nego Richars, koji je doivio potpun poraz, ali ne i dovoljno dobro: gotovo pred sam kraj izjanjavanja i Rene je dobio potreban broj od trideset jednog glasa. Tako je i ostalo, jer se Gregor suzdrao, namjerno ne elei utjecati na ishod. Grof Vormoncrief svoju je albu uloio poneto rutinski i nitko se nije iznenadio kad ju je Gregor odbio posluati. Vormoncrief i Sigur, koji je, iznenaujue, izgledao kao da mu je sad mnogo lake, podnijeli su poraz dostojanstvenije od Ri-charsa, te prili Reneu i rukovali se s njim. Rene je ponovno stao u Govorniki krug i kratko zahvalio kolegama, pa predao rije lordu uvaru. Lord uvar udario je kopljem
0 drvenu plou i proglasio zasjedanje zavrenim. Dvorana
1 galerija istog su se trenutka pretvorile u vrtlog glasova i pokreta.
Miles se suzdrao od toga da skoi i preko klupa, stolaca i lea svojih kolega potri prema galeriji, ali samo zato stoje primijetio kako i njegova obitelj ustaje i poinje se probijati stubitem prema izlaznim vratima. Pa valjda se moe pouzdati u to da e mu majka i otac dovesti Ekateri-nu ovamo? Svejedno se naao zarobljen u gomili grofova koji su ga obasuli baranom vatrom estitanja, primjedbi i ala. Jedva ih je uo, odgovarajui svima automatskim Hvala vam... hvala vam... stoje nekoliko puta bilo u otroj suprotnosti s onim to mu je zapravo bilo reeno.
Konano je zauo oev glas kako ga doziva. Miles naglo okrene glavu; Potkralj je oko sebe irio takvo ozraje da se inilo kako se gomila izmeu njih jednostavno rastopila. Ekaterina je, uukana izmeu svojih dvoje velianstvenih vodia, stidljivo virkala prema gomili mukaraca u odorama. Miles joj je odluno priao i bolno joj snano stisnuo ruke, pretraujui njezino lice, Je li to istina? Misli li ozbiljno?
Uzvratila mu je idiotskim, prekrasnim osmijehom od uha do uha, Da, oh, da.
"Hoe da ti pridrim noge?" ponudio mu je Ivan.
"Ivane, zaepi", dobaci mu Miles preko ramena. Osvrnuo se u potrazi za najbliom klupom. "Smijem li?" ap-ui ju je zapitao.
"Pa, ja bih rekla da je to obiaj..."
Osmijeh mu se proirio, pa je skoio na klupu, zgrabio je u svoj zagrljaj i bestidno je posjedniki poljubio. Uzvratila mu je zagrljaj jednakom snagom, samo je malo drhtala.
"Konano si moj. Da", strasno mu je proaptala u uho. Skoio je s klupe, ali nije putao njezinu ruku.
Nikki, koji ga je gotovo mogao gledati ravno u oi, odmjeravao je Milesa. "Usreit ete moju mamu, zar ne?"
"Nikki, dat u sve od sebe." Ozbiljno je i iz sveg srca kimnuo glavom Nikkiju koji mu je uzvratio kimanjem, kao da kae Dogovoreno.
Stigle su Olivia, Tatya i Reneova sestra, probijajui se kroz guvu grofova na odlasku kako bi se doepale Renea i Dona. Za njihovim je petama zadihano pristizao mukarac u grofovskoj uniformi koja je bila jarkocrvene i zelene boje. Naglo se zaustavio, oajno osvrnuo po dvorani i zastenjao: "Prekasno!"
"Tko je to?" zapita apatom Ekaterina Milesa. "Grof Vormuir. ini se daje propustio sjednicu."
Grof Vormuir ote turao je prema svojoj klupi na suprotnom kraju dvorane. Dono ga je, s laganim smijekom, promatrao kako se udaljava.
Ivan prie Donu i ispod glasa ree: "U redu, jednostavno moram znati. Kako si onemoguio Vormuira?"
"Ja? Ja s tim nisam imao nikakve veze. No ipak, ako ba mora znati, mislim da je jutro proveo u mirenju sa svojom groficom."
"Cijelo jutro? U njegovim godinama?"
"Pa, mislim daje u pomo pozvala jedan dobar betan-ski afrodizijak. Koliko sam uo, uz njegovu pomo mukarac moe satima. A nema ni gadnih popratnih pojava. Sad, kad poinje starjeti, Ivane, moda bi ga i ti elio isprobati."
"Ima jo malo?"
"Ja nemam. Pitaj Helgu Vormuir."
Miles se okrenuo prema Hugu i Vassilvju, a osmijeh mu se tek neznatno ukoio. Ekaterina vre stisne njegovu ruku, a on joj uzvrati stisak, kao daje uvjerava kako e sve biti dobro. "Dobrojutro, gospodo. Drago mije to ste uspjeli stii na ovu povijesnu sjednicu. Biste li nam se izvoljeli pridruiti na objedu u Kui Vorkosigan? Siguran sam da postoje neke stvari koje moramo raspraviti nasamo."
inilo se daje Vassilv na dobrom putu da ostane doivotno zaprepaten, no nekako je smogao snage kimnuti i promrmljati hvala. Hugo je uoio kako se vrsto za ruke dre Miles i Ekaterina, pa mu se usne iskrive u zbunjenom pristanku: "Moda je to dobra zamisao, lorde Vorkosigan, budui da emo, oito, hm, biti u rodu. Pretpostavljam da je zarukama nazoilo dovoljno svjedoka da ih uine obvezujuima..."
Miles uuka Ekaterininu ruku pod svoju i privue je k sebi. "Iskreno se nadam."
Prema njihovoj grupici probio se lord uvar govornikog kruga. "Miles. Gregor bi tebe i ovu damu elio vidjeti prije nego to odete." Nasmijeio se Ekaterini i kimnuo. "Spominjao je nekakvu zadau vezanu uz tvoj revizorski djelokrug..."
"Ah." Ni na trenutak ne isputajui njezinu ruku, Miles je povukao Ekaterinu kroz sve manju guvu prema postolju, gdje je Gregor razgovarao s nekolicinom mukaraca koji su iskoristili ovu prigodu da na svoje brige privuku njegovu carsku pozornost. Rijeio ih se i okrenuo prema Milesu i Ekaterini, pa siao s postolja.
"Madame Vorsoisson." Kimnuo joj je. "Mislite li da e vam jo biti potrebna moja pomo u razrjeavanju vaih, ovaj, obiteljskih problema?"
Zahvalno mu se nasmijeila. "Ne, gospodine. Mislim da Miles i ja moemo preuzeti stvar u svoje ruke, sad kad je uklonjena ova neugodna politika prepreka."
"I ja sam imao taj dojam. estitam vam oboma." Usne su mu bile ozbiljne, ali oi su mu plesale. "Ah." Pozvao je svog tajnika koji je iz omotnice izvukao nekakav dokument slubena izgleda, dvije kaligrafirane stranice prepune biljega i peata. "Evo, Miles... Vidim daje Vormuir konano stigao. Tebi preputam da mu ovo preda."
Miles pogledom preleti stranice i zloesto se nasmijei. "Kao to je bilo i dogovoreno. Bit e mi zadovoljstvo, gospodine."
Gregor im udijeli jedan od svojih rijetkih osmijeha, pa pobjegne pred svojim dvorjanima zaronivi kroz mala vrata iza postolja.
Miles posloi stranice i sjuri se prema Vormuirovoj klupi.
"Neto za vas, grofe. Moj Carski Gospodar razmotrio je vau molbu za potvrdu skrbnitva nad svim vaim draesnim djevojicama. Ovo je dokument koji vam to jami."
"Ha!" ree Vormuir pobjedonosno, doslovno upajui dokument iz Milesovih ruku. "A to sam ja rekao! ak su i carski odvjetnici morali pokleknuti pred krvnim vezama, zar ne? Dobro! Dobro!"
"Uivajte." Miles se nasmijei i brzo odvue Ekaterinu.
"Ali, Miles," proaptalaje ona, "zar to znai daje Vor-muir pobijedio? Smije nastaviti sa svojom gnusnom serijskom proizvodnjom djece?"
"Pod izvjesnim uvjetima. Pouri se malo  vjeruj mi, bolje nam je da ne budemo u dvorani kad on stigne do druge stranice..."
Miles, maui rukama, pokae gostima koje je vodio na objed da izau u veliko predvorje, mrmljajui pritom u kom-vezu brze upute Pymu da doveze vozilo. Potkralj i Potkraljica ispriali su se i rekli da e doi malo poslije, nakon to porazgovaraju s Gregorom.
Svi su se zaprepateno zaustavili kad je iz dvorane odjeknuo iznenadan urlik nezadovoljstva: "Mirazi! Mirazi! Sto osamnaest miraza..."
"Roic," ree Mark zlokobno, "zato su ovi prijestupnici jo uvijek ivi?"
"Milorde, ali ne moemo jednostavno ubiti svakoga tko neovlateno ue na posjed", pokuao se opravdati Roic.
"A zato ne?"
"Nismo vie u Vremenu izolacije! Osim toga, milorde," kimne Roic prema prljavim i promoenim Escoba-rancima, "ini se da imaju pravovaljan uhidbeni nalog."
Nii Escobaranac, koji je rekao daje asnik za uvjetne otpuste po imenu Gustioz, podigao je naramak ljepljivih svitaka koji su dokazivali tu injenicu i znakovito njime zamahao, rasprivi posljednjih nekoliko bijelih kapljica. Mark je uzmaknuo i paljivo uklonio zalutalu mrljicu s prednjice svog najboljeg crnog odijela. Sva su trojica mukaraca pred njim izgledala kao da ih je netko nedavno naglavce uronio u bavu jogurta. Prouavajui Roica,
Mark se nejasno prisjetio legende o Ahilu, samo se ovaj put inilo da se maslobublja marinada rasprostrla objema petama.
"Vidjet emo." Ako su ozlijedili Kareen... Mark se okrenuo i pokucao na vrata laboratorija. "Kareen? Martva? Jeste svi unutra dobro?"
"Mark? Jesi li to ti?" Kroz vrata se zauo Martvin glas. "Konano!"
Mark je prouavao urezotine u drvenim vratima i stisnutih se oiju namrtio prema Escobarancima. Gustioz je lagano ustuknuo, a Muno je udahnuo i napeo se. Iz laboratorija se zaulo struganje, kao da netko odmie goleme predmete s ulaza. Trenutak poslije, kljocnula je brava, a vrata su se najprije zaglavila, pa potom uz trzaj otvorila. Martva gurne glavu kroz njih: "Hvala nebesima!"
Uznemireni Mark protisnuo se pokraj nje kako bi pronaao Kareen. Gotovo se stropotala u njegovo rastvoreno naruje, no onda su se oboje predomislili. Iako nije bila prelivena tako jako kao mukarci, kosa, prsluk, koulja i hlae bili su joj obilato poprskani bubljim maslom. Umjesto zagrljaja, paljivo se nagnula naprijed i pozdravila ga poljupcem koji je govorio daje sve u redu. "Ljubavi, jesu li te ozlijedili?" elio je znati Mark.
"Nisu", ree ona, pomalo zadihana. "Mi smo dobro. Ali Mark, oni ele odvesti Enriquea! Bez njega, itav na posao zavrava u kanalizaciji!"
Enrique, potpuno unereen i gumast, uplaeno je to potvrdio kimanjem glave.
", , ja u to srediti." Nekako...
Prola je rukom kroz kosu. Polovica njezinih plavih kovrica stajala je uspravno, uvrena maslobubljim gelom, a dok je disala, grudi su joj se podizale i sputale. Mark je dobar dio jutra proveo opirui se nevjerojatno op-
scenim asocijacijama koje je u njemu izazivala oprema za pakiranje mlijenih proizvoda. Uspio je dovriti zadau samo zato to je sam sebi obeao da e poslijepodne, kad se vrati kui, odrijemati, i to ne sam. Sve je isplanirao. Taj romantini scenarij, meutim, nije ukljuivao nikakve Es-cobarance. Prokletstvo, da on ovdje ima Kareen i deset kantica bubljeg masla, utrljao bi ih na bolja mjesta nego to je bila njezina kosa... A to e i uiniti, jo uvijek e im ostati vremena, samo se najprije mora otarasiti ovih prokletih, nepoeljnih escobarskih lovaca na glave.
Ponovno se vratio u hodnik i rekao im: "E, pa, ne moete ga odvesti. Prije svega, ja sam platio njegovu jamevinu."
"Lorde Vorkosigan" poeo je razjareni Gustioz. "Lorde Mark," smjesta ga ispravi Mark.
"Svejedno. ini se da vi mislite kako se escobarski sudovi bave trgovinom robovima. Ne znam kako se to radi na ovom zaostalom planetu, ali na Escobaru, jamevina se tako zove zato to jami da e se optuenik pojaviti na sudu, a ne zato to jami da ste njome kupili komad ljudskog mesa."
"Tako je bilo na mom rodnom planetu", promrmlja Mark.
"On vam je s Jacksonova", objasnila je Martva. "Nije Barravarac. Ali nemojte se uzrujavati. Uglavnom ga je prolo."
Posjedovanje je devet desetina... neega. Sve dok nije bio siguran da e ga dobiti natrag, Mark nije bio voljan ispustiti Enriquea iz vida. Mora postojati neki nain da se ovo izruenje zakonski sprijei. Miles bi najvjerojatnije znao, ali... Miles nije krio svoje osjeaje prema maslobu-bima. Ne bi bilo mudro od njega traiti savjet. Ali grofica je kupila dionice... "Majka!" ree Mark. "Da. elim da
priekate barem dok se moja majka ne vrati kui i ne porazgovara s vama."
"Potkraljica je proslavljena dama", ree Gustioz oprezno, "i bila bi mi ast da joj budem predstavljen, ali nekom drugom prilikom. Ne smijemo zakasniti na svoj orbitalni atl."
"Polaze svakog sata. Ulovit ete sljedei." Mark se mogao okladiti kako bi Escobaranci vie voljeli izbjei Potkralja i Potkraljicu. Tko zna koliko su dugo motrili Kuu Vorkosigan i ekali da se ovako isprazni, kako bi mogli izvesti svoj grabeni pothvat?
Mark je primijetio da se cijeli ovaj razgovor nekako  moda i zato to su Gustioz i Muno bili dobri u svom poslu  sve vie i vie, neprimjetno, ali i neizbjeno, primie vratima hodnika. Za njima je ostajao ljigav trag, kao da se Kuom Vorkosigan kree krdo divovskih pueva balavaca. "U svakom sluaju, moram pregledati vau dokumentaciju."
"Moja je dokumentacija u skladu sa svim propisima", izjavio je Gustioz, steui ono to je nalikovalo na golemi hraak svitaka uz svoje ljepljive grudi. Poeo se uspinjati stubama. "Osim toga, sve ovo nema nikakve veze s vama!"
"Vraga nema. Ja sam osigurao jamevinu za doktora Borgosa i u ovome imam zakoniti interes. Ja sam je platio!"
Stigli su do blagovaonice. Muno je nekako uspio svoju mesnatu ruku omotati oko Enriqueove nadlaktice. Martva se namrtila prema njemu i za svaki sluaj zgrabila drugu znanstvenikovu ruku. Enriqueov se zabrinuti pogled udvostruio.
Rasprava se nastavila, sve glasnija i glasnija, kroz nekoliko predsoblja. U crno-bijelom poploenom predvorju, Mark se naglo zaustavio. Obiao je grupicu i stao pred nju, izmeu Enriquea i vrata, rairenih nogu, nalik na buldoga, pa prijetei frknuo: "Gustioz, ako ste lovili En-
riquea puna dva mjeseca, jo pola sata vie ili manje ne znai nita! ekat ete!"
"Ako me se usudite sprijeiti u izvravanju moje zakonske dunosti, jamim vam da u pronai neki nain da vas za to optuim!" uzvratio je frktanjem Gustioz. "Fuka se meni s kim ste vi u rodu!"
"Poeli ste tunjavu u Kui Vorkosigan i prokleto ete dobro shvatiti koliko je vano s kim sam u rodu!"
"Pa da, Mark, reci mu!" viknula je Kareen.
Enriqueov i Martyin glas pojaali su buku. Muno je vre prihvatio svog zarobljenika, promatrajui Roica oprezno, a Kareen i Martyu jo opreznije. Dok je zajapureni Gustioz urlao, Marku se inilo da nema opasnosti; no kad je ispruio ruku i krenuo naprijed, pojavila se fizika prijetnja i Mark vie nije bio siguran tko dri situaciju u svojim rukama. Negdje u Markovu primozgu Ubojica je ur-liknuo i poeao se kao nestrpljivi vuk.
Gustioz je duboko udahnuo i iznenada prestao urlati. Zapravo, sva je buka naglo prestala, kao da im je netko izvukao utikae. Daak toplog ljetnog zraka preao je dlaicama na Markovu zatiljku kad su se dvostruka vrata iza njegovih lea irom otvorila. Okrenuo se na peti.
Uokvirena dovratkom, velika je grupa ljudi zapanjeno zastala. Miles, velianstven u punoj uniformi Kue Vorkosigan, stajao je u sredini, drei Ekaterinu pod ruku. S jedne strane para stajali su Nikki i Profesorica. S druge, dvojica mukaraca koje Mark nije poznavao, jedan porunik u neslubenoj zelenoj uniformi, i zdepasti mukarac u civilki. Svi su razrogaili oi u smjeru bubljim maslom oblijepljenih svaalica. Pym je zurio iznad Milesove glave.
"Tko je ovaj?" proaptao je s nelagodom Gustioz. I nije bilo ni najmanje sumnje glede toga na kojega se njega to pitanje odnosilo.
Kareen je ispalila ispod glasa: "Lord Miles Vorkosigan. Carski revizor lord Vorkosigan. Sad ste gotovi!"
Milesov je pogled polako putovao preko okupljenog mnotva: Mark, Kareen, Martva, nepoznati Escobaranci, Enrique  pri pogledu na njega, Miles se lagano trznuo  a potom je od glave do pete proao znatnom duinom tijela orunika Roica. Tek poslije vrlo duge utnje, Miles je uspio razdvojiti zube.
"Orunie Roic, ini se da niste u odori."
Roic je pozorno stao i progutao slinu. "Ja sam... Nisam bio na dunosti. Milorde."
Miles je zakoraio naprijed; Mark bi dao sve na svijetu da sazna kako to Milesu uspijeva, ali u tom su se trenutku i Muno i Gustioz automatski povukli. No Muno ipak nije ispustio Enriquea.
Miles pokae prema Marku: "Ovo je moj brat, lord Mark. Ovo su Kareen Koudelka i njezina sestra Martva. Doktor Enrique Borgos s Escobara, ovaj, kuni gost mog brata." Pokazao je prema grupici koja ga je slijedila u predvorje. "Porunik Vassilv Vorsoisson. Hugo Vor-vayne," kimnuo je prema zdepastom ovjeku, "Ekaterinin brat." Naglasak je podcrtavao da zapravo eli rei Nadam se da ovo nije onakav zajeb kakvim se ini. Kareen se tr-znula.
"Sve ostale poznajete. Bojim se da nisam upoznao preostalu dvojicu gospode. Mark, jesu li tvoji posjetitelji kojim sluajem na izlasku?" njeno je nagovijestio Miles tu mogunost.
Brana je pukla; estero je ljudi u isti glas poelo objanjavati, aliti se, ispriavati, moliti, zahtijevati, optuivati i braniti se. Miles je to sluao nekoliko minuta  Mark se s nelagodom prisjetio kako je njegov bioloki predak-brat s lakoom pratio viekanalne obavijesti kroz svoju zapovjednu borbenu kacigu  a onda je, naposljetku, naglo po-
digao ruku. Za divno udo, umuknuli su, ako se izuzme jo nekoliko rijei koje su pobjegle Martvi.
"Da vidim jesam li dobro razumio", promrmlja on. "Vas dvojica, gospodo," kimne on prema Escobarancima koji su se polako suili, "elite odvesti doktora Borgosa sa sobom i spremiti ga onkraj brave? Zauvijek?"
Mark se sledio uvi Milesov glas pun nade.
"Ne ba zauvijek", sa aljenjem prizna asnik za uvjetne otpuste Gustioz. "Ali svakako na dugo, dugo vrijeme." Zastao je i ispruio svoju gvalju svitaka. "Gospodine, imam sve propisane dokumente i uhidbeni nalog."
"Ah", ree Miles, piljei u tu ljepljivu masu. "Vidim." Oklijevao je. "Naravno, dopustit ete mi da ih podrobno pregledam?"
Ispriao se gomilici koja je dola s njim i stisnuo Eka-terininu ruku  ekaj malo, pa zar njih dvoje uope razgovaraju? Miles je juer cijeli dan hodao uokolo praen oblakom negativne energije, nalik na crnu rupu u pokretu; Marka bi zaboljela glava kad bi ga samo pogledao. A sad je, ispod tog debelog sloja ironije, njegov brat jednostavno blistao. Koji se vrag ovdje dogaa? I Kareen je promatrala Milesa i Ekaterinu s rastuim nagaanjem.
Mark privremeno ostavi na miru ovu zagonetku, jer je Miles pozvao Gustioza da sjedne za stol pod zrcalom. Uklonio je cvjetni aranman sa stolia i dodao ga Roicu koji je zateturao kako bi ga prihvatio, pa Gustioz raspros-tre cijelu hrpu svojih dokumenata o izruenju.
Vrlo polako  a Mark nije ni najmanje sumnjao kako se pritom koristi svakim teatralnim trikom kojim bi mogao kupiti malo vremena  Miles je paljivo listao dokumente. Cijelo gledateljstvo skupljeno u predvorju promatralo ga je u potpunoj tiini, kao opinjeno. Paljivo je dodirivao svit-ke samo vrhovima jagodica prstiju, povremeno bacajui prema Gustiozu poglede koji su ga vrlo brzo doveli u sta-
nje krajnje nelagode. Svako toliko, Miles je morao uzeti nekoliko slijepljenih svitaka i zguliti ih jednoga s drugoga. "Mhm," ree, "mhm, mhm", pa doda jo i, "Svih osamnaest, da, vrlo dobro."
Doao je do kraja i na trenutak ostao zamiljeno stajati, prstima dodirujui hrpicu, ali je ne vraajui Gustiozu koji je eljno ekao. Upitno je podigao obrve prema Eka-terini. Ona mu je pomalo eznutljivo uzvratila pogled, pa se ironino nasmijeila.
"Mark," ree on polako, "ako sam dobro shvatio, ti si Ekaterini za dizajn platio dionicama, a ne gotovinom?"
"Jesam", ree Mark. "Mami Kosti, takoer", pourio se dodati.
"I meni!" ubacila se Kareen. "I meni!" dodala je Martva.
"Tvrtka trenutano ima manjih potekoa s gotovinskim isplatama", oprezno objasni Mark.
"I Mami Kosti. Hm. Oh, zaboga." Miles se na trenutak zapiljio u zrak, pa se okrenuo prema Gustiozu i nasmijeio se.
Gustioz je ustao i uspravio se, poput vojnika.
"Svi dokumenti koje imate zaista se ine ispravnima i zakonitima."
Miles uzme svitke izmeu palca i kaiprsta, pa ih vrati asniku nadohvat ruke. Gustioz ih prihvati, nasmijei se i uzme zraka.
"Ali ipak," nastavi Miles, "neto vam je promaknulo. Isprava jednog nadletva, i to isprava od kritine vanosti: straar CarSiga nikad vas nije smio pustiti unutra bez nje. No, deki su vojnici, nisu pravnici; ne vjerujem da e jadnog razvodnika zbog toga netko prekoriti. Ali morat u rei generalu Allegreu da to ubudue ukljui u njihovu obuku."
Gustioz gaje gledao pogledom punim uasa i nevjerice. "Imam doputenja od: Carstva, planetarnog lokalnog prostora, Okruga Vorbarr Sultana i grada Vorbarr Sultana. Kakvo jo nadletvo uope postoji?"
"Kua Vorkosigan slubena je rezidencija grofa Okruga Vorkosigan", objasni mu Miles ljubazno. "Kao takva, smatra se tlom Okruga Vorkosigan, neto slino kao s veleposlanstvima. Da biste odveli ovoga ovjeka iz Kue Vorkosigan, smjetene u gradu Vorbarr Sultana, Okrugu Vorbarr Sultana, na Barravaru i u Carstvu, potrebni su vam svi ovi papiri," pokazao je prema ljepljivoj hrpici, "ali i doputenje za izruenje i nalog Carskog glasa  isti ovakvi kakve ste dobili od Okruga Vorbarra  samo od Okruga Vorkosigan."
Gustioz se tresao. "A gdje bih", ree on promuklo, "mogao pronai najblii Carski glas Okruga Vorkosigan?"
"Najblii?" ree Miles veselo. "Eh, pa to bih bio ja."
asnik za uvjetne otpuste dugo je piljio u njega. A onda progutao slinu. "Vrlo dobro, gospodine," ree on ponizno, napukla glasa. "Molim vas, mogu li dobiti nalog za izruenje doktora Enriquea Borgosa od, ovaj, Carskog glasa?"
Miles pogleda prema Marku. Mark mu uzvrati pogled, dok su mu se usne krivile. Ti, kurbin sine, uiva u svakoj sekundi ovoga...
Miles ispusti dug i prilino alostan uzdah  od kojega se zanijelo sveukupno gledateljstvo  pa otro ree: "Ne. Vaa se molba odbija. Pym, molim te, isprati ovu gospodu s mog posjeda, a onda obavijesti Mamu Kosti da e nas za objedom biti, ovaj," pogledom preleti glavno predvorje, "deset, i to to je prije mogue. Sva srea da ona voli takve izazove. Orunie Roic..." Zurio je u mladia koji je jo uvijek stiskao cvjetni aranman i uzvraao
mu pogledom punim saaljenja vrijedne panike. Miles samo odmahne glavom: "Idi i istuiraj se."
Pym  visok, strog, sredovjean i potpuno odjeven  zastraujuim je korakom napredovao prema Escobaran-cima koji su se slomili pred njim i, poput slabia, dopustili da budu izbaeni kroz vrata.
"Prokletstvo, kad-tad e morati napustiti ovu kuu!" urlao je Gustioz preko ramena. "Ne moe se ovdje ukopati zauvijek!"
"Prebacit emo ga u okrug u slubenom okrunom la-koletu", vedro za njim dodatak sporazumu dobaci Miles.
Gustiozov su nerazgovijetni krik prekinula vrata koja su se zalupila.
"Projekt s maslobubima je zapravo fascinantan", ree Ekaterina dvojici mukaraca koji su doli s njom i Mile-som. "Morate vidjeti laboratorij."
Kareen je divlje odmahivala glavom. "Ne sad, Ekaterina!"
Miles je smrknutim pogledom punim upozorenja pre-letio preko Marka, pa pokazao svojem drutvu da krene u suprotnom smjeru. "A u meuvremenu, moda biste rado vidjeli knjinicu Kue Vorkosigan. Profesorice, biste li bili tako ljubazni pa Hugu i Vassilvju ukazali na neke njezine zanimljive povijesne aspekte, dok seja ne pobrinem za nekoliko sitnica? Nikki, i ti moe poi s ujnom. Hvala vam mnogo..." vrsto drei Ekaterininu ruku, zadrao ju je uza se, dok je ostatak drutva odukao dalje.
"Lorde Vorkosigan," povikao je Enrique glasom drhtavim od olakanja. "Ne znam kako u vam se za ovo oduiti!"
Miles suho podigne ruku kako bi ga zaustavio prije nego to potee vodopad rijei. "Ve u neto smisliti."
Martva, koja je Milesove govornike nijanse razabirala bolje od Enriquea, kiselo se nasmijeila i uhvatila znanstvenika za ruku. "Doi, Enrique. Mislim daje najbolje da ponemo raditi na tvom oduivanju tako to emo sii i pospremiti labos, moe?"
"Oh! Da, svakako..." vrstom gaje rukom izvela. Do predvorja je dopro njegov glas: "Misli da e mu se svidjeti maslobubi koje je dizajnirala Ekaterina...?"
Ekaterina spusti pogled i nasmijei se Milesu: "Lijepo si to izveo, ljubavi."
"Da", ree Mark nabusito. Zatekao se kako pilji u svoje izme. "Znam kakvo je tvoje miljenje o cijelom ovom projektu. Ovaj... hvala, ha?"
Miles je lagano porumenio. "Pa... zna, nisam mogao riskirati da uvrijedim svoju kuharicu. ini se da je ona posvojila tog ovjeka. To vjerojatno ima veze s entuzijazmom s kojim on prodire moju hranu."
Markove se obrve spustie u iznenadnoj sumnji. "Je li istina daje grofova rezidencija slubeno dio njegova okruga? Ili si to na licu mjesta izmislio?"
Miles se kratko objeenjaki nasmijei. "Odgovor potrai sam. A sad, ako biste nas vas dvoje ispriali, mislim da je krajnje vrijeme da odem i smirim strahove svoje budue rodbine. Njima je ovo jutro bilo iznimno naporno. Dragi brate, uini mi jednu uslugu i pokuaj se do kraja dana suzdrati od izazivanja novih kriznih situacija, moe?"
"Budue rodbine...?" Kareenine su se usne uzbueno i oduevljeno rastvorile. "Oh, Ekaterina, divno! Miles, ti  ti, lukavce! Kad se to dogodilo?"
Miles je, ovaj put iskreno, a ne za publiku, razvukao osmijeh od uha do uha. "Ona me zaprosila, i pristao sam." Prefrigano je pogledao Ekaterinu i nastavio: "Na kraju krajeva, morao sam joj dati dobar primjer. Vidi, Ekateri-
na, tako se prihvaaju prosidbe  jasno, glasno i nadasve potvrdno!"
"Imat u to na umu", ree mu ona. Lice joj je bilo mirno kao u pokeraice, ali oi sujoj se smijeile dok ju je vodio prema knjinici.
Kareen proe rukom kroz kosu. "elim se istuirati."
"Moe u mojoj kupaonici", smjesta joj ponudi Mark. "Istrljatutilea..."
"Moe mi istrljati sve", ree ona. "Mislim da sam is-tegnula neke miie kad smo se igrali 'povlaenja En-riquea'."
Ah, sveca mu, moda jo uspije spasiti dananje poslijepodne. Njeno se smijeei, zaokrenuo je pokraj nje prema stubitu.
Izmeu njihovih stopala, iz sjene je izletjela matica maslobubljeg legla s grbom Vorkosiganovih i brzo se od-gegala crno-bijelim ploama predvorja. Kareen je ciknula, a Mark poletio da uhvati golemu bubu. Kliznuo je na pod i na trbuhu se zaustavio pred bonim stoliem upravo na vrijeme da vidi kako smeesrebrni bljesak njezine stranjice nestaje s vidika izmeu labave kamene ploe i drvene oplate. "Prokletstvo, kako se te stvari mogu stanjiti! Moda bismo morali natjerati Enriquea da ih napravi nekako viima, ili neto." Otresajui prljavtinu sa svog crnog sakoa, podigao se s poda. "Ula je u zid." Natrag u svoje gnijezdo koje je negdje savila, bojao se on.
Kareen je sumnjiavo virila pod stol. "Da kaemo Milesu?"
"Ne", ree Mark odluno, pa je prihvati za ruku kako bi se zajedno popeli na kat.
EPILOG
S Milesove toke gledita, dva su tjedna do carskog vjenanja proletjela suludom brzinom, iako je vjerovao kako su Gregor i Laisa bili navijeni na izoblieni vremenski otklon, tijekom kojeg je vrijeme prolazilo sporije, a ovjek stario bre. Kad god bi susreo Gregora, Miles bi proizvodio suutne zvukove, slaui se kako je drutveni poredak teak teret, ali, uistinu, svatko mora ponijeti svoj dio, tako je to u ljudskom drutvu, glavu gore i ne daj se. U njegovoj su, meutim, glavi u neprekidnom kontrapunktu poskakivali balonii Gledaj! Zaruen sam! Nije li prekrasna ? Ona je mene zaprosila. I pametna je, jako. Udat e se za mene. Moja, moja, moja! Zaruen sam! Oenit u se! Ovom enom!, a on se samo usrdno nadao kako od svega toga na povrinu izlazi tek smiren, pristojan osmijeh.
Triput je uspio dogovoriti veeru kod Vorthvsovih, a Ekaterina i Nikki dvaput su objedovali u Kui Vorkosigan prije nego to se na njega obruio svadbeni tjedan, kad su svi njegovi obroci  dobri Boe, ak i doruci!  bili unaprijed dogovoreni. Ipak, njegov je raspored bio znatno manje naporan od onoga Gregora i Laise, koji su lady Alys i CarSig u suradnji uspjeli organizirati s razmacima od jedne minute izmeu obveza. Miles je pozvao Ekaterinu
da mu se pridrui na svim njegovim drutvenim dunostima. Ona je samo podigla obrve, pa prihvatila pozive na tri razumna i dostojanstvena primanja. Tek mu je poslije Kareen ukazala na injenicu kako postoji ogranien broj izlazaka tijekom kojega se damu moe vidjeti u istoj haljini  da je bio svjestan postojanja tog problema, Miles bi ga vie nego radosno rijeio. No moda je ovako bilo i bolje. Htio je da Ekaterina dijeli njegov uitak, ne i njegovu iscrpljenost.
Oblak vedrih estitki koji je lebdio nad njima poslije njihovih spektakularnih zaruka, zamraio se samo jedanput, na veeri u ast Dobrovoljnog vatrogasnog drutva Vorbarr Sultane, koja je ukljuivala i dodjelu nagrada ljudima koji su se tijekom prole godine iskazali iznimnom hrabrou ili brzim razmiljanjem. Dok je izlazio, drei Ekaterinu pod ruku, Miles je primijetio kako je vrata pred njima napola zaepio pripiti lord Vormurtos, jedan od simpatizera poraenog Richarsa. Do tog se trenutka prostorija ve uglavnom bila ispraznila  u njoj je ostalo tek nekoliko manjih grupica ljudi koji su ozbiljno razgovarali. Posluga je ve poela raspremati ostatke. Vormurtos je prekriio ruke i oslonio se o dovratak, ne kanei ih propustiti.
Kad je Miles pristojno rekao: "Molim vas, ispriajte nas", Vormurtos je napuio usta u glumljenoj ironiji.
"A zato ne? ini se da su vas ispriali svi ostali. ini se da se svaki ovjek koji je dovoljno Vorkosigan moe izvui s ubojstvom."
Ekaterina se nesretno ukoila. Miles je oklijevao tek djeli sekunde, razmatrajui mogue odgovore: objanjenje, ljutnja, prosvjed? Svaa u hodniku s pripitom budalom? Ne. Na kraju krajeva, ja sam ipak sin Arala Vorkosi-gana. Umjesto svega toga, jednostavno je, ne trepui,
zurio u Vormurtosa, pa dahnuo: "Ako zaista vjerujete u to, kako to da se usuujete preprijeiti mi put?"
Supijana se Vormurtosova hrabrost istopila, a zamijenio ju je zakanjeli oprez. Pokuao je doimati se bezbrinim, iako u tome nije posve uspio. Odmaknuo se od dov-ratka i rukom mahnuo paru da proe. Kad je Miles pokazao zube u sarkastinom osmijehu, Vormurtos nagonski ustukne korak. Miles prebaci Ekaterinu na svoju drugu stranu i proe kroz vrata, ne osvrui se.
Dok su odlazili niz hodnik, Ekaterina je bacila jedan pogled preko ramena. Kao da izgovara neku ravnodunu primjedbu, rekla je: "Potpuno se prestravio. Zna, taj e te tvoj smisao za humor jednog dana uvaliti u ozbiljne neprilike."
"Najvjerojatnije", uzdahne Miles.
Miles je na kraju zakljuio kako je carsko vjenanje najvie nalikovalo na borbeno iskrcavanje, osim to  za divno udo  ovaj put nije on njime zapovijedao. Sad je malo doao red na lady Alys i pukovnika lorda Vortalu ml. da dobiju ivani slom. Miles je ovaj put bio obian vojnik  morao se samo neprekidno smijeiti i izvravati zapovijedi, pa e valjda jednom napokon i ovo doi svome kraju.
Na svu sreu vjenanje se odravalo usred ljeta, zato to je jedino mjesto dovoljno veliko za sve krugove svjedoka (osim iznimno runog gradskog stadiona) bilo negdanje vojno vjebalite, komad zemlje obrastao travom smjeten neposredno uz juni kraj rezidencije. Plesna je dvorana bila rezervna lokacija u sluaju kie, to se Mile-su inilo kao dobra zamisao za teroristike organizacije koje bi eljele glavninu carske vlasti usmrtiti pregrijavanjem i nedostatkom kisika. S obzirom na snjenu meavu koja je zimoslavne zaruke uinila nezaboravnim, danas su
se mogli oekivati ljetni orkani, no na sveope zadovoljstvo, dan je osvanuo vedar.
Jutro je poelo jo jednim slubenim dorukom, ovaj put s Gregorom i dijelom mladoenjine pratnje u rezidenciji. Gregor se doimao pomalo iznureno, ali i odluno.
"Kako se dri?" pitao gaje Miles ispod glasa.
"Izdrat u do poslije veere", uvjeravao gaje Gregor. "A onda emo svoje progonitelje utopiti u jezeru vina i zbrisati."
ak ni Miles nije znao koje su utoite izabrali Gregor i Laisa za svoju prvu branu no; jednu od nekoliko palaa Vorbarrinih, seosko imanje kojega od prijatelja, ili moda kruno nono putovanje borbenom krstaricom u orbiti. Bio je siguran u jedno  nee biti nikakve neplanirane maje derae pod prozorima carske spavaonice. Za osiguranje svog bijega Gregor je izabrao svoje najstranije i naj-neduhovitije CarSigovce.
Poslije doruka, Miles se vratio u Kuu Vorkosigan kako bi se preodjenuo u svoju najbolju uniformu, ureenu paljivo odabranim vojnim odlijima koja inae nikad nije nosio. Ekaterina e ga promatrati iz treeg kruga svjedoka, u drutvu ujaka, ujne i ostalih njihovih kolega carskih revizora. Najvjerojatnije je nee vidjeti dok se ne privede kraju obred davanja zavjeta. Pomislivi na to, shvatio je kako tek nestrpljiv mora biti Gregor.
Kad se vratio u rezidenciju, gosti su ve poeli pristizati. Pridruio se svom ocu, uz kojega su bili Gregor, Kou i Drou, grof Henri Vorvolk i njegova ena, kao i preostali pripadnici prvog kruga svjedoka. Stajali su na odreenom im mjestu, u jednoj od prostorija rezidencije koje su inae bile otvorene za javnost. Potkraljica je odjurila nekamo gdje je pruala potporu lady Alys. Obje ene i Ivan pridruili su im se kad su uhvatili slobodan trenutak. Dok je svjetlost ljetne veeri zlatila zrak, Gregorov konj, velian-
stvena, sjajna crna betija prekrivena blistavom konjanikom opremom, bio je doveden pred zapadni ulaz. Slijedili su orunici Vorbarrinih, vodei jednako lijepu, bijelu kobilu za Laisu. Gregor je uzjahao  u svojoj je plavo-crve-noj paradnoj uniformi izgledao i carski i draesno ivano. Okruen pratnjom koja je za njim ila pjeice, dostojanstveno je napredovao stazom s ije su obje strane stajali gledatelji, prema negdanjoj zgradi vojarne koja je sad bila preureena za smjetaj gostiju, a u kojoj se nalazila komarrska delegacija.
Milesovo je zaduenje bilo da u tom trenutku pokuca na vrata i slubenim rijeima zatrai da dovedu mladenku. Sa irom otvorenih i cvijeem ureenih prozora na katu, promatralo ga je hihotavo jato komarrskih ena. Uzmaknuo je kad se pred vratima pojavila Laisa, praena svojim roditeljima. Mladenkina se haljina  potrudio se to upamtiti, siguran kako e poslije odgovarati na mnoga pitanja o tome  sastojala od bijelog svilenog sakoa s mnogobrojnim sjajkastim stvaricama, prebaenog preko raznih slojeva druge odjee, teke bijele svilene suknje s prorezom i bijelih konih izmica, dok joj je kosa bila ureena vodopadom cvijea. Nekoliko orunika Vorbarrinih s grevitim se osmijehom pobrinulo da se cijeli taj vjenani komplet bez neoekivanih nezgoda ukrca na lea upadljivo miroljubive kobile  Miles je posumnjao na konjska sredstva za smirenje. Gregor je pomaknuo svog konja kako bi se nagnuo i kratko stisnuo Laisinu ruku; uzajamno zadivljeni, nasmijeili su se jedno drugome. Laisin otac, mali obli komarrski oligarh koji u cijelom svom ivotu nije vidio konja izbliza, sve dok nije morao poeti vjebati za ovo vjenanje, odvano je poveo konjaniku povorku koja se velianstveno, kroz estitare, vratila na juni travnjak.
Svadbeni je uzorak bio poloen na tlo i sastavljen od malih izbojaka nainjenih od obojenih zrna jema  Mi-
lesu su objasnili kako je za to bilo potrebno nekoliko stotina kilograma. Mali je sredinji krug oekivao mladence. Oko njega je bila estokraka zvijezda na ijim su vrhovima trebali stajati glavni svjedoci, a oko nje se irio niz koncentrinih krugova, namijenjenih gostima. Najprije najblia obitelj i prijatelji  potom grofovi i njihove grofice  a iza njih diplomatska izaslanstva; dalje od toga ljudi su se gusto poredali sve do zidova koji su okruivali rezidenciju i dalje, na ulici s druge strane. Konjanika se povorka razdvojila, a mladenka i mladoenja sjahali su i sa suprotnih strana uli u svadbeni krug. Konje su odveli, a Laisina kuma i Miles dobili su slubene vreice s jemom koji je trebalo prosuti po tlu i tako njime okruiti mladence, to im je i uspjelo, a da pritom nisu ispustili vree ili nasuli previe zrna u vlastite cipele.
Miles se smjestio na dodijeljenom mu vrku zvijezde. S jedne su mu strane stajali njegovi, a s druge Laisini roditelji, a Laisina prijateljica i kuma stala mu je nasuprot. Budui da se nije morao brinuti je li Gregor dobro nauio svoj tekst, vrijeme koje je par utroio na ponavljanje zavjeta  i to na etiri jezika  Miles je iskoristio prouavajui zadovoljstvo na licima Potkralja i Potkraljice. Nije se mogao sjetiti daje ikad prije vidio svog oca da plae u javnosti. No, dobro, neto se tih suza moglo pripisati sveopem sentimentu koji se prelijevao dananjim danom, ali neke su svakako bile i suze istog politikog olakanja. U svakom sluaju, zbog toga je Miles morao obrisati vlastite oi. Ova je ceremonija bila prokleto dobro izveden javni teatar.
Gutajui slinu, Miles je iskoraio kako bi nogom odbacio jeam u stranu i tako otvorio mjesto u krugu kroz koje e izai brani par. Iskoristio je povlasticu svog poloaja i prvi zgrabio Gregorovu ruku, estitajui mu, pa stao na prste i poljubio rumeni mladenkin obraz. A onda je, konano, sveca mu, dolo vrijeme za veselje; bio je gotov i
slobodan, i moe otii u potragu za Ekaterinom koja se nalazila negdje u ovoj gomili. Progurao se pokraj grupice ljudi koja je skupljala jeam i trpala ga u dep za sreu, krivei vrat kako bi pogledom pronaao elegantnu enu u sivoj svilenoj haljini.
Kareen je stisnula Markovu podlakticu i zadovoljno uzdahnula. Javorna ambrozija bila je pravi hit.
inilo joj se daje Gregor nevjerojatno mudro podijelio astronomske trokove vjenanja sa svojim grofovima. Svi su Okrui dobili pozive da dadu svoj prilog u obliku kioska, razbacanih po otvorenom prostoru oko rezidencije, te da na njemu ponude onu lokalnu hranu i pia (koja su, dakako, najprije morali odobriti lady Alys i CarSig) koje su eljeli izloiti pred gostima to su se ratrkali travnjakom. Sve je to pomalo nalikovalo na Okruni sajam, odnosno, na Sajam svih okruga, no natjecateljski je duh na stolove iznio ono to je na Barravaru bilo najbolje. Kiosk Okruga Vorkosigan dobio je jedno od najboljih mjesta, na sjeverozapadnom uglu rezidencije, na samom vrhu stazice koja je vodila prema sputenim vrtovima. Grof Aral donirao je tisuu litara okrunog vina, to se smatralo tradicionalnom, ali i vrlo dobrom odlukom.
A za stolom uz vinski bar, lord Mark Vorkosigan i njegova tvrtka MPVK d.o.o. nudili su gostima  ta-dam!  svoj prvi prehrambeni proizvod. Mama Kosti i Enrique, nosei znake na kojima je pisalo Osoblje, ravnali su grupom sluinadi Kue Vorkosigan koja je dijelila obilne porcije javorne ambrozije visokim Vorovima koji su je tamanili bre nego to bi se nove aice stizale napuniti. Na suprotnom kraju klupe, okruen cvijeem, u ianom je kavezu bilo izloeno nekoliko desetaka novih, Velianstvenih Maslobuba, plavo-crveno-zlatnih i blistavih, uz koje je stajalo pisano objanjenje  koje je Kareen morala prep-
raviti kako bi uklonila i Enriqueova tehnika objanjenja i Markovo bestidno reklamiranje  o tome kako je nastala ambrozija. No, dobro, preimenovano bublje maslo koje su posluivali nije zapravo proizvela ni jedna od novih buba, ali to je bilo samo pitanje ambalae.
Kroz guvu su doetali Miles i Ekaterina, a s njima je u drutvu bio i Ivan. Miles je uoio Kareen kako im oduevljeno domahuje, pa je usmjerio svoje malo drutvo prema klupi. Miles je i danas imao isti onaj opijeni pogled oduevljenog ovjeka na rubu delirija koji je njegovao i protekla dva tjedna; Ekaterini je, kojoj je ovo bio prvi carski tulum, iz oka virkalo svojevrsno strahopotovanje. Kareen je pojurila u stranu i dograbila au ambrozije, pa njome opskrbila trio koji se pribliavao.
"Ekaterina, ljudi su poludjeli za Velianstvenim Mas-lobubima! Deset ih je ena pokualo maznuti i staviti u kosu zajedno s cvijeem  Enrique je morao zakljuati kavez da nam ih sve ne odnesu. Rekao je da su ti maslo-bubi prezentacija, a ne besplatni uzorci."
Ekaterina se nasmijala. "Drago mi je to sam uspjela skriti otpor potroaa!"
"Joj, jesi, i te kako. A s obzirom na to da su javnosti prvi put predstavljeni na carskom vjenanju, svi e ih eljeti! Evo, jeste li ve kuali javornu ambroziju? Miles?"
"Hvala ti, ali ja sam je ve kuao", ree Miles neutralno.
"Ivane! Mora ovo probati!"
Ivanove su se usne sumnjiavo iskrivile, no ipak je srdano i milostivo prinio liicu ustima. Izraz lica mu se smjesta izmijenio. "Uf, ime ste ga zainili? Poboljanje je upadljivo." Odupro se Kareeninu pokuaju da mu otme aicu.
"Javornom medovinom", ree Kareen veselo. "Mama Kosti je imala trenutak nadahnua. I zaista djeluje!"
Ivan proguta i zastane. "Javornom medovinom? Naj-odurnijim piem koje je ovjek ikad proizveo, piem koje razara probavni sustav, piem kojim su se gerilci hrabrili prije napada?"
"ovjek se naui na taj okus", promrmlja Miles.
"I to u spoju s najgnusnijim prehrambenim proizvodom ikad izumljenim... Kako joj je uspjelo proizvesti ovakvo to?" Postrugao je posljednje tragove meke zlatne kreme i motrio aicu kao da se premilja bi li je oblizao do visokog sjaja. "To je upravo dojmljivo djelotvorno. Istodobno se moe i najesti i obliti... nikakvo udo da stoje u redu!"
Mark se ubacio, samozadovoljno se smijeei. "Upravo sam lijepo nasamo porazgovarao s lordom Vorsmvtheom. Da vam ne prepriavam pojedinosti, rei u samo kako se ini da e naa nestaica poetnog kapitala, ovako ili onako, uskoro biti rijeena. Ekaterina! Sad sam u mogunosti otkupiti dionice koje sam ti dao za dizajniranje maslobu-ba. Kako bi ti se inilo da za njih dobije dvostruko vie novaca nego to su isprva vrijedile?"
Ekaterina je izgledala uzbueno. "Mark, pa to je prekrasno! I ba u pravi as! To je vie nego to sam ikad oekivala"
"Ekaterina, ono to zapravo eli rei", ubacila se odluno Kareen, "jest ne, hvala. Samo se ti dri tih dionica. Ako ti treba gotovina, moe ih poloiti kao jamstvo za zajam. A sljedee godine, kad njihova vrijednost poraste ne znam ni sama koliko puta, prodaj samo dio, vrati zajam, a ostalo zadri kao isplativo ulaganje. A kad Nikki doras-te do toga, lako je mogue da e mu te dionice otplatiti kolovanje za pilota skonog broda."
"Ali ne mora to uiniti na taj nain" poeo je Mark.
"Tako u ja uiniti sa svojim dionicama. To e mi platiti povratak na Koloniju Beta!" Nee od svojih roditelja morati moljakati ni deset maraka  tu su injenicu primili s nimalo laskavim zaprepatenjem. Potom su joj ponudili novac za trokove stanovanja, to je Kareen protumaila njihovom eljom da povrate ravnoteu ili ak, moda, zadre posljednju rije u svemu. Predstavljalo joj je neizmjerno zadovoljstvo slatko ih odbiti. "A i Mami Kosti sam rekla da ne prodaje svoje."
Ekaterinine su se oi nabrale u kutovima. "Razumijem. U tom sluaju... hvala vam, lorde Mark. Mislim da u o vaoj ponudi jo malo razmisliti."
Onemogueni je Mark promumljao neto sebi u bradu, no kako ga je promatralo bratovo zajedljivo oko, nije se usuivao nastaviti s muljanjem.
Kareen je veselo odleprala prema stolu za posluivanje, gdje je Mama Kosti upravo podizala jo jednu petolit-renu kantu ambrozije i skidala s nje ep.
"Kako nam ide?" pitala je Kareen.
"Ovom brzinom, za jedan sat emo ostati i bez posljednje kapi", objavila je kuharica. Preko svoje najbolje haljine stavila je ipkastu pregau. Golema ogrlica od svjeih orhideja koju joj je, kako je rekla, darovao Miles na njezinu se poprsju borila za prostor sa znakom osoblja. Tako mi svega, postoji vie od jednog naina da se ue na carsko vjenanje...
"Ta vaa zamisao da se javorna medovina pomijea s bubljim maslom upravo je velianstvena. Miles se primirio glede cijelog projekta", ree joj Kareen. "On je jedan od malobrojnih ljudi za koje znam da piju javornu medovinu."
"Oh, Kareen, duo, ali to uope nije bila moja zamisao", ree joj Mama Kosti. "Toga se sjetio lord Vorkosigan. On je vlasnik pecare, zna... mislim da je htio usmjeriti vie novca prema onim jadnim ljudima u Dendariijskim planinama."
Kareenin se osmijeh proirio. "Ah, shvaam." Krado-mice je pogledala Milesa koji je dobroudno drao svoju damu pod ruku i pravio se ravnodunim prema projektu svog kloniranog brata.
Dok se sumrak sputao, mala su obojena svjetlaca poela blistati kroz vrtove rezidencije, lijepa i vesela. U svom kavezu, Velianstveni su Maslobubi poeli mahati oklopljenim krilcima i treperiti, kao da im uzvraaju.
Mark je promatrao Kareen, svu plavokosu i bjelokosnu i prozrano jagodastu i posve jestivu, kako se vraa od njihova maslobubljeg stola, pa uzdahne sa zadovoljstvom. Njegove ruke, zabijene u depove, susrele su sitna zrna jema  Kareen je inzistirala da ih on za nju spremi nakon stoje bio prelomljen svadbeni krug. Protresao ih je prstima i ispruio ruku prema njoj, pitajui: "A to emo sa svim ovim zrnima, Kareen? Posaditi ih?"
"O, ne", ree ona dok ju je on privlaio blie sebi. "To je samo za uspomenu. Veina e ih ljudi spremiti u male vreice i jednog dana silom turati u ruke svojoj unuadi. Ja sam bio na vjenanju starog cara, bome jesam."
"To ti je udesno zrno, zna", ubaci se Miles. "Samo se umnoava. Sutra  a moda ve i kasno veeras  ljudi e prodavati vreice navodnog svadbenog jema naivinama u cijeloj Vorbarr Sultani. Tone i tone jema."
"Zaista." Mark je razmatrao mogunosti. "Zna, uz malo spretnosti to bi se ak dalo zakonito izvesti. Uzme svoju aku svadbenog jema, umijea je u kantu obinog,
prepakira... Na neki nain, kupci bi zaista dobili svadbeni jeam, ali izvorna bi se aka zrna na taj nain mogla daleko protegnuti..."
"Kareen," ree Miles, "uini mi uslugu. Prije nego to veeras krenete kui, pretresi mu depove i baci sav jeam koji nae u njima."
"Pa nisam rekao da u to uiniti!" uvrijeeno se branio Mark. Miles mu se naceri i Mark shvati kako ga je brat upravo nasadio. Stidljivo mu je uzvratio osmijeh, budui da je veeras bio isuvie ushien a da bi uspio zadrati bilo koji osjeaj osim rastopljenosti od sree.
Kareen podigne pogled, i Mark pogleda u istom smjeru. Prema njima su se probijali komodor, odjeven u paradnu plavo-crvenu uniformu i madame Koudelka, u neem zelenom i lepravom nalik na kraljicu ljeta. Komodor je prpono mahao svojim tapom, ali oi su mu bile neobino zamiljene. Kareen se odvoji od Marka kako bi donijela uzorke ambrozije koje je silom kanila utrpati roditeljima.
"Kako se vas dvoje drite?" pozdravi Miles novopri-doli par.
Komodor rastreseno odvrati: "Ja sam malo, ovaj... malo, ovaj..."
Miles podigne obrvu. "Malo ovaj?"
"Olivia je", objasni madame Koudelka, "upravo objavila zaruke."
"Znao sam da je ova bolest iznimno zarazna", ree Miles, prefrigano se osmjehujui Ekaterini.
Ona mu je uzvratila njenim osmijehom, pa rekla Koudelkama: "estitam. Tko je sretnik?"
"To je dio... ovaj... na koji emo se morati malo due privikavati", uzdahne komodor.
Madame Koudelka ree: "Lord Dono Vorrutver."
Kareen je pristigla s naramkom aica ambrozije upravo na vrijeme da to uje; poela je poskakivati i oduevljeno ciati. Mark postrance dobaci pogled Ivanu koji je samo odmahnuo glavom i posegnuo za novom aicom. Od svih nazonih, jedino on nije ispustio ni glasa iznenaenja. Izgledao je potiteno, da. Ali iznenaeno ne.
Nakon kratke stanke tijekom koje je probavljao novosti, Miles ree: "Pa, uvijek sam vjerovao da e jedna od vaih cura uloviti grofa."
"Da," ree komodor, "ali..."
"Posve sam uvjerena da e je Dono znati usreiti", tjeila ih je Ekaterina.
"Nda."
"eli veliko vjenanje", ree madame Koudelka.
"Jednako kao i Delia", dometne komodor. "Ostavio sam ih da se svaaju oko toga koja se udaje prva. I koja e opaliti prvi metak u moj skromni proraun." Osvrtao se po travnjaku pred rezidencijom kojim su se kretali sve veseliji svatovi. Budui da je veer tek poela, veina je jo uvijek bila u okomitom poloaju. "Ovo je vjenanje u njima izazvalo navalu grandioznih zamisli."
Odsutnim glasom, Miles ree: "Oooh. Moram porazgovarati s Duvom."
Komodor Koudelka primaknuo se Marku i spustio glas. "Mark, ovaj... ja... mislim da ti dugujem ispriku. Nisam htio biti toliko staromodan oko svega onoga."
"Sve je u redu, gospodine," ree Mark, iznenaen i dirnut.
Komodor doda: "Znai, u jesen se vraate na Betu  ba dobro. Na kraju krajeva, u vaim godinama i nemate razloga srljati u brak."
"Tako se i nama ini, gospodine." Mark je oklijevao. "Znam da mi obiteljske stvari ne idu ba dobro od ruke. Ali nauit u ja to."
Komodor mu kimne i iskosa se nasmijei. "Sasvim ti dobro ide, sinko. Samo tako nastavi."
Kareen stisne Markovu ruku. Mark se nakalje, jer mu se grlo iznenada, posve neobjanjivo, stisnulo. Razmiljao je o toj novoj ideji, o tome kako ovjek ne samo da moe imati obitelj, nego moe imati i vie od jedne. Pravo obilje roaka... "Hvala vam, gospodine. Dat u sve od sebe."
U tom su se trenutku iza ugla pojavili upravo Olivia i Dono, drei se pod ruku. Olivia je bila odjevena u svoju omiljenu utu boju jaglaca, a Dono je izgledao dostojanstveno i raskono u sivo-plavoj uniformi Kue Vorrutver. Tamnokosi je Dono zapravo bio trunicu nii od svoje budue nevjeste, primijeti Mark prvi put. Sve su keri Kou-delkinih bile povisoke. Ali Donova je osobnost bila tako snana daje bilo teko oekivati da e itko primijetiti razliku u visini.
Pridruili su se njihovoj grupici, objanjavajui kako im je barem petero ljudi preporuilo da odu kuati javo-rnu ambroziju dok je jo ima. Dok je Kareen skupljala novi naramak aica, njih je dvoje primalo estitke od svih okupljenih. ak je i Ivan izvrio svoju drutvenu obvezu.
Kad se Kareen vratila, Olivia joj ree: "Maloprije sam razgovarala s Tatvom Vorbretten. Bila je tako sretna  ona i Rene poeli su stvarati svog sina! Upravo su jutros smjestili blastocistu u maternini replikator. Zasad je potpuno zdrava."
Kareen, njezina majka, Olivia i Dono skupili su se na hrpu i razgovor je na neko vrijeme postao gotovo odbojno porodiljan. Ivan se povukao.
"Ovo postaje sve gore i gore", povjerio je Marku upljim glasom. "Nekad su se moje bive cure vjenavale jedna po jedna. A sad se vjenavaju jedna s drugom."
Mark slegne ramenima. "Ne mogu ti pomoi, stari moj. Ali ako eli moj savjet"
"Ti daje meni savjet kako da upravljam svojim ljubavnim ivotom?" prekinuo ga je uvrijeeno Ivan.
"Dobije onoliko koliko da. To sam na kraju ak i ja uspio shvatiti." Mark podigne glavu i naceri mu se.
Ivan zastenje i krene zbrisati, no onda se zapanjeno zaustavi, ugledavi kako se grof Dono pozdravlja sa svojim bratiem, Byerlyjem Vorrutverom, koji je upravo prolazio stazicom prema rezidenciji. "A to on ovdje radi?" promrmlja Ivan.
Dono i Olivia ispriali su se i poli dalje, najvjerojatnije kako bi svoje novosti podijelili sa svojim sljedeim plijenom. Ivan je malo poutio, pa vratio Kareen praznu aicu i krenuo za njima.
Komodor, koji je plastinom liicom kojom su ga opskrbili strugao ostatke ambrozije, zastane i sumorno se zapilji za Oliviom koja se veselo objesila o ruku svog zarunika. "Grofica Olivia Vorrutver", promrmlja on ispod glasa, oito nastojei i svoje misli i svoja usta priviknuti na novi koncept. "Moj zet, grof... prokletstvo, taj je ovjek dovoljno star da bude Olivijin otac!"
"Zapravo, majka", promrmlja Mark.
Komodor ga otrovno pogleda. Trenutak poslije, dodao je: "Pokuaj shvatiti, ja sam  po naelu slijeda dogaaja  uvijek vjerovao kako e se moje keri udati za pametne mlade asnike. Oekivao sam da u pod stare dane imati vlastiti glavni stoer. Makar, za utjehu imam barem Duva. Ni on ba nije mlad, ali je toliko pametan da ovje-
ku gotovo tjera strah u kosti. No, ostaje jo Martva, moda ona odabere budueg generala."
Za maslobubljim stolom, Martva je  u zelenoj haljini boje metvice  isprva samo zastala kako bi provjerila napredak operacije, no na kraju je ostala i pomagala dijeliti ambroziju. Ona i Enrique zajedno su se sagnuli kako bi podigli novu kantu, a Escobaranac se od sveg srca nasmijao neemu to je ona rekla. Dogovor je bio da e Martva, kad se Mark i Kareen vrate na Betu, preuzeti voenje posla i otii u Okrug kako bi nadgledala poetak radova na postrojenju. Mark se bojao da e cijela stvar zavriti tako to e se Martva doepati kontrolnog paketa dionica. Ali nije bilo vano. Ovo je bio tek njegov prvi poduzetniki pothvat. A mogu ih pokrenuti jo mnogo. Enrique e se zakopati u istraivaki laboratorij. Nema sumnje, i on i Martva mnogo e nauiti radei zajedno. Slijed dogaaja...
Mark iskua tu zamisao na vrhu jezika. A ovo je moj ogor, doktor Enrique Borgos... Malo se pomaknuo, tako da su sad komodorova lea bila okrenuta prema maslo-bubljem stolu za kojim je Enrique gledao Martvu s otvorenim oboavanjem i razlijevao velike koliine ambrozije po prstima. Kareen mu je objasnila kako su ti goljavi, znanstveniki tipovi poznati po tome to s godinama postaju sve privlaniji. Dakle, ako je jedna Koudelka odabrala vojnika, druga politiara, trea ekonomista, rjeenje e biti potpuno ako etvrta odabere znanstvenika... To bi bilo vie od glavnog stoera kojem se Kou nadao u starosti  to bi bio itav svijet. No Mark se ipak, milosrdno, odluio tu misao zadrati za sebe.
Ako mu do Zimoslave posao dobro krene, moda e pokloniti Kareeninim starcima tjedan dana odmora u Jabuci, svi trokovi plaeni. To bi moglo komodora okuraiti u opem smjeru drutvenih sloboda. A inilo mu se i da e njih
dvoje teko odoljeti mitu koje se sastojalo u tome da usput otputuju na Betu i vide se s Kareen...
Ivan je stajao sa strane i promatrao kako Dono privodi kraju srdano opratanje od svog bratia Bya. Potom su Dono i Olivia uli u rezidenciju kroz raskriljena staklena vrata, kroz koja se svjetlost izlijevala na kamenom poploenu stazu. S pladnja posluitelja koji je proao pokraj njega, By dohvati au vina, otpije, i zamiljeno se nasloni na ogradu balkona s kojeg su se vidjeli puteljci uvenih sputenih vrtova.
Ivan mu se pridrui. "Oh, Byerly!" ree on srdano. "Zato nisi u zatvoru?"
By se osvrne oko sebe i nasmijei se. "Ali, Ivane... pa zar ne zna da sam se prijavio za Carskog svjedoka? Moje je tajno svjedoenje spremilo dragog Richarsa na sigurno. Sve mi je oproteno."
"Dono ti je oprostio to to si mu pokuao uiniti?"
"To je bila Richarsova zamisao, a ne moja. Uvijek sije umiljao da je ovjek od akcije. Uope ga nisam morao mnogo ohrabrivati da s rijei prijee na djela, do toke s koje nema povratka."
Ivan se ukoeno nasmijeio i zgrabio Bya za nadlakticu. "Proeimo malo nas dvojica."
"Kamo?" s nelagodom zapita By. "Na neko osamljenije mjesto."      v
Prvo osamljeno mjesto na koje su naili kreui se sta-zicom bila je kamena klupa u udubljenju okruenom gr-mljem, no na njoj je sjedio mladi par. Posve sluajno, mladac je bio vorski zastavnik kojega je Ivan poznavao iz stoera Tajnih operacija. Za petnaest je kapetanskih sekundi iselio djeicu. Byerly gaje motrio s glumljenim div-
ljenjem. "Ivane, pa ti ovih dana postaje sve autorita-tivniji."
"Sjedni, By. I prestani srati, ako ikako moe."
Smijeei se, ali oprezna pogleda, By se udobno smjestio i prekriio noge. Ivan se smjestio izmeu njega i izlaza. "Kako to da si ovdje, By? Gregor te pozvao?" "Dono me uveo."
"Kako lijepo od njega. Nevjerojatno lijepo. Neki drugi ljudi  na primjer ja  uope ti ne vjeruju."
By slegne ramenima. "Istina je."
"to se zapravo dogodilo one noi kad su zaskoili Dona?"
"Zaboga, Ivane, tvoja me upornost uasno poinje podsjeati na onu tvog niskog bratia."
"Lagao si onda, a lae jo uvijek  samo ne znam tono o emu. Od tebe me uvijek boli glava. Sad elim taj osjeaj podijeliti s tobom."
"No, no..." Byeve su oi zablistale pod obojenim svjetlima, iako mu je lice bilo napola u sjeni. "Zapravo je sve vrlo jednostavno. Rekao sam Donu da sam agent provokator. Istina je, pomogao sam organizirati napad. Ono to sam zaboravio pripomenuti  Richarsu  bilo je to da sam obavijestio grupu gradskih straara koji su u posljednji trenutak trebali sve to zaustaviti. Prema scenariju, Dono je odmah poslije toga, potresen, trebao uteturati u Kuu Vorsmvthe, u kojoj se nalazilo pola vijea grofova. Bio bi to velianstven javni spektakl koji bi jamano izazvao znatan broj glasova iz suuti."
"Uspio si Dona u to uvjeriti?"
"Jesam. Na svu sreu, mogao sam neke straare pozvati da svjedoe o mojim dobrim namjerama. Zar nisam pametan?" By se prefrigano osmjehnuo.
"Kad bolje razmislim  i Dono je pametan. Je li te on nagovorio da tako podvali Richarsu?"
"Ne. Zapravo nije. Htio sam da to bude iznenaenje, iako ne ba takvo iznenaenje kakvo je na kraju ispalo. Htio sam biti siguran da e Donova reakcija na napad biti potpuno uvjerljiva. Napad je zaista trebao poeti  i to pred svjedocima  kako bi se moglo optuiti Richarsa i izbjei njegovu 'ala mala' obranu. Ne bi bilo ni od kakve koristi kad bi se otkrilo  i moglo dokazati  kako je i sam Richars bio rtva zamke svog politikog protivnika."
"Ja u se zakleti da nisi glumio da si prokleto uzrujan kad si me te noi uspio pronai."
"Oh, ali naravno da sam bio uzrujan. To mi je iznimno bolna uspomena. Cijela moja prekrasna koreografija bila je upropatena. Iako, ishod je ostao isti, zahvaljujui tebi i Oliviji. Pretpostavljam da bih ti trebao biti zahvalan. Moj bi ivot sad bio... iznimno neugodan da su oni gadni, okrutni prijestupnici uspjeli."
Koliko tono neugodan, By? Ivan je kratko zastao, pa tiho priupitao: "Je li to Gregor naredio?"
"Ivane, je li to tvoja romantina vizija uvjerljivog pori-canja? Zaboga. Ne. Morao sam se prilino potruditi da zadrim CarSig dalje od svega toga. Zbog toga to se pribliavalo ovo vjenanje svi su odjednom postali tako uznemirujue kruti. Znao sam da bi bili dosadni i zahtijevali da urotnici smjesta budu uhieni. A to ne bi bilo ni izbliza ovako politiki djelotvorno."
Ako je By lagao... Ivan nije elio znati. "Kad igra ovakve igre s velikim dekima, prokleto ti je bolje da pobijedi, kae Miles. To je Pravilo broj jedan. A Pravilo broj dva ne postoji."
Byerly uzdahne. "To mije i on naglasio."
Ivan je oklijevao. "Miles je s tobom o ovome razgovarao?"
I
"Prije deset dana. Ivane, je li tebi ikad itko objasnio stoje to deja vu?"
"Prekorio te, nije li?"
"Kad mi je do obinih prijekora, imam vlastite izvore. Bilo je jo mnogo gore. On me... iskritizirao." Byerly jedva primjetno zadrhti. "S toke gledita tajnih operacija, naravno. Nadam se da to iskustvo vie nikad neu morati ponoviti." Gucnuo je malo vina.
Zamalo je namamio Ivana da se suutno sloi s njim. Ali ipak nije uspio. Ivan je napuio usne. "Onda, By... tko je tvoja veza?"
By mirne. "Moja to?"
"Svaki tajni dounik ima nekoga tko mu je veza. Ne bi bilo dobro da te svaki dan viaju kako ulazi u iz Glavni stoer Tajnih operacija i izlazi iz njega isti oni ljudi koje e, moda, sutra morati cinkati. Koliko dugo si na tom poslu, By?"
"Kojem poslu?"
Ivan je utio i mrtio se. Smrtno ozbiljno.
By uzdahne. "Otprilike osam godina."
Ivan podigne obrvu. "Unutranji poslovi... protuoba-vjetajna sluba... civilni zaposlenik na ugovor... koji stupanj ima? IS-6?"
Byeva se usna trne. "IS-8." "Ohoho. Ba si dobar."
"A da zna da i jesam. Naravno, prije sam imao IS-9. I siguran sam da u ga ponovno imati. Sad samo neko vrijeme moram biti dosadan i slijediti pravila. Na primjer, morat u izvijestiti o ovom razgovoru."
"Samo daj." Napokon se zbroj slagao, u urednim stupcima, bez brljavih zabiljeki. I tako je Byerly Vorrutver jedan od Illvanovih prljavih anela... zapravo, pretpostavljao je Ivan, sad je jedan od Allegreovih. Aneo koji je, kako se inilo, malo tezgario sa strane. Zacijelo su ga i te kako gadno prekorili zbog ovog trika koji je izveo za Dono-vo dobro. Ali karijera e mu preivjeti. Ako je Byerly i bio pomalo nesiguran vijak, Ivan je bio uvjeren kako negdje duboko u crijevima stoera CarSiga postoji neki vrlo pametan ovjek s odvijaem koji e ga dovesti u red. Ima li CarSig sree, to je ovjek Galenijeva kalibra. Poslije ovoga, moda on ak posjeti Ivana. To e se poznanstvo zacijelo pokazati zanimljivim. A najbolje od svega  tko god on bio, Byerly Vorrutyer bio je njegov problem. Ivan se s olakanjem nasmijeio i ustao.
Byerly se protegnuo, dohvatio svoju napola punu vinsku au i pripremio se da otprati Ivana stazicom.
Iako je Ivan svom mozgu odluno naredio da prestane prebirati po ovoj prii, mozak nije odustajao. Ali to e izlijeiti aa vina. Ipak, nije se uspio svladati i ponovno je pitao: "Onda, tko je veza? Prokletstvo, to mora biti netko koga poznajem."
"Ali, Ivane, mislio sam da dosad ve ima vie nego dovoljno tragova da sam odgovori na svoje pitanje."
"Pa... to mora biti netko tko se kree u visokim vor-skim krugovima, jer je oito daje upravo to tvoja specijalnost. Netko s kim se susree esto, ali, opet, netko s kim nisi uvijek. Netko tko je takoer u dnevnom kontaktu s CarSigom, ali na potpuno neupadljiv nain. Netko koga nitko ne bi primijetio. Neprimjetan kanal, zanemareni vodi. Svima na oku, a opet skriven. Tko?"
Stigli su do vrha puteljka. By se nasmijeio. "Ne smijem ti rei." Izgubio se, a Ivan se okrenuo kako bi prona-
ao posluitelja s pladnjem vinskih aa. Potom se okrenuo i motrio Bya, koji je izvrsno oponaao polupijanog gradskog komedijaa ba zato to nije bio polupijani gradski komedija, kako zastaje i izvodi jedan od svojih malih naklona pred lady Alys i Illyanom koji su upravo zajedno izlazili iz rezidencije kako bi uhvatili malo zraka na etalitu. Lady Alys uzvratila mu je hladnim kimanjem glave. A Ivan se zagrcnuo.
Milesa su odvukli kako bi s ostatkom svatova pozirao za vid-snimku. Ekaterina se trudila da ne bude previe ivana, ostavljena sama u drutvu Marka i Kareen, no svejedno je osjetila ubod olakanja kad je vidjela Milesa kako se sa sjevernog etalita uz rezidenciju ponovno vraa k njoj. Carska je rezidencija bila nevjerojatno prostrana, prelijepa, nametljiva i pretrpana povijeu i Ekaterina je iskreno sumnjala kako e ona sama ikad stei lakou s kojom je Miles ulazio i izlazio kroz bona vrata kao da je sve ovo njegovo vlasnitvo. Ali ipak... ovaj put bilo joj je lake kretati se tim prostorom, a bila je uvjerena kako e svaki sljedei posjet biti sve laki. Ili svijet nije bio tako golemo i zastraujue mjesto kako su je neko uvjeravali, ili... ili ona sama nije bila tako sitna i bespomona kakvom je, uz nesebinu pomo drugih, nekad sebe smatrala. Ako je snaga samo iluzija, ne vrijedi li onda isto i za slabost?
Miles se smijeio od uha do uha. Kad ju je uhvatio za ruku i ponovno je stisnuo pod svoju, zloesto je zahihotao. "Ljubavi, ovaj smijeh je upravo zloinaki."
"To je sjajno, to je nevjerojatno. Morao sam te smjesta pronai i podijeliti s tobom novosti." Poveo ju je malo dalje od kioska Vorkosiganovih koji je bio okruen svatovima, prema grupici stabala od koje je iroka ciglena staza
silazila prema sjevernom vrtu starog cara Ezara. "Upravo sam saznao kamo je premjeten Alexi Vormoncrief."
"Nadam se da su ga premjestili u deveti krug pakla!" ree ona osvetoljubivo. "Tom je slaboumniku zamalo uspjelo da me razdvoji od Nikkija."
"Nije ba deveti, ali je blizu. Poslali su ga na Kirilov otok. Nadao sam se da e ga pridruiti meteorolokoj postaji, ali on je novi asnik zaduen za praonicu. Pa, ne moemo imati sve." Ljuljao se na petama, s neobjanjivim zadovoljstvom.
Ekaterina se sumnjiavo namrtila. "Meni se to ba ne ini kao dovoljno teka kazna..."
"Ne zna ti. Kirilov otok  znan jo i kao Logor Vjenog leda  najgora je vojna baza u cijelom carstvu. Baza za zimsku obuku. To je arktiki otok, pet stotina kilometara udaljen od najblieg kopna, to znai i od najblie ene. Ne moe se s njega spasiti plivajui, jer bi se u ledenom moru smjesta smrznuo. Meave. Ledena magla. Vjetrovi koji mogu prevrnuti zemaljsko vozilo. Hladan, mraan, supijan, smrtonosan... Tamo sam jednom proveo pet mjeseci, trajali su kao cijela vjenost. Vjebenici dou i odu, ali stalno osoblje nema izlaza. Oh. Oh... Pravda je neumoljiva."
Pod dojmom njegova oitog oduevljenja, rekla je: "Zar je zaista tako grozno?"
"Oh, da, i te kako. Ha! Moram mu poslati sanduk dobre rakije, u ast carskog vjenanja, da moe proslaviti kako treba. Ili  ne, imam bolju ideju. Poslat u mu sanduk loe rakije. Poslije nekog vremena, ovjek ionako izgubi osjet za razliku."
Prihvaajui njegovo uvjeravanje kako e njezinu nedavnom muitelju i sadanjost i budunost biti jezive, zadovoljno je uz njega lunjala rubom sputenog vrta. Sve e glavne goste, stoje ukljuivalo i Milesa, uskoro pozvati na
slubenu veeru, pa e se na neko vrijeme morati razdvojiti, jer je on trebao sjediti za glavnim stolom, izmeu Laise i njezine komarrske kume, a ona e se ponovno pridruiti lordu Revizoru Vorthvsu i ujni. Govorancije e biti zamorne, ali Miles je vrsto odluio da e se njih dvoje opet sjediniti odmah poslije deserta.
"Onda, to ti se ini?" pitao je on, kruei zamiljenim pogledom po zabavi koja je u sumrak dostizala svoj vrhunac. "Bi li eljela veliko vjenanje?"
Prepoznala je prikriven teatralni bljesak u kutu njegova oka. Ali grofica Cordelia uputila ju je kako e se u vezi s tim postaviti. Zamahnula je trepavicama prema njemu. "Mislim da bi to bilo posve neprikladno dok jo nije istekla moja godina korote. Ali ako ti ne smeta da ekamo do proljea, vjenanje moe biti onoliko veliko koliko ti eli."
"Ah," ree on, "ah. Vjenanja ujesen su isto lijepa."
"Mirno obiteljsko vjenanje u jesen? To bi mi se svialo."
Ali nije imala straha, znala je da e on ve smisliti neto to e to vjenanje uiniti nezaboravnim. Osim toga, uinilo joj se sigurnijim ne ostaviti mu vremena za pretjerivanje u planovima.
"Moda u vrtu kue u Vorkosigan Surleauu?" predloi on. "Tu kuu jo nisi vidjela. Ili u vrtu Kue Vorkosigan?" Iskosa ju je promatrao.
"Svakako", ree ona vedro. "Vjenanja na otvorenom e sljedeih godina biti u modi. A lord i lady Vorkosigan moraju u tome prednjaiti."
Na to se nasmijeio. Njegov  njezin  njihov  bar-ravarski vrt u jesen e jo uvijek izgledati poneto golo. Ali bit e pun mladica, nade i ivota koji pod zemljom oekuje proljetne kie.
Oboje su zastali, pa se Ekaterina s divljenjem zagledala u cetagandansko izaslanstvo koje se upravo uspinjalo cig-lenim stubama iz smjera jezeraca koja su se zrcalila. Veleposlanik i njegova visoka, blistava supruga nisu bili u pratnji samo guvernera Rho ete, prvog barravarskog susjednog planeta u carstvu, ve i prave nebeske gospe iz njihova carskoga glavnog grada. Iako se govorilo da nebeske gospe nikad ne putuju, ona je bila osobna izaslanica cara Fletchira Giaje i njegove carice. Uz nju je bio ghemski general najvieg ranga. Nitko nije znao kako je tono izgledala, zato to se uvijek kretala u vlastitom zatitnom mjehuru koji je veeras, u ast proslave, bio obojen fluorescentnom ruiastom bojom. Ghemski general, visok i dostojanstven, bio je odjeven u slubenu krvavocrve-nu uniformu osobne strae cetagandanskog cara. ovjek bi oekivao kako e se ta boja runo sudarati s ruiastom, ali nije.
Veleposlanik ugleda Milesa, pristojno mu mahne na pozdrav i ree neto ghemskom generalu koji kimne. Na Ekaterinino zaprepatenje, ghemski general i ruiasti mjehur odvojili su se od svog drutva i poli prema njima.
"Ghemski generale Benin," ree Miles, iznenada se ponaajui kao da je na pozornici i navlaei svoje najre-vizorskije dranje. Oi su mu blistale znatieljom i, to je bilo neobino, zadovoljstvom. Iskreno se naklonio mjehuru. "Visosti Pel. Tako vas je lijepo opet vidjeti  na neki nain. Nadam se da vas ovo neuobiajeno putovanje nije suvie umorilo."
"Ni najmanje, lorde Revizore Vorkosigan. Nalazim da je vrlo poticajno." Glas je dopirao iz prijenosnika smjetenog u mjehuru. Ekaterina se zaprepastila kad je mjehur na trenutak postao gotovo posve providan. Smjetena u lebdeem stolcu iza bisernog sjaja, pred njima se pojavila visoka plavokosa ena u lepravoj ruiastoj haljini. Bila je neopisivo lijepa, ali neto je u nainu na koji se ironi-
no osmjehivala odavalo da nije vie mlada. Opna mjehura ponovno se zatamnjela.
"ast nam je to ste ovdje", ree Miles slubeno, dok je Ekaterina mirkala, osjeajui se zaslijepljenom. I iznenada uasno neuglednom. Ali sve divljenje koje je gorjelo u Milesovim oima bilo je upueno samo njoj, ne ovoj ruiastoj viziji. "Dopustite da vam predstavim svoju zarunicu, madame Ekaterinu Nile Vorvayne Vorsoisson."
Dostojanstveni je asnik promrmljao pristojan pozdrav. Zatim je svoj zamiljeni pogled usmjerio prema Mi-lesu, pa  prije nego to je prozborio  nekako sveano dotaknuo prstom usne.
"Moj me carski gospodar Fletchir Giaja zamolio da vam  u sluaju da vas sretnem  predam izraze njegove iskrene suuti zbog smrti vaeg bliskog prijatelja, admirala Naismitha."
Miles zastane, a osmijeh mu se nakratko zaledio. "Uistinu, njegova je smrt za mene bila teak udarac."
"Moj carski gospodar dodao je i to kako se nada da e admiral ostati pokojan."
Miles podigne pogled prema visokom Beninu, a oi su mu iznenada zablistale. "Poruite svom carskom gospodaru kako seja nadam da nee biti potrebe za admiralo-vim uskrsnuem."
Ghemski se general sumorno nasmijeio, pa udijelio Milesu naklon glavom. "Prenijet u vau poruku od rijei do rijei, milorde." Srdano im je oboma kimnuo, pa su se on i ruiasti mjehur vratili svom drutvu.
Ekaterina, jo uvijek svladana ljepotom plavokose ene, promrmlja Milesu: "O emu se ovdje radilo?"
Miles je grickao donju usnu. "Nisu ba novosti, bojim se, ali svejedno u ih prenijeti generalu Allegreu. Benin mi je upravo potvrdio neto u to je Illvan ve godinu
dana sumnjao. Moj tajni identitet postao je posve beskori-san, barem to se tie njegove tajnosti pred Cetagandan-cima. Ali nije vano. Admiral Naismith i njegovi razliiti klonovi, stvarni i izmiljeni, zbunjivali su ih i due nego to sam vjerovao daje mogue."
Kratko joj je kimnuo. Usprkos laganom bljesku aljenja, inilo joj se da nije nezadovoljan. vre ju je privio k sebi.
aljenje... A to bi bilo daje, kad joj je bilo dvadeset, srela Milesa umjesto Tiena? Nije to bilo nemogue; tad je ona bila studentica na Sveuilitu Vorbarr Sultane, a on tek asnik, svje ispod ekia, koji je neprestano naputao glavni grad i vraao se u njega. Da su im se putovi tad is-prepleli, bi li njezin ivot bio manje gorak?
Ne bi. Tad su oboje bili drugaiji ljudi. Putovali su u suprotnim smjerovima; ako su se i sreli, bio je to kratak, beznaajan, a moda i nesvjestan susret. Osim toga, nije mogla poeljeti da nikad nije bilo Nikkija, kao ni svega onoga to je nauila tijekom svoje pomrine. Korijenje u tami urasta duboko.
Do ovog je mjesta mogla dospjeti samo onim putem kojim je prije krenula, a biti ovdje, s Milesom, s ovim Mi-lesom, znailo je biti na iznimno lijepom mjestu. Moda sam ja njegova utjeha, ali on je takoer moja. Bila je svjesna izgubljenog desetljea, ali u njemu nije bilo niega prema emu bi se trebala vraati, nije bilo ak ni aljenja; Nikki i ono stoje nauila doputovali su amo s njom. A sad je bilo vrijeme da krene naprijed.
"Ah", ree Miles, nasmijeeno gledajui prema posluitelju koji im se bliio. "ini se da skupljaju zalutale ovce na veeru. Hoemo li ui, miladv?"
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME
Kronologija       Dogaaji
Otprilike 200 godina prije Milesova roenja
Tijekom betansko--barrayarskog rata
Vordarijanova uzurpacija
Milesu je 17 godina
Genetikim inenjeringom stvoreni su kvadri.
Upoznaju se Cordelia Naismith i lord Aral Vorkosigan, koji ratuju na suprotnim stranama. Usprkos potekoama, zaljubljuju se i vjenaju.
Pokuaj Aralova ubojsta otrovnim plinom propada, ali u napadu je pogoena trudna Cordelia; Miles Vorkosigan roen je s kostima koje e uvijek biti krhke i s mnogim drugim zdravstvenim tegobama.
Miles ne uspijeva proi ispit tjelesne spremnosti kako bi uao na Vojnu akademiju. Na putu, okolnosti ga prisile da improvizacijom stvori dendariijske plaenike; sljedea etiri mjeseca provodi u nenamjernim, ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariijce u sposobnim rukama Ky Tunga i vodi Elli Guinn na Betu, gdje e joj rekonstruirati oteeno lice; vraa se na Barravar i uspijeva sprijeiti urotu protiv svog oca. Car
Kronika
Slobodni pad
Krhotine asti
Barravar
Pripravnik za ratnika
Milesu je 20 godina
Milesu su 22 godine
Milesu su 23 godine
Milesu su 24 godine
povlai veze i ubacuje Milesa na Vojnu akademiju.
Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti dunost barravarskog plemia, te biti istraitelj, ali i sudac u jednom sluaju ubojstva. Nedugo potom, njegov prvi vojni zadatak zavrava time to biva uhien. Miles se mora ponovno pridruiti Dendariijcima i spasiti mladog barravarskog cara. Car prihvaa Dendariijce kao svoju osobnu tajnu slubu.
Miles i njegov brati Ivan odlaze na cetagandanski dravni sprovod i nau se upleteni u cetagandansku unutranju politiku.
Zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, Miles alje u usamljenu misiju na Postaju Kline.
Planine korote u zbirci Granice vjenosti
Vorska igra
Cetaganda
Ethan od Athosa
Sad ve barravarski porunik,	Labirint
Miles odlazi s Dendariijcima	u zbirci
prokrijumariti znanstvenika	Granice
s Jacksonova Skrovita.	vjenosti
Milesove su krhke none	
kosti zamijenjene sintetikima.	
Iz cetagandanskog	Granice vjenosti
zatvorenikog logora	u zbirci
na Dagooli IV, Miles	Granice vjenosti
smilja plan za oslobaanje	i Braa po oruju
zatvorenika. Cetagandanci progone Dendariijsku flotu koja napokon uspijeva stii na Zemlju, kako bi obavila popravke. Miles istodobno mora odravati oba svoja identiteta, skupiti novac za popravke i sprijeiti urotn'rke koji ga kane zamijeniti dvojnikom. Ky Tung ostaje na zemlji. Zapovjednica Ellv Quinn sad je Milesova desna ruka. Miles i Dendariijci odlaze u spasilaku misiju u Sektor IV.
Milesu je 25 godina
Granice vjenosti
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina Milesu je 30 godina
Milesu je 31 godina
Nakon prethodne misije, Miles zavrava u bolnici. Njegove slomljene ruke zamijenjene su sintetikim kostima. Zajedno sa Simonom lllvanom, Miles iz leeeg poloaja uspijeva sprijeiti jo jednu urotu protiv svog oca.
Miles ponovno sree svog kloniranog brata, Marka, ovaj put na Jacksonovu Skrovitu.
Miles kuca na vrata tridesete, a trideseta uzvraa udarac.
Car Gregor alje Milesa na Komarr, kako bi istraio svemirsku nesreu, a Miles shvaa kako smrtonosan moe biti spoj stare politike i nove tehnologije.
Carsko vjenanje na                  Graanska
Barravaru zapalilo je iskru         dunost romantike i spletki, a Miles se nae preko glave upleten i ujedno i u drugo.
Ples zrcala
Pamenje
Komarr
.....,,Kl:
MM
i
m
O
2
LOIS  McMASTER
BUJOLD
LOIS McMASTER
KRHOTINE-AST!
UVOD U PUSIO1OVINE MIUSA VORKOSICANA
PUSTOiOVINE M1LESA VORKOSIGAHA
Informacije i narudbe
Algoritam d.o.o.                Tel: 01/2359 313, 01/2359 314
o
SS o
o
<
(A
o o
A
LOIS McMASTER
r jold
GRAANSKA
DUNOST
POilOlOVmi IUSSVMK0SKAN4
Nakladnik
ALGORITAM d.o.o.
Zagreb, Harambaieva 19
Za nakladnika Branko otari
Grafiki urednik Katarina Ivankovi-Mari
Korektura Rosanda Kokanovi
Grafika priprema Algoritam DTP studio
Tisak: Zagraf ZT
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31 = 163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Graanska dunost / Lois McMaster Bujold ; prevela Martina Anii. - Zagreb : Algoritam, 2002. (Pustolovine Milesa Vorkosigana)
Prijevod djela: A Civil Campaign. ISBN 953-220-038-X 420409070
ISBN 953-220-038-X
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku Trampa (Sarterj napisala je 1985. g. za Twilight Zone, a 1986. zapoinje njena spisateljska karijera romanom Krhotine asti koji sa svojim nastavkom Barrayar, nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike. Novela Planine korote (zbirka novela Granice vjenost!] nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman Vorska igra osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti Barrayar donio je dva odlija za 1991, a roman Ples zrcala poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman U slobodnom padu, koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine. Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo